Prekasno je za Hrvatsku da elegantno prizna odluku arbitraže i zatraži razgovore o MORSKOJ GRANICI. Previše je političara amatera i diletanata osudilo odluku arbitraže, busajući se u svoja hrvatska prsa i na odluci arbitraže iskazivalo svoja rodoljublja. Odluka arbitraže bolja je za interese Hrvatske od sporazuma Račan-Drnovšek

Ljeto 1944. u Zagrebu bilo je hladno i kišno. Ove godine još nisam bila na Savi, kraj je kolovoza, a imam novi badekostim, kaže Europa Rukavini. Ja sam jučer bio na kupalištu na Savi, na žalost, odvrati pazikuća Rukavina. Jučer je čitav dan padala kiša kao iz kabla. Što ste radili na Savi? čudi se trafikantica Europa. Nisam se kupao nego igrao šnapsl s prijateljem susjedom Japelom, odvrati Rukavina. Imate sreću da imate prijatelja. Ako ste igrali za novce, prijateljstvo može doći u pitanje. Nadam se da ste dobili, smije se Europa. Nisam dobio nego izgubio mjesečnu plaću, govori Rukavina i nastavi nervozno: bio sam prevaren. Kako? pita Europa. Uz mene sjedila je prijateljeva žena i štrikala, usput je gledala u moje karte i signalizirala mužu Japelu što da igra. Sigurni ste? Najsigurniji. Osim toga, prekasno sam vidio da su karte obilježene. Kako to? Pa vi ste barem majstor u šnapslu, osvojili ste prvenstvo buffeta Zvonimir, koliko znam. Osim toga, zašto niste i vi poveli ženu? Jesam, kaže s gađenjem Rukavina. Dok sam ja gubio, ona je čitala Marxov Kapital…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje