Fantastični rezultati hrvatskih športaša opasni su. Uznemiruju letargiju koja je potrebna da se vlada i upravlja. Nema ništa ljepše od uspavanog naroda koji je sve izgubio, šuti i svako malo izlazi na izbore. Zaglupljivanje kroz televizije sapunicama, FARMAMA I BIG BROTHERIMA, KVARE PRIJENOSI S OLIMPIJADA. Vjerojatno zato Hrvati ovih dana nisu mogli vidjeti Karlovića kako Amerikancu udara 61 as i mladu Anu Konjuh kako ulazi u četvrtfinale u New Yorku. Zašto talasati… Nema ni jednog razloga da Hrvati gledaju Hrvate kako tuku Amere i Poljakinje. Ne uklapa se to u prihvaćeni sistem borbe za mediokritetstvo
U športu, kao i u kulturi, rezultati dolaze radom i talentom, upornošću i žrtvom. Tu nema razlike. Ne igraju ulogu politička pripadnost, vjera i rasa. Ima razlike jedino u samim rezultatima. U športu nema prevare i laganja, osim naravno u sportovima koje ocjenjuju suci. U športovima u kojima se rezultati mjere centimetrima i sekundama, pobjede su čiste i neosporne, zaslužene kao i porazi. Tu pobjeđuju koji trče brže, skaču više ili dalje i mirna Bosna. Športaši koji ovise o sucima, slično kao u kulturi, nezasluženo mogu gubiti, kao i nezasluženo pobijediti. Ipak, u športu suci daju pobjede malo slabijima, dok u kulturi uglavnom pobjeđuju lazari. Da pobijede, plivači plivaju stotine kilometara, satima su u vodi, trkači trče stotine kilometara po kiši, snijegu, zimi i vrućini. Svi športaši sa svojim trenerima provode dane i sate vježbajući. Koliko se znoja prolije, koliko se ozljeda zaliječi, koliko se toga trebaju odreći hiljade športaša da bi se samo pojedinci popeli na pobjedničko postolje na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima, to znaju samo pobjednici. Postolja su rezervirana za najbogatije jer nema rezultata bez materijalnog ulaganja, bez podrške sredine, društva i države. Na ta postolja popnu se, unatoč sredini koja u svemu stimulira mediokritete, i hrvatski takmičari…
Komentari