I poslije rata najveća atrakcija ostala je ‘Snjeguljica‘ Waltera Neugebauera. Druga pornografija nije postojala. U ZAGREBU SU VODILI LJUBAV SVI. Od pubertetlija, studenata, penzionera, udbaša, činovnika, partijaca i nepartijaca. Tajno. U tome je bila čar. Ševile su se tuđe žene, djevojke, mame… Rađala su se djeca. O natalitetu se nije razgovaralo

Trafikantica Europa je svakog dana odlazila na kupanje i sunčanje na Savu. Kupala se u Savi, a sunčala na “babinjaku”. Babinjak je bio ograđeni prostor na zagrebačkom javnom kupalištu gdje su se djevojke i žene sunčale bez kupaćih kostima. Braci, koji je bio zaljubljen u Europu, rekli su da na drvenoj ogradi babinjaka postoji rupa i da bi kroz tu rupu mogao vidjeti golu Europu. Braco je odlazio nekoliko puta na Savu, ali nije našao rupu. Nema te cijene koju ne bi platio Braco da vidi Europinu pičku.

U ljeto 1944. naslućivao se kraj rata. Pazikuća Rukavina prognozirao je kraj za tri mjeseca, trafikantica Europa za pola godine, a profesor filozofije Matko bio je skeptičan. Rukavina je točno znao dan kada će Amerikanci zauzeti Berlin, profesor Matko navijao je za Ruse, a Europa je govorila da nije problem kraj rata, nego početak mira. U Zagrebu su krčme bile pune pijanih građana, trgovine srećkama radile su kao blesave, američke su leteće tvrđave letjele preko Zagreba svaki dan, kukuruzni kruh, tvrd kao cigla, bio je na točkice, plinara je radila, kao i ledana, s odvozom smeća nije bilo problema, i krupnog i sitnog, a u Radničkom domu su svakoga petka bile Vesele večeri pred prepunom dvoranom. Europa je rekla profesoru Matku i pazikući Rukavini da Ritz bar u kojem je prodavala cigarete i osmijehe nije tako dobro radio kao što radi, da ljudi troše kao ludi, da za istim stolom piju francuski šampanjac njemački generali, hrvatski političari, komunisti, šverceri i ratni profiteri. To samo znači da je blizu kraj i oni nisu važni, kaže profesor Matko. “Tko je važan?” pita Europa. “Važno je da na cesti srećemo trudnica kao nikad ranije, da se rađaju djeca i napokon, da se vodi ljubav”, zaključio je profesor Matko, neženja, i odveo svog jazavčara u šetnju. Rukavina je sjeo na svoj bicikl, a Europa je otišla na Savu. Braco i ja zaključali smo se u Bracinu sobu i gledali Neugebauerovu “Snjeguljicu” koju je Braco ukrao iz radnog stola svoga tate.

Za “Snjeguljicu” tekst u stihovima napisao je brat Waltera Neugebauera, Norbert Neugebauer. Duhovito i sjajno. Crteži patuljaka i Snjeguljice koji vode ljubav su fantastični. Tekst u stihovima je duhovit. Navodno se negdje u Njemačkoj ili Italiji i danas štampa Neugebauerova “Snjeguljica”. Neugebauerovog originala “Snjeguljice” dočepao se neki tipograf koji je Snjeguljicu odštampao u nekoliko stotina primjeraka. “Snjeguljica” je prodavana kao halva, na radost Zagrepčana, sve dok nije došla u ruke katehete u građanskoj školi na Kaptolu. Nekom je đaku, ljubitelju “Snjeguljice”, ispala iz torbe na satu vjeronauka. Nastala je uzbuna i pozvana policija koja je istog dana u školi zaplijenila pedesetak primjeraka. Svi su đaci kod kojih je nađena “Snjeguljica” završili u Petrinjskoj, a primjerci “Snjeguljice” u kasi šefa policije iz koje su jedne tamne noći, za vrijeme oluje, ukradeni. Bracin tata, koji je trgovao engleskim štofovima, dao je šefu policije tri metra štofa za “Snjeguljicu”.

RAT JE ZAVRŠIO. Prvo je na izborima narod odjeb’o i monarhiju i kralja Petra, a onda je počela obnova. Bracinom tati oduzet je dućan štofova, završio je u logoru, a “Snjeguljica” kod mene. Nije se više jeo tvrdi kuruzni kruh, nego američki Unrini (UNNR) sirevi i Trumanova jaja u prahu. Počele su škole, djeca su se nastavila rađati. Zakonita i nezakonita. Na Corsu u Praškoj ulici svake večeri upoznavali smo djevojke, a u Glazbenom zavodu u Gundulićevoj ulici na plesnim večerima započinjale su ljubavi. Parovi su sjedili na klupama u parku, istospolne veze bile su nepoznate, a najveća atrakcija ostala je “Snjeguljica” Waltera Neugebauera. Druga pornografija nije postojala. U kinima se nisu prikazivali porno filmovi, nego limunade u kojima su glavne erotske zvijezde bile plivačica Esther Williams u kupaćem kostimu i plačljiva Doris Day. U Zagrebu su vodili ljubav svi. Od pubertetlija, studenata, penzionera do udbaša, činovnika, partijaca i nepartijaca. Tajno. U tome je bila čar. Ševile su se tuđe žene, djevojke, mame, ševile su se djevojke i žene s direktorima, prijateljima majki, vaterpolistima ili najboljim prijateljima muževa. Bilo je to zabranjeno i zato neodoljivo. U seksu se uživalo unatoč strahu od tripera. Kod kuće, u uredima, na uredskim stolovima, u hotelima, u takozvanim dnevnim boravcima, na livadama, na službenim putovanjima, ekskurzijama i simpozijima, u kupeima vlakova, u rajonskim komitetima, na godišnjim odmorima, kongresima i festivalima, na radnim akcijama, u menzama i u kinima. Rađala su se djeca. O natalitetu se nije razgovaralo.

POČETKOM 21. STOLJEĆA pobijedila je demokracija, to jest, narod vlada. Narod izabire, narod odlučuje o svemu, uživa u slobodi u plebiscitima, referendumima, u zajmovima švicaraca, ovrhama i na burzama rada, u krađama i prevarama, već prema sklonosti. Može se raditi što se hoće, gdje hoće i kako hoće. S legitimacijama, bez pasoša, putuje se po Europi, nema više brkatih carinika koji oduzimaju pornografske časopise i čupaju devize iz čarapa. Narod može izabrati najvećeg kretena ili kretenku za muža ili ženu, predsjednika ili predsjednicu. Može na plazmama noću gledati pornografske filmove, treba samo znati pin i platiti pretplatu. Može javno na plažama voditi ljubav, na parkiralištima ako plati parking, ševiti se do neba, može se ljubakati javno s fratrima, svojim razrednicama ili razrednicima. Može u shopping centrima kupovati, plaćati karticama, može i bankrotirati. Sve može. Ali iako imamo seks shopove i pornografiju, na TV kanalima mogu se gledati tvrdi pornići prema kojima je “Snjeguljica” blaga limunada, a u sapunicama se kćeri ševe s očevim poslovnim partnerima dok sinovi natežu majčine prijateljice, problem je – natalitet.

Natalitet nije doveden u pitanje organizirano. Natalitet nisu ugrozili zakoni. Natalitetu su došli glave mobiteli i internet. Definitivno. Današnjim dečkima ne pada na pamet da kao Braco kroz rupu u ogradi gledaju ženska bedra. Dečki nisu zaljubljeni u Europu, nego u Messija. U kinu ne gledaju filmove s curama, nego jedu kokice i žure se kući na internet i Facebook. Vode ljubav na laptopima i s laptopima. Danas djevojke s jednakim žarom satima govore na mobitel sa svojim prijateljicama. Prijateljima i dečkima šalju kratke SMS poruke. Za dečke smatraju da su kreteni, jednako kao i njihovi očevi. Djevojke i mlade žene sjede same ili s prijateljicama satima u kafeima. Neke večeri vidio sam sedam djevojaka u kafeu Hemingway. Ne piju ni kavu ni voćne sokove. Piju pivo i ne razgovaraju ni o muževima, ni o dečkima, ni o djeci, nego o poslu i politici. Ne trebaju im ni dečki ni muževi. U Australiji je jednog petka na internetu izašao oglas kojim neka firma nudi djevojkama i ženama, ako plate 100 australskih dolara, savjet kako dobiti dijete bez braka, s 95-postotnom garancijom. Do ponedjeljka 13.435 mladih Australki, djevojaka i žena uplatilo je 100 dolara. U utorak su dobile mail. Uputstvo u dvije riječi: Jebite se.

DEMOGRAF STJEPAN ŠTERC vodi donkihotovsku borbu za podizanje nataliteta u Hrvatskoj. Čovjek upozorava i svoje riječi potkrepljuje statistikama – da je sudbina crna, da će Hrvati nestati. Umire više Hrvata nego ih se rađa. Svake godine broj rođenih je manji, a umrlih veći. Prosječno bistrom građaninu Hrvatu koji to pročita, sve je jasno. Osim političarima, očito. A gospodin Šterc računa na političare, na hrvatsku vlast. Vladu, Sabor. U Hrvatskoj svake godine nestaje po jedan manji grad. Može se, ako se trend ne zaustavi, precizno izračunati kraj. Čak se može dogoditi da ukradene milijarde u Hrvatskoj neće trošiti Hrvati. Kako je danas sve u statistici, od BDP-a do PDV-a, jedan je naučni radnik, sociolog, nakon vrlo dugih i teških istraživanja i vrlo sistematskih izračuna došao do znanstvenog rezultata. Za boravka u Radničkom odmaralištu 1957. u Novom Vinodolskom, u kojem je direktor drug Marko inzistirao na disciplini, posebno se pazilo na moral. U odmaralištu je doručak bio od 8 do 10, ručak od 12 do 2, večera od 7 do 8, od 8 do 10 ples. Svjetlo je drug Marko precizno gasio u 11 sati. Nakon boravka kod druga Marka rodilo se dvadeset i devet beba, od toga dva para blizanaca. Nakon boravka u nudističkom kampu pokraj Šibenika 2013., rođen je jedan mali crnac.