O vodi se ne govori ni struji, posljednjih dana govori se o plinu. SAUCHA JE ZABORAVLJEN, KAO DA GA NIKAD NIJE BILO, neće se saznati gdje su nestale dnevnice, kao što se nije saznala sudbina love i zlata koji su nestali iz policije. Da bi se kupovale novine i gledalo TV dnevnik i ‘Otvoreno’, svakoga tjedna moraju se redati senzacije. Ina, pa sljedećeg tjedna ploče s natpisima, pa tjedan demografije. Ovoga tjedna plin je igrao vrlo dobro, što će ga zamijeniti, još se ne zna
‘Nešto je čudno”, govori trafikantica Europa s prozora pazikući Rukavini. “Kaj je čudno?” pita Rukavina Europu. “Drugi je svjetski rat. Nema više hrenovki, maslinovo ulje je nestalo, kao i banane. Svakoga jutra kada se probudim i otvorim pipu, voda curi. Okrenem šteker, ima struje. To je čudno, dragi gospodine Rukavina. Vama voda ne treba, pijete špricere, u krevetu ne čitate, jedino kaj biste mogli trebati je plin. Otvorite ventil i riješite sve probleme.” “To ste čuli od nekog ratnog profitera u Ritz Baru”, kaže Rukavina. “Ne, dragi Rukavina, nego od vaše zakonite žene dva dana prije nego što je otišla u partizane.” Rukavina mijenja temu: “Nekaj bi pital. Mogu?” “Nemate više cigareta?” “Točno”, kaže Rukavina. “Zadnja je ova koju pušim.” Rukavina je čisti kreten, kaže mi Braco, a Europa s prozora dobaci Rukavini nekoliko kutija Drine…
Komentari