Čitam literaturu gospodina Todorića, blogove koje dnevno dva puta piše. MOŽDA NE PIŠE ON, MOŽDA PIŠU ADVOKATI, SAVJETNICI, KUMOVI ILI ROĐENA DJECA. On javlja da je sve što se tiče Agrokora, pljačka. Šteta je što taj blog nije postojao za vrijeme Drugog rata. Bilo bi zgodno čitati Hitlerove blogove iz bunkera u Berlinu. U jednoj sobi Goebbels ubija vlastitu djecu, bunker se trese od ruskih kaćuša, a Eva Braun ispravlja Adolfove tipfelere…
Državni praznici u svakoj državi služe tome da ih narod te države proslavi. Ako ih ne proslavi, kao da ih nema. Narod se na te dane na neki način ujedinjuje. Ne ujedinjuju ga pripadnosti strankama, vjerama, rasama, nego pripadnost istoj državi. Svaki narod drugačije slavi te dane, ali u jednom su svi slični: vješaju zastave na pročelja kuća. U cijelom svijetu osim u Hrvatskoj. Hrvatska je država u kojoj se na državne praznike ne slave državni praznici. Tako nije neobično što je Dan hrvatske neovisnosti potisnula afera Agrokor. Naivni igrokaz na Markovu trgu gledalo je par stotina uglavnom slučajnih prolaznika, turista iz Kine s vodičima i vrh HDZ-a. Na televizijama taj je igrokaz dobio nekoliko minuta, dok sapunica Agrokor nije silazila s ekrana. Aferi Agrokor sve su televizije i mediji dali prednost pred notornom činjenicom da Agrokora ne bi ni bilo da Hrvatska nije postala država…
Komentari