Kako prolaze godine, dug Hrvatske raste. Priču o kamatama zna svaki Hrvat, a samo je rijetki do kraja razumiju. Pitanje je razumiju li je političari. Shvaćaju li da je DUG NARASTAO i da se više ni teoretski ne može vratiti? Da se neminovno približava dan kada se vlada, koja god bila, više neće moći zaduživati? To nije nitko rekao ni u Saboru ni u Vladi. I jedni i drugi znaju da to nije njihov problem. Zanimaju ih prošlost i sadašnjost. Ne zanima ih budućnost. Pa zašto i bi. Što je razlog toga stanja? Neznanje, neodgovornost ili pomanjkanje inteligencije
Prošle subote je Hrvatska televizija pružila priliku hrvatskim gledateljima koji su imali gripu i ležali u krevetu, da prate sjednicu Sabora koja je trajala čitav bogovetni dan. Od jutra do kasno u noć. Tema je bio državni proračun za 2017. godinu. Ako samo jedan sat pratite rad Sabora, imate priliku čuti svašta pa možete misliti što su bolesnici sve čuli i vidjeli. Subota je nadmašila sve dosadašnje prenose. Pozicija koja neuvjerljivo brani proračun svoje vlade i opozicija koja ga napada sa svih strana. Kako je pozicija u prednosti s brojem glasova, pobijedit će kod izglasavanja istog proračuna. To znaju svi. I gledatelji, i bolesnici, i opozicija, i pozicija. U skladu sa sličnom događanjima u prošlosti, tradicija je da se u Saboru ne vodi prohrvatska politika, nego prostranačka. Ni opozicija ni pozicija ne mogu se sjetiti amandmana koji će vladajuća većina prihvatiti od vladajuće manjine. Pa zašto i bi…
Komentari