Napokon sam vidio tko je tvorac Zakona o ovrhama. Čovjek se slikao s ljubimcem. Dopalo mi se kako je zadovoljan svojim zakonom. Zakon o ovrsi je specifičan, to je remek-djelo, kao SIKSTINSKA KAPELA. Što je bitno u tom zakonu i zašto njegov autor treba uživati u svom remek-djelu? Zato što svaki građanin Hrvatske, uključujući manjine, treba znati sljedeće: nitko ga neće, zahvaljujući tom zakonu, obavijestiti ni upozoriti da je dužan i da će biti ovršen do gole kože. Autor zakona pazio je na element iznenađenja, da se ljudi ne bi uspavali
Pazikuća Rukavina očajan sjedi u dvorištu. Pada sitna kiša, ali Rukavina se ne miče. Prilazi mu trafikantica Europa. Europa drži kišobran. “Koji vam je vrag, Rukavina?” pita Europa pazikuću. “Očajan sam. Ubit ću se”, odgovara ovaj. “Imate li poseban razlog ili ste jednostavno u depresiji?” pita Europa. “I jedno i drugo.” “Recite razlog. Depresija me ne zanima”, nastavlja Europa. “Danas se pojavila jedna znanica moje žene”, govori teško Rukavina. “Tražila je da joj vratim peneze koje je, kaže, posudila mojoj ženi.” “Ima papir?” “Ima.” “Vaša je žena, koliko znam, otišla u partizane?” upita Europa. “Je”, odgovori Rukavina. “To me je iznenadilo”, nastavlja Europa. “I mene”, odgovori Rukavina. “Što se tiče duga, ima nekoliko mogućnosti. Prvo, žena se možda i ne vrati iz partizana, nikad se ne zna; drugo, može se vratiti i sama vratiti dug. Ali ja sam dug platio i zato sam očajan. Od čega ću živjeti ovog mjeseca?” očajno se zapitao Rukavina. “Imam ideju”, hladno će Europa. “Otiđite u partizane!”…
Komentari