Vječna ratnica više nego vješta političarka, Dilma Rousseff preživjela je mučenje u zatvoru vojne diktature prije nego je izabrana za prvu brazilsku predsjednicu, dužnost s koje ju je brazilski Senat u srijedu smijenio zbog kršenja proračunskih pravila.

Prvi put kada se suočila sa suđenjem ovjekovječen je crno-bijelom fotografijom iz 1970., za vrijeme diktature, na kojoj ta mlada marksistička gerilka prkosi pogledu vojnih sudaca.

Malo tko je tada mogao i pomisliti da bi ta mlada buntovnica u jeansu i sportskoj majici kratkih rukava jednoga dana mogla postati prvom predsjednicom najveće latinoameričke zemlje. A još manje da će, četiri desetljeća poslije, u demokratskom Brazilu, biti drugi put suđena, ovaj put u Senatu, u procesu opoziva zbog proračunskih makinacija.

U skladu sa svojim životnim putem, Rousseff (68) je u utorak u Senatu pružila posljednju ali uzaludnu lekciju iz borbenosti braneći se sama od optužbi više od 14 sati.

Smirena ali odlučna glasa, ustvrdila je da ima “mirnu savjest i da ni zašto nije kazneno odgovorna” i osudila “parlamentarni državni udar koji ima za cilj da se neizravno postavi uzurpatorsku vladu” unatoč volji 54 milijuna Brazilaca koji su je 2014. ponovno izabrali za svoju predsjednicu.

“Strah od smrti”

Podsjećajući na mračne godine svojeg pritvora, dva puta vidno potresena emocijama, priznala je: “Bojala sam se smrti, posljedica mučenja za moje tijelo i dušu (…) ali nisam popustila. Oduprla sam se. Danas se bojim samo smrti demokracije.”

Dilma Roussseff došla je na vlast 2010. kao članica Radničke stranke koju je osnovao njezin mentor, radnik i sindikalist Luiz Inaczio da Lula, koji je odslužio dva predsjednička mandata.

Zahvaljujući svojoj velikoj popularnosti, Lula ju je uspio nametnuti u stranci i postići da je izabere narod, koji je jedva poznavao tu ekonomisticu rođenu u Belo Horizonteu u obitelj bugarskog useljenika i majke profesorice.

Lulu je osvojila svojom voljom za rad i oštrinom pa ju je postavio za ministricu rudarstva i energetike te potom šeficu svojeg kabineta.

Brazilci su je brzo upoznali i u početku cijenili jer nije oklijevala kritizirati svoje ministre u javnosti.

Na početku prvog mandata popularnost joj je iznosila 77 posto, a pet godina poslije pala je na samo 13 posto.

Što se dogodilo?

Sredinom njezina prvog mandata, brazilsko gospodarstvo počelo je pokazivati zabrinjavajuće znakove usporavanja. Rousseff je ustrajala u skupoj politici podupiranja gospodarstva koja se nije pokazala učinkovitom. Svojim intervencionizmom izazvala je sve veći otpor poslovnih krugova.

Borbena i solidna tehničarka, pokazala je manjak prirodnog političkog talenta koji je karakterizirao njezinog mentora Lulu.

Pokazujući veliki prijezir prema parlamentu, u kojem se morala pomiriti sa šarolikom koalicijom, malo pomalo se dovela u izolaciju.

Povučena u predsjedničkoj rezidenciji kao u bunkeru iz koje je izlazila samo radi protokolarnih dužnosti ili svakodnevne 50-minute jutarnje vožnje biciklom ulicama Brasilije, gotovo nikada nije davala intervjue.

Ponovno je izabrana za predsjednicu 2014. ali jako tijesno, nakon agresivne kampanje koja je ostavila gorak okus u ustima njezinih protivnika.

Odmah se suočila s pobunom konzervativnih krugova centrističkih stranaka u svojoj koaliciji, otkrićem velike korupcije u Petrobrasu, što je bacilo sjenu na Radničku stranku i njezine saveznike, i velikom gospodarskom recesijom, što joj je jako oslabilo poziciju.

Udaljila se i od Radničke stranke i od biračkog tijela, iznevjerivši svoja izborna obećanja da Brazil neće krenuti putem štednje.

Izolirana

Odmah po preuzimanju dužnosti imenovala je brazilskog bankara Joaquima Levyja ministrom financija i zadužila ga za provedbu programa stroge proračunske prilagodbe.

Sve više izolirana, nije uspijevala progurati svoje zakone u parlamentu i naposljetku je ostala bez glavnog stupa svoje koalicije, PMDB-a (desni centar) svojeg potpredsjednika Michela Temera, koji joj je predbacivao da ga tretira kao ukras.

Mnogi senatori zadnjih dana su priznali da će glasovati protiv nje zbog “cijelog njezinog djela” više nego zbog pravno krhkih optužbi za proračunske makinacije zbog kojih je smijenjena.

Za svoje protivnike, “Dilma će ući u povijest kao nedokučiva osoba, loša vladarica koja nije znala voditi dijalog s parlamentom i koja je odgovorna za gospodarsku situaciju”, rekao je Michel Mohallem, analitičar i profesor prava Zaklade Getulio Vargas.

Sada kada je giljotina pala, trebala bi napustiti Braziliju i vratiti se kući u Porto Alegre na jugu zemlje gdje joj živi kći i dva unuka.

Njezini pristaše pamtit će je kao hrabru “ratnicu brazilskog naroda” koja umire ali se ne predaje.