Drago Diklić, dobitnik Nagrade Grada Zagreba, govori kako je preživio koronakrizu, zašto misli da se Zagreb pretvorio u palanku i što očekuje od nove gradske vlasti

Zagreb polako izlazi iz ružnog sna u koji je upao tijekom koronakrize. Polako počinju razna kulturna događanja i društveni život se budi. Drago Diklić, zagrebački glazbenik i dobitnik mnogobrojnih glazbenih priznanja, među kojima je i ovogodišnja Nagrada Grada Zagreba, kaže da je vrijeme tijekom koronakrize provodio slušajući stare ploče iz svoje kolekcije. Ali, nažalost, zbog mjera zaštite, nije mogao puno nastupati. „Profesionalno, kao glazbenik, nastupao sam vrlo malo. Nije bilo nastupa i koncerata jer je jednostavno bilo takvo vrijeme. Ali sam zato slušao puno glazbe. Ja imam veliku diskoteku CD-ova i tako dalje. U ovom sam razdoblju poslušao neke koji stoje deset godina, a da ih nisam taknuo. Slušao sam sve moguće stvari. Od mjuzikla do nekih pjevača koji nisu toliko poznati, ali su odlični. Meni je drag engleski pjevač Matt Monroe. On je pjevao temu iz jednog Bondova filma i o njemu ne znamo puno. Izvanredno pjeva i ima lijepih snimaka. Posebno mi se svidjela njegova izvedba pjesme ‘Strangers in the night’. Mi znamo od Franka Sinatre verziju, a Monroe je napravio verziju koja je meni bolja. Svidio mi se aranžman jer je moderniji i nježniji. Ali ja ne uspoređujem velika imena. Tu je svatko za sebe velik“, ispričao je Diklić.

Diklić je zadnji veliki koncert održao u 2019. godini. Riječ je o koncertu pod nazivom „Zagreb je najljepši grad“ kojim je proslavio 65 godina karijere. U međuvremenu je koncert izdan i na blu-rayu. „Što se koncerata tiče, Lisinski je bio posljednji nastup. Bilo je i drugih malih nastupa na proslavama. Ja inače ne volim takve nastupe. Ja volim nastupati u klubovima kao nekada, gdje možete stupiti s publikom u kontakt. To je ono što mene veseli. A što se tiče zabave, ja sam bridžist. Ja sam predsjednik Zagrebačkog bridž saveza i mi online igramo s cijelim svijetom tako da je to bio pravi ventil za dobro raspoloženje jer inače ne znam što bih radio. Cijelo ovo vrijeme se svelo da sjedite na kauču i gledate televiziju. I kad se dignete iz kauča, prvo vam padne na pamet što ima u frižideru, tako da sam se malo i zdebljao. Ali što se može“, rekao je Diklić za Zagreb News.

Koronakriza traje preko godinu dana i zaustavila je gotovo sva kulturna događanja na sceni. Diklić kaže kako se nada da se nalazimo pred krajem ovog razdoblja. „Ja se nadam da smo pred krajem, barem preko ljeta, ako ništa drugo. A na jesen, tko zna? Možda se razvije i četvrti val. Ja sam se dvaput cijepio i nisam imao nikakvih primjedbi. I prije sam se cijepio protiv gripe tako da je to meni bila rutina. Što se tiče stanja na kulturnoj sceni, koliko ja znam, nekim mojim mlađim kolegama je Ministarstvo kulture pomagalo s nekim sredstvima. Nama starijima nije pomoglo, iako smo i mi zakinuti za izvedbe, jer su rekli da imamo penzije. A mi isto djelomično živimo od nastupa. Penzije same po sebi nisu dovoljne. Osim toga, moja generacija je, na neki način, najzaslužnija za umjetnost u Hrvatskoj. Zato mislim da nas nisu trebali izostaviti“, rekao je Diklić.

Zagreb je dobio novu vlast koja najavljuje velike primjene, i u političkom i u kulturnom životu. Diklić kaže da tek moramo vidjeti rezultate rada aktualne vlasti. Očekuje ih dug i mukotrpan posao jer je Zagreb, prema Dikliću, kulturno propadao zadnjih dvadeset godina. „Promjene ćemo tek vidjeti jer su oni tek došli na vlast. Ne možemo još ništa zaključiti. U posljednjih 20 godina Zagreb je izgubio svoj poznati identitet i način zabave. Pazite, čak i do prije 20 godina Zagreb je imao u centru grada 14 noćnih klubova. I to sve sa živom glazbom, s orkestrima. Od kvarteta na više. Zagreb je imao i 28 plesnjaka, sve sa živim orkestrima. Klubovi su znali imati i svoje orkestre. I škole su u svojim prostorijama znale imati amaterske čage. U Zagrebu je bilo muzičara koliko god hoćete. Bilo je mjesta na kojima ste se mogli zabavljati na kakav god način hoćete. Bilo je i restorana sa svojim orkestrima gdje se moglo zaplesati. Toga više nema. Zagreb je postao palanka što se toga tiče. Nema više onog austro-ugarskog štiha kakav je imao prije. U cijeloj Europi još ima takve tradicije, ali ovdje ne. Došli su neki ljudi koji jednostavno nisu bili naviknuti na takvo nešto i onda su sa svojom lovom preuzeli lokale. Onda su napravili što je njima pasalo, a to je da zarade lovu, a ne da plaćaju muzičare. To je njihova deviza koja je, nažalost, dovela do toga da Zagreb doslovce više ništa nema od svog pravog načina zabave. Što se tiče alternativne kulture, svako vrijeme nosi nešto svoje i normalno je da će se pojavljivati neki novi lokali i ideje, i to je pozitivno. Moja generacija je starija, ali generacije poslije mene su izgubile mogućnost da se zabavljaju na način na koji smo se mi zabavljali. U svijetu taj način prelazi iz generacije u generaciju. Mladi dođu opet na glazbu koja se nekad slušala pa im se to dopadne. Zagreb je nekad bio gospodinski grad i lijepog ponašanja. Kad se to jednom prekine, mladi nemaju uzora“, objasnio je Diklić.

Unatoč tomu što korona i dalje traje, Diklić se počeo lagano pojavljivati na nastupima. U četvrtak je imao gostovanje na proslavi 25. godišnjice Obrtničke komore u Klovićevim dvorima. „Mnogi ljudi su se tamo sjećali Zagreba iz onog vremena i bilo je mnogo mladih pa smo se svi skupa zabavili. Imao sam i u petak koncert u parku ispred HRT-a s tamburaškim orkestrom. Pjevao sam nekoliko pjesama koje sam pjevao kao klinac po noćnim klubovima. Za nove pjesme ćemo vidjeti. Imam nove pjesme koje još nisam snimio. Kad dođe vrijeme, budemo se zabavljali i time“, zaključio je Drago Diklić.