Ugledni znanstvenik i profesor Ivan Đikić bio je gost na Novom danu televizije N1.

Kako ste zadovoljni s razmjenom iskustva i svega što se događa i kod nas i u okruženju po pitanju istraživanja tumora? 

Tumori su toliko heterogeni, imaju milijun stanica i sve stanice su različite i kad se to prihvati, onda ćemo svi biti svjesni da ne može biti jedan lijek, jedna metoda kojim se liječi ijedan tumor ijednog pojedinca. Morat ćemo pratiti razvoj tumora i prema tome vršiti kombinirano liječenje.

Ako se osvrnemo na hrvatsku statistiku, rak je drugi uzrok smrtnosti u Hrvatskoj, s visokih 27,9 posto. S čime to ima veze?

Treba pristupiti na znanstveni način: Je li Hrvatska mjesto gdje se tumori pojavljuju više nego u drugim zemljama? Odgovor je – ne. Rezultati liječenja turmora su jako loši, mi smo po svim podacima na dnu europske zajednice. Nešto je loše u našem sustavu, a sustav su odluke i ljudi koji rade. Ljudi koji rade su odlični, imamo stručne medicinske sestre, imamo talentirane liječnike, fenomenalne kirurge, ali rezultati su slabi. Sustav koji djeluje u Hrvatskoj je nesređen, nepovezan, neodgovoran i ne posvećuje se pacijentu, a trebamo voditi brigu o pacijentu, i fokus treba biti na pacijentu.

Neke stvari u zdravstvu nisu pitanje novca. Kako komentirate aferu oko kiretaža bez anestezije?

Mislim više da je problem odgovornosti. Odgovornost u Hrvatskoj ne postoji na vodećim mjestima, i kad toga nema, sve afere koje dolaze su medijski sukobi koji nisu poželjni i nisu potrebni. Treba reći da su iskustva žena koje su prošle te tretmane, tu treba izraziti duboko žaljenje i treba se nešto napraviti da netko bude odgovoran za ono što se napravilo. Voditelji bolnica moraju shvatiti da svaka pritužba nije protiv njih. Važne su promjene u vodstvu u obrazovanju u Hrvatskoj. Kad djecu od najranije dobi učite što je lider, što je voditelj, onda ti ljudi moraju shvatiti da to nije interes mene i moje male grupe, nego je to interes ljudi koje vodim, a to je bolnica i svi pacijenti koji tamo dolaze.

Povećan je proračun za resor obrazovanja, a ministrica Divjak rekla je da ulaganje u izvrsnost može riješiti problem letargije u društvu. Imate li vi osjećaj da u znanstvenoj zajednici postoji letargija?

Treba pohvaliti sve vrhunske znanstvenike i profesore koji u hrvatskim uvjetima postižu fantastične rezultate. Njih nema puno. Naši rezultati su stvarno katastrofalni kad pogledamo sveučilišta. Nijemost rektora i voditelja dovodi do toga da ne shvaćaju ozbiljnost situacije. Postoji velika nezainteresiranost velikog broja znanstvenika, ne zato što ljudi nisu spremni nešto napraviti, nego su razočarani dugogodišnjim prijevarama.

Za probleme se puno krive vlade, i bivše i sadašnje, kao i mediji. Koliko su znanstvenici odgovorni za razvoj društva i koliko smiju ukazati na nepravilnosti?

Važan je utjecaj svakog pojedinca. Normalno je da vlade nisu odgovorne za sve niti trebaju biti. Mediji se možda više fokusiraju na negativne stvari, ali treba biti i više suradnje s medijima od strane znanstvenika.

Ide li prema vašem mišljenju reforma obrazovanja u dobrom smjeru?

To je previše politizirano. Treba reći da je pohvalno da se ulazi u eksperimentalnu fazu u manjem broju, to treba biti očigledno i rezultati trebaju biti javni.