Dječačić nazvan Nikola rodio se 10. srpnja 1856. u malenom selu Smiljan u Lici, usred zaglušujuće grmljavinske oluje. Babica je bila zabrinuta jer je vjerovala kako je grmljavina loš znak. “Ovo će dijete biti dijete tame”, rekla je. “Neće”, odgovorila je Nikolina majka, “on će biti dijete svjetla”.

Već od najranije dobi Nikola je imao velike planove. Vidjevši crtež slapova Niagare, trećih po snazi na svijetu, Nikola je svom ujaku rekao da će jednoga dana pod njih staviti golem kotač kako bi dobio struju. Kad je odrastao, preselio se u Ameriku gdje je počeo provoditi svoje planove u djela.
Ondje je razvio strašnu fobiju od bacila i okruglih predmeta. Nije se htio rukovati ni s kime. Osim toga, postao je opsjednut brojem tri. Triput bi obišao zgradu prije nego što bi ušao u nju. I nije mogao razgovarati s osobom ako je nosila bisere. Danas bi Nikoli vjerojatno bio dijagnosticiran opsesivno-kompulzivni poremećaj, ali on je govorio da mu njegovo ponašanje omogućava da se bolje fokusira na svoja istraživanja.

A tako je i bilo. Nikola je u svom laboratoriju provodio neobične i opasne pokuse. Stvorio je stroj koji proizvodi potres. Rukama je kontrolirao nazupčane munje ljubičastog elektriciteta. Čak je pokušao stvoriti vremenski stroj. Do kraja života Nikola je smislio više od sedamsto izuma uključujući daljinski upravljač, neonska svjetla, radio, lasere i novu vrstu motora. A zauzdao je i snagu Niagarinih slapova iskoristivši je za osvjetljenje cijelih gradova.