Objavljeno u Nacionalu br. 842, 2012-01-03

Najveća domaća IT-kompanija sama je pisala natječajnu dokumentaciju i po njoj dobivala poslove od državne tvrtke

Tijekom sljedećih nekoliko tjedana USKOK-ovi istražitelji trebali bi završiti istragu oko nelegalnosti u poslovanju MSAN Grupe, najveće domaće IT-kompanije, doznaje Nacional. MSAN i njezine tvrtke-kćeri tijekom posljednjih osam godina dobile su više milijardi kuna poslova od državnih institucija i javnih poduzeća. Samo u 2010. godini vrijednost ugovorenih poslova bila je veća od 450 milijuna kuna, a u USKOK-u su istragu pokrenuli sredinom ove godine nakon što su zaprimili više anonimnih kaznenih prijava o MSANovu poslovanju, ali i nakon što je otkriveno da je kompanija sklopila vrijedan ugovor o lobiranju s bivšim premijerom Ivom Sanaderom.

Kako je MSAN Grupa godinama u javnosti uživala imidž povlaštene tvrtke s dobrim vezama u samom vrhu države, taj ugovor o lobiranju poslužio je kao uvod u istragu u kojoj su istražitelji namjeravali utvrditi je li Sanader ili neka druga osoba iz izvršne vlasti MSAN-u omogućila dobivanje poslova ili da dobivene poslove naplati više od realne cijene.

UPRAVO ZBOG TOGA, USKOK-ova istraga vodila se vrlo temeljito, analizirani su deseci ugovora MSAN Grupe s javnim poduzećima, ispitane su osobe zadužene za nabavu u tim tvrtkama, ali i MSAN-ovi kooperanti da se utvrdi jesu li cijene naplaćene u tim projektima realne. U toj istrazi prikupljeno je dosta dokaza, ali inkriminacijom za kompaniju mogla bi biti anonimna prijava koju je DORH zaprimio krajem rujna prošle godine, a koja se odnosi na poslovnu suradnju MSAN Grupe i državne plinske kompanije Plinacro. Informacije koje su iznesene u toj kaznenoj prijavi, a koju Nacional posjeduje, mogu se smatrati dosad najboljim uvidom u način poslovanja MSAN Grupe s javnim poduzećima, te nelegalne povlaštene pozicije koju je kompanija u tim poslovnim odnosima imala. Dapače, iz slučaja Plinacro vidi se da je MSAN imao status koji mu je omogućavao da gotovo sam određuje koje će i kakve poslove odrađivati u javnim institucijama i poduzećima. Konkretno, radi se o projektu integracije informatičkih resursa Plinacroa, zapravo izradi velikog informatičkog sučelja u kojem bi bilo objedinjeno korištenje svih dotadašnjih kompanijinih sustava. Taj posao vrijedan nešto manje od 30 milijuna kuna MSAN-ova tvrtka King ICT dobila je, u suradnji s Končar KET-om, temeljem financijski najniže ponude na javnom natječaju raspisanom 20. studenoga 2007. Taj natječaj odvijao se u potpuno zakonitoj formi, ali cijela priča oko angažmana King ICT-a na tom projektu počinje četiri mjeseca prije nego što je natječaj uopće raspisan. Naime, iz dokaza koje je USKOK dobio u spomenutoj kaznenoj prijavi vidljivo je da su KING-ovi konzultanti još u srpnju 2011. obilazili Plinacrove organizacijske jedinice i intervjuirali zaposlene da bi se što bolje definirali ciljevi projektnog zadatka.

Taj projektni zadatak ustvari je opis i smisao cijelog projekta informatičke integracije, a iako je Plinacro formirao tim koji se trebao baviti izradom tog projekta, iz korespondencije informatičkom poštom članova tima – koju USKOK posjeduje – vidljivo je da je glavnu riječ u tome vodio upravo KING ICT, tvrtka koja će četiri mjeseca kasnije i dobiti posao izrade tog sustava. Tako jedan od članova Plinacrova tima piše da je “na sastanku s predstavnicima KING ICT-a dobio informaciju da će oni nakon pojedinačnih intervjua napraviti prijedlog projektnog zadatka, što je i svrha njihova prisustva”, a drugi da “KING radi snimku stanja na temelju koje će napraviti projektni zadatak”.

Ta korespondencija, ako je autentična, izravna je inkriminacija za King ICT i za tadašnjeg predsjednika Uprave Plinacroa Branka Radoševića, jer dokazuje da je KING ICT ne samo unaprijed znao za natječaj koji će biti raspisan četiri mjeseca kasnije, nego da je aktivno sudjelovao u izradi projektne dokumentacije za taj natječaj. U kojoj mjeri je ta dokumentacija bila rezultat rada Plinacrovih stručnjaka, a koliko KING ICT-a, može se samo spekulirati, ali su u tom smislu vrlo indikativni dijelovi već spomenute korespondencije Plinacrovih zaposlenika u kojoj više njih izražava mišljenje da je cilj projekta nejasan. Jedan od njih tako piše: “Bez obzira na dug razgovor s ljudima iz Kinga meni još uvijek nije jasno što staviti u taj draft projektnog zadatka”, a drugi piše sljedeće: “Apsolutno mi je neprihvatljivo da kao zaključak sastanka bude moja obveza da načinim dio projektnog zadatka, a da se nigdje u tekstu ne vidi niz pitanja koje smo postavili… niti hrpa sumnji, negodovanja i jasnih argumenata da je nemoguće pretpostaviti što je netko mislio kada je osmišljavao projekt (ako ga je netko uopće i osmišljavao!?)”.

SLIČNO U SVOM E-MAILU piše još jedan član Plinacrova projektnog tima: “Mora nam biti jasan cilj – što se očekuje kao rezultat našeg rada. Ako to nije jasno vama kao voditelju, kako da bude nama? To ipak morate raščistiti vi s Upravom (ako je ona pokretač projekta). Nije mi jasna pozicija i što bi trebali značiti intervjui s vanjskim stručnim suradnicima… Zdrava seljačka logika mi govori da onda oni znaju cilj našeg projektnog zadatka. Pa neka ga oni suvislo formuliraju”. Iz te korespondencije Plinacrovih zaposlenika jasno se može zaključiti da je projekt informatičke integracije inicirala Uprava tvrtke, a ne nadležna stručna služba, te da je cilj takvog projekta u najmanju ruku upitan. U kaznenoj prijavi koju je DORH zaprimio tvrdi se da je taj projekt iniciran nakon razgovora člana Nadzornog odbora MSAN Grupe Damira Krstičevića s Radoševićem i tadašnjom predsjednicom Nadzornog odbora Plinacroa Marinom Matulović Dropulić, kada se tražio način povećanja obima poslovanja Plinacroa s MSAN-om, premda za tim nije bilo potrebe. Iako neki dijelovi korespondencije Plinacrovih zaposlenika upućuju na to, taj će zaključak biti vrlo teško dokazati pred sudom, ali bivši čelnici Plinacroa zato će vrlo teško moći objasniti zašto su stručnjacima KING ICT-a dopustili sudjelovanje u izradi natječajne dokumentacije za tako važan i velik projekt. Dakako, KING ICT mogao je biti angažiran kao službeni konzultant, ali onda ta tvrtka, prema Zakonu o javnoj nabavi, ne bi mogla sudjelovati na natječaju za izvedbu projekta.

UPRAVO ZBOG TOGA, nikakav ugovor nije potpisan, pa ispada da je zaposlenicima privatne tvrtke omogućen uvid u sigurnosno osjetljive postavke informatičkog sustava državne tvrtke koja se bavi transportom plina i spada u tvrtke od posebnog državnog interesa. Već sama ta činjenica ozbiljna je inkriminacija iz aspekta sigurnosti. S druge strane, iako u formalno-pravnom smislu legalan, postoje ozbiljne indicije da je i sam natječaj za integraciju informatičkih sustava Plinacroa bio formuliran tako da favorizira MSAN. Kompanija je gotovo sama izradila dokumentaciju za natječaj na koji će se prijaviti, a u natječaju je bio određen vrlo kratak rok za realizaciju od 17 mjeseci i visoke kazne za prekoračenje tog roka. Ti uvjeti jasno su pogodovali onom ponuđaču koji je unaprijed znao zahtjeve natječaja pa se za njh mogao pripremiti, poput MSAN-a. Na natječaj su se javile samo dvije tvrtke, King ICT i CS Computer Systems, još jedna tvrtka koja je od Plinacroa u prošlosti dobivala unosne poslove. Kako je King ICT ponudio nižu cijenu, njihova ponuda je prihvaćena, ali kratki rokovi realizacije projekta pokazali su se prezahtjevnima za kompaniju premda je ona gotovo sama pisala projekt.

TAKO JE 16. SRPNJA 2009., mjesec dana prije isteka roka, Plinacrou podnesen zahtjev za produljenjem roka za još četiri mjeseca, do 11. studenoga iste godine. To produljenje Nadzorni odbor kompanije je prihvatio, ali ni ono nije bilo dovoljno King ICT-u da dovrši projekt, već je 28. prosinca, 58 dana nakon što je rok valjanosti ugovora istekao, Plinacrovoj Upravi poslan zahtjev da se rok produlji do 30. lipnja 2010., da se cijena projekta poveća za 1,5 milijuna kuna, ponajviše na ime troška licencija informatičkih programa koje je trebalo ponovno platiti jer projekt nije bio završen u roku. Dakle, isti oni uvjeti natječaja koji su rezultirali manjom konkurencijom i većom ugovorenom cijenom nisu se primjenjivali na King ICTu . Umjesto da ta tvrtka sama snosi dodatne troškove plaćanja visokih penala zbog nedovršenja posla u roku, te Plinacrou plati penale kako je određeno ugovorom, Plinacrova Uprava pristala je tvrtki isplatiti još milijun i pol kuna. Ipak, kako je tadašnji član Uprave Plinacroa za financije Dabiša Bučanac tražio da se takva odluka obrazloži, na kraju se o cijelom slučaju očitovao Nadzorni odbor koji je odbio povećanje cijene, ali je odobrio produženje roka za dovršenje projekta do 2. prosinca 2010. godine, te da se ne naplaćuju penali, prihvativši formulaciju da je do kašnjenja došlo “bez krivnje izvođača”. Na nesreću Plinacroa, King ICT-u ni to produženje nije bilo dovoljno da projekt završi. Rok je produžen još dva puta, posljednji put do 30. lipnja 2011. godine.

PRVOTNI ROK UGOVORA od 17 mjeseci tako je prekoračen za punih 26 mjeseci iako postoje neslužbene informacije da sustav koji je u Plinacrou implementirao King ICT ni danas nije potpuno funkcionalan. Ipak, veći dio novca već je odavno završio na računima kompanije, usprkos činjenici da njezini zaposlenici nisu mogli završiti projekt koji su gotovo sami osmislili i formulirali u gotovo tri puta dužem roku nego što su obećali. Okolnosti u kojima je ugovor sklopljen i kako je proveden dosad su najozbiljnija inkriminacija na račun te goleme kompanije, te vjerojatan početak raščišćavanja milijunskih računa u državnoj blagajni kojima je poslovanje te kompanije rezultiralo.