Jubilarni trideseti Sarajevo Film Festival ove će se godine održati od 16. do 23. kolovoza. Festival će otvoriti svjetska premijera filma „Nakon ljeta“ oskarovca Danisa Tanovića nastao u produkciji Propeler Filma (Hrvatska) u koprodukciji s kućama Tangaj Production (Rumunjska), Obala Art Centar (Bosna i Hercegovina), Baš Čelik (Srbija) i Tramal Films (Slovenija).
„Nakon ljeta“ komična je drama o mladoj ženi koja dolazi na udaljeni otok da bi riješila pitanje obiteljskog nasljedstva. U vrtlogu novonastalih emocija i kroz niz nepredviđenih situacija ona će se konačno suočiti s pitanjima iz svoje prošlosti. Potraga za nasljedstvom postaje potraga za vlastitim identitetom, ali i oprostom.

Uloge u filmu ostvarili su Anja Matković, Uliks Fehmiu, Goran Navojec, Mario Knezović, Marija Škaričić, Mirela Brekalo, Snježana Sinovčić, Luka Juričić, Boris Ler, Ivana Roščić, Jadranka Matković i brojni drugi. Scenarij potpisuju Anja Matković, Nikola Kuprešanin i Danis Tanović. Producenti su Lana Matić, Boris T. Matić, Jelena Mitrović, Srdan Golubović, Mirsad Purivatra, Jovan Marjanović, Anamaria Antoci, Miha Černec i Jožko Rutar.
Inače, za nagrade Srce Sarajeva u natjecateljskim programima 30. Sarajevo Film Festivala ukupno su u konkurenciji 54 filma, a tri filma će biti prikazana izvan konkurencije. U četiri natjecateljske selekcije – igranog, dokumentarnog, kratkog i studentskog filma – 19 će filmova zabilježiti svjetsku, devet međunarodnu,tri europsku, 23 regionalnu i tri bosanskohercegovačku premijeru. U programu Open Air 30. Sarajevo Film Festivala 15 je filmova, a neke od njih predstavit će istaknuti glumci, redatelji i scenaristi: počasni gost 30. Sarajevo Film Festivala Cord Jefferson te dobitnici Počasnog Srca Sarajeva Meg Ryan, John Turturro i Alexander Payne, koji će na festivalu imati i masterclassove.

Danis Tanović višestruko je nagrađivani redatelj, scenarist i producent. Njegov film „Ničija zemlja“ (2001.), za koji je napisao i scenarij, nagrađen je Oscarom i Zlatnim globusom za najbolji film na stranom jeziku. Dvostruki je dobitnik Srebrnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu, za filmove „Epizoda u životu berača željeza“ (2013.) i „Smrt u Sarajevu“ (2016.).
Dobitnik je Počasnog Srca Sarajeva Sarajevo Film Festivala (2014.) kao znaka priznanja za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti i za podršku Sarajevo Film Festivalu.

‘Iako je bosanska kinematografija jedna od najvažnijih u regiji, Filmski fond dodjeljuje godišnje 1,5 milijuna eura za filmove, dok HAVC dodjeljuje 15 milijuna hrvatskim filmovima’

Rođen u Zenici, Tanović je studij započeo na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, u čemu ga je prekinuo rat. Pridružio se Armiji BiH, kao običan vojnik, te je za vrijeme prve dvije ratne godine bio zadužen za filmsku arhivu Armije BiH. Studij je nastavio u Belgiji, gdje je diplomirao na filmskoj školi INSAS, a 1998. je dobio i belgijsko državljanstvo. Tanović živi i radi u Sarajevu, autor je niza dokumentarnih i igranih filmova, kao i koprodukcija, među kojima se ističu „Čudo u Bosni“, „L’Aube“, „Buđenje“, „11.09.01 – September 11“, „Cirkus Columbia“, „Prtljag“ i „Tigrovi“. S poljskim redateljem Krzysztofom Kieślowskim režirao je francuski „Pakao“ iz 2005., a zapažen je i film „Triage“ iz 2009. godine, za koji je osim što ga je režirao napisao i scenarij, a glavne uloge u tom filmu tumače Colin Farrell, Branko Đurić, Paz Vega i Christopher Lee. Od 2008. Tanović je i politički aktivan i jedan je od osnivača Naše stranke. Kratko vrijeme bio je i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo.

Uoči 30. jubilarnog Sarajevo Film Festivala Danis Tanović dao je intervju tjedniku Nacional.

 NACIONAL:  I ovaj, jubilarni 30. Sarajevo Film Festival otvara se svjetskom premijerom vašeg filma. To je novi film „Nakon ljeta“, o kojem se puno priča. Kako je došlo do ideje za ovaj film, za koji ste scenarij pisali vi, Anja Matković i Nikola Kuprešanin?

Ja sam zapravo posljednji došao u taj projekt. Anja Matković počela je pisati tu priču, u jednom trenutku joj se pridružio Nikola Kuprešanin i onda su mi ga, kada su završili scenarij, poslali da ga pročitam. Pitali su me što mislim i bih li to htio režirati, ja sam odmah rekao da bih jer je to zaista jedna zabavna priča, kojoj sam se pridružio i kao scenarist. I tako je krenulo. No mi smo vrlo brzo došli do realizacije projekta jer se scenarij dopao i komisiji na HAVC-u i prošao čak mislim u prvom krugu.

 NACIONAL: Posljednji put kada smo razgovarali, kada je također vaš film otvarao Sarajevo Film Festival, i to „Deset u pola“ 2021., bili ste prilično kritični prema HAVC-u i rekli da ne razumijete ni državu ni društvo koja se tako lako odrekla Hrvoja Hribara. Je li se vaše mišljenje u međuvremenu promijenilo? 

Moram reći da mi se više stvari kod vas u Hrvatskoj nije dopalo tih godina. Kao prvo način na koji je smijenjen Hrvoje Hribar, a drugo je bio izbor za hrvatskog kandidata za Oscara 2021. Te godine imali ste film „Murina“, koji je dobio nagradu za najbolji debitantski film u Cannesu i imao je puno više šanse da dođe i do nominacije za stranog Oscara, jer je imao jednog Scorsesea iza sebe, kao i američkog distributera, a ipak nije odabran. Takva me odluka, moram priznati, prilično začudila. Treba znati pametno igrati kad imate takav film, a nemate ga baš svake godine. Ali naravno, to je moje mišljenje.

 NACIONAL: Je li se u međuvremenu u BiH osnovalo išta slično HAVC-u? 

Postoji taj Filmski fond, koji je osnovan 2002., kada sam ja dobio Oscara. Ja sam se vratio i rekao – bio bi stvarno red da počnete davati neki novac za filmove, budući da ste dobili Oscara, a niste dinara dali. I to je funkcioniralo neko vrijeme, dok je Gavrilo Grahovac bio ministar kulture. Otprilike osam godina on je to uspijevao držati pod kontrolom, davao je novac i za film, i za knjige, i za kazališta. No otkad je on otišao, a to je posljednjih gotovo 15 godina, sve se to jako srozalo. Prvo, nitko se i ne bori za poziciju ministra kulture, pa se na to mjesto imenuju neki ljudi koji s kulturom nemaju nikakve veze. A i kad imaju, rade taj posao loše. Tako da već dulje dolazi do urušavanja svih područja kulture. Naime, iako je bosanska kinematografija jedna od najvažnijih u regiji, ukupna svota koju taj Fond dodjeljuje godišnje za filmove je 1,5 milijun eura za sve zajedno, dok HAVC dodjeljuje 15 milijuna hrvatskim filmovima. Tako da vam možemo samo zavidjeti, usprkos nekim stvarima s kojima se ja ne slažem. No svatko ima pravo na svoje viđenje. Tako da je u Hrvatskoj, koliko god vi mislili da vam je loše, puno bolja situacija nego u BiH. Uostalom, dobili ste Zlatnu palmu prije koji mjesec, za sjajan film Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji je šutio“, i na tome vam čestitam od sveg srca. Taj redatelj je divan dečko i napravio je odličan film.

‘Nakon ljeta’, novi film Danisa Tanovića, komična je drama o mladoj ženi koja dolazi na udaljeni otok da bi riješila pitanje obiteljskog nasljedstva

 NACIONAL: Film „Nakon ljeta“ je nastao u produkciji Propeler Filma i koprodukciji s kućama iz Rumunjske, BiH, Srbije i Slovenije. Je li bilo teško zaokružiti financijsku konstrukciju?  

Moram priznati da je bilo jako teško zatvoriti financijsku konstrukciju i na kraju smo film snimili za točno pola od predviđenog budžeta. Tada sam razgovarao s producentima – Lanom i Borisom Matićem – i rekao sam im: „Nemojte puno odgađati jer smo mi u trenutku kada smo dobili novac već izgubili 15 posto na inflaciji i ako ga ne snimimo ove godine, nećemo ga ni snimiti.“ Mislim da je na njih utjecalo i moje iskustvo, a ono mi je govorilo da je moguće snimiti film za te novce. Znao sam da neće biti jednostavno, na što sam ih isto tako upozorio. Oni su odlučili snimiti film i preuzeti taj rizik i ja im na tome odajem priznanje. Iskreno, kada smo krenuli, nismo bili sigurni kako ćemo sve to zajedno izvesti, ali jesmo i na kraju je ispalo dobro.

 NACIONAL: Na kojim se sve lokacijama i koliko dugo ste snimali film? Koji je to udaljeni otok? 

To je otok Prvić, odnosno mjesto Šepurine. Film je sniman prošle godine, a snimanje je trajalo, čini mi se, ukupno 26 dana. Inače, Šepurine su predivno mjesto, ljudi su stvarno bili divni, baš su nas sa srcem prihvatili i pomogli nam da snimimo taj film. Bez njih to ne bi bilo moguće. Šepurine su jako malo mjesto, a imaju arhitekturu nekih „vječnih“ i puno razvikanijih gradova, poput Korčule ili Hvara. To nas je zapravo i najviše privuklo.

NACIONAL: Jesu li mještani statirali u filmu, jeste li im dali neku ulogu?

Ne bismo mogli snimiti film da nije bilo toga. Neki su imali manje uloge, neki su statirali, tako da je na kraju skoro cijelo selo završilo u filmu.

 NACIONAL: Film je opisan kao „komična drama“. Činjenica jest da je ljudima u ova tmurna vremena dosta teških tema. Hoće li film nasmijati publiku u Sarajevu?

Hoće. Meni se nekako uvijek činilo da je dalmatinski humor najbliži našem bosanskom. Mislim da će publici biti zabavno. Naime, jedan segment priče odnosi se na nasljedstvo i raspetljavanje te situacije, a drugi je zapravo priča o sazrijevanju i otkrivanju samoga sebe. Film je naizgled jednostavan, a zapravo je prilično kompleksan.

 NACIONAL:  U filmu igra respektabilna glumačka ekipa – Anja Matković, Uliks Fehmiu, Goran Navojec, Mario Knezović, Marija Škaričić, Mirela Brekalo, Snježana Sinovčić, Luka Juričić, Boris Ler, Ivana Roščić, Jadranka Matković. Je li bilo teško okupiti ekipu, kakva je međusobna kemija? 

Ja sam s mnogima od njih već radio i nije nam bilo prvi put. Gotovo sve sam ih i osobno poznavao prije, tako da mi nije bilo teško doći do njih, a bilo nam je stvarno jednostavno i zabavno raditi zajedno. Bili smo u Šepurinama u rujnu i listopadu, na moru, kada se uglavnom sve ispraznilo od turista, tako da smo snimali, pa bismo se u pauzi otišli okupati, pa se vratili na posao. Mislim da je svima prijalo i da bi se svi rado vratili da snimimo i drugi dio. Mislim da cijela glumačka ekipa sjajno funkcionira, pa čak i da su neki od njih napravili najbolje uloge u životu.

‘Glumačka ekipa sjajno funkcionira, čak su neki od njih napravili najbolje uloge u životu. Odmah sam znao koga želim za glavnu glumačku podjelu i u to se nitko nije miješao’

 NACIONAL: Je li bilo nekih uvjeta koproducenata? 

Ne. Zato i jest lijepo raditi u regiji, jer je redatelj taj koji bira i odlučuje o glumačkoj ekipi. Meni su producenti, naravno, pomagali i imali neke svoje prijedloge, no ja sam za tu glavnu glumačku podjelu odmah znao koga želim i u to mi se nitko nije miješao.

NACIONAL: Usprkos tmurnim vremenima u kojima živimo, Sarajevo će opet zaživjeti punim plućima u dane festivala, okupit će brojne međunarodne goste, filmske zvijezde, redatelje… Godinama ste vezani za festival koji je nastao kao kulturni pokret otpora srpskoj okupaciji Sarajeva. Jeste li očekivali da će se SFF tako etablirati kao međunarodni festival i da će toliko trajati? 

Iskreno, mislim da nitko nije mogao sanjati da će Sarajevo postati najvažniji regionalni festival. Sjetimo se vremena Jugoslavije, kada su dva najveća festivala bila Fest u Beogradu i Pula u Hrvatskoj. Sarajevo tada nije uopće imalo festival i bilo je teško zamisliti da će baš tu nastati ovo što danas imamo. Ali to je taj neki sarajevski šarm, kreativnost i sarajevska škola filma, ne samo igranog nego i dokumentarnog. To je sasvim sigurno utjecalo da se sve to spoji u jedan takav festival. No, prije svega, ključna je bila ekipa Mire Purivatre, čovjeka nevjerojatne energije, koji je imao viziju i sanjao je da napravi takav festival, kao i svi koji su bili oko njega. Jovan Marijanović, koji je kao direktor prije nekoliko godina preuzeo vodstvo, odrastao je uz taj festival i nastavlja istim putem. Ove godine čini mi se da možda imaju i najveći broj međunarodnih gostiju.

NACIONAL: Postoji nešto što se zove „duh mjesta“. Ta atmosfera ponese svakoga tko dođe na festival i svi se vole na njega vratiti.

Pa vole, mene ovih dana zovu sa svih strana, čak i neki oskarovci i pitaju kada će ih ponovo pozvati. A ja se šalim i kažem – kada opet napravite dobar film. Stvarno svi vole doći u Sarajevo i svi koji su tu bili, opet se vrate. Jer festival je s jedne strane ozbiljan, velik, ima sjajnu publiku. A s druge strane je i opušten, nije baš da ih cijelo vrijeme maltretiraju paparazzi ili mediji. Zato velike filmske zvijezde vole tu doći i prošetati gradom, jer ih nitko ne gnjavi previše. Ima istinita priča o Bonu Voxu. Kada je prvi put došao u Sarajevo, još za vrijeme rata, za Novu godinu, svi su bili ushićeni. Onda je opet došao nekoliko mjeseci kasnije i svi su rekli – a evo opet Bono. A treći put su se pitali – pa što on tu stalno dolazi, zar nema ništa pametnije raditi? Eto, to je taj sarajevski duh, a to se takvim zvijezdama sviđa. Dakle, Bono može hodati ulicama i neće ga baš vući za rukav.

NACIONAL: Sarajevo doista danju i noću živi sa svojim festivalom, pretvara se u veliki ulični party. No kako je u Sarajevu inače? Posljednji put kada smo razgovarali rekli ste da ste tu najsretniji, nakon godina provedenih u Belgiji i Francuskoj. Je li to još uvijek tako? 

Sarajevo je moj grad, tu sam odrastao i proveo najveći dio svog života. Sarajevo ima svoj šarm koji nikada nije izgubio. Ja sam tu već 17 godina, nakon što sam živio deset godina u Parizu. Volim tu živjeti, no ono što meni najviše nedostaje je kultura. Smatram da taj kulturni život Sarajeva nije onakav kakav bi trebao biti i kakav Sarajevo zaslužuje. Mi se stalno moramo boriti za neke glupe stvari i otkrivati toplu vodu svakih godinu dana.

NACIONAL: Spomenuli ste Pula Film Festival, koji je daleko stariji – ima preko sedam desetljeća – ali nije ponovo postao međunarodni festival, nego je isključivo festival hrvatskih filmova i manjinskih koprodukcija. Kako to komentirate? 

Iskreno, ja nisam nikada bio na Puli jer ovo je prvi put da radim film koji ima hrvatskog producenta. Svi moji filmovi do sada bili su uglavnom u koprodukciji s Francuskom ili Belgijom, gdje sam živio i radio. A budući da s Hrvatskom do sada nisam radio, nisam niti bio pozvan na Pulu. Možda je malo neobično da Pula Film Festival nije prerastao u međunarodni, jer je imao sve potencijale. Ta Arena je doista spektakularna i to je samo pitanje koncepta i kulturne politike. Ja se sjećam Pule iz moje mladosti kao divnog malog grada jer sam ondje služio vojsku. Nesumnjivo imate nevjerojatno mjesto za jedan međunarodni festival, treba samo dovesti ljude koji to znaju raditi, pitanje je samo želite li vi to. Evo, Miro Purivatra je nedavno u Slanom, gdje obojica imamo kuće, napravio mali festival na koji mu je došlo pet oskarovaca. Doduše, to je Miro. On ima tu neku čaroliju, oko njega se ljudi okupljaju, on uvijek uspije napraviti dobru atmosferu i sve te festivale vodi nekako jednostavno, s lakoćom. Hrvatska ima jednu od najljepših obala na svijetu, a kulturna ponuda je važna nadogradnja turističke ponude. Ima jedna rečenica u scenariju koji ovih dana pišem s Nikolom Kuprešaninom, a glasi: „Zemlja bez kulture je samo teritorij.“

NACIONAL: Svjetska premijera „Nakon ljeta“ bit će održana na svečanom otvaranju 30. SFF-a na nekoliko lokacija – u Narodnom pozorištu, kao i u velikom otvorenom Kinu Coca Cola. Hoće li doći svi glumci? 

Zapravo, tu večer bit će tri projekcije – još jedna je  u Starom gradu jer je interes publike jako velik. Ljudi koji su ga pogledali kažu da im se jako sviđa i mislim da će to opet biti jedan regionalni hit. Bit će svi glumci, mislim da jedino Mario Knezović neće jer ima koncert tu večer, ali će doći odmah sutradan.

 NACIONAL: Kada počinje prikazivanje u Hrvatskoj?

Mislim da prikazivanje u kinima počinje u listopadu, a prije toga imat ćemo nekoliko premijernih projekcija u ljetnim kinima po obali. Prva, koja je meni i najvažnija poslije Sarajeva, bit će na Prviću. A onda ćemo ga pokazati i u Šibeniku na Tvrđavi, u Splitu na Bačvicama, a bit će i na Hvaru i Braču, imat ćemo malu turneju od sedam dana. Zagrebačka premijera bit će vjerojatno u rujnu.

Danis Tanović i supruga Maelys de Rudder na crvenom tepihu sarajevskog filmskog festivala

NACIONAL: Ne volite pričati o politici, ali ipak, jedan ste od osnivača Naše stranke, iako ste rekli da nemate političke ambicije. Kakva je situacija u Gradu Sarajevu, kako ocjenjujete mandat dosadašnje gradonačelnice Benjamine Karić i kako ocjenjujete vladavinu na razini federacije, koju čini tzv. Trojka, sastavljena od SDP-a BiH, stranke Narod i Pravda i Naše stranke?

Istina je da gradonačelnik u Sarajevu nema baš puno ingerencija. A što se tiče državne razine, nedavno sam razgovarao s ljudima iz Naše stranke i rekao im da je prošla godina i pol dana te da je situacija katastrofalna. Nažalost, tako je to kada dođe do podjele u vlasti. Ne dobiju se uvijek ministarstva koja bismo mi željeli, no s druge strane, rekao sam im – i to je isto dio borbe. U ovom trenutku ne samo da ja nisam zadovoljan situacijom nego mislim da nitko nije zadovoljan. Gledajući iz perspektive filmaša – Fondacija je već godinu dana blokirana i ne funkcionira već neko vrijeme, od lani nitko nije dobio novac. Ja sam vjerojatno najnagrađivaniji bosanskohercegovački redatelj, a nikada nisam dobio ni dinara za svoja autorska prava u BiH. To vode neki čudni ljudi, a gdje taj novac nestaje, ne zna se. U svakom slučaju, vode se neke sumnjive igre. To je nešto što sam očekivao da će Trojka koja je sada na vlasti raspetljati, ali nije se dogodilo. Ja mislim da će se, ako se uskoro nešto ne promijeni, svi ljudi, intelektualci, umjetnici, koji su doveli te stranke na vlast okrenuti protiv njih. Tako da nemaju baš puno vremena da poprave situaciju. Mnogo smo očekivali, a nismo baš puno dobili. No narod treba shvatiti da je on taj koji bira vlast, zato i jesu izbori svake četiri godine. Ako oni koje smo izabrali ne odrade posao radi kojeg smo ih birali, treba ih mijenjati.

‘Sarajevo ima svoj šarm. Volim tu živjeti, no najviše mi nedostaje kultura. Smatram da kulturni život Sarajeva nije kakav bi trebao biti i kakav Sarajevo zaslužuje’

NACIONAL: Nažalost, posljednjih se godina politička i sigurnosna situacija i u svijetu i u regiji pogoršala. Opet su narasle tenzije među zemljama regije, koliko se to osjeća u BiH? 

Do nas uglavnom dolaze odjeci tih procesa. Ono što osjećamo jest da i dalje postoje teritorijalne aspiracije naših susjeda prema BiH. U takvoj situaciji ne možete ni razvijati neke prijateljske odnose, mada i iz Hrvatske i iz Srbije uvijek tvrde da nemaju nikakvih aspiracija prema nama. A onda se podržavaju stranke i političari koji bi rado razbijali BiH. A ako se BiH rasturi, ovo nikada više neće biti mirna regija. Vidjeli smo 1992. kako je to prošlo. A svi ljudi koji prema BiH imaju prijateljski odnos i oni koji BiH doživljavaju kao svoju zemlju, uvijek su nam dobrodošli.