Nacional je dobio na uvid jedan od najvažnijih dokumenata Katoličke crkve u Hrvatskoj koji u detalje otkriva kako se financira ova institucija i na što se točno troši novac hrvatskih poreznih obveznika koji država na temelju Vatikanskih ugovora svake godine uplaćuje ovoj instituciji. Ovo je prvi put da su detalji jednog proračunskog plana HBK izašli u javnost jer je do sada Katolička crkva u Hrvatskoj vješto skrivala bilo kakve detalje koji otkrivaju način njenog financiranja kao i raspodjelu sredstava koje država svake godine uplati Katoličkoj crkvi. Nacional je dokument dobio od izvora iz same Katoličke crkve koji je duboko nezadovoljan načinom na koji Crkva raspolaže novcem koji joj uplaćuje država te je zato odlučio dostaviti dokument ‘’Prijedlog proračunskog plana tajništva Hrvatske biskupske konferencije za 2024. godinu’’, u kojem je najzanimljivija stavka koja otkriva da hrvatska država iz proračuna izdvaja više od 51 milijuna eura za plaće svećenika Katoličke crkve.

Taj novac trebao bi biti namijenjeni svećenicima u hrvatskim župama, ali izvor koji je Nacionalu dostavio spomenuti dokument tvrdi da oni taj novac ne primaju, nego da novac ostaje na računima nadbiskupija i biskupija, dok se svećenici moraju sami snalaziti te se financiraju iz milodara, krizmi, krštenja i drugih donacija župljana.

To je, kako navodi, ujedno i glavni razlog zašto je dokument dostavljen Nacionalu kako bi javnost u njega dobila uvid. Ako su ove optužbe točne, onda je jasno zašto Crkva skriva dokumente koji otkrivaju kako raspodjeljuje državni novac. S druge strane, potpuno je nejasan izostanak bilo kakvog državnog interesa da kontrolira način kako Crkva troši novac hrvatskih građana.

Andrej Plenković je uoči izbora dobio prešutnu podršku HBK na čijem je čelu Dražen Kutleša (lijevo) pa ne treba čuditi da država bez velike kontrole prepušta Crkvi nenamjensku potrošnju sredstava. FOTO: Luka Batelic, Davorin Visnjic/PIXSELL

Osim što pokazuje na što Katolička crkva troši proračunski novac, ovaj dokument još jednom pokazuje zašto je potrebna temeljita rasprava o Vatikanskim ugovorima i zašto je sve više onih koji smatraju da je potrebna njihova temeljita revizija. Riječ je o četiri ugovora koje su Hrvatska i Vatikan potpisali prije gotovo 30 godina. Tri ugovora Hrvatska je potpisala sa Svetom Stolicom još 18. prosinca 1996. godine – Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture, Ugovor o pravnim pitanjima i Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi RH. Četvrti dokument, Ugovor o gospodarskim pitanjima, Sveta Stolica i Hrvatska potpisale su 9. listopada 1998. godine. Zanimljivo je i da u svakom od četiri ugovora postoji odredba koja otvara mogućnost preispitivanja potpisanih prava i obaveza, što može pokrenuti bilo koja potpisnica ugovora. Doslovno stoji „ako bilo koja od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima“.

Kako je Nacionalu rekao izvor koji je i dostavio dokument o proračunu, nekoliko je stvari problematično vezano uz samo financiranje HBK koje otkriva i ovaj dokument. Prvo je pitanje Tajništva HBK i njegova financiranja jer će po ovom dokumentu Tajništvo dobiti čak 2.568.456 eura iz državnog proračuna te se postavlja pitanje za što je Tajništvu potreban toliki novac i što će s tim novcem raditi. Postavlja se i pitanje transparentnosti trošenja novca jer praktički i ne postoji netko tko kontrolira financijsko poslovanje Tajništva.

Dio tih sredstava odlazi na plaće zaposlenika Tajništva, ali u ovom trenutku broj zaposlenih u tom odjelu HBK ne prelazi više od 10 stalno zaposlenih pa je i teško vjerovati da se toliki novac troši na isplatu plaća i ostalih doprinosa. Osim Tajništva, najviše novca u 2024. godini Hrvatska biskupska konferencija će potrošiti na informiranje, odnosno na medijsku promociju Crkve. Naime, iz stavaka proračuna je vidljivo da će HBK za poslovanje Hrvatskog katoličkog radija (HKR) potrošiti gotovo 900.000 eura, odnosno točnije 894.600 eura. S druge strane, za rad Informativne katoličke agencije (IKA), HBK će tijekom ove godine izdvojiti 496.300 eura. Znači da će samo na poslovanje HKR-a i IKA-e Hrvatska biskupska konferencija potrošiti oko 1,4 milijuna eura, što je poprilični iznos koji pokazuje da je Katolička crkva odlučila veliki dio svojih sredstava potrošiti na medijsku promociju i informiranje svojih vjernika.

Samo na poslovanje HKR-a i IKA-e Hrvatska biskupska konferencija potrošit će oko 1,4 milijuna eura, što pokazuje da je Crkva odlučila veliki dio sredstava potrošiti na medije

HBK sa 141.100 eura financira i Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije. Riječ je o uredu ustanovljenom još 1993. godine, a zadaća ovog ureda je promicati, razvijati, usklađivati i pomagati ukupan rad na području evangelizacije i pastoralno-katehetskog rada, posebno na području župne kateheze i školskog vjeronauka te pratiti i pomagati pastoralno-katehetski rad pojedinih biskupija. Osim toga, s 41.100 HBK financira i Hrvatski Caritas, dok 54.100 eura odlazi na Ured HBK za inozemnu pastvu. Od tog iznosa, najveći dio odlazi na plaće djelatnika tog ureda za koje se izdvaja 12.500 eura te na troškove prijevoza za službena putovanja za koje se izdvaja 14.000 eura. Nezanemariva je stavka i 85.900 eura za Hrvatsku katoličku mrežu – web portal na kojem se mogu pratiti najvažnije vijesti iz života Crkve. Za Ured za mlade HBK izdvojeno je 46.800 eura, dok je za Ured za obitelj izdvojeno 36.600 eura. Ured za katoličke škole u 2024. godini dobio je iz proračuna HBK 37.300 eura, a Tiskovni ured HBK 35.900 eura koji će biti potrošeni na plaće djelatnika ovog ureda. Za plaće radnika Centra za promociju socijalnog nauka HBK bit će izdvojeno 60.000 eura.

Ostale stavke u proračunu su uglavnom manje od 10.000 eura pa je tako za Odbor za mlade izdvojeno 3400 eura, za troškove putovanja Komisije Justitia et Pax 1400 eura, a isto je toliko izdvojeno i za Odbor za pastoral pomoraca, Odbor za pastoral zdravstvenih djelatnika i Odbor za pastoral Roma.

Međutim, u ovom dokumentu vjerojatno je najzanimljivija jedna od posljednjih stavki koja otkriva koliko država svake godine uplaćuje za plaće svećenika u župama diljem Hrvatske, a tu se ponovno postavlja pitanje transparentnosti isplate tih sredstava i kontrole državnih institucija za namjenska sredstva koja uplaćuju Katoličkoj crkvi. Naime, ako je vjerovati dokumentu o proračunu HBK, samo u 2024. godini država će za plaće svećenicima isplatiti čak 51.369.120 eura. Nacionalov izvor, koji nam je i dostavio ovaj dokument, tvrdi da se iza te brojke skrivaju potencijalne brojne malverzacije jer nakon što je novac uplaćen na račun HBK, oni taj novac prebacuju na račune pojedinih hrvatskih nadbiskupija i biskupija koje bi potom trebale isplaćivati taj novac za plaće. U pravilu proces bi za svaku od njih trebao biti jednak, ali problem je u tome što po pravilima HBK svaka nadbiskupija i biskupija ima dovoljnu razinu neovisnosti da može samostalno upravljati tim novcem, a kontrola tog upravljanja na terenu u pravilu i nije pretjerano stroga.

Dijelovi proračunskog plana tajništva hrvatske biskupske konferencije za 2024. godinu koji je donesen sredinom studenoga prošle godine. FOTO: Nacional

Crkveni izvor koji je Nacionalu dostavio dokument tvrdi da biskupije u najvećoj mjeri uopće ne isplaćuju plaće svećenicima, nego se oni u svojim župama prvenstveno i najviše financiraju iz milodara, krizmi i sličnih aktivnosti. No zanimljivo je pitanje i kolike su same plaće svećenika i kako oni zapravo ostvaruju svoje pravo na razne doprinose koji se uplaćuju za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

Posebno je indikativno da je i to pitanje riješeno Vatikanskim ugovorima, što znači da su zahvaljujući ugovoru s drugom državom svećenici i Katolička crkva i po ovom pitanju zapravo u povlaštenom statusu u odnosu na druge radnike u Hrvatskoj. No problem je što pojedini svećenici zbog drugačijih pravila unutar biskupija dobivaju manje plaće, pa mnogi od njih žive u poprilično teškim uvjetima te se nerijetko financiraju čak i iz donacija pojedinih vjernika iz njihovih župa. U praksi bi plaće svećenicima u svim dijelovima Hrvatske trebale biti jednake i osnovica te plaće iznosi 640 eura. Međutim, postoje i određeni dodaci koji ovise o više faktora, poput broja župljana ili radnom stažu. Zanimljivo je i da svećenici u Hrvatskoj sukladno ugovoru između Hrvatske i Svete Stolice, ne plaćaju porez na dohodak i pripadajuće prireze. Koliko je zapravo kompliciran i nejasan cijeli sustav plaća svećenika u Hrvatskoj pokazuje i sljedeći podatak koji se odnosi na iznos koji je prikazan u dokumentu o proračunu HBK. Naime, prema ugovoru između Hrvatske i Svete Stolice, država je dužna svakog mjeseca za 1551 župu uplatiti sredstva koja odgovaraju bruto iznosu dviju prosječnih radničkih plaća – što je sada 1380 eura. Treba napomenuti da je taj novac, osim za uzdržavanje klera, namijenjen i karitativnoj djelatnosti Crkve te gradnji i održavanju njihovih zgrada. Na razini Hrvatske biskupske konferencije određuje se jedinstveni početni iznos za “plaće” svećenika kojim im se jamči “dostojanstven život”. Na taj početni iznos svakom se svećeniku dodjeljuje i varijabilni dio. Ako pojedina župa ne može prikupiti dovoljno novca za plaće svećenicima, razliku podmiruje biskupija. Mirovine za svećenstvo se isplaćuju iz državnog proračuna, kao i sve druge mirovine. No iznosi za mirovine posebno su uređeni Ugovorom o gospodarskim pitanjima između Svete Stolice i Republike Hrvatske iz 1999. godine. Člankom 9. tog Ugovora propisano je da “radi rješavanja pitanja mirovinskoga osiguranja članova klera, redovnika i redovnica koji su navršili 65 godina života, a čije mirovinsko osiguranje do sada nije sustavno riješeno, Republika Hrvatska će tijekom prvih deset godina primjene ovoga Ugovora novčani iznos o kojem se govori u članku 6. ovoga Ugovora isplaćivati uvećan za 20 posto.”

Još 2009. država je prestala davati dodatnih 20 posto za mirovine svećenstva. U međuvremenu, 2021. je Zakonom o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, računanje staža osiguranja s povećanim trajanjem i snižavanje dobne granice za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu omogućeno i osobama s invaliditetom samostalnim obveznicima plaćanja doprinosa, među koje spadaju, kako piše na stranicama HZMO-a, i “svećenici i drugi vjerski službenici vjerske zajednice.” Doduše, svećenici se u Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem ne spominju ni u kojem kontekstu. Od 2001., opet na temelju Vatikanskih ugovora, uspostavljen je i Financijski sustav Katoličke crkve u Hrvatskoj, dok je pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji osnovana Središnja ustanova za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika. Istovremeno, lokalne, odnosno biskupijske i nadbiskupijske ustanove iz državnih sredstava osigurale su fond kojim, između ostalog, podupiru i uzdržavanje svećenika.

Možda i najbolji primjer koliko su zapravo nejasne odredbe o mirovinama svećenika, a samim time i o tome tko i koliko uplaćuje u mirovinske fondove, mogu poslužiti pravilnici Zadarske nadbiskupije i Požeške biskupije. U Pravilniku za provedbu financijskoga sustava u Zadarskoj nadbiskupiji u članku 26. stoji da “umirovljeni klerici imaju pravo na smještaj u Svećeničkom domu ili drugoj prikladnoj ustanovi, kao i pravo na njegu, liječenje i mjesečnu mirovinu u skladu s propisima Nadbiskupijske ustanove za uzdržavanje klera”, a u članku 27. pak stoji da se mirovina svećenicima isplaćuje mjesečno po iznosu osnovice za obračun bodovnog salda, a onima koji su službovali samo dio godina u nadbiskupiji, mirovina se računa proporcionalno godinama službe.

S druge strane, u Odredbama o provedbi financijskog sustava u Požeškoj biskupiji koje su na snagu stupile prošle godine propisano je da je “svaki župnik dužan iz župne blagajne uplatiti biskupijskom Ekonomatu godišnji doprinos za svećenički mirovinski fond u iznosu od 40 posto visine godišnjeg doprinosa župne blagajne za uzdržavanje središnjih biskupijskih ustanova”. Taj doprinos iznosi jedan euro po vjerniku, s time da se broj vjernika računa prema Popisu stanovništva iz 2021. Dakle, iz ovih dvaju primjera može se vidjeti koliko je sustav isplate plaća, a potom i mirovina svećenicima u Hrvatskoj neujednačen i koliko ovisi od biskupije do biskupije, odnosno od nadbiskupije do nadbiskupije. No još je veći problem što nad tim sustavom nema gotovo pa nikakve kontrole, što otvara mogućnost pojedincima da nekontrolirano raspolažu ogromnim količinama novca, dok njihovi kolege u župama nemaju dovoljno sredstava za održavanje tih župa, ali niti za normalan život. I dok se još može shvatiti ravnodušnost Katoličke crkve prema uspostavi nekakve vrste kontrole, nevjerojatno je da država koja godišnje izdvaja 51 milijun eura za plaće svećenika ne pokazuje niti malo interesa da uvede neku vrstu kontrole na što se točno ta sredstva troše.