Blaž Curić je uhićen u aferi SMS i u istražnom je zatvoru kako ne bi utjecao na svjedoke niti na slobodi ponovio kazneno djelo. Kako je vozač zaposlen u Ministarstvu poljoprivrede mogao znati tajne podatke iz istrage i tko mu ih je dojavio?

Slučaj je za Dnevnik Nove TV komentirao bivši šef u krim policiji, kriminalist Željko Cvrtila.

Kako funkcionira kad ovakav slučaj dođe u ruke istražitelja, tko su ti ljudi i kako ide cijela procedura?

“Istražitelji uglavnom jesu iz MUP-a, iz policije. Rukovodi obično USKOK ili DORH, a tijelo koje dobije, odnosno organizacijska jedinica koja dobije – tamo su dva ili čovjeka, minimalno, koji rade na tom predmetu. Sustav nije posložen kako treba, tu je puno ljudi.”

Koliko ljudi smije znati s obzirom na tajnost?

“Minimalno desetak ljudi koji su u to uključeni, ako ne i dvadesetak ili tridesetak ljudi. Zavisi na kojoj se razini odvija matična, temeljna obrada. Ako je to u policijskoj postaji, onda svi znaju do Ravnateljstva, ako je značajan predmet.”

Je li to previše ljudi?

“To je svakako previše ljudi. Bilo bi bolje da je organizacija drugačije posložena, da se posloži vodoravna organizacija, a ne ova vojna, hijerarhijska. Tu po liniji rada od ravnatelja pa je vjerojatno i ministar s nekim stvarima upoznat, možda ne zna točno o kojim ljudima se radi, ali definitivno je upoznat, onda su tu ljudi u odvjetništvu, ljudi u OTC-u, ljudi koji slušaju te mjere, dakle barem četiri čovjeka kroz 24 sata.

Otkriti tajne izvide je kazneno djelo. Ako ministar zna te podatke, znači li to da je taj netko počinio kazneno djelo otkrivajući podatke ministru ili ravnatelju policije?

“Ne, to ne. U toj hijerarhiji ravnatelj svakako može biti upoznat ali, kažem, treba ‘pliću’ organizaciju raditi, a ne ovako duboku gdje imate ravnatelja, zamjenika, pomoćnika, načelnika službe, odjela, voditelja pa isto tako po policijskim upravama… Kroz tu cijelu hijerarhiju informacija putuje i više puta se ona razmjenjuje. Ministar nije taj koji treba znati detalje, ali on je zasigurno upoznat s određenim stvarima. Isto tako, ako se ide istraživati sada – kako je došlo i tko je eventualno otkrio taj podatak, onda treba krenuti od ministra.

Ministar bi trebao biti prvi koji bi, primjerice, otišao na poligraf i rekao da je znao za informaciju da vidimo. Nakon toga ne znam tko bi se usudio ispod njega ne otići na poligraf, odnosno ne dati informaciju o tome je li i on raspolagao s informacijom i je li istu plasirao van.”