Ekskuzivni dokument memoara Josipa Perkovića, objavljen u novom broju Nacionala otkriva što je sve osuđenik na zatvorsku kaznu zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića zapisao tijekom boravka u zatvoru.

U jednoj od zatvorskih zabilježbi iz Gline, objedinjenih pod naslovom „Sudjelovanje u pripremama za obranu i obrana Republike Hrvatske“, koja je stigla na adresu Nacionala, Josip Perković nije prešutio neke od elemenata s početka svoje karijere, kada je radio za jugoslavensku obavještajnu službu. Nakon što je diplomirao na Ekonomskom fakultetu 1969. godine, već se u siječnju 1970. zaposlio, kako precizira, u „Službi državne sigurnosti RSUP-a SRH, centar Osijek, na mjestu vježbenika, mlađeg inspektora“. Perković navodi:

„Već kao vježbenik samostalno obavještajno nadzirem moguće ekstremističke i terorističke aktivnosti studenata iz afro-azijskih zemalja / Palestina, Libanon, Libija, Irak, Egipat / koji studiraju na fakultetima ili višim školama na području Slavonije, a bili su članovi raznih ekstremnih skupina. U to vrijeme terorizam bjesni Europom. Sve je izmiješano (RF, Crvene brigade, IRA…) – obavještajne službe – kriminalci… U sve su uključene osobe iz Hrvatske, ali i drugih područja bivše Jugoslavije. Hrvati djeluju u samostalnim, malim skupinama, ali se ispomažu od spomenutih grupa – nabavljaju oružje, eksploziv i drugu opremu, dokumente…“

Nakon što je početkom sedamdesetih godina odslužio vojni rok, Perković se vratio svom obavještajnom poslu u Službi državne sigurnosti bivše države, pa je kao njen djelatnik 1974. i 1975. godine boravio i u Njemačkoj. Perković se u svojem sjećanju osvrnuo i na svoje djelovanje u jugoslavenskoj službi protiv hrvatskih emigrantskih skupina, preciziravši i sljedeće:

„U narednim godinama terorističke skupine Hrvata, potpomognute raznim ekstremnim skupinama, atakiraju eksplozivom na jadransku obalu. Podmetnutim bombama žele odvratiti strane turiste od dolaska na Jadran kako bi ‘umanjili devizne prihode Beogradu’.“

Tako navodi konkretne primjere:

„Godine 1975. spriječeno je izvršenje najteže terorističke akcije uhićenjem u Splitu njemačke državljanke Barbare Plachete i Hrvata Vinka Barišića, u pripremi podmetanja bombi na plažama od Dubrovnika do Umaga. Prigodom uhićenja kod njih je pronađeno 20 kompletiranih razornih mina. Bombe je izradio Francuz član ‘Crne internacionale’, sudjeluje Njemica, a neposredni organizator je Šarac, Hrvat iz Pariza. Na zamolbu roditelja iz Njemačke, Plachetka je pomilovana.“

Perković je naveo još dva pokušaja podmetanja bombi na plažama Jadrana, jedan iz 1976. godine i drugi iz 1985. godine. Prema Perkovićevim sjećanjima, potencijalno terorističko djelovanje hrvatske emigracije iz 1985. godine bilo je i posljednje postavljanje eksploziva kojim se u Hrvatskoj željelo ugroziti turističku sezonu. O tome je u svojim zatvorskim sjećanjima u Glini zapisao:

„Posljednje postavljanje bombe kojom je trebalo ugroziti turističku sezonu dogodilo se 7. srpnja 1985. g. kada je u opatijskom hotelu ‘Slavija’ postavljena bomba sa 7,020 kilograma eksploziva. Bomba je bila postavljena u ostavi pribora za čišćenje, a nije eksplodirala zbog greške na satnom mehanizmu. Bomba je bila iz skladišta grupe Augsburg u Njemačkoj.“

VIŠE PROČITAJTE U NOVOM BROJU NACIONALA