Za tri godine dvorac iz 19. stoljeća u središtu Virovitice obnovit će se novcem iz europskih fondova. Isto tako, uredit će se šetnice, hortikultura, dječje igralište, šetalište ispred gimnazije, fontana, šest mostova te tri parka. To je dosad najveći takav projekt u povijesti grada
Tamo niže, u zelenilu jednog prekrasnog umirućeg parka, spavao je stari dvorac. Zidovi su se veselo bjelasali kroz gusto zelenilo krošanja i čovjek se morao osjećati nekako kao u nekoj priči, gdje se govori o ukletim dvorcima s uzidanim prinčevima. Ali nije bilo nikoga, ni prinčeva, ni čarobnjaka, ni vila. Samo je prastari sat, ušutio na visokom tornju, govorio o vjekovima. Hrđa se uhvatila na okrugloj ploči, s koje su nestale brojke, a na kazaljke više se ni golubovi ne usude sjesti. Sa zidova, okomitih i visokih, truni se polagano bjelilo, ali kad u tornju zabruje zvona, osjeti se da je to onaj isti stari glas koji kao da nešto prekorava one svoje stanovnike, koji misle da imaju previše briga i drže da je u redu da se zaboravlja na razne stvari, koje imaju veze s vanjskom ljepotom grada.” (Franjo Martin Fuis: “Priča o zaboravljenom gradu-Virovitici”)
TAKO JE O DVORCU PEJAČEVIĆ, davne 1934. u zagrebačkim Novostima, pisao virovitički sanjar, lutalica i autor reportaža koje su upisane u povijest hrvatskog novinarstva Franjo Martin Fuis. Da je tom simbolu Virovitice hitno potrebno povratiti nekadašnji sjaj, bilo je jasno svima, iz generacije u generaciju, ali trebalo je čekati da bude… pet do dvanaest. Pet do dvanaest za dvorac…
Komentari