Aleksandar Soljženjicin, jedan od najvećih spisatelja XX. stoljeća i simbol žestokog protivljenja sovjetskom režimu, čini se pomalo zaboravljenim među mladim Rusima, deset godina nakon smrti.

“Soljženicin je bio disident, protivio se sovjetskom režimu i veliki je ruski pisac”, kaže Sanja Poljakovski (23) , studentica međunarodnih odnosa na moskovskom sveučilištu.

Istodobno priznaje da nije pročitala nijednu knjigu slavnog pisca koji je umro 3. kolovoza 2008. Kaže da joj je o Soljženjicinu i njegovu djelu pripovijedala majka.

“Učili smo o njemu u školi, na satovima književnosti i povijesti. No ne sjećam se previše”, dodaje njezin kolega. Različitosti u interesima među generacijama su očigledne.

Sanjina majka Elena s puno se emocija sjeća vremena kada je otkrila Soljženjicinovu knjigu skrivenu među ostalima na policama obiteljske knjižnice.

“Bila sam adolescentica i roditelji su mi objasnili da nikomu ne smijem reći da imamo tu knjigu na polici. A to je bio poziv, izazov, zabranjeno voće. Mojoj je djeci to teško objasniti”, kaže Elena.

Sanja je tipičan predstavnik generacije mladih Rusa koja ne zna puno o sovjetskom razdoblju, a gotovo ništa o Soljženjicinu, jednoj od najvećih ličnosti disidencije u doba SSSR-a, dobitniku Nobelove nagrade za književnost 1970. i piscu književnih remek djela poput “Arhipelaga gulag” (foto ilustracija) i “Jednoga dana u životu Ivana Denisoviča”. Nagradu nije osobno primio strahujući da mu neće biti dopušten povratak kući.

Ruski pisac kojega mnogi stavljaju rame uz rame s Dostojevskim i Tolstojem zaslužan je za to što je svijetu, ali i svojim sunarodnjacima, otkrio istinu o Staljinovim logorima smrti.

“U razredu s tridesetak učenika maksimalno je dvoje ili troje pročitalo jednu Soljženjicinovu knjigu. Većina o njemu ne zna ništa”, sa žaljenjem kaže profesor na moskovskom sveučilištu novinarstva Aleksandar Altunjan. Dodaje da su njegova djela na popisu lektire u srednjim školama, no svaki učenik ima pravo odlučiti koliko će vremena posvetiti djelima slavnog pisca.

Profesorica ruskoga jezika i književnosti Olga Majevskaja smatra da bi Soljženjicina danas trebalo čitati više nego ikada prije zbog sve češćih pokušaja da se zaniječe staljinistička represija i ukaže na to kako u tom mračnom sovjetskom razdoblju nije bilo ničega strašnog.

“Arhipelag gulag”, svojevrsna epopeja Staljinovih logora, sovjetske je vlasti potaknula da ga optuže za izdaju, oduzmu mu državljanstvo i protjeraju iz zemlje. Premda je u SAD-u proveo gotovo dvadeset godina, novu domovinu nikada nije prigrlio. U Rusiju se vratio nakon raspada SSSR-a 1994.

Po istraživanju instituta VTslom o “ruskim uzorima XX. stoljeća”, Aleksandar Soljženjicin našao se na petome mjestu, iza glumca i pjevača Vladimira Visockog, prvoga kozmonauta Jurija Gagarina, ratnog heroja, generala Georgija Žukova i – Staljina.