Nakon što je na Danima poslodavaca žestoko kritizirala političke elite, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja objasnila je zašto je pozvala sve političare da se ostave jeftinog populizma i prime se posla

U Hrvatskoj ne postoji kontinuitet vlasti, a samim time i jedna jasna strategija razvoja”, rekla je predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja objašnjavajući svoj oštri istup na Danima poduzetnika prošloga tjedna, kada je prozvala sve političare da se ostave jeftinog populizma te se umjesto toga prime posla. Nekoliko dana kasnije u svom uredu u Tehnomontovoj marini Veruda u Puli, Gordana Deranja dala je intervju za Nacional u kojem je pojasnila svoje stavove i otvoreno progovorila o tome što zamjera aktualnoj vladi, ali i svim političarima u državi za koje tvrdi da još uvijek nisu potpuno prihvatili demokraciju. Gordanu Deranju je poslovni časopis Lider nekoliko puta uvrštavao među 10 najmoćnijih žena hrvatskog biznisa. Ujedno je i prva žena na čelu Hrvatske udruge poslodavaca, i to već u drugom mandatu, a nekoliko puta proglašavana je Menadžericom godine za svoj rad u pulskoj tvrtki Tehnomont, uspješnoj kompaniji koja se bavi brodogradnjom, izradom solarnih kolektora, izradom čeličnih konstrukcija i nautičkim turizmom.

NACIONAL: Možete li malo pojasniti na što ste točno mislili kada ste na Danu poduzetnika rekli da političari pate od deficita odgovornosti te ste ih pozvali da se ostave jeftinog populizma?

Mislila sam općenito na situaciju u našem društvu. Žalosna sam što ne možemo postići nikakav konsenzus, što ne postoji kontinuitet vlasti, bez obzira na to tko je na vlasti, pa se događa da nakon što jedna vlada u četiri godine nešto i napravi, druga sve to poništi i sve se drastično mijenja. Tu prije svega mislim na razne promjene i izmjene zakona, a rezultat toga je nagomilana administracija, dok Hrvatska nema jasnu strategiju razvoja bez obzira na to tko je na vlasti. Tome se još može dodati populizam i teško prihvaćanje demokracije pa imamo na djelu oporbu koja je protiv gotovo svega što predlaže pozicija i obrnuto, poziciju koja ne prihvaća gotovo ništa što predlaže oporba. Zbog svega toga je u Hrvatskoj teško provesti bilo kakvu ozbiljnu reformu jer je nemoguće postići konsenzus. Uvijek su se umiješale neke interesne skupine koje ne vode računa o interesima države, građana i poslodavaca, a što je najgore, ne vode računa ni o tome kako će nam biti u budućnosti. Mi smo taoci tih interesnih skupina i zbog njih ne možemo naprijed. To je bila moja poruka. Želim da se političari odmaknu od populizma i da probaju razmišljati o tome gdje će Hrvatska biti sutra.

‘U HRVATSKOJ JE TEŠKO provesti bilo kakvu ozbiljnu reformu jer je nemoguće postići konsenzus. Želim da se političari odmaknu od populizma i probaju razmišljati o tome gdje će Hrvatska biti sutra’

NACIONAL: Koje su najveće zamjerke aktualnoj vladi i ekonomskoj politici koju ona provodi?

Ne bih govorila samo o ovoj vladi je su svi oni u kontinuitetu na vlasti. Neki su možda prije bili u oporbi, neki su vladali s jednima, a sada s drugima. Zajedničko je svima da kada dođu na vlast, kažu da sve počinje od njih. Ako ćemo gledati tako, da je sve počelo od sadašnje vlade, onda smo pohvalili njihove dobre poteze. To se prije svega odnosi na fiskalnu konsolidaciju, poboljšanje kreditnog rejtinga, smanjenje kamatnih stopa, ali i puno bolje korištenje europskih fondova koji su pokrenuli investicije. Nažalost, to su prije svega investicije u javni sektor, ali se nadam da će se uskoro početi investirati i u privatni koji jedini stvara nove vrijednosti, izvozi i ima puno veći utjecaj na BDP. Dakle, te dobre stvari smo pohvalili. Međutim, HUP godinama prati HUP skor putem kojeg pratimo reforme i kako Hrvatska u tim reformama stoji u usporedbi s novim državama članicama Europske unije. Činjenice pokazuju da smo u 2016. i 2017. lagano rasli, dok smo lani stagnirali i pali za dva poena. To govori da ono što radimo, radimo sporo i nedovoljno i da drugi reforme provode puno brže i uspješnije od nas. Naš tempo jednostavno nije dovoljan i zato je konkurencija u povoljnijem položaju.

NACIONAL: Nekako se iz dosadašnje prakse čini da ova vlada, kao i prethodne, ne vodi previše računa o takvim ljestvicama?

HUP skor je alat. Ako ga netko želi koristiti, mi smo tu i možemo ga prezentirati u bilo kojem trenutku. Ali očito je da se kod nas stvari ne mijenjaju i to prije svega jer nema reformi u zdravstvu, nema reforme mirovinskog sustava, reforme tržišta rada i obrazovnog sustava. S time da u obrazovanju postoje neki pomaci, ali oni nisu dovoljni jer nema nikakve reforme sveučilišta, nije zaživjelo dualno obrazovanje u srednjim školama tako da imamo majstore koji kada završe strukovno obrazovanje, mogu odmah početi raditi. Znači, i dalje postoje barijere. Nama su važniji profesori na fakultetima, važno nam je da svi oni zadrže svoja radna mjesta i školuju generacije koje tržište rada ne treba. Još uvijek nismo napravili „klik” u glavi da djecu školujemo da ostanu u Hrvatskoj i budu spremni za tržište rada. Npr. znamo da nam nedostaje logopeda, ali već godinama se upisuje samo 40 logopeda po godini. Nevjerojatno je da se netko nije uspio sjetiti da se promijene kvote i da se upiše više studenata, pogotovo jer interes mladih za to zanimanje postoji. U tome je problem. Javni sektor smatra da je važan i da se ne treba mijenjati, a time se uništava cijeli sustav.

12.06.2018., Zagreb – U organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca u hotelu Westin odrzan je Dan poduzetnika 2018. pod nazivom “Nove prilike za novo desetljece”. Gordana Deranja, predsjednik Vlade RH Andrej Plenkovic
Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

NACIONAL: Je li vam već dosadno stalno ponavljati iste stvari? Na prave, strukturne reforme vladajuće se poziva već više od desetljeća, ali reakcije još uvijek nema.

Tako će biti dok se mi sami ne osvijestimo. Mi biramo te ljude, ali ako 30 posto građana izlazi na izbore dok ostali misle da ne mogu ništa promijeniti, teško će doći do promjena. Pogotovo jer su ti koji nisu izašli na izbore poslije ljuti na vlast jer ne provodi reforme. Svi skupa se trebamo mijenjati. Mi kao građani moramo se mijenjati, ali se mijenjati trebaju i političari. Ono čega se mi u HUP-u bojimo jest činjenica da su pred nama izbori. Vidjeli smo kakva su se obećanja davala na ovim posljednjim izborima za EU parlament, a pred nama su prvo predsjednički izbori, pa tijekom sljedeće godine parlamentarni, a onda sredinom 2021. i lokalni. Kad tome još dodate i predsjedanje Europskom unijom, onda vam je jasan naš strah jer će svi političari sljedeće dvije godine biti zaokupljeni stvarima koje nemaju veze s gospodarstvom, a da ne govorim o tome da uoči izbora ne možemo očekivati bilo kakve radikalne reforme. Umjesto toga slušat ćemo obećanja o najvećim plaćama, povećanju mirovina, najboljem standardu. Do kada? Netko pošteno treba reći da nećemo sutra imati najveće plaće, ali napravit ćemo to, to i to i za četiri godine bit ćemo na višoj razini. Takvu političku garnituru nažalost još nismo imali. Oni sve znaju tijekom predizborne kampanje, ali kada dođu na vlast onda odmah traže vremena da naprave posao koji su obećali da će napraviti. Naučili smo se na teški populizam i da je on jedini interesantan. Bilo je stranaka s izvanrednim programima, ali kod ljudi pale samo huškanje i velika obećanja koja se ne realiziraju pa je narod na kraju nezadovoljan, a u stvari imamo ono što smo sami izabrali.

NACIONAL: Jedan od problema je što se u poduzetnike još uvijek gleda kao neke profitere i kriminalce koji samo žele zaraditi na račun slabo plaćenih radnika?

Svi zajedno radimo na takvoj klimi. U javnosti se prikazuje jako malo pozitivnih primjera i to nije vijest. Vijest je kada netko nešto pronevjeri ili uskrati radnicima neka prava, ali pozitivni primjeri nisu vijest. U HUP-u inzistiramo na društveno odgovornom poslovanju, ali te tvrtke se ne prikazuju. Većina ljudi ne razumije da smo mi dobrovoljna udruga i da ne predstavljamo sve poslodavce. U Hrvatskoj se stvorila jedna grozna percepcija poduzetništva i to prije svega na društvenim mrežama, ali i u medijima, a postoje tvrtke koje itekako zaslužuju da ih spominje u pozitivnom kontekstu. Imamo tvrtke koje su svjetskog glasa i kojima se možemo ponositi. Imamo i velike sustave u turizmu koji su vrlo osjetljivi prema svojim radnicima. Ima puno dobrih primjera, ali na kraju se sve svodi na zgražanje javnosti da će poduzetnik nešto zaraditi.

NACIONAL: Je li primjer tog pokvarenog sustava i činjenica da je većini građana još uvijek cilj zaposliti se u javnoj upravi, a ne u realnom sektoru?

Takvo razmišljanje je nakaradno. Zašto tamo žele raditi? Zato što tamo ne mogu dobiti otkaz. Percepcija je da ti uđeš u taj sektor i radio ili ne radio, dobit ćeš plaću, dok kod privatnika treba raditi. Zanimljivo je da kad ljudi idu van, onda ne gledaju radno vrijeme i svi su spremni raditi i prekovremeno. No tu je i jedan veći problem, a to je razlika bruto i neto plaće u Hrvatskoj i u ostatku Europske unije.

‘NAUČILI SMO SE na teški populizam i da je on jedini interesantan. Bilo je stranaka s izvanrednim programima, ali kod ljudi pale samo huškanje i velika obećanja koja se ne realiziraju pa je narod na kraju nezadovoljan’

NACIONAL: Ministar Marić je nedavno rekao da ima još prostora za rasterećenja plaća pa se onda možda i te razlike smanje. Očekujete li da će doći do daljnjih smanjenja poreza na dohodak?

Prostora uvijek ima, ali nemojmo zaboraviti da su već bile dvije porezne reforme i da oko 800 tisuća ljudi uopće nije u „poreznim škarama”, tako da ne znam koliko tu još ima prostora. Tu postoji i taj apsurdni mentalitet o visokim plaćama. Apsurdan je jer je tu riječ o plaćama. To nisu bogataši, to su ljudi koji su te svoje plaće zaradili i te su plaće još uvijek pod prevelikom stopom poreza u odnosu na Europsku uniju. Evo, uzmite primjer IT sektora, tko će doći u raditi u Hrvatsku na te plaće? On vani zaradi neto koliki mu je u Hrvatskoj bruto, a nekim našim strukturama je to velika plaća i na njih se gleda kao bogataše. To su ljudi koji su inovatori i koji ovu zemlju guraju naprijed. Kad tome dodate parafiskalne namete koji se godinama samo nadograđuju i koji su sami sebi svrha samo kako bi opstao javni sektor, tu ima prostora koliko god hoćete. Ti nameti su potpuno nepotrebni.

NACIONAL: Spominjali ste ponašanje SDP-a prilikom skupljanja potpisa protiv mirovinske reforme, zašto je po vama ta reforma nužna?

Mirovinski sustav je u teškoj situaciji. Sredstva koja se prikupljaju nedostatna su da se isplaćuju mirovine iz proračuna. Kada tome dodate i iseljavanje radno sposobnih ljudi iz Hrvatske i katastrofalan omjer zaposlenih i umirovljenika, zaključak se nameće sam od sebe. Treba što više ljudi zaposliti i treba povećati plaće kako bi se više sredstava izdvajalo za sustav. Jedino to garantira opstanak cijelog mirovinskog sustava. Isto tako treba regulirati i povlaštene mirovine koje bi po nama trebalo maknuti iz radničkih fondova. Nismo protiv njih i one se odlukom vladajućih financiraju iz proračuna i neka se financiraju. Međutim, nije korektno da radnik koji izdvaja za prvi stup bude solidaran s njima. Povlaštene mirovine moraju biti u posebnom režimu, a radničke mirovine moraju biti samo za one koji za njih i uplaćuju. Onda bi se znalo koliko novca nedostaje i koliko mirovine mogu rasti. Hoće li se u mirovinu ići sa 67 ili 65 godina, to sada nije toliko bitno jer ljudi koji idu u mirovine ne mogu od njih normalno živjeti. Mislim da bismo i tu trebali biti fleksibilni jer postoje ljudi, poput liječnika, koji mogu raditi i nakon 67 godina i ne vidim zašto im se to ne bi dopustilo.

NACIONAL: Koliki je problem i prevelika ovisnost gospodarstva o turizmu i postoji li opasnost da jedna loša sezona ima velike negativne učinke na cijelu ekonomiju?

Turizam bi Hrvatskoj trebao biti šlag na torti. Voljela bih da je još jači, ali i organiziraniji. Da ne bude zagušenosti u gradovima i betonizacije obale. Naš turizam treba biti promišljen, ali ne smije činiti 20 posto BDP-a. Zašto? Zato što nam turizam raste iz godine u godinu, a vidimo da to nema nekog učinka na BDP. Nismo postali bogata država, nemamo velike plaće, veliki postotak naših građana na rubu je siromaštva. Znači da mi nismo Švicarska da možemo živjeti od usluga i turizma. Da bi se to promijenilo, trebamo imati strategiju, a mi strategiju nemamo. Nemamo strategiju po kojoj se Hrvatska okreće, na primjer, auto-industriji ili IT sektoru pa ćemo tim industrijama dati pogodnosti i investirati u njih. Mi dajemo subvencije po principu „kud koji mili moji”, a rezultata nema. Najprije smo govorili da će se Hrvatska razviti na mikro i malim poduzetnicima. Danas je 90 posto poduzetnika mikro i malih, a mi stagniramo. Nemamo sustav i nemamo promišljenu politiku. Vani se točno zna što se događa kad jedna tvrtka propadne. Evo, u Njemačkoj kada propadne brodogradilište zna se da se ili pokreće nekretninski biznis ili gradnja vjetroelektrana. Kod nas se zna samo da radnici idu na burzu. Nitko ne razmišlja o tome što će biti sutra. Nema nikakve vizije.

NACIONAL: Kad ste već spomenuli brodogradnju, kao netko čija je tvrtka iz Pule te se između ostalog bavi i brodogradnjom, kako gledate na cijelu situaciju oko Uljanika?

Ne radi se tu samo o Uljaniku, nego o svim tvrtkama koje su bile vezane uz Uljanik, ali i uz 3. maj. Nisu izgubili samo radnici Uljanika jer svoj novac nisu dobili ni kooperanti ni dobavljači i nije dobila država. Efekt Uljanika je puno veći, a i na ovom primjeru se vidi koliko nam nedostaje jedna prava strategija. Kad je Hrvatska postala samostalna, bilo je jasno da nam ne trebaju četiri velika brodogradilišta za jednu tako malo državu. Bilo nam je dovoljno jedno, maksimalno dva brodogradilišta od kojih je jedno trebalo biti vojno jer našoj mornarici treba sve, od patrolnih brodova, do vojnih brodova poput krstarica i razarača, trebaju brodovi za policiju, obalnu stražu… Međutim, nama je valjda isplativije naručivati vani i većina takvih brodova dolazi iz stranih brodogradilišta. Isto tako mogli smo graditi brodove za Jadroliniju, ali njima je jeftinije naručivati brodove iz Singapura. Estonija je čudesa povukla iz europskih fondova da bi povezala brodskom linijom jedan otok. Hrvatska ih ima tisuće, ali i dalje kupujemo stare brodove. Na kraju smo enormni novac utukli u restrukturiranje, a nitko nije gledao koji je rezultat tog restrukturiranja. Novac se trošio na pokrivanje gubitaka i na plaće, a ne na modernizaciju i nove tehnologije. Tako se potrošio ogroman novac, a za to je isključivo odgovorna država koja je bila vlasnik. Što se tiče poslovanja, nema sumnje da je kriva uprava, ali zbog izdanih jamstava država je trebala nadzirati poslovanje i učiniti sve da ona  ne dođu na naplatu.

‘U HRVATSKOJ SE STVORILA jedna grozna percepcija poduzetništva, i to prije svega na društvenim mrežama i u medijima, a postoje tvrtke koje itekako zaslužuju da ih se spominje u pozitivnom kontekstu’

NACIONAL: Hoće li primjeri poput Uljanika još više otjerati potencijalne investitore koji se ionako teško odlučuju na investiranje u Hrvatsku, pogotovo u privatni sektor?

U Hrvatsku uglavnom dolaze investicije u turizam i u nove trgovine. Mi nemamo puno zdravih investicija u proizvodnju, a već prošle godine upozoravali smo da i oni koji žele investirati, svoje investicije zaustavljaju. To rade iz više razloga: zato što je gospodarstvo opterećeno nametima i enormni je nedostatak radne snage. Upozoravali smo da će se investicije zbog tih razloga zaustavljati ako se nešto ne poduzme. Imamo alarmantni nedostatak radne snage i ako idete raditi neku tvornicu, postavlja se pitanje tko će u toj tvornici raditi. Kako ćete ići u ekspanziju nekog posla ako ga nemate s kim odraditi? Čak i kada bi se ljudi koji su otišli van počeli vraćati, pitanje je bi li bilo dovoljno radne snage. Pogledajte koliko se novih hotela i trgovina otvorilo i netko u njima mora raditi. IT sektor također vapi za radnom snagom. Mi smo demografski stari, a još i školujemo djecu koja se sutra neće moći zaposliti jer tržište nema potrebu za toliko pravnika ili filozofa, a nema liječnika i inženjera. Pri tome smo još i prvi u Europi po broju djece koji uđe u sustav fakultetskog obrazovanja, a zadnji po broju onih koji iz njega izađu. To su katastrofalni podaci, a nitko se ne želi primiti posla i urediti sustav. Kad tome dodate i korupciju, i nepotizam, i rođački mentalitet, onda ne treba čuditi što nam je svima muka kad gledamo cijeli taj sustav i što se ljudi iseljavaju.

NACIONAL: Kažete da je radna snaga veliki problem, ali tako očito ne misle u Ministarstvu rada koje je odbilo izdati dodatne kvote za strane radnike u ugostiteljstvu. Što kažete na takav potez?

Nadam se da će se ministar predomisliti, da će shvatiti ozbiljnost situacije i odobriti dodatne kvote ako se ne želi ugroziti sezona.

NACIONAL: Što HUP može napraviti da bi se stvari promijenile i što bi vas zadovoljilo da Vlada napravi u nekom kratkoročnom razdoblju, prije nego što se uđe u izborne cikluse, kako bi se rast BDP-a pokušao dići na više od četiri posto?

Mi u kontinuitetu imamo rezultate. Od toga da smo se izborili da sezonci imaju priznati neoporezivi smještaj i tople obroke, sačuvali smo drugi stup mirovinskog osiguranja, svi oni koji su u mirovini sada mogu raditi ako žele, a ne samo oni sa 65, izborili smo se za povećanje neoporezivog dijela plaće, smanjenje boravišne u nautičkom turizmu itd. Mi stalno radimo, ali mi možemo raditi samo na onim zakonima koje vlada ponudi. Ne možemo odrediti vladi koje će ona zakone donositi. Kad se vlada odluči za pojedini zakon, mi ulazimo u radna tijela i krećemo u dijalog. S nekim ministarstvima taj dijalog je izvrstan, s nekima nije. Nažalost, neki ne razumiju što je to socijalni dijalog. Kod onih kooperativnih prihvaća se većina naših prijedloga i mislim da smo dosta toga i napravili, ali uvijek se može više i bolje. Ono što bih voljela vidjeti jest da neki ministri krenu stopama ministra Marića koji je na Danu poduzetnika imao sjajnu prezentaciju onoga što je vlada dosad napravila. Bilo bi dobro kad bi do idućeg Dana poduzetnika barem još trojica ministara napravila takvu prezentaciju. Za nas bi to bilo sjajno. Voljela bih i da konačno počnu rješavati problem javne uprave. Ne u smislu da tražimo da netko ostane bez posla, već da se pojednostave procedure. Voljela bih da se barem pokažu nekakvi pomaci i vizija i da se ta vizija kroz neki normalan period počne primjenjivati.