Rijetko se dogodi da jedan album toliko oduševi glazbene kritičare kao što je to slučaj s albumom „Kao zao kor“ Klinike Denisa Kataneca. „Najbolji album na svjetskoj razini. Jedno od najboljih domaćih izdanja unazad zadnjih desetak godina … ‘Kao zao kor’ je album bez slabog mjesta … Album Denisa i benda jedan je od najmoćnijih, najbolnijih i najiskrenijih albuma na ovim prostorima. Uopće … Klinika Denisa Kataneca ima sjajnu ploču … Denisov opus je drugačiji, uvijek svjež, istovremeno emotivan i energičan, jednom riječju magičan … ‘Kao zao kor’ je malo remek-djelo … Doista nevjerojatno dobar album s pjesmama koje nadilaze uobičajenu ponudu rock scene. Kako u Hrvatskoj tako i u regiji…“ To su samo neki od epiteta kojima su glazbene kritičarke i kritičari u Hrvatskoj tijekom 2023. godine častili novi album Klinike Denisa Kataneca.

Denis Katanec na sceni je prisutan nešto više od desetak godina te nekako više samozatajno nego eksponirano stvara svoju začudnu glazbu. Osim što još uvijek nastupa i sam s gitarom, Katanec je iza sebe ostavio nekoliko glazbenih projekata kao što su Felon i Okanagan, da bi s vremenom sastavio bend i počeo djelovati pod imenom Klinika Denisa Kataneca. Uz njega, grupu danas čine Brane Norac na gitari, Karlo Cmrk na basu i Vinko Vujec za bubnjevima. Svojim specifičnim pjevanjem, koje često nazivaju meketanjem, i tekstovima koji uglavnom opisuju ljudsku psihu uz naglašene emotivne izvedbe, Katanec je s godinama privlačio sve brojniju publiku koja je u njegovim pjesmama prepoznala „ono nešto“. Glazbu svoje Klinike često opisuje kao nemogući spoj noisea i popa, folka i shoegazea. Iako uvijek nekako po strani, nastupajući po manjim klubovima, Klinika Denisa Kataneca dala je 2020. godine naslutiti da njeno vrijeme tek dolazi kada je objavila album „Jada jada“ koji je proglašen jednim od najboljih albuma te godine u regiji. Novi album „Kao zao kor“ svojevrsni je vrhunac njihove glazbene kreativnosti i karijere.

NACIONAL: Kako ste reagirali na proglašenje svog albuma „Kao zao kor“ najboljim albumom 2023. godine i kako se osjećate sada kada su se dojmovi slegli i kada ste sigurno već primili brojne čestitke?

I dalje smo iznenađeni, ali i sretni jer smatramo da je to popriličan uspjeh. Mala nagrada za sav trud uložen u album.

NACIONAL: Glazbeni kritičar portala Ravno do dna Ivan Laić rekao je da „Kao zao kor“ nije samo najbolji album godine u Hrvatskoj, već i na svjetskoj razini. Kako na vas utječu takvi hvalospjevi?

Lijepo ih je, naravno, čuti, ali nikakvu bitnu razliku ne donose osim što se nakratko osjećamo malo bolje.

NACIONAL: Album „Kao zao kor“ promovirali ste početkom listopada na koncertu u Tvornici. Mnogi su bili ugodno iznenađeni kada su shvatili da je Tvornica Kulture gotovo rasprodana. Je li to bio vaš najveći koncert u životu?

Definitivno najveći i najposebniji trenutak Klinike. Nitko od nas nije vjerovao da se to može desiti. Nadali smo se. A kada smo vidjeli gužvu ispred Tvornice i duge redove, nekako nam je laknulo. “To je to, dečki”, netko je dobacio. Bilo je predivno.

NACIONAL: U jednom intervjuu izjavili ste da je to što radite, misleći pritom na glazbu, najskuplji hobi na svijetu. S jedne strane zvuči kao da vam nedostaje samopouzdanja, a s druge, pak, uspijevate napuniti Tvornicu Kulture. Kako se vi trenutno osjećate po tom pitanju?

Nije da nam fali samopouzdanja, ali sve dok je bavljenje glazbom trošak, ono ostaje hobi. No ide nabolje, širi se priča i to je najljepše.

NACIONAL: Poznato je da se na svakom svom koncertu predajete do kraja. Fizički i emotivno. Koliko vas je taj koncert iscrpio, a koliko ispunio?

Najavili smo koncert od tri sata i što se više bližio, hvatala nas je panika hoćemo li biti u stanju toliko dugo svirati. Hoćemo li fizički izdržati. Kada je koncert krenuo, ljudi su nas ponijeli na svom valu, a mi smo svaku pjesmu skakali na glavu i mogli smo svirati zauvijek.

NACIONAL: Novinar Željko Ljubobratović ustvrdio je da nemate imidž, da vam potpuno manjka interesa za samopromociju i PR te da imate glas koji ne leži mnogima, ali ste svejedno napravili album bez slabog mjesta. Činjenica jest da niste medijski eksponirani, ali svejedno uporno gurate dalje. Što vas najviše motivira za bavljenje glazbom?

Osjećaj ispunjenosti i zajedništva kada shvatimo da imamo nešto dobro. Koncerti i izgradnja odnosa s ljudima.

NACIONAL: Često se igrate riječima, ali i samom dramaturgijom pjesama. Kako pristupate radu na nekoj novoj pjesmi? Prvo nastaje tekst pa glazba ili obrnuto? Što vam je najvažnije kada pišete pjesmu? Na što stavljate fokus?

Nema nekog pravila. Jednostavno se desi, nekad s glazbom, nekad ranije. Vucaram te neke slike u glavi i slažem ih kroz vrijeme. Dečki grade atmosferu. Sve se na kraju nekako poklopi.

NACIONAL: Jedan glazbeni kritičar napisao je da se teško ne složiti s tvrdnjom da nitko o ljubavi tako duboko i iskreno ne jeca kao Denis Katanec, dok istovremeno mnogi vaše pjevanje uspoređuju s meketanjem, plakanjem, tugovanjem i glasom punim boli jednog patnika. Koliko je to ciljano, a koliko zapravo to sve izlazi doista iz vas?

Pjevam kako pjevam i zvuči kako zvuči. Znam kako zvuči. Ne trudim se. Meni se sviđa.

NACIONAL: Jedan drugi glazbeni kritičar usporedio vas je s ključnim figurama zagrebačke scene: Štulićem i Manceom. Koliko su oni utjecali na vaš rad i pristup stvaranju pjesama?

Divno je to. Laska biti spomenut uz dvije zagrebačke legende. Znači da radim nešto dobro. Mancea sam ipak malo više slušao i malo mi je draži.

‘Nije da nam fali samopouzdanja, ali sve dok je bavljenje glazbom trošak, ono ostaje hobi’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Prije nekog vremena pokrenuli ste svoju stranicu na Patreonu putem koje vam svi koji vole vašu glazbu mogu uplatiti donacije te vam tako pružiti podršku. Jeste li zadovoljni tim potezom i kakvi su dosad rezultati?

Super su rezultati. Iznenađen sam brojkom koliko me ljudi podržava i vjeruje u mene. Bilo bi divno kad bi još raslo, ali treba i za to mnogo truda i vremena.

NACIONAL: Na sceni ste nešto više od deset godina, ali ste u tom periodu nastupali pod različitim imenima, od grupe Felon, preko Okanagan LTD, samostalno pod svojim imenom i na kraju kao Klinika Denisa Kataneca. Zašto toliko promjena u tom relativno kratkom periodu za nečiju glazbenu karijeru?

Različite vremenske prilike nosile su i različite postave, pjesme i raspoloženja. Felon se raspao kad se raspala i Vlasta Popić, Okanagan je bio projekt okupljen samo za EP, a tu sam negdje ponovo počeo i samostalno nastupati. Nakupilo se dosta pjesama i postojala je volja za većim zvukom. Pojavio se Brane i nekako se kroz par godina prirodno zakucala postava s Vinkom i Karlom.

NACIONAL: U jednom momentu svoje karijere najavili ste da pripremate ilustrirane priče i pjesme za djecu i odrasle. Dokle ste došli s tom idejom i realizacijom i zašto slikovnica?

U ovom trenu na Patreonu je u izradi jedna slikovnica, prvi dio priče je gore, a nastavak uskoro slijedi. Možete se pridružiti i sudjelovati. Radim na još par ideja, a jedna od njih je i pretvoriti „Snjegopsića“ u slikovnicu. Bit će kroz koju godinu. Veseli me baviti se time.

NACIONAL: Iza vas je više nego uspješna godina. Kakvi su planovi za 2024.?

Planiramo mnogo svirki i nadamo se bogatoj ljetnoj festivalskoj sezoni. A prva svirka nam je na rođendanu Radija Tvornice, 26. siječnja u Tvornici, uz Koi Koi, Dža ili bu i Smrdljive Martine. Vidimo se!