Westgate zona kod Zaprešića, jedina poduzetnička zona u privatnom vlasništvu, postaje veliko gradilište iz kojeg će izniknuti Westgate LogCity. Riječ je izgradnji najvećeg logističkog i distributivnog centra u ovom dijelu Europe i investiciji vrijednoj gotovo 140 milijuna eura. Projekt LogCity za Focus Invest je razvila uslužna developerska tvrtka Redserve, dio ATP Grupe – najvećeg projektantskog ureda u zapadnoj Europi, koja zapošljava više od tisuću arhitekata i inženjera. Partner u Redserveu je varaždinski poduzetnik Denis Čupić, a Redserve se bavi svim segmentima razvoja nekretnina i ulaganja u nekretninski sektor. Čupić sa svojim timom od travnja 2018. upravlja trgovačkim centrom Westgate Shopping City i za Business&Banking govori o odjeku ovog projekta kao privatne poduzetničke inicijative na ukupno hrvatsko gospodarstvo, kao i činjenici da je distribucija i logistika postala strateški sektor u gospodarstvima svih zemalja, a što hrvatske vlasti još nisu prepoznale i na tu činjenicu ne reagiraju. Čupić govori i o tomu kolike su štete stroge epidemiološke mjere nanijele sektoru trgovine i državnom proračunu, ali i razlozima zašto Hrvatska još uvijek nije razvila jak privatni sektor koji može sam investirati, već se još uvijek bori da privuče što više stranih investicija.

B&B: Nedavnim ukidanjem gotovo svih epidemioloških mjera, uključujući obavezno nošenje zaštitnih maski, u trgovačkim centrima porasla je potrošnja za 30 posto. Koliko to znači za oporavak hrvatskog gospodarstva i smatrate li da je Nacionalni stožer s ovim potezom trebao istupiti i ranije?

Kroz čitavo pandemijsko razdoblje bio sam dosta kritičan i nisam se libio javno istupati i ukazivati na opasnosti kojima je izložen sektor trgovine. U studenome 2020. postigli smo dogovor s Nacionalnim stožerom i uspjeli smo spriječiti novi lockdown trgovine. U studenome 2020. čitava se Europa zaključala u trgovini. Da se to dogodilo i u Hrvatskoj, da je trgovina zatvorena, naš bi sektor ušao u duboki strukturalni problem. Trgovina je, osim javnog sektora, drugi najveći poslodavac u Hrvatskoj i mi smo uspjeli sa Stožerom doći do održivih mjera koje su omogućile da trgovina ostane raditi. No usprkos tomu čitavo smo vrijeme upozoravali na niz mjera za koje smo smatrali da nisu imale smisla. To je uključivalo i nošenje maski u trgovačkim centrima zato što niti jedna studija nije pokazala da su trgovački centri bili zone širenja korone. Svi trgovački centri u Hrvatskoj građeni su tako da imaju moderne sustave izmjene i filtriranja zraka i u njima su standardi higijene vrlo visoki.

‘U sljedeće četiri godine ovo bi trebalo biti jedno od najvećih gradilišta u Hrvatskoj. Sagradit ćemo objekte koji će se moći povećavati’

B&B: S aspekta potrošnje, nošenje maski je u velikom dijelu smanjilo frekvenciju u trgovačkim centrima, dolazak u trgovačke centre reduciran je samo na ono nužno, a veliki dio potrošnje okrenuo se prema on line potrošnji. Koliko je to naštetilo hrvatskom gospodarstvu?

Malo smo tržište i nemamo razvijenu vlastitu online trgovinu i to je vrlo bolan momentum Hrvatske. Većina te trgovine dolazi izvan granica Hrvatske i tu je upitno tko od igrača u online trgovini plaća hrvatski PDV, a tko plaća poljski, češki ili irski PDV te koliko stvarno država od toga ima benefita. Na kraju dana većina domaće potrošnje završi izvan granica Hrvatske, izvan hrvatskog BDP-a, a uz to dodatno slabi domaći trgovački sektor. Kad imate potrošnju koja ostaje u Hrvatskoj, onda možete dati veću plaću trgovcu, možete redovno plaćati dobavljače u cijelom lancu koji je vezan uz trgovinu, a tu su u krajnjoj liniji i mediji. U hrvatskim medijima najmanje se oglašavaju strani trgovci. Ukidanje epidemioloških mjera je pokazalo kako je frekvencija u trgovačkim centrima doslovce preko noći porasla za više od 30 posto, a potrošnja za 30 posto.

B&B: Sada imamo situaciju vezanu uz ratni sukob u Ukrajini koji se pretvorio u globalni sukob i generira novi strah kod ljudi. Koliko se i kako rat odrazio na potrošnju u Hrvatskoj?

Smatram da je ovaj egzistencijalan strah jednim dijelom apsurdan. U prvim tjednima sukoba u Ukrajini imali smo ogromnu potrošnju u trgovinama prehrane, znalo se dogoditi da je odjednom negdje na policama falilo kvasca, ulja i brašna. Ljudi su na sličan način kao i početkom 2020. kupovali kao hrčci brdo roba, a te robe imaju određeni rok trajanja i veliki će se dio sigurno baciti. Taj se disbalans polako smanjuje i kako ova cijela situacija odmiče, ipak se vidi da se potrošnja po sektorima ponovo ustabilila i da imamo istu potrošnju i u prehrambenoj i u neprehrambenoj trgovini. To je vrlo bitno za očuvanje stabilnosti i zdravlja kompletnog trgovačkog sektora u Hrvatskoj.

Suvlasnik developerske tvrtke Redserve Denis Čupić sa svojim timom od travnja 2018. upravlja trgovačkim centrom Westgate Shopping City. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Porast inflacije počeo je s poremećajima u lancima opskrbe i s porastom cijene energije i energenata još tijekom 2021. Koliko se porast inflacije odrazio na kupovnu moć i je li došlo do promjene trendova u kupovnim navikama građana?

Porast inflacije je zapravo u Hrvatskoj podigao potrošnju, iako to zvuči apsurdno. Sada imamo akceleraciju potrošnje u svim vidovima. Inflacija je prouzročila određene strahove i onda prema kategoriji kupovne moći građani te strahove rješavaju povećanom potrošnjom. Građani slabije kupovne moći pojačali su svoju potrošnju u prehrani i u nekom segmentu modne trgovine. Građani srednje kupovne moći pojačali su potrošnju u segmentu automobila. Dio građana jake kupovne moći počeo je enormno puno sredstava upucavati u nekretnine, kao sigurnu luku od straha od inflacije. Sad smo u trenutku kada potrošnja raste, što je dobro za državu jer se proračun stabilno puni, no taj će se trend pojačane potrošnje ispuhati. Bojim se da se nalazimo u trenutku “zatišja pred oluju”, kada će nas lupiti jedan drugi efekt, efekt stagflacije – pad potrošnje u kojem je gospodarstvo istodobno u stanju stagnacije i inflacije. Bojim se da će cijena energenata i dalje rasti jer tu ne postoji čarobni štapić koji taj problem može riješiti i stoga inflatorni efekt sigurno još duže vrijeme neće početi padati. U međuvremenu će se domaća potrošnja ispuhati i onaj dio slobodnog novčanog tijeka koji imamo će biti potrošen. Predviđam da će se taj pad potrošnje pokušati na neki način spriječiti javnom potrošnjom, što u svim svojim programima potiče i EU, samo je pitanje koliko će Hrvatska kao malo zatvoreno tržište od toga profitirati.

B&B: U Europskoj uniji je od početka pandemije, a posebice nakon ruske agresije na Ukrajinu samodostatnost postala jedna od najpopularnijih, odnosno najkorištenijih riječi, znači li to da globalno tržište kakvo smo do sada poznavali postaje prošlost?

Moj odgovor na ovo pitanje je ne, ne smatram da globalizacija postaje prošlost. Kod samodostatnosti moramo shvatiti u kojim sektorima neka zemlja ili neka regija može biti samodostatna. Europska unija ima jedan opasni geostrateški nedostatak, ona je vrlo siromašna kad je riječ o energentima, a baznih ruda, željezne rude i litija gotovo da i nema. Tako da ona u jednom velikom dijelu nije samodostatan otok kao što su to SAD, Kina ili Rusija. Problem EU-a je u tomu što ona većinu sirovina uvozi, a upravo se na njima temelji čitava njena industrija pa je Europa uvijek ovisna o nekome, a to govori u prilog opstanku globalizacije. EU može postati samodostatan jedino u proizvodnji hrane, ali paralelno s tim rađa se drugi problem. Naime, mi nikada nećemo uspjeti biti samodostatni kada je riječ o transportu i distribuciji te hrane i izgradnji svega što je potrebno da bismo se okrenuli prema zelenoj ekonomiji. Ako govorimo da želimo razviti sektor eklektičnih vozila ili sektor proizvodnje energije iz održivih izvora za to su bitne baterije, a Europa nema nalazišta litija. U tom kolopletu Europa nikada neće biti samodostatna i zato je bitno gledati na svijet i dalje kao na globalno selo. Ta polusamodostatnost Europe će nas u skoroj budućnosti skupo koštati. Plaćat ćemo skupe energente, sirovine i materijale, dolazili oni iz SAD-a, Katara, Rusije ili od nekud drugo. U svakom trenutku Europa će u nizu tih osnovnih inputa imati problem sve većih i većih cijena. Još prije više od 100 godina Halford John Mackinder je u ‘’Heartland Theory’’ identificirao prestanak dominacije Europe kao kolonijalne sile te buduću snagu zemalja euroazijske ravnice sve do Kine, Indije te SAD-a. Danas upravo to gledamo.

‘Porast inflacije je zapravo u Hrvatskoj podigao potrošnju. Građani strahove rješavaju povećanom potrošnjom’

B&B: Može li se Europska unija okrenuti prema nekim drugim dobavnim lancima?

Nekakav balans u ovom disbalansu koji tržišta unutar EU-a mogu postići je okrenuti se prema lancima dobave iz zemalja iz kojih u prošlosti nismo toliko uvozili sirovina i materijala o kojima smo vrlo ovisni – to su prvenstveno Turska i Indija. Tu govorim i o cementu i o građevinskom željezu i svim ostalim materijalima koji će u budućnosti biti bitni za neke nove industrije. Turska će najviše profitirati u ovim krizama zbog svog geostrateškog položaja, prirodnog bogatstva kojim raspolaže, kao i svog neutralnog položaja jer i dalje želi imati stabilne odnose s Rusijom, Kinom i Indijom. Turska će i dalje imati povoljnije cijene energenata od Europe i imat će veliku mogućnost rasta. Taj je rast već započeo jer se veliki dio proizvodnje s Dalekog istoka seli u Tursku.

B&B: U kakvom se položaju nalazi Hrvatska kada je riječ o samodostatnosti?

Hrvatska ovdje ima sreću u nesreći. Ta sreća u nesreći je nama istovremeno i sreća i nesreća. Kao zemlja smo dovoljno mali da svoje potrebe možemo zadovoljiti, odnosno uvesti s tržišta koja nam nisu toliko daleka. Isto tako, imamo još jednu veliku prednost. To je naš geostrateški položaj koji nikada nije valoriziran. Mi smo logistički i distributivno na idealnom položaju u Europi, ali u globalnim tokovima koji se vežu za europski kontinent. Činjenica da Maersk počinje 2025. voziti iz riječke luke je jedna od najbitnijih razvojnih stavki Hrvatske u budućem razdoblju. Na dobrom smo položaju kada je riječ o plinovodima i naftovodima i općenito kada se radi o povezivanju transportnih sustava i diversifikacija dobave raznih roba. No mi još uvijek nismo napravili svoje domaće zadaće – nismo modernizirali željeznicu, a modernizacija lučkih infrastruktura nam je spora. I ono što je najvažnije – država ne prepoznaje sektor logistike i distribucije kao sektor koji bi trebao biti strateška grana u Hrvatskoj. To nas je usporavalo u dosadašnjem razvoju, a posebice je bitno u aktualnim krizama. Nadam da će u idućih godinu dana država naći svoju stratešku odrednicu u logistici i distribuciji.

‘Država ne prepoznaje sektor logistike i distribucije kao sektor koji bi trebao biti strateška grana u Hrvatskoj. To nas je usporavalo u dosadašnjem razvoju, a posebno je bitno u aktualnim krizama’, kaže Denis Čupić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Redserve i investicijska tvrtka Focus Invest, koja je vlasnik trgovačkog centra Westgate Shopping City i 450 tisuća kvadrata građevinskog zemljišta koje ga okružuje, razvijaju projekt pod nazivom Westgate LogCity. Riječ je izgradnji najvećeg logističkog i distributivnog centra u ovom dijelu Europe i investiciji vrijednoj gotovo 140 milijuna eura. Je li LogCity logički nastavak projekta Westgate Shopping City?

U trenutku kada se je kupovala zemlja na kojoj je sagrađen trgovački centar, već se u startu razmišljalo o daljim fazama projekta. U tu se svrhu razvijala i gradila cjelokupna infrastruktura zone Westgate. Ona je jedina zona u Hrvatskoj koja je u privatnom vlasništvu i koja ima stopostotno riješene vlasničke odnose na svim zemljištima. Ima potpuno izgrađenu infrastrukturu do svake od parcela, ima izgrađenu energetsku infrastrukturu te omogućuje izdavanje građevinskih dozvola u roku od dva do četiri tjedna nakon završene projektne dokumentacije. Westgate LogCity je smješten uz autocestu Zagreb – Macelj, i to na rubu Zagreba. Željeznički kolodvor je udaljen nekoliko stotina metara, ulaz na autocestu je direktan, a državna cesta prolazi uz samu zonu. Taj prometni splet omogućava povezivanje s cijelom Hrvatskom, a posebno Zagrebom, i to Alejom Bologne koja se nastavlja na državnu cestu D1 i prolazi neposredno uz LogCity. Sve je to danas postalo velika prednost jer je zbog pandemije, rata u Ukrajini i preslagivanja globalnog tržišta došlo do promjene pravaca razmjene roba te je distribucija i logistika postala strateški sektor u gospodarstvima svih zemalja.

B&B: Što je ključno za sektor logistike i distribucije?

Vrijeme. Ako ste vi danas distributer koji ima potrebu na određena tržišta plasirati određenu količinu robe, vi ne možete čekati pet godina da nađete lokaciju na kojoj možete izgraditi svoj distributivni centar. Vama treba lokacija na kojoj u predvidljivom roku, najduže od 12 do 18 mjeseci, možete osigurati adekvatne kapacitete za svoje operacije, a mi sve to nudimo. Iskoristili smo korona-godine za development i počeli smo razgovarati s nekoliko velikih logističara i distributera koji bi trebali postati naši korisnici u zoni. Počeli smo razvijati zonu izradom detaljnog master plana svakog pojedinačnog projekta. Želimo stvoriti modularnu zonu tako da će svaki objekt biti tipska gradnja, kao gradnja s Lego kockicama. Mi ćemo sagraditi objekte koji će se vrlo lako moći povećavati u svojoj površini za dodatnih pet, deset ili petnaest tisuća kvadrata, a sve prema potrebama korisnika. Zbog velikog iskustva koje imamo možemo osigurati optimalnu cijenu gradnje, što znači da gradnji ne pristupamo kroz glavnog izvođača nego gradimo s pet do sedam skupina radova kroz direktnu nabavu. Pregovaramo o direktnoj nabavi čelika i cementa i to s tržišta koja će na dulji rok imati predvidljive cijene. To nas dovodi u poziciju da našim korisnicima možemo ponuditi vrlo atraktivnu cijenu najma, ali isto tako možemo korisnicima ponuditi najam s pravom prvokupa ili izgradnju objekata po njihovim potrebama ili prodaju samih objekata. U sljedeće četiri godine ovo bi trebalo biti jedno od najvećih gradilišta u Hrvatskoj.

‘U Hrvatskoj se još borimo da privučemo što više stranih investitora jer nismo izgradili dovoljno jak privatni sektor’

B&B: Postoji li mogućnost pojedinačne prodaje zemljišta, odnosno da korisnici zone sami grade svoje objekte?

Pojedinačne prodaje zemljišta su zamislive, ali u punom manjem opsegu zato što želimo da se zona razvije u jednom vrlo jasnom smjeru. Zbog toga postoje i dodatni projekti koji se razvijaju unutar zone, a jedan od njih je i Westgate Mobility Station. Radi se od velikom odmorištu koje će biti direktno povezano s autocestom i koje će imati veliku benzinsku stanicu, veliku punionicu za e-vozila, parking za kamione i motel koji je namijenjen tranzitnim korisnicima. Ovo će na širem području mediteranske rute biti jedina takva cjelokupna ponuda na jednom mjestu, posebice kada je riječ o odmorištu za kamione jer vozači kamiona ne smiju spavati na benzinskim postajama. To sve je jedna zatvorena ekonomska cjelina, mi zapravo stvaramo jedan gospodarski eko sustav. Dokaz tomu je i prostor namijenjen za light industriju i već smo u pregovorima s dva korisnika. Čitav ovaj kompleks, s trgovačkim centrom koji nudi bogatu ugostiteljsku ponudu, bit će jedan mali biznis-grad sa svim sadržajima koji su potrebni poslovnim korisnima.

B&B: Koliko je do danas uloženo u Westgate Shopping City, a koliko će biti uloženo u Westgate LogCity?

U trgovački centar do sada je uloženo 270 milijuna eura. Buduća investicija, ako govorimo samo o građevinskom segmentu, bit će vrijedna između 130 i 140 milijuna eura, u to nije uključena vrijednost zemljišta i vrijednost postojeće infrastrukture. Realizirat će se po fazama u sljedeće tri do četiri godine na potpuno infrastrukturno opremljenom zemljištu. Gradnja prvih objekata Westgate LogCityja će početi u zadnjem kvartalu ove godine. Prva faza projekta uključuje izgradnju dodatnog izravnog spoja na autocestu te gradnju 60 tisuća kvadrata za light industriju i logističkih prostora, a prvi zakupci mogu se useliti već u trećem kvartalu 2023. A usporedo s prvom fazom traje i ugovaranje zakupa druge i treće faze, odnosno izgradnja objekata 2024. i 2025. Sada smo u procesu zaključavanja cijena svih segmenata gradnje jer moramo znati koliko će nas otprilike svaka ta Lego kockica koštati. Naravno da će morati dogoditi i indeksacija cijena zbog svih parametara koji su ovisni o tržištu, ali upravo zato o tome već sada vodimo brigu. Investicija gradnje logističkog i distributivnog centra će se odvijati na površini od 440 tisuća kvadrata građevinskog zemljišta. Imamo još dodatnih 50 tisuća kvadrata gdje će biti Mobility Station i imamo 85 tisuća kvadrata, koji se nalaze u poluzaštićenom zelenom obuhvatu, gdje planiramo razviti i društvenu infrastrukturu.

‘Većina online trgovine dolazi izvan granica Hrvatske i tu je upitno tko od igrača u online trgovini plaća hrvatski PDV’

B&B: Koliko će iznositi cijena najma poslovnih prostora ili njihove eventualne prodaje?

Očekivana vrijednost kvadrata takvog objekta i pripadajućeg zemljišta je od 1000 do 1200 eura po kvadratu. Ono na što smo sada fokusirani i na što možemo dati vrlo konkretne odgovore su cijene najma jer imamo definiranu sigurnost gradnje i cijena. Ovisno o specifičnosti pojedinačnog objekta i potrebi korisnika, najam se kreće od pet do 10,5 eura po kvadratu mjesečno. Dakle, to ovisi o namjeni i vrsti korištenja, gdje govorimo o vrlo jednostavnim skladištima, ali i onim zahtjevnijim skladištima s hladnjačama i nekim drugim aspektima koji u Hrvatskoj nisu prisutni. Hrvatskoj trenutno nedostaje oko 350 tisuća kvadrata distribucijskih i skladišnih prostora. Ali to je bez aspekta koji će se nam se sigurno dogoditi, odnosno da će veliki igrači poput Amazona ili Zalanda gledati prema Hrvatskoj jer ona ima jednu veliku prednost. To je apsolutna sigurnost gradnje, a što do sada nitko nije jasno i politički komunicirao u međunarodnim krugovima. U Njemačkoj i Austriji gotovo je nemoguće izgraditi novi logistički objekt veći od 20 tisuća kvadrata jer se tamo kroz javnost gro projekata blokira – zbog njihova utjecaja na promet, okoliš ili neki drugi aspekt održivosti. U Hrvatskoj su prostorni planovi jasni i deducirani. Ako u prostornom planu imate gospodarsko korištenje, ako je u tom planu jasno definiran postotak izgradnje i ako on uključuje nužne mjere koje se definiraju kroz studije o zaštiti okoliša, onda se ne može dogoditi da vam se uskrati građevinska dozvola jer netko smatra da će tu biti previše kamiona. Vjerujem da ćemo u idućih pet godina u Hrvatskoj vidjeti i najveće međunarodne igrače iz sektora logistike i distribucije.

B&B: Ne volite da vas se naziva gospodarstvenikom, za sebe kažete da ste isključivo poduzetnik. U čemu je razlika?

Najveći je problem u tomu što u Hrvatskoj imamo veliki dio gospodarstva koji ovisi o državi. Čak i u privatnom sektoru veliki dio tvrtki i poduzetnika zbog svoje ovisnosti o državnoj potrošnji nikad pretjerano ne zazivaju prave reforme. Većinom te reforme ispadnu samo “click bate” za medije. U posljednjih nekoliko godina sve više se počela kristalizirati kategorija poduzetnika, a pod tim smatram sve tvrtke i poduzetnike koji su okrenuti isključivo prema tržišnoj ekonomiji. Na drugoj strani ostaje kategorija gospodarstvenika, u koju ulazi jedan jako veliki skup ljudi iz javnog i privatnog gospodarskog sektora, koji u velikom dijelu posluju s državom. ATP Grupa, čiji je dio i Redserve, devedeset posto poslovnih aktivnosti gradi isključivo na tržištu, dok je samo deset posto naših aktivnosti u Europi jedim dijelom vezan za javni sektor, ali tu je riječ o čisto komercijalnom dijelu javnog sektora. Uzrok mase problema koje u Hrvatskoj imamo upravo je taj disbalans očekivanja od države i očekivanja od tržišta. Uvijek se gleda prema državi kao sigurnoj luci, gdje svatko radije posluje s državom, gdje je svatko radije zaposlenik države jer tu gleda sigurnost. Ono što nama u Hrvatskoj generalno treba, što je smjer u kojem bismo kao država trebali stremiti je dogovor države, poduzetnika i sindikata kako bi se postigao balans triju elemenata – predvidljivosti, stabilnosti i profita. Bez tih triju ključnih elementa nema uspjeha gospodarstva ni države. Od sindikata ćete uvijek čuti kritiku da poduzetnici žele profit, od države ćete uvijek čuti obranu da ona želi stabilnost. A od pravih poduzetnika ćete uvijek čuti da je ono što najviše želimo upravo predvidljivost poslovanja. Kad postignemo balans tih triju elementa, tek tada možemo razgovarati o reformama. Reforme bi prvo morale biti dogovorene sa sindikatima i Vladom, a nakon toga bi, kao svojevrsni konsenzus, trebale biti prezentiran u javnost.

‘Nedostaje oko 350 tisuća kvadrata distribucijskih i skladišnih prostora, a i Amazon i Zalando gledat će prema RH’

B&B: Dakle, vi smatrate da su pravi poduzetnici upravo oni koji su isključivo okrenuti prema tržištu?

Upravo tako. Tržište može poslovati s državom, ali samo na svim tržišnim aspektima poslovanja. To znači da ako si najbolji po kvaliteti i ako si optimalan po cijeni, onda je normalno da radiš s državom. Nažalost, često u Hrvatskoj imamo disbalans tržišnog poslovanja u segmentu javne nabave zbog regulativa Zakona o javnoj nabavi. Zbog toga često javne nabave završe s odabirima koji su sve samo ne tržišni odabiri. Takozvani tvrdi komunizam u kojem su nekada živjele Poljska, Češka, Slovačka ili Mađarska te je zemlje potaknuo da u tranziciji u tržišnu ekonomiju budu puno agilnije. Slovačka i Češka danas imaju ogromnu koncentraciju fondovskog privatnog kapitala koji je eksploatiran kroz cijelu Europu, a mi se u Hrvatskoj još uvijek borimo da privučemo što više stranih investitora jer nismo izgradili dovoljno jak privatni sektor, koji može sam investirati i biti jak. Te su zemlje u razvoj tržišne ekonomije krenule gladne svega, krenule su od nule. Jedna od nepravdi koju je Hrvatska sama sebi stvorila je to što smo imali dio zemlje koji je stvarno osjetio rat, a s druge strane imali smo veliki dio zemlje koju rat nije okrznuo. Poratne su nam godine bile uteg u pravoj tranziciji jer smo imali dio Hrvatske koju je rat opustošio i koji je bio okrenut prema tome da kreće iz nule, a drugi je dio kretao iz dosta dobrih polaznih točaka. Kad krećete iz dosta dobre polazne točke, iz jedne komforne zone, onda niste toliko agilni da se mijenjate i niste spremni na sebe preuzeti toliko rizika. Upravo je rizik ono što gradi tržište. Na tržištu moraš biti spreman preuzeti dio rizika, ali taj se rizik smanjuje kroz predvidljivost, stabilnost i na određenoj točki u kojoj možeš generirati profit.

B&B: Osim što je Hrvatska samu sebe ukliještila i time usporila razvoj učinkovitog tržišnog restrukturiranja svoje ekonomije, koliko je tomu pridonijelo i odugovlačenje s ulaskom u Europsku uniju?

U Europsku uniju ušli smo puno prekasno. To je nepravda koju je Hrvatskoj počinila Europska unija. Sada gledamo kako se cijela Europa ujedinila u potpori da Ukrajina uđe u EU, dok je Hrvatskoj upravo najveća kočnica ulaska u Uniju bio rat i čitava situacija koju smo imali u poratnom razdoblju. S druge strane u EU smo ušli u najnepogodniji trenutak za nas koji je posebice vidljiv danas, gdje EU većinu problema koji se počinju događati na tržištu rješava netržišnim metodama. Rješava ih poticajima, subvencijama i intervencijama, a sve to nisu najzdraviji elementi koji mogu ubrzati tranziciju prema pravoj tržišnoj ekonomiji. Posebice se danas nalazimo u situaciji da za svaki problem koji se pojavi na tržištu imamo magično rješenje u vidu intervencija u tržišnu ekonomiju. Bojim se da takvo rješenje neće pomoći Hrvatskoj da “raščisti” svoje tržište, da postavi puno jasnija pravila igre na tržištu i napravi stvaran zaokret prema tržišno orijentiranom gospodarstvu. Zašto ponekad nije zdravo intervenirati u normalne gospodarske tokove svjedoče i predstečajne nagodbe. Njima se spašavalo gro tvrtki koje su loše poslovale, a na račun razvoja stabilnih tvrtki, zdravih tvrtki koje su tržišno orijentirane.

‘Smjer kojem bismo kao država trebali stremiti je dogovor države, poduzetnika i sindikata kako bi se postigao balans triju elemenata – predvidljivosti, stabilnosti i profita’ , smatra Čupić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO