S početkom ove godine na televizijsku scenu vratio se Đelo Hadžiselimović, jedan od zaštitnih znakova HTV-a na kojem je desetljećima birao izvrsne dokumentarce. Prije dvije i pol godine Hadžiselimović je otišao u mirovinu, da bi se nedavno vratio starom poslu pokretanjem kablovskog filmskog kanala pod nazivom DOKUTV – Odabrao Đelo Hadžiselimović. Riječ je o kanalu hrvatske filmske kompanije koji 24 sata prikazuje samo dokumentarce, i to one koje je, jasno, odabrao baš Đelo Hadžiselimović, a za sada se taj kanal nalazi u ponudi kablovskih operatera B.net, Vipnet i EvoTV. Povratak Hadžiselimovića na televizijsku scenu i pokretanje DOKUTV-a koincidira s rastom popularnosti kako dokumentarnih filmova, tako i dokumentarnih reality programa, a o svemu tome Hadžiselimović je govorio za Nacional.

NACIONAL: Jeste li, bez obzira na odlazak u mirovinu, željeli ostati poslovno vezani uz dokumentarne filmove? Jeste li se nadali da će se pojaviti prilika da na nekom tv-kanalu ponovo birate sjajne dokumentarce?

Na oba pitanja odgovor je – da. Kada se nečime bavite toliko dugo, onda je jasno da postoji želja da ostanete u tom dijelu posla – ili kao pasionirani gledatelj ili kao aktivni sudionik. Zato je ova prilika, da to radim na kablovskom kanalu, fenomenalna jer nastavljam raditi posao koji sam radio na HTV-u. S time da sad imam daleko slobodnije ruke jer se radi o cjelodnevnom emitiranju programa. Mogu stavljati u program daleko različitije žanrove i nisam ograničen programskim shemama u kojima sam morao tražiti mjesta u kojima ću emitirati nešto što mi se dopalo. Zato je ovo izvanredna prilika i nadam se da će se to gledateljima dopasti.

NACIONAL: Kako će se primijetiti te “slobodnije ruke” u odnosu na HTV? Koja je razlika između DOKUTV-a i HTV-a?

HTV, kao i svaka druga televizija, ima terminska ograničenja. Vrlo često smo znali naći prekrasne programe koji nisu bili kompatibilni sa shemom emitiranja. Primjerice, teško je bilo naći mjesto u programu za dokumentarni film od 100 ili 120 minuta jer sve televizije poznaju formate dokumentaraca od pola sata ili jednog sata. Na DOKUTV-u tog problema nema, mogu pokazivati vrhunske dokumentarce koji imaju trajanje kakvo imaju. Ujedno, nisam ograničen terminima, što svaka televizija jest. Mislim da će se na DOKUTV-u naći puno zgodnih stvari za koje se nadam da će se gledateljima dopasti. Naročito vikendom kada imamo posebno složen program kako bismo mogli sve te emisije i filmove prikazati.

NACIONAL: Kako je došlo do vaše suradnje s DOKUTV-om?

Kako je prije DOKUTV-a ista kompanija pokrenula kablovski filmski kanal KinoTV, bilo je samo pitanje vremena kada će pokrenuti i kanal s dokumentarcima. Budući da se stvorio dojam da ja jako dobro radim taj posao, ponuđeno mi je da surađujem, što sam objeručke prihvatio. Ne postoji ništa bolje ni ljepše od nastavljanja istog posla i u mirovini. Mislim da za sada radimo na obostrano zadovoljstvo, ali i na zadovoljstvo gledatelja.

NACIONAL: U posljednjih deset godina dokumentarci su postali sve značajniji, dugometražni dokumentarni filmovi pobjeđuju na najjačim svjetskim festivalima kao što su Cannes i Berlin, snima se sve više i više dokumentaraca, izbor je sve veći. Je li to nešto što vama olakšava posao i u odabiru i u podizanju popularnosti tog žanra?

Upravo tako, ni jedan žanr ne raste kao što rastu dokumentarci. Oni su sve popularniji, ne samo da im je broj sve veći, nego je i produkcija sve kvalitetnija. Postoje dokumentarci čiji je proračun jednak proračunu igranog filma. Naravno, princip je u tome da, ako je potražnja velika, onda je i ponuda kvalitetna te se stoga može puno uložiti i u dokumentarne filmove. Zato su dokumentarci u posljednjih deset godina postali hit na svim televizijama. Ono što je mene kao gledatelja smetalo, gledajući sve te kablovske kanale, jest što su mnogi ti kanali napustili prave dokumentarce i uglavnom se prebacili na doku-realityje. Doku-reality očito ima publiku, međutim, po mom mišljenju, to nema blage veze s dokumentarcima. Ono što je nama želja napraviti na DOKUTV-u jest pratiti i prikazivati prave dokumentarce. Dokumentarne filmove koji nisu samo “Bitka za skladište”, “Zvijezde zalagaonice” i slične stvari, već vratiti prave dokumentarce u program. Za sada smo krenuli s različitim žanrovima, ovisno o terminima i populaciji koja sjedi pred televizorom. No naša je želja proširiti priču i na domaće dokumentarce te prikazivati što više sinkroniziranih dokumentaraca jer za sada imamo sinkronizirane samo putopise, tako da mislim da će DOKUTV samo rasti.

NACIONAL: Koliko je popularnost doku-realityja naštetila ostalim dokumentarnim žanrovima?

Kablovski kanali su se s vremenom specijalizirali. Postoje kanali na kojima možete vidjeti samo priče o životinjama, neki drugi kanali prikazuju samo doku-reality emisije. Mi smo pokušali ponuditi široki žanrovski dijapazon, mi želimo prikazati sve žanrove dokumentarnog filma. Budući da je produkcija dokumentaraca stvarno velika, mi samo trebamo pokupiti šlag. Odavno se zna da BBC radi najbolje dokumentarce o životinjama, a kako postoje specijalizirani kanali o životinjama, onda će se takve emisije na DOKUTV-u naći samo nedjeljom ujutro. No zato dokumentarci o politici, znanosti, ekstremnim sportovima, glazbeni dokumentarci, svi oni kod nas imaju mjesta, svi se oni nalaze na našem programu.

NACIONAL: Prema vašem iskustvu s HTV-a, koliko je publika željna dokumentaraca i može li se dokumentarni kablovski kanal uspoređivati s filmskim kablovskim kanalom?

Mnoge stvari su se posljednjih desetak godina promijenile zahvaljujući internetu i dohvatljivosti određenih programa. Hit filmovi se kod nas prikazuju istovremeno kada i u svijetu. Zato se događa prilično čudna situacija u kojoj televizija kupi i prikaže neki hit film koji ima manju gledanost od nekog dokumentarnog filma. Razlog je u tome što su taj film već svi pogledali, što u kinu, što preko interneta. Dokumentarci su, na neki način, uvijek premijera i publika to voli. Znalo se dogoditi, što znam još iz vremena dok sam radio na HTV-u, da dokumentarac na jednom programu potuče po gledanosti igrani hit film na drugom programu. Svi vole dokumentarce, a posebno Hrvati.

NACIONAL: Može li se uskoro dogoditi da konkurirate HTV-u prilikom kupnje dokumentarnih filmova, odnosno da se DOKUTV i HTV bore za najbolje dokumentarce?

Mislim da do toga neće doći zato što je na svjetskom tržištu ponuda toliko velika i jaka da ima dokumentaraca ne samo za DOKUTV i HTV, već za još deset televizija. Drugo, kao što smo već rekli, HTV ima svoja programska ograničenja što se tiče količine dokumentaraca koje prikazuje. A DOKUTV ih emitira 24 sata dnevno, što je bitna razlika. Mi kupujemo daleko veći broj dokumentaraca. Zato ne mislim da će tu doći do nekog nazovi sukoba, ne može ga ni biti. Ima dokumentaraca za sve.

NACIONAL: Je li prikazivanje dugometražnih nagrađivanih dokumentaraca prednost DOKUTV-a u odnosu na ostale televizijske kanale koji vrlo rijetko ili nikako ne prikazuju takve filmove?

Jako se dobro sjećam vremena kada smo na HTV-u prikazali ciklus Oscarom nagrađenih dokumentaraca. Gledatelji su bili oduševljeni. Jednostavno, prikazali smo najbolje od najboljeg. Mi ćemo s takvim stvarima nastaviti na DOKUTV-u, a siguran sam da će i HTV prikazivati odlične dokumentarce. No osim HTV-a, ne vidim druge televizije koje se sustavno bave dokumentarnim filmom. Međutim, zbog programskih ograničenja na HTV-u ih ima malo. Na DOKUTV-u ih ima jako puno. Neke privatne televizije s nacionalnom koncesijom zainteresirane su samo za doku-reality. Očito da doku-reality dokumentarci imaju svoju publiku, ali, ponavljam, mislim da to nema blage veze s dokumentarnim filmom. To je potpuno različiti žanr. Ja sam na početku jako rado gledao History Channel dok su prikazivali dobre dokumentarce. Sada i oni prikazuju doku-reality, da razlučimo neke stvari, jer to nisu dokumentarni filmovi. Zato je DOKUTV, na neki način, jedinstvena pojava jer prikazuje samo dokumentarce.

NACIONAL: Što ste radili posljednje dvije i pol godine dok ste bili u mirovini?

Djelomično sam se preselio u Istru gdje se bavim nečim što nikada nisam radio. Uzgajam masline i bademe i uživam u ladanjskom životu. Na sreću, postoji internet pa mogu raditi svoj posao a da ne moram živjeti u Zagrebu.