Balerine i baletani Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci zaduženi su za čišćenje kazališnog prostora u kojem borave i održavaju probe. Štoviše, u kazalištu je bio izvješen tjedni raspored čišćenja po danima, a svaki dan je za čišćenje bilo zaduženo troje plesača. Iako je nekoliko sugovornika Nacionalu reklo da je najprije uvedena obveza čišćenja koja je nakon upozorenja sindikalne povjerenice preinačena u čišćenje na dobrovoljnoj bazi, intendant Marin Blažević oštro odbacuje takve navode tvrdeći da nije riječ ni o kakvoj prisili. Iako su članovi državne strukovne udruge kao i sindikati zgroženi ovakvim postupanjem Uprave kazališta prema aktivnim članovima Baleta, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek podržava taj potez.

Zašto je uopće došlo do toga da balerine i baletani, koji svakodnevno imaju naporne probe u trajanju od pet, šest ili više sati, još prije probe čiste svoje garderobe i dvoranu? Intendant Marin Blažević o tome je rekao: „Zar doista mislite da bi ijedna ozbiljna uprava ijednog kazališta, ijednog umjetnika ili umjetnicu obvezala da obavlja posao čistača ili čistačice? Na dan kada su uvedene obavezne covid-potvrde tri od pet spremačica u riječkom HNK otvorilo je bolovanje, a jedna je već otprije bila na bolovanju. Odmah smo zatražili zamjene na HZZO-u, ali se pozivu odazvala samo jedna nezaposlena osoba. Vanjski servisi koje smo kontaktirali nisu se mogli hitno preusmjeriti na naših više od 5000 m2 prostora za probe, izvedbe i publiku u cijelom Kazalištu. Do rješenja situacije, povratka s bolovanja ili zapošljavanja zamjena, dislociran baletni studio od cca 300 m2 svojevoljno su preuzele čistiti ravnateljica i producentica Baleta. Ravnateljica Baleta je potom pozvala sve članice i članove ansambla da pomognu, volonterski, a kako u prvom trenutku nitko nije odbio poziv, sastavila je raspored jer je, naravno, bilo nepotrebno da svi istovremeno dobrovoljno sudjeluju u čišćenju radnih prostora Baleta. Dan kasnije iz ansambla je stigla poruka da se svi ipak ne slažu s tim prijedlogom, raspored je maknut i nadalje su ravnateljici i producentici nastavili dobrovoljno pomagati oni koji to žele, a kako bi svi drugi mogli nastaviti s radom u adekvatnim uvjetima. Nitko ni u kojem trenutku nije nikome takav posao prezentirao ili nametao kao obavezu, a cijela ‘kriza’ okončana je u manje od dva tjedna jer su se neke spremačice vratile s bolovanja.“

Raspored čišćenja prostora koji koriste članovi baletnog ansambla izvješen je po danima i svaki dan je upisano troje članova ansambla

Blažević nastavlja da su se, suočeni s jednom od nuspojava pandemije, našli u kritičnoj situaciji koju su mogli riješiti samo pozivanjem na razumijevanje i pomoć. Tvrdi da na tome sada pokušavaju profitirati oni koji pojma nemaju što znači već gotovo dvije godine održavati pogon kompleksnih ustanova kao što je jedan HNK, sačuvati radna mjesta, čuvati zdravlje svih zaposlenica i zaposlenika, među kojima je većina onih kojima je u definiciji radnog mjesta kontakt i kolektivna izvedba, dakle okupljanje, te usto svakodnevno dobivati izvještaje s blagajne na kojoj prihodi od prodaje ulaznica u nekim mjesecima padaju i za više od 60%.

Blaževićeve navode o tome kako je čišćenje nastavljeno zato što neki članovi baletnog ansambla to rade na dobrovoljnoj bazi opovrgavaju Nacionalovi sugovornici koji, razumljivo, žele ostati anonimni jer su u strahu od gubitka radnog mjesta. Kažu da to formalno jest dobrovoljno, ali isključivo zato što se boje za svoje radno mjesto pa trpe ovakvo omalovažavanje. Jedan sugovornik rekao je: „Jedan dokaz da je to uistinu tako je činjenica da je intendant, nakon što se pročulo o svemu i obaviješten je Nacional, ušao na sastanak ansambla i objavio da će sedmero balerina i baletana dobiti bolje uvjete rada i povećanje plaće, što znači samo jedno – njihova je šutnja kupljena, oni neće ništa govoriti i nažalost, vjerojatno nastaviti s čišćenjem koje još uvijek traje. A onaj koji se usudio išta reći, a riječ je o jednom baletanu koji se glasnije pobunio odnosno rekao da ne može pristati na čišćenje, njemu ugovor neće biti produžen, već će mu se ponuditi prekvalifikacija za mjesto inspicijenta.“

Nacional je došao do spomenutog baletana koji je odlučio ostati anoniman. Ovaj 34-godišnji plesač dobitnik je brojnih nagrada, nosi repertoar Zajca, puno pleše, a dobio je i dvije nagrade riječke baletne publike: „Žalosno je da se na ovakav način Uprava odnosi prema svojim zaposlenicima. Iako mi Maša Kolar, ravnateljica Baleta, nije spominjala ništa vezano za raskid ugovora o radu, tri dana nakon što sam poslao pismo Upravi u kojem sam naveo da čišćenje prostora za balerine i baletane nije prihvatljivo, dobio sam informaciju da mi se ugovor koji traje do 1. srpnja neće produljiti. U Zajcu sam zaposlen od 2007. te su mi cijelo ovo vrijeme produljivali ugovor o radu, a sada više nemam posao. Uprava je dužna svim zaposlenicima osigurati osnovne uvjete rade, a Balet ih nema. Ako nešto kažeš, ne produže ti ugovor o radu.“

Intendant Marin Blažević tvrdi da Nacional, kad je ovaj slučaj u pitanju, ima nepouzdane izvore. Kaže da je točno da je prije nekoliko dana ravnateljica Baleta Maša Kolar, sukladno Zakonu o kazalištima, najavila jednom članu ansambla da nema namjeru obnoviti njegov ugovor na određeno vrijeme za period od još dvije godine:

„Maša Kolar je već u nekoliko navrata, otkad je postala ravnateljicom, tom članu ansambla jasno davala do znanja da nije zadovoljna njegovim radom i da njegove tehničke i izvedbene kompetencije nisu na razini umjetničkih dostignuća i ambicija obnovljenog ansambla riječkog Baleta. To mu je rečeno i prilikom prethodnog obnavljanja ugovora, no tada je ravnateljica odlučila da mu treba dati još jednu priliku. Kako nije bilo napretka, a sukladno postojećem Zakonu o kazalištima, Maša je donijela odluku i prije nego što je izbio fabriciran ‘skandal’ oko čišćenja prostora Baleta. Ni Maša niti ja do prošlog petka, kada smo organizirali sastanak s ansamblom povodom ove i drugih tema, pojma nismo imali da je taj član ansambla uključen u bilo kakvu ‘anti-čistačku’ kampanju, a nisam od njega dobio niti ikakvo očitovanje. To je, dakle, još jedna laž. Iz svega mogu zaključiti samo da je koincidenciju odlučio iskoristiti kako bi izazvao incidentnu situaciju.“

Blažević krivce za ovu situaciju pronalazi u Sveboru Sečaku, predsjedniku Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika (HDPBU) te koreografu Leu Mujiću. Intendant riječkog nacionalnog kazališta kaže: „Po mojim naknadnim saznanjima, sve su dodatno zakuhali i Svebor Sečak te Leo Mujić, s kojim taj baletan redovito surađuje. S Mujićem smo prije nekoliko godina prekinuli svaku suradnju jer su njegovi uvjeti bili izvan etičkih okvira poslovanja riječkog HNK, a njegovo ponašanje tijekom priprema i proba dvaju projekata – ‘Šeherezade’ i ‘Sna ivanjske noći’ – krajnje neprihvatljivo, upravo agresivno. Dio ansambla koji se nije dao zavesti, uključiv i tehniku i menadžment kazališta, upozorili su me da će obustaviti rad zbog mahnitanja i maltretiranja kojem su bili izloženi u Mujićevoj izvedbi. Otada on javno i u kuloarima neumorno laže o radu riječkog Baleta, bavi se političkim pritiscima i uzalud pokušava urušiti autoritet ravnateljice Maše Kolar.“

Nacional je kontaktirao Mujića, ali nije se javio. Svebor Sečak na ove Blaževićeve navode kaže: „Ne znam zaista kakve bih ja imao veze s Blaževićem i načinom na koji on vodi riječki HNK, a još manje znam kako bih mogao biti kriv za ovu situaciju. Jesam li ja izvjesio raspored čišćenja? Predsjednik sam krovne strukovne umjetničke udruge čiji je primarni cilj zaštita digniteta baletnih umjetnika. Kad su mi se plesači požalili kontaktirao sam Sindikat djelatnika u kulturi kako bismo pokušali zaustaviti ovo sramotno i protuzakonito čišćenje koje se nameće članovima ovog danas malog baletnog ansambla koji obilježava 75 godina i nekada je bio u stanju izvoditi velike kanonske predstave. Prošle godine je Blažević počeo ‘zbrinjavati’ starije kolege na neprimjereni način – ponuđen im je izbor: drugo radno mjesto (npr. razvođač publike ili rekviziter) ili otkaz u roku od osam dana – a sada se nastavlja ovime. Zar baletni plesači moraju, uz svoj posao, biti i čistači, domari i klozet frajle? Što je sljedeće? Pismo intendanta kojim se obavještava da će baletni ansambl čistiti svoje prostore čisti je mobing i to treba reći. Uostalom, tako nešto je nezamislivo u Operi ili Drami. Prošle godine Balet je izgubio deset radnih mjesta i nema granski kolektivni ugovor, što dodatno otežava njihov položaj.“

Pismo koje je Sečak spomenuo, koje je Blažević poslao zaposlenicima objasnivši zašto će se morati čistiti prostori Baleta, Nacional je dobio od intendanta. U njemu, između ostalog, piše:

„Već nekoliko dana svedeni smo na jednu od pet spremačica, zbog čega je čišćenje radnih prostora Kazališta, kao i prostora za publiku, izuzetno otežano. Stoga, dok ne pronađemo rješenje za ovu neobičnu situaciju, a radimo već na angažiranju vanjskih servisa (koje ćemo, naravno, također biti prisiljeni plaćati iz sredstava za produkciju programa, dakle za obavljanje naše osnovne djelatnosti), moram pozvati sve zaposlenice i zaposlenike na strpljenje, razumijevanje i pomoć – da, naime, svoje radne prostore nastoje održavati čistima i urednima sami. Kako bi se olakšalo i ubrzalo čišćenje, molim vas da za sobom pospremate i ne ostavljate nered, posebno nakon proba i izvedbi. Također molim sve zaposlenice i zaposlenike da za vrijeme proba NE ULAZE u prostore koji su namijenjeni publici (lože, wc-i za publiku) kako bismo ih održali urednima i čistima nakon što ih spremačica pripremi za naše gledateljice i gledatelje. Zadržavajte se u parteru, ali ne ‘marendajte’ u istome i ne ostavljajte za sobom ‘ostatke’. Padne li nekome na pamet da ovaj dopis zlurado proširi društvenim mrežama ili proslijedi medijima – molim samo da se prethodno zapita koliku će štetu nanijeti kolegicama i kolegama koji vrijedno i odgovorno rade te shvaćaju da se doista, iz dana u dan, borimo za opstanak.“

Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, Nacionalu je rekla da podržava način na koji je intendant Blažević riješio problem nedostatka spremačica. Iz Ministarstva su poslali sljedeće:

„Ponajprije vas podsjećam da je velikim naporima Ministarstva kulture i medija, tako i doista mnogih dionika kulturnih i umjetničkih djelatnosti, hrvatska kultura u ovim teškim pandemijskim okolnostima, bila velikim dijelom otvorena i da se raznim vrstama mjera i potpora pomagalo kako samostalnim umjetnicima, tako i svim drugim djelatnicima kulturnih i kreativnih industrija. Ukratko, ne bismo komentirali slučajeve kako se ravnatelji pojedinih javnih ustanova u kulturi suočavaju s različitim izazovima koje pred njih postavljaju uvjeti pandemije, dok god se ne ugrožavaju prava i slobode zaposlenika te pridržavaju donesenih mjera temeljem Odluka Stožera civilne zaštite RH za sprečavanje širenja zaraze koronavirusom. Poziv na opća načela higijene ili volonterske akcije pospremanja nakon vlastite upotrebe pojedinih prostora, ne smatramo pritom ugrožavanjem bilo čijih prava i sloboda.“

Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, kaže da ne bi komentirala slučajeve kako se ravnatelji pojedinih javnih ustanova u kulturi suočavaju s izazovima pandemije, dok god se ne ugrožavaju prava i slobode zaposlenika

Unatoč činjenici da ministrica u ovome ne vidi ugrožavanje prava i sloboda, Domagoj Rebić, glavni tajnik Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi, ima posve suprotno mišljenje. Cijelu situaciju s Baletom HNK Ivana pl. Zajca, kao i činjenicu da je ministrica podržala intendanta i Upravu oko toga da članovi ansambla uz svoj posao i čiste prostore u kojima borave, smatra skandaloznom:

„U vezi svega što se događa u Baletu HNK u Rijeci, sindikalna povjerenica me informirala. Rekla mi je i da je bila na sastanku s intendantom koji joj je rekao da nema govora o prisili već o dragovoljnoj bazi. No kako može biti riječ o dragovoljnoj bazi ako vi nekoga mimo njegove volje stavite da radi posao koji inače ne radi? Da ne govorim o tome da su neki pristali to raditi iz straha, stoga nikako ne može biti u redu ovo što se radi, pa čak i da je formalno dragovoljno. Ovdje je riječ, u većini, o umjetnicima koji imaju zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme i kojima je taj ugovor na isteku. Ljudi se boje. S druge strane, ne može se pristati na sve što poslodavac kaže, to se jednostavno tako ne radi.“

Rebić je komentirao i ministričin pristanak na ovakav način rada u riječkom Baletu. Kaže da je to na tragu svega što je Nina Obuljen Koržinek i dosad radila:

„Ako imamo zakon, ako imamo ugovore o radu i ako imamo radna mjesta, onda se znaju pravila igre. Ako ćemo raditi sve što nam poslodavac naloži, onda nam ne trebaju radna mjesta nego ćemo imati ugovor o radu na temelju kojeg će radnik nešto raditi za poslodavca, koji će mu za to isplatiti neku plaću. Onda će moći danas čistiti, sutra glumiti, prekosutra plesati. To je iracionalan stav, bez obzira na izvanredne okolnosti na koje se pozivaju. Što bismo mi sad trebali? Napustiti zakone? Naravno, ako treba napraviti neki izvanredan posao, ako se dogodi da je netko bolestan, ili sada kad se često dogodi izolacija ili da je netko pozitivan na covid, ne idemo u krajnost i spremni smo izići u susret. I zbog kolegijalnosti i zbog odnosa s poslodavcem. Međutim, posve drugačija stvar je kad se kaže ‘ti od sutra čistiš zato što su spremačice na bolovanju’. To je nedopustivo! I naravno, još moraš raditi i svoj redovni posao. Ovdje se ne radi o dragovoljnosti već su radnici stavljeni na raspored. To je posve druga stvar. Što se tiče ministrice, ona je i ranije imala nekih eskapada, objašnjavala je nogometaše i nogometne utakmice i slično. Prema tome, bolje da ne komentira ono što ne razumije.“

Domagoj Rebić, glavni tajnik Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi, kaže da su neki članovi ansambla pristali čistiti iz straha

Rebić nastavlja i objašnjava zašto se ovaj potez intendanta riječkog HNK ne može smatrati dragovoljnim radom:

„Ako intendant Blažević smatra da je u pravu, zašto je reterirao? Kakva je to dragovoljna baza onome umjetniku kojemu ugovor istječe za nekoliko mjeseci? Sindikatu se još nitko od članova ansambla nije obratio za pravnu pomoć i sindikalnoj povjerenici sam rekao da ih informira o pravima i da mi se svakako javi ako imaju potrebu za tim. Meni nije problem napisati intendantu Blaževiću pismo, upozoriti ga na situaciju, ali dogovorili smo se da to ipak pokuša riješiti sindikalna povjerenica. On mora poštivati dignitet svojih zaposlenika. Do koje to granice ide? Što je sljedeće? Hoće im dati u zadatak da oboje kazalište? Poslodavac ne može, prema zakonu, radniku naložiti da radi posao izvan okvira poslova njegova radnog mjesta. Osim u slučaju izmjene ugovora o radu. Dakle, ako želi da radnici obavljaju posao nekog drugog radnog mjesta, poslodavac im mora ponuditi aneks ugovora o radu da se to formalizira. Dakle, nema govora o tome da se to na ovakav način – privremeno ili na dan, dva, tjedan dana – može raditi. Za to nema zakonske osnove, što znači da je intendant tu odluku proveo mimo zakona. Postoji sistematizacija radnih mjesta i nema preklapanja poslova. Ako se to ne bi poštivalo, onda radna mjesta ne bi trebala postojati. Krizna ili hitna situacija ne postoji u zakonu. Zakon ne prepoznaje ovakav način rada, bez aneksa ugovora o radu. Ako smo suspendirali Zakon o radu, onda neka se tako kaže i neka se donese privremeni zakon koji će biti u primjeni tijekom covid-krize. Dok tome nije tako, ovo je skandalozno.“

Rebić upozorava da bi intendant Blažević trebao poštivati zakon. Pita se kako bi on reagirao da mu netko od njegovih poslodavaca, u Gradu Rijeci, kaže da promijeni krovište na nekoj od zgrada jer, eto, baš nema krovopokrivača. Bi li pristao na takvo što, makar i na dragovoljnoj bazi:

„Osim toga, nije to samo stvar povrede nečijeg dostojanstva, već i stvar propisa. U slučaju ozljede na radu ili događaja koji može biti posljedica rada na takvom radnome mjestu, intendant kao odgovorna osoba može kazneno odgovarati zato što radnik nije osposobljen za posao koji obavlja. Nije to stvar, dakle, samo principa već i zakona i propisa. U slučaju da mi se netko od ljudi koji su ‘na rasporedu čišćenja’ javi za pomoć, može se podnijeti zahtjev za zaštitu prava i ako smatraju da se radi o povredi dostojanstva, može se podnijeti i tužba. Naravno, ja bih uvijek savjetovao da se sve pokuša riješiti dijalogom, da se ne ide u sudske sporove. Međutim, s obzirom na to da su radnici u strahu zbog nesigurnih ugovora o radu i činjenice da se intendant može bez ikakvih objašnjenja ili navođenja razloga zahvaliti umjetniku i ne produljiti mu ugovor, tu imamo problem pa ne očekujem veliki broj prijava.“

A da Balet već godinama gubi dostojanstvo te da je ovaj potez Uprave riječkog HNK samo ‘’šlag na tortu’’, smatraju sami baletni umjetnici i njihova udruga čiji članovi podsjećaju na činjenicu da je Balet upravo obilježio 145 godina djelovanja u Hrvatskoj. Kulminacija se dogodila na nedavnoj dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta pa je tako primjerice Tomislav Petranović, nacionalni prvak Baleta HNK u Zagrebu, na Facebooku reagirao na činjenicu da tijekom televizijskog prijenosa jedino baletni umjetnici nisu primili svoje nagrade. Komentarima su mu se priključili mnogi drugi umjetnici. Osim toga, jedino Balet – tvrde Nacionalovi sugovornici – sam mora pronaći novac za te godišnje Nagrade hrvatskog glumišta, kao i za nagrade za životno djelo. Druge umjetničke kategorije, dakle Drama i Opera, novac za nagrade imaju ‘’pokriven’’. O tome je svoje mišljenje dao i intendant Marin Blažević i dao baletnim umjetnicima odgovor na pitanje kako da pokušaju riješiti ovaj problem:

„Pa neka se organiziraju i pobune. Mogu i bojkotirati sljedeću dodjelu tih famoznih nagrada. To što se dogodilo ove godine je doista ponižavajuće, no ne razumijem zašto misle da njihov problem mora rješavati netko drugi. Imaju cehovske udruge.“

Ministrica Nina Obuljen Koržinek također je komentirala ovogodišnju dodjelu NHG:

„Vezano za program dodjele Nagrada hrvatskoga glumišta koju organizira Hrvatsko društvo dramskih umjetnika u suradnji s Hrvatskom radio televizijom, doista ne možemo ulaziti u pitanja izrade scenarija, svjesni da televizijski prijenos ne može trajati dugo koliko i dodjela svih nagrada, što se kao i u svim drugim slučajevima, rješava uručivanjem u vremenu prije prijenosa. Možemo samo apelirati da se nagrade dodjeljuju ravnopravno svim dobitnicima, da se ne stvaraju razlike među profesijama te da se ako postoje prijepori oko financiranja nagrada, udruge međusobno dogovore na dobrobit kvalitetne prezentacije sveukupne kazališne umjetnosti. Ministarstvo kulture i medija jednako skrbi o svim umjetnicima, ne praveći razliku među profesijama, pa tako i o baletnim umjetnicima, te se trudi raznim potporama njihovim programima i rješavanjem njihova statusa održati zavidnu kvalitetu hrvatske baletne umjetnosti.“