U osvit splitskog sveca zaštitnika sv. Duje, Split je dobio obnovljenu kazališnu predstavu, operetu Ive Tijardovića „Spli’ski akvarel“. Najsplitskiju od svih opereta i kazališnih predstava Tijardović je skladao koncem 20-ih godina prošlog stoljeća. Ali dah toga vremena, poznate arije koje su odmah osvojile publiku, radnju i prepoznatljive likove iz „maloga puka“, kako je Tijardović volio zvati obične ljude, splitske ribare, težake, batelante, mornare, zgodne i siromašne cure i mladiće kojih ih pokušavaju osvojiti, Splićani vole, podržavaju i prate iz generacije u generaciju. Tako je i danas kad je ansambl Opere i Drame splitskog HNK u režiji Krešimira Dolenčića obnovio predstavu koja je premijerno izvedena 2008. Naravno, Dolenčić je u Splitu zaradio titulu doktora za „Spli’ski akvarel“ jer ga je postavljao čak četiri puta. Sve je Splićanima važno, ali tko će biti Perina Štrambera i njezin Lešandro uvijek je pitanje svih pitanja. I zato smo razgovarali baš s novom Perinom, splitskom glumicom Zoranom Kačić Čatipović i njezinim kolegom Perom Eranovićem koji će, pred već rasprodanim gledalištem, glumiti, pjevati i plesati njezina udvarača i mladića Lešandra. I Zorana i Pere prvi put su u „Spli’skom akvarelu’’ i prvi put su najpoznatiji ljubavni par iz Velega Varoša. Zanimalo nas je jesu li ikada prije ili u tijeku svoje glumačke karijere poželjeli nastupiti u „Spli’skom akvarelu“.

„Oduvijek sam htjela glumiti u ‘Akvarelu’. I dok sam bila dijete. Uz priče o izvedbama ‘Spli’skog akvarela’ smo rasli. To je dio naše tradicije. Kad bi se spomenuo ‘Akvarel’, najvažnije bi bilo tko će biti nova Perina, a tko novi Lešandro. I naravno, hoće li biti bolji od onih ‘starih’. Oko ‘Akvarela’ uvijek se stvarao šušur, baš kao i oko sv. Duje. To nekako ide zajedno. Sjećam se toga od djetinjstva. I to traje i danas. I jedna scena iz ‘Akvarela’ je baš šušur i proslava sv. Duje u Splitu. I neizostavna Tombola“, kazala je Zorana Kačić Čatipović vezujući „Spli’ski akvarel“ i fjeru sv. Duje. „Lagao bih kad bih rekao da nikad nisam poželio dobiti ulogu u ‘Spli’skom akvarelu’. Uloga u Tijardovićevoj opereti oduvijek mi je bila u srcu“, istaknuo je Pere Eranović. „To je jedan od onih naslova koji ti ostanu vezani za ime čuvenog autora i za Split, grad u kojem razvijam svoju karijeru. I pomisao da bih jednom mogao igrati u toj antologijskoj predstavi mi je uvijek godila. Svemu tome pridodajmo i moju sreću koja raste svaki put kad kazalište ponudi spoj glume, glazbe i plesa. Zato vam ne moram ni naglašavati da je ‘Spli’ski akvarel’ ona predstava koja golica maštu svakog glumca koji zna pjevati ili svirati“, naglasio je Pere Eranović.

Glumci HNK u Splitu Zorana Kačić Čatipović i Pere Eranović igraju u ‘Spli’skom akvarelu’. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Kad su prvi put poželjeli biti dio toga spektakla i biti upravo Perina i Lešandro? Zorana kazuje da je „kao studentica glume sjedila u kazališnoj loži i gledajući Perinu zamišljala sam da bih jednog dana upravo taj lik voljela igrati. Zašto? Pa zbog tog tijardovićevskog spoja pjevanja, glume i plesa koji jako volim. Gledala sam Jelenu Bosančić i Gorana Markovića. Bili su divni Perina i Lešandro. Ali i ja sam se tad vidjela i s njima ‘nalazila’ na pozornici. Nadam se da ćemo se, poput Jelene i Gorana, Pere i ja toliki broj godina održati u toj ulozi“. Pere ima slično, ili baš to isto, a opet različito iskustvo od njena. „Prvi moj susret s ‘Spli’skim akvarelom’ zbio se 2010., na drugoj godini glume. Bila je to najduža i najzanimljivija predstava koju sam do tada pogledao. Sjećam se kako me baš šarm predivnih Jelene Bosančić i Gorana Markovića, koji su tada igrali Pjerinu Štramberu i Lešandra, potpuno ‘izuo iz cipela’. Dok sam pomicao oči s jedne na drugu stranu pozornice, sjećam se, promišljao sam o kazališnom skladu koji je moguće postići uz kvalitetan ansambl, a upravo to se događalo preda mnom. Pjesma, ples, šarm, zaigranost i pitanje – kako je moguće da ti predstava izazove nostalgiju za vremenom u kojem nisi ni živio? Nostalgiju za vremenom u kojem je moja baka imala svega nekoliko godina. To je ljepota ‘Spli’skog akvarela’’’, s pravom je Pere postavio neka suštinska pitanja i našao odgovor.

Zorana je već od djetinjstva imala i stjecala predispozicije za angažman u opereti. „Imala sam tu sreću da sam pohađala osnovnu glazbenu školu i u srednjoj glazbenoj učila solo pjevanje. Zato je Perina došla kao sukus mog glumačkog i glazbenog obrazovanja“. Pere nije pohađao glazbenu školu, on je sve to već rođenjem nosio u sebi. „Naravno da sam odmah poželio jednom biti dio te predstave. Ima tu nekoliko uloga koji ti otvaraju glumačke apetite. Taj raspušteni Pera Marković, gazda Pera, kojega je nevjerojatno utjelovio Miroslav Ljubičić ili Turčin Salko, čudotvorac kojeg je i tada, a i sada u našoj predstavi, glumi neumorni i zabavni Joško Ševo. To su pustolovni likovi, glumački vrlo razigrani koji glumcu nude široki stvaralački prostor. Te 2010., gledajući Gorana Markovića, poželio sam uskočiti u te Lešandrove cipele, odigrati baš tu ulogu u ‘Spli’skom akvarelu’. Svjestan sam novih naraštaja glumaca koji dolaze, svjestan sam da sam ja 2024. u trideset i trećoj godini života, pa sam se nekako bio oprostio s tom željom. Međutim, život je čudesan i nepredvidiv. I Božja providnost još čudesnija. I odjednom, u proljeće 2024., eto me u ‘Spli’skom akvarelu’, eto i mene u Lešandrovu odijelu i cipelama“, čudi se Pere takvom razvoju događaja koji mu istovremeno ispada vrlo logičan, možda zacrtan. Ali kako su došli u situaciju nastupiti baš u ovoj obnovljenoj Dolenčićevoj verziji „Spli’skog akvarela“?

„Krešo i ja smo prvi put surađivali 2020. u mjuziklu ‘Bambina’ koji je radio u splitskom HNK. Radili smo zdušno, s puno smijeha i veselja. Krešin entuzijazam i predanost, topao, empatičan i zaigran pristup glumcu puno znače i pomažu. Pozitivna energija koju širi je ono što ga čini velikim redateljem. Očigledno je zapamtio našu uspješnu suradnju i moje glasovne, pjevačke i plesačke mogućnosti i ispunio mi veliku životnu želju – postala sam Perina“, sažela je Zorana priču o uspješnoj suradnji u dvije rečenice. S Perom je stvar tekla malo drugačije. „Nazvao me Krešo Dolenčić i pitao bi li igrao gazda Peru Markovića. Oduševljeno sam pristao, ali sam ga upozorio da trenutno imam obaveza i da nemam na raspolaganju puno vremena. Krešo je rekao da ću ja sve to brzo pohvatati. A kad sam ga pitao tko igra Lešandra, spomenuo je dvojicu – kolegu i mene. Bio sam zbunjen, a Krešo me počeo nagovarati da se prihvatim Lešandra. Budući da smo zajedno radili na predstavi ‘Bambina’, smatrao je da će stvar biti nešto jednostavnija ako ja budem Lešandro. I toliko je vjerovao u to da mu se ni moj raspored dogovorenih vanjskih obveza nije činio veliki problem“, rekao je Pere Eranović.

Tko je Perina Štrambera čije arije obilježavaju „Spli’ski akvarel“? „Perina Štrambera, di ti je obid, večera“, napisao je Tijardović. „Perina je divlja, jezičava, putena i slobodoumna djevojka koja se voli lijepo obući, ali i dobro pojesti. Perina jako voli novac, pozornost i prisutnost drugih muškaraca, izluđuje Lešandra. Ali voli otići u teatar“, ističe Zorana Kačić Čatipović, dajući nam do znanja kud ide njezina karakterizacija ove slavne splitske cure. „Teško je reći da Perinin lik ima ‘nedostatke’, ali upravo ti nedostaci je čine životnom i potpunom na sceni. Ona voli svoga Lešandra, farabuta svoje vrste koji udovoljava svakom njezinu hiru, migu i prohtjevu“, Zorana precizno secira Perinin lik. Kako je Pere doživio Lešandra? „Lešandro je zapravo siromah iz Velog Varoša, spreman sve učiniti za ljubav. Baš sve. Životne okolnosti su ga prisilile da se snalazi, pa tako povremeno zakorači i s onu stranu zakona. Budući da sve radi šarmantno, lako mu se i to progleda kroz prste“, naglašava Pere lik kojeg je Tijardović volio i s guštom kreirao. „Lešandro je arhetip pustolova. U neku ruku i vagabunda koji svoju ‘zvizdu slidi’. A njegova zvizda je svakako ljubav, o koju se ponekad i spotakne. Već iz Tijardovićeva predloška može se naslutiti ta Lešandrova sposobnost da stvari vidi unaprijed. On je poput izgubljenog člana družine Matana Špalatrina iz ‘Prosjaka i sinova’. Dolenčić je apostrofirao Lešandrovu brzinu i okretnost, a ja sam nastojao balansirati između njegova veselog duha i ozbiljnog stava koji upozorava na to da ga se treba doživljavati kao ozbiljnog protivnika“, naglasio je Pere Eranović što se od njegova Lešandra može očekivati.

Krešimir Dolenčić režira ovu obnovu ‘Spli’skog akvarela’ i to mu je četvrti put da ga režira. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

„Što se mizanscena tiče, oslonili smo se na snimku predstave. Pjevanje i ples savladali smo u pjevačkim i koreografskim probama. Krešo je došao kao završni dodir, povezao stvar u cjelinu i uštimao tempo“, naglasio je Pere, ali nije sve odmah teklo baš glatko. „Kad sam pogledao snimku, točnije koreografiju plesnog broja Perine Štambere, rekao sam hladno sebi u bradu: ‘Ovo neće ići!’. Gledam Gorana Markovića koji je s više od deset godina profesionalnog plesnog iskustva tada došao na scenu i izveo nešto što meni djeluje poput nuklearne fizike. Međutim, kad imaš briljantne koreografe, kao što su Lev Šapošnikov i Snježana Radica, onda svi ti plesni problemi i nisu toliko strašni, dobiju ljudsko lice i stvar postane puno jednostavnija nego što izgleda na prvu. Lev i Snježana su sjajni dijagnostičari koji su nas korak po korak proveli kroz sve točke. I kad smo ušli u fazu da ne razmišljamo o sljedećem pokretu, otkrili su nam uzroke ukočenosti u pojedinim pokretima i strpljivo nas omekšali“, otkrio je Pere koliko je pomoć iskusnih koreografa dragocjena i da plesne točke u ‘Akvarelu’ nisu amaterska rekreacija. „Istina, detaljno smo pregledavali snimku prošlog Krešina ‘Akvarela’, intenzivno se pripremali radeći svaki dan na koreografiji s Levom i Snježanom koji su nam kirurški secirali svaki korak. Ana Šabašov je bila zadužena za korepeticiju, a Bojan Brajčić je bio asistent režije. Svi su se oni s ljubavlju i istinski angažirali da nam pomognu savladati sve prepreke. Najteže je postići savršen spoj pjevanja i plesa, jer to u kazalištu nisam navikla. Žao mi je da nemam još više angažmana ovakvog tipa. Najteže mi pada kad imam osjećaj da stagniram. A ja baš volim izazove i promjene i ‘Akvarel’ mi ih je donio. S pjevanjem nisam imala problema, sve je išlo po planu, jer sam glazbeno i pjevački obrazovana. Sretna sam da su se u ovoj prigodi oba moja talenta udružila u Perini“, zadovoljna je Zorana Kačić Čatipović.

S kim su njih dvoje u ovoj glumačkoj postavi najbolje surađivali? „Blagoslovljen sam kolegama koji su ‘Spli’ski akvarel’ igrali i u izvornoj predstavi, od Tonća Banova, Tajane Jovanović do Joška Ševe. Ali svakako bih istaknuo rad s kolegicom Zoranom, jer smo nas dvoje već duži niz godina poznati kao ‘profesionalni ljubavnici’ pa tako i u ‘Bambini’. Uz pjesmu i ples te odnos likova koje igramo, ‘Spli’ski akvarel’ je Zorani i meni prirodno stanište. A scena s Joškom Ševom mi je posebno draga jer je on moj najdugovječniji subjekt imitacije“, naglasio je Pere Eranović. „Još od fakulteta rado surađujem s kolegom Perom Eranovićem. Zajedno smo studirali i u pravu je, često ljudi vole reći kako smo nas dvoje profesionalni ljubavni par. Nije ovo prvi put da nas spajaju na daskama. Rad s Perom uvijek je pun smijeha, inspiracije, kreativnosti i veselja. S njim doista nikada nije dosadno. Kad Peru sretnete na ulici, on će vas opet nasmijati i zabaviti nekim komentarom. Zato ga je pravo blago imati za kolegu i prijatelja“, nahvalila je Zorana Peru i istaknula da joj nedostaje kad nisu u istim podjelama jer onda nema tko zabavljati cijeli ansambl.

Hoće li se ova predstava i ova podjela uloga dopasti Splićanima ili je dovoljno reći „to je Tijardović“ i uspjeh je zajamčen? „Od ove predstave očekujem da se puno i dugo igra. S obzirom na to da je dio naše tradicije i kulture, trebala bi i češće biti na repertoaru. Publika je očito ponovno željno iščekivala“, naglasila je Zorana Kačić Čatipović. „Prva stavka očekivanja je zadovoljna – karte za prve tri izvedbe su razgrabljene u svega dan i po. Budući da je ovo najsplitskija od svih predstava, očekujemo i onaj najstroži dio splitske publike koji je gledao i prijašnje ‘Akvarele’. Oni imaju svoje ljestvice kvalitete i uspješnosti pojedinih glumaca, tako i u ulogama Perine i Lešandra. Mi ćemo dati sve od sebe da iz kazališta odu sretni i zadovoljni, baš kao i oni koji će možda prvi put gledati ‘Akvarel’. Kad je Krešo u šali rekao da ću biti najbolji Lešandro ‘Spli’skog akvarela’, odgovorio sam: Ne, ne. Niti jedan Pere Eranović poslije mene neće biti ovakav Lešandro. Tako da smo svi mirni“, na svoj način je na ovo pitanje odgovorio Pere Eranović. No Zorana je dodala: „Najveći teret ove predstave su mi usporedbe s kojima se stalno susrećem. Često čujem: Prošla Perina je radila ovako ili Najbolja Perina je bila ta i ta. Ja unosim nešto svoje u taj lik, ne mogu kopirati prethodnice. Učinit ću najbolje što znam, kako ja osjećam i kako Krešo kaže“. Naglasila je da joj je ispunjen san jer je „velika čast biti dio jedne od najizvođenijih hrvatskih opereta uopće koja je usto i zaštitni znak Splita“.

Kratak podsjetnik na Zoranin i Perin zajednički uspjeh – „Bambinu“. „Da, nostalgični jukebox mjuzikl kroz hitove Nene Belana, u režiji Kreše Dolenčića, po libretu Ane Tonković Dolenčić. S ‘Bambinom’ smo imali veliki uspjeh, za tu se predstavu uvijek tražila karta više. Publika je visjela s galerije tijekom izvedbe. Ljudi su me zaustavljali po ulici i pitali kad će se opet igrati. Za ‘Bambinom’ je vladalo sveopće ludilo. Korona nam je napravila pomutnju i oduzela daljnje izvedbe. Poslije toga više se nikada nismo uspjeli okupiti“, sa žaljenjem priča Zorana Kačić Čatipović koja je u „Bambini“ igrala jednu od glavnih uloga, Melani Franić, direktoricu nabave i predsjednicu radničkog savjeta. Za Zoranu je „Bambina“ bila „izvor jedne lijepe priče i suradnje s Nenom Belanom’’. Naime, njih dvoje nastupili su na Splitskom festivalu 2020. i pobijedili s pjesmom „Čarobna stvar“. Oni malo stariji sjećaju se da je Neno Belan bio jedan od dvojice američkih mornara, Johnny i Willy, u „Spli’skom akvarelu’’ 1991. u režiji, naravno, Kreše Dolenčića.

Pere Eranović također sa sjetom pamti „Bambinu“. „U ‘Bambini’ sam igrao glavnu mušku ulogu. Bio je to moj prvi profesionalni susret s mjuziklom. ‘Bambina’ je hrvatski ‘Briljantin’, naš prvi jukebox mjuzikl građen na opusu genijalnog Nene Belana. Radnja je smještena u Splitu 80-ih. Mladi inženjer brodogradnje Tonči vraća se doma sa studija i dobiva posao u splitskom škveru, rasadniku malverzacija i inog kriminala. Početak njegove ljubavi s Marijanom početak je i agonije u kojoj se prljava rabota nadređenih suprotstavlja njegovoj spremnosti da savjesno radi svoj posao. U škveru se pljačka, a njegova i Marijanina ljubav je na kušnji zbog različitih obiteljskih i ideoloških polariteta“.

Do je Pere nedavno u splitskom HNK igrao Augusta Dupina u predstavi „Mademoiselle Dupin“, Zorana je imala odgovorniju, majčinsku ulogu. „Riječ je o detektivskoj priči skrojenoj od nekoliko djela Edgara Alana Poea. U tom kolažu Edgar kroz razgovor s gospođicom Dupin rješava misteriozni nestanak svoga prijatelja Augusta“, kaže Pere. Zorana je sve donedavno bila na porodiljskom dopustu. „Moja mlađa kći Gloria sada ima godinu i četiri mjeseca, rođena je na Božić i ona je najbolji mogući poklon koji smo suprug i ja mogli dobiti. Dugo mi je trebalo da se odlučim na drugo dijete, najviše zbog straha i traume od prošle trudnoće. Starija kći Aura ima devet godina. Porodiljni sam iskoristila do zadnjeg dana, jer sam htjela biti uz dijete. Uloga majke važnija mi je od bilo koje druge uloge. Mislim da je uspjeh imati obitelj kakvu ja imam. Ali lako sam se vratila u kazalište jer sam željna svoga posla. Meni ništa nije teško jer imam i volju i entuzijazam. Svaki dan se na probama iz nas cijedio znoj, a kilogrami su se samo rastopili“, iskrena je Zorana.

Pred nama je Splitsko ljeto. „Mene čeka repriza ‘Gazdarice’ Carla Goldonija“, kazao je Pere Eranović. „Ja sam u podjeli nove predstave ‘Priče s trajekta’, u režiji Anice Tomić, po tekstu Ivora Martinića“, dodala je Zorana Kačić Čatipović. No Zorana će uskoro opet u predstavu s kojom je nastupala i prije porodiljnog – „U malu je uša đava“ Tisje Kljaković Braić. „Da, u ‘Maloj’ glumim Tisjinu mamu, predstava opet igra. Uz nju, aktualna je ‘Laponija’, šarmantna komedija koja je na daskama od 2019. Zovemo je dramskim ‘Orašarom’ jer je radnja smještena u božićno vrijeme, pa je u tom periodu i najviše na repertoaru“.

No u svakoj pauzi rada na „Spli’skom akvarelu“ Pere Eranović je stalno jurio u BiH, gdje snima novi film. „Riječ je o nastavku ‘Balkanike’. Prva sezona od pet nastavaka imala je odličan odjek među gledateljima, o čemu svjedoči ogromna posjećenost platformi na kojoj se serija nalazi. Kino dvorane po cijeloj BiH bile su mjesec dana pune. Ovaj nastavak radimo kao film. Ovog puta je produkcijski deset skala gore. Na setu su se okupile brojne glumačke face iz okolice. Slaven Knezović, Dragan Marinković Maca, Moamer Kasumović, Mirvad Kurić samo su neka imena koja će doprinijeti hvalevrijednom projektu mojih Livnjaka koji rade veliku stvar. Toliko uživam na snimanju da poletno skačem s filmskog seta na pozornicu splitskog HNK. Jedva čekam ‘Spli’ski akvarel’, ali jedva čekam i ‘Balkaniku’ u kinima. Mislim da će publika uživati“, uvjeren je Pere Eranović. Zorana bi voljela dočekati i koju filmsku ulogu. „Voljela bih da sam više prisutna u filmskoj industriji, ali mi koji smo odlučili živjeti u Splitu zakinuti smo za takav angažman, redatelji nas se rjeđe sjete. Ali doći će i to, nadam se. Samo neka ‘Spli’ski akvarel’ ponovno osvoji splitsku publiku. Nadam se da ćemo s njim nastupati i izvan Splita“, očekuje Zorana Kačić Čatipović.