Ministar gospodarstva Tomislav Ćorić sredinom svibnja pismeno je upozoren na brojne navodne nezakonitosti u poslovanju tvrtki Brodosplit i DIV Grupa, u vlasništvu samoborskog poduzetnika Tomislava Debeljaka, a i brojne druge državne institucije obaviještene su i o njegovoj navodnoj praksi i odnosu prema dobavljačima i podizvođačima, koji uključuju, u najmanju ruku, neposlovne poteze poput samovoljnog određivanja i neobjašnjenog povećanja cijene izvedenih radova, ostavljanja dugova i namjernog provociranja sudskih sporova, neosnovane aktivacije i naplate bankovnih garancija, pozivanja na političke veze i dobru umreženost s nositeljima vlasti, svaljivanja vlastite krivnje za isporuku brodova na male kooperante od kojih potom pokušava naplatiti odštetu u desecima milijuna kuna, pa čak i utjecaja na dio sudske vlasti.

Riječ je, tvrdi se, o pogubnoj praksi koja će za posljedicu sasvim sigurno imati rušenje reputacije Brodosplita kao najvećeg hrvatskog brodogradilišta, za čije poslovanje država izdaje jamstva, a Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) kredite kojima se prati financiranje izgradnje brodova, ali i o netransparentnom trošenju državnog novca, što sve skupa dovodi u opasnost i samu opstojnost te industrije u Hrvatskoj. Kao prijavitelji tih navodnih nepravilnosti pojavljuju se uglavnom male i srednje velike hrvatske tvrtke, čiji su predstavnici – dijelom javno, dijelom anonimno – za Nacional kazali da stoje iza tih tvrdnji i da žele upozoriti na Debeljakov modus operandi. Obje strane podnijele su tužbe različitim sudovima, a međusobno su podnesene i kaznene prijave protiv odgovornih osoba. Nacional posjeduje dio kaznenih prijava, spomenuto pismo Tomislavu Ćoriću, kao i Brodosplitov odgovor Ćoriću na te tvrdnje.

Sam ministar Ćorić odbio je odgovoriti na konkretna pitanja o tom slučaju, a njegovo ministarstvo je, ukratko, odgovorilo da država prati tijek novca i vraćanje jamstava za gradnju brodova, no „nije sudjelovala u ugovaranju poslova Brodosplita s drugim tvrtkama i nije u mogućnosti sudjelovati u rješavanju njihovih eventualnih problema“. Vlasnik Brodosplita i DIV-a Tomislav Debeljak za Nacional je opovrgnuo sve optužbe i kazao da se zapravo radi o pritisku i svojevrsnom reketu spomenutih tvrtki, koji podsjeća na poslovanje uobičajeno u hrvatskim brodogradilištima prije njihova restrukturiranja i privatizacije, odnosno u doba kada su generirala gubitke i državu stajala više desetaka milijardi kuna. Debeljak je za Nacional podastro i niz dokumenata kojima argumentira svoje tvrdnje, između ostalog i sudska vještačenja u sporovima s nekima od tvrtki, a cijelu priču donekle smješta i u politički kontekst. Tvrdi, naime, da pritisak na njega vrše tvrtke bliske utjecajnom saborskom zastupniku HDZ-a iz Slavonije Josipu Đakiću. U jednom dijelu pisma upućenom Tomislavu Ćoriću stoji: „Radom na brodu od samih zaposlenika Brodosplita potiho smo upozoreni na način poslovanja, da kada izvođač isporuči veći dio ili svu robu, nastaje ‘problem’ i da je to način da DIV Grupa ne plati svoje obveze. Tijekom zadnjih nekoliko mjeseci u takvim uvjetima otjerani su izvođači DeRossi iz Estonije, izvođači podova iz Slovenije, talijanski izvođač, mnogo malih kooperanata koji su radili kao monteri ili slično. Nama se dogodilo isto. Na dan kada smo s njihovim ljudima vršili primopredaje svih kabina, nama je rečeno da smo radove izveli nekvalitetno i da zbog nas kasni isporuka broda, što nikako nije točno – pa još danas farbaju brod s vanjske strane, a da o tehničkoj strani i ne govorimo. Povod svemu tome bilo je naše legitimno pitanje kada misle izvršiti plaćanje prema nama i da su u obvezi plaćanja do 90 posto svih ugovorenih radova. U tom trenutku smo čak u nekoj suludoj konstrukciji optuženi da prijetimo oštećenjem imovine Brodosplita, odnosno namještaja koji smo mi izradili, ugradili i financirali, što je suludo. Nakon razgovora s drugim izvođačima u istoj situaciji, shvatili smo i uvjerili se da je to praksa DIV Grupe, točnije njenog vodstva – da jednostavno ne plati svoje obveze, a svojom veličinom i mogućnošću i utjecajem na pravosuđe ‘prisili’ manje tvrtke poput nas na odustajanje od potraživanja i sudovanje koje se protegne unedogled, da je to jednostavno njihov ‘modus operandi’.“

Autor pisma je Žarko Miketek koji zastupa društvo Contorte, u sklopu kojeg posluju tvrtke Select, Prowood, Sector i Tvin. Predstavljaju se kao jedan od najvećih poslodavaca u Slavoniji, s 1200 zaposlenih u proizvodnji i još nekoliko stotina ljudi u logistici i kooperaciji, te kao najveći hrvatski proizvođač finalnog namještaja.

„Zbog dugovanja prema nama više puta odlazili smo u Split, gdje su nas Debeljak i njegovi suradnici vrlo grubo vrijeđali. Osobno sam svjedok istog scenarija s nizom drugih tvrtki, zbog čega je ovom brodogradilištu sve teže pronaći dobavljače ili kooperante u Hrvatskoj, pa i u cijeloj regiji. Ponašanje je zapravo bizarno: na naš ispostavljeni račun za obavljeni posao on uzvraća tvrdnjom da smo zapravo mi njemu dužni – pet milijuna eura, 69 milijuna kuna, kako kad. Tvrtka smo s velikim brojem zaposlenih i ogromnim izvozom robe u inozemstvo, dosad nismo vodili slične sporove“, rekao je Miketek za Nacional. Njegova tvrtka, inače, s Brodosplitom je ugovorila posao uređenja brodskog interijera vrijednog 9,15 milijuna kuna s PDV-om, a smatra da je oštećena za 1,68 milijuna kuna. Pokrenula je četiri spora.

„U samom Brodosplitu ljudi su me upozoravali na praksu da se pri kraju izgradnje broda obično ‘izvede scena’ kojom se podizvođače želi natjerati da snize cijenu. Primopredaja broda obavlja se nakon zajedničkog pregleda na kojemu se utvrde eventualne manje reklamacije, što je u ovom poslu uobičajeno, a Debeljakova suradnica Tatjana Mlinarić tada nam je eksplicitno kazala da nam neće ništa platiti.

Kada smo odgovorili da ćemo u slučaju da naša roba nije dobra, istu odnijeti natrag, doveli su zaštitare i pozvali policiju s tvrdnjom da se u škveru nalaze ljudi koji prijete demoliranjem imovine. Idućeg jutra pristup brodu više nam nije bio dozvoljen, a u roku od jednog dana pojavili su se sutkinja i sudski vještak koji nekim čudom uvijek bivaju angažirani u predmetima povezanim s Debeljakovim tvrtkama. Zatražili smo da nam predoče reklamacije kupca broda u kojima on zahtijeva prepravke pa je to bahato odbijeno“, govori Miketek.

Brod o kojemu je riječ jest polarni kruzer vrijedan oko 100 milijuna eura, službeno isporučen početkom travnja, koji je prije dva tjedna pod neobičnim okolnostima i tek s dozvolom za probnu vožnju otvorenim morem isplovio iz Splita, u koji se kasnije nije vratio nego je ostao privezan u Trstu. Dio sugovornika tvrdi da je razlog takvom manevru zahtjev za zabranom isplovljavanja koji je podnijela estonska tvrtka DeRossi – također u krugu onih koji tvrde da su prevareni – dok dio objašnjava da je kupcu broda bilo nužno napustiti Hrvatsku jer bi zbog zadržavanja duljeg od mjesec dana nakon primopredaje bio prisiljen platiti PDV, koji se na izvozne proizvode ne naplaćuje. Debeljak je za Nacional objasnio da je brod u cijelosti plaćen i da kupac ima pravo s njime raditi što god hoće, pa tako ga i odvesti u Trst. Upravo on je prije dva mjeseca zbog kašnjenja u isporuci sve radnike svoje tvrtke sveo na minimalnu plaću te je i njima objasnio da su krivci zbog kašnjenja priljeva prihoda Brodosplita.

„Debeljak je zapravo lukavo postavio priču da se njegova tvrtka DIV pojavljuje kao podugovaratelj za sve ugovore Brodosplita, a onda prema HBOR-u, državnom Jadranbrodu i drugima dostavlja izvještaje da su sva dugovanja podmirena. Frapira me da nitko to ne provjerava: kada smo otišli u Ministarstvo gospodarstva požaliti se na situaciju ravnatelju Uprave za industriju Zvonimiru Novaku, u roku od tri minute nakon sastanka stigao je poziv iz Brodosplita kojim nas obavještavaju da će taj potez koštati 100 tisuća eura. Nezakonito su naplatili bankovnu garanciju, a mi smo podnijeli tužbu da nam se vrati taj novac. Debeljakov odgovor uvijek je isti: ‘Ja se mogu tužiti stotinu godina.’ Čak i u samom Ministarstvu govorili su nam da smo trebali znati s kime ulazimo u posao“, govori Miketek za Nacional.

Više je svjedočanstava sličnih njegovu: Darko Ciglenečki iz zagrebačke tvrtke Conty Plus za Nacional kaže da Tomislav Debeljak za svoje tvrtke zapravo perfidno zadržava najmanje 10 posto cijene obavljenih radova te dodaje:

„Plaćanje je na početku uvijek uredno, a potom na samom kraju posla on odlučuje koliko će novca ‘skinuti’ s pojedine situacije, ne priznaje naknadne radove uobičajene u svakom fizičkom poslu, izmišlja svoja potraživanja prema kooperantima i slično. Nama je, recimo, napisao da mu nismo dostavili popis rezervnih dijelova i da mu nismo dali neke certifikate, što nije istina, te je odlučio da će nas teretiti za štetu u iznosu od 30 milijuna kuna, koliko, navodno, iznose plaće njegovih menadžera. U dužničko-vjerovničkim odnosima poput ovih uvijek postoje dvije strane i uvijek na koncu odlučuje sud, ali učestalost takvih pritužbi od više različitih tvrtki pokazuje da se radi o praksi.“

On tvrdi da vlasnik DIV-a i Brodosplita de facto zlostavlja male tvrtke „ako nisu monopolist i nisu mu nužne za iduće poslove“ pa, primjerice, nakon što mu sa šest mjeseci zakašnjenja biva isporučen račun, najednom se dosjeti dodatnih prigovora i dugovanja tih tvrtki prema Brodosplitu. Kada su poslali opomenu, objašnjava, stigao je apsurdni odgovor da su oni njemu zapravo dužni čak 70 milijuna kuna.

Ta tvrtka, inače, u splitskom škveru bila je angažirana na dva broda u poslovima ukupne vrijednosti 15 milijuna kuna, a sada potražuje još 2,5 milijuna. Upozoravaju da Debeljak u svom sustavu ima čak sedamdesetak tvrtki i „vješto koristi institut proboja pravne osobnosti“, odnosno da „nikada niste sigurni tko vam duguje novac“. U spomenutom pismu ministru Tomislavu Ćoriću spominju se i estonski DeRossi i hrvatski Končar električni uređaji, a tu su i talijanski Hysee, jedna slovenska tvrtka koja je ugrađivala brodske podove, razne bosanske tvrtke i niz malih poduzeća iz Splita i okolice, kojima su također ostala potraživanja prema Brodosplitu.

Predstavnici nekih od njih za Nacional su pristali govoriti tek pod uvjetom da ostanu anonimni, strahujući od poslovne odmazde i Debeljakovih političkih veza. „Apelirali smo različitim neformalnim kanalima, upozoravali HBOR, no nevjerojatno je da problem nikoga nije zainteresirao i da se uvijek pojavljuje objašnjenje da se radi o običnom poslovnom sporu dviju firmi. Takav način poslovanja podsjeća na sustav koji je svojedobno imao Željko Kerum, a znamo kako je to završilo“, rekao je jedan od njih.

Tomislav Debeljak, s druge strane, s Nacionalovim novinarima punih sat vremena razgovarao je na tu temu. On tvrdi da je u splitskom brodogradilištu zapravo ukinuo praksu preplaćivanja poslova, čime je ono generiralo gubitke koji su se prelijevali na državni proračun. Situaciju je usporedio s onom u moćnom talijanskom brodogradilištu Fincantieri:

„Ondje se svaki ugovor na koncu zaključi s 90 posto originalnog iznosa, dok se u Splitu taj iznos kreće i preko 110 posto.“

Debeljak je za Nacional, želeći ilustrirati temu, prošao nekoliko ugovora s podizvođačima u kojima se doista spominju ugovoreni penali za kašnjenje posla, u nekim slučajevima čak bez maksimalnog mogućeg iznosa. U normalnim okolnostima penali mogu iznositi do 10 posto vrijednosti ugovora, no za slučaj namjernog nanošenja štete taj limit ne postoji. Tako zbilja postoje podizvođači od kojih Brodosplit potražuje i više od vrijednosti originalnog ugovora. Tomislav Debeljak tvrdi:

„Stvarni motiv autora svih pritužbi zapravo je realizirati prijetnju kojom su nas više puta pokušali reketariti: bez obzira na to što nisu isporučili ugovoreno, bez obzira na neispravnost i oštećenja onoga što su isporučili, bez obzira na kašnjenja koja su Brodosplit skupo koštala i bez obzira na činjenicu da smo mi morali nabavljati i ugrađivati opremu umjesto njih, žele nas uz pomoć moćnih političkih pokrovitelja oblatiti pred svim državnim institucijama kako više nikada ne bismo mogli dobiti državna jamstva ili kredit HBOR-a.“

U kontekstu „političkih pokrovitelja“ Debeljak je spominjao stranku Živi zid, no ovom prilikom eksplicitno i ime saborskog zastupnika HDZ-a Josipa Đakića kao jednog od pokrovitelja tih slavonskih tvrtki koji je sklon trgovini utjecajem, lobiranju da neke tvrtke dobiju posao i slično. Nacionalu je dostavio i sudsko vještačenje upravo u slučaju poslova tvrtke Select, ispisano na čak šestotinjak stranica, u kojemu su prilikom primopredaje broda fotografski dokumentirane brojne manjkavosti ili oštećenja na opremi, a tvrdi i da je spomenutoj tvrtki Brodosplit avansno isplatio gotovo pet milijuna kuna više od pravovaljanih i knjiženih računa. Rekao je da postoji slična situacija s još nekoliko podizvođača ili dobavljača, no da njihova navodna ili stvarna potraživanja iznose tek jedan do dva posto ukupne vrijednosti broda na kojemu su bili angažirani.

„S druge strane, upravo njihovo kašnjenje osnovni je razlog kašnjenja primopredaje broda krajnjem kupcu. Svaki dan kašnjenja nas je zbog penala, osiguranja, kamata i ostalih troškova stajao 180 tisuća eura pa je Brodosplitu na koncu uzrokovana značajna šteta od preko 10 milijuna eura.“

Dodao je da njegove tvrtke ogromnu većinu svojih obveza plaćaju unaprijed, ali da strogom kontrolom sprječava oštećivanje splitskog škvera, a posredno i državnog proračuna. „Da se u škverovima nastavilo raditi kao prije, danas nas ne bi bilo“, ustvrdio je Debeljak.

Splitsko brodogradilište, inače, već pet godina ne koristi državne subvencije, nego tek državna jamstva i kredite HBOR-a koji se uredno vraćaju – dapače, država zbog kamata na njima čak i profitira. Vlasnik Brodosplita tvrdi da se to dogodilo i u slučaju golemog jedrenjaka koji je godinama vezan na splitskim dokovima zbog spora s naručiteljem, tvrtkom Star Clippers Cruises. Njen direktor Eric Krafft prošloga tjedna za Slobodnu Dalmaciju pohvalio se dobivenim arbitražnim sporom u svoju korist i presudom kojom Brodosplit treba platiti tridesetak milijuna eura, a svoje iskustvo s tvrtkom Tomislava Debeljaka opisao je gotovo jednako kao spomenuti podizvođači – od kašnjenja, preko neosnovanih blokada računa i proizvoljnog povećanja cijene samog broda, do pritisaka različite vrste. Spominje da je na tom najvećem jedrenjaku na svijetu upisan teret „veći od njegove vrijednosti“ te hipoteka Ministarstva financija i tvrdi da to znači da su protestirana državna jamstva od oko 12 milijuna eura. Debeljak tvrdi:

„Ta tvrtka masovni je ‘gasitelj brodogradilišta’ po Europi premda ima kapital od samo pet tisuća američkih dolara. Arbitraža je presudila da je brod u stvarnosti naš, u najvećem dijelu odluka ide u našu korist, a ostatak odluke ćemo osporavati. Državna jamstva nisu naplaćena zahvaljujući našem aranžmanu s jednom poslovnom bankom, tek manji posljednji dio podmirit ćemo do konca lipnja.“

U Ministarstvu gospodarstva za Nacional su uopćeno odgovorili na pitanja o sporovima s podizvođačima na polarnom kruzeru, formalno „novogradnji 487“. U odgovoru Ćorićeva ministarstva stoji:

„Vlada Republike Hrvatske je 16. svibnja 2018. donijela Odluku o davanju državnih jamstava za osiguranje avansnih uplata u korist kupca broda Nov. 487 Polaris Exploration Inc., čiju je gradnju ugovorilo društvo Brodograđevna industrija Split d.d., Split.

Brodosplit je zatražio izdavanje državnog jamstva za osiguranje avansnih uplata naručitelja, i to 80 posto od ukupnih avansnih plaćanja. Sukladno Pravilima o državnoj potpori u obliku jamstava, predmetno jamstvo nije predstavljalo državnu potporu. Izdavanje jamstava uslijedilo je tek nakon ispunjenja svih uvjeta navedenih u Odluci Vlade Republike Hrvatske. Istom Odlukom zaduženo je društvo Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod d.d. da, temeljem ugovora s Ministarstvom gospodarstva o obavljanju stručnih poslova iz područja brodograđevne industrije, izvještava nadležno Ministarstvo prateći gotovost i ostvarenje troškova predmetnog broda te namjensku potrošnju sredstava za brod Nov. 487 na način da prati novčani tijek svih sredstava koje kupac uplaćuje te da mjesečno dostavlja izvještaj o stanju novčanog tijeka Ministarstvu gospodarstva i Ministarstvu financija, a što je društvo Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod d.d. i učinilo. Primopredaja broda bila je 2. travnja 2021., a odmah po izvršenoj primopredaji HBOR-u je Naručitelj vratio cjelokupni kredit u iznosu od 87,9 milijuna EUR, uz pripadajuće naknade i kamatu. Vladi Republike Hrvatske vraćeno je državno jamstvo u visini od 68,1 milijuna EUR uz dogovorene naknade. Vlada Republike Hrvatske nije sudjelovala u ugovaranju posla društva Brodograđevna industrija Split d.d. s drugim pravnim osobama koje su angažirane kao izvođači radova, stoga Vlada Republike Hrvatske nije u mogućnosti aktivno sudjelovati u rješavanju njihovih eventualnih problema.“

Ministarstvo, čini se, nama ni snage ni kapaciteta razriješiti osnovnu dilemu cijelog slučaja Debeljak: radi li se o osobi koja u stvarnosti kopira poslovni model Željka Keruma i vodi najveći hrvatski škver prema neodrživosti i propasti – ili uspješnom poslovnom čovjeku koji je zaista na meti reketara.