Robert De Niro: Osjećam se kao Srbin”. Taj je naslov, uz minimalne varijacije, preplavio srpske medije i obilježio kraj 2015. godine. “Osobno se osjećam kao Srbin. Europa i cijeli svijet učinili su najveću nepravdu Srbima kada je 1999. odlučeno da se bombardira ta mala zemlja. Srbija je jedna od najmanjih država u Europi, ali s najvećim mukama. Nije mi jasno zašto postoje sukobi među Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, kada je riječ o gotovo istom narodu koji je razdvojila povijest. Volim doći u Srbiju, sviđa mi se Beograd u kojem sam davno boravio. Želio bih snimiti povijesni film u Srbiji o Srbiji. Osobito su mi inspirativne srpske povijesne ličnosti, poput Draže Mihailovića koji je bio prvi gerilski borac protiv fašizma i Slobodana Miloševića koji je tragična ličnost shakespeareovskog kalibra.”

Sve je to, kako je javila Novinska agencija Tanjug, “britanskim medijima” ispričala hollywoodska legenda Robert De Niro, dobitnik dvaju Oscara i junak filmova kao što su “Kum 2”, “Taksist”, “Lovac na jelene”, “Razjareni bik” i “Rt straha”. Ali ne zna se kojim medijima je to izjavio, kada i gdje. Tanjug je naveo da je De Nirovu izjavu preuzeo od ruske agencije Sputnjik. A onda su Tanjugov tekst prenijeli gotovi svi pisani i elektronski mediji u Srbiji.

Ne samo tabloidi i televizije čiji program se temelji na “Farmi”, “Velikom bratu” i “Parovima”, nego i državne institucije – Radiotelevizija Srbije i Radiotelevizija Vojvodine, kao i “najstariji dnevni list na Balkanu” Politika (na naslovnici) – objavili su tekst u kojem postoji samo jedan jedini istinit podatak: De Niro je zaista u Beogradu boravio dosta davno.

Nitko se od brojnih urednika i novinara koji su se zatekli u smjeni u nedjelju, 27. prosinca, nije upitao zašto bi li filmska zvijezda De Nirova kalibra, iako je poznato da voli biti u društvu najboljeg svjetskog tenisača Novaka Đokovića, govorila za britanske medije o svojim osjećajima prema Srbiji? Posebno kada se zna da su Srbi protekla dva desetljeća u hollywoodskim visokobudžetnim filmskim projektima uglavnom prikazivani kao teroristi, ubojice i zlikovci – od “Mirotvorca”, preko “Iza neprijateljskih linija” do “Lova u Bosni”. Suprotstavljanje čvrsto utvrđenim stereotipima američke filmske industrije možda bi se moglo očekivati od buntovnika kakav je Sean Penn, ali ne i od De Nira koji je u filmu “Grad na obali”, gledajući devastirani Long Beach, rekao: “Kada sam bio klinac, sve je bilo novo. Sada izgleda kao da je ovuda protutnjala srpska vojska.” De Niro se u “Sezoni lova” bori protiv srbijanskog negativca (igra ga John Travolta), ali je taj izuzetno loš film u distribuciji bio prije više od dvije godine.

Unatoč svemu tome i činjenici da je za provjeru De Nirove tvrdnje bilo potrebno nekoliko minuta pretraživati internet, “De Niro Srbin” je u ponedjeljak, 28. prosinca, bio vijest dana. Krenula su podsjećanja na to da je 1976. i 1978. De Niro bio gost Festa, tada izuzetno popularnog beogradskog filmskog festivala. Kao i to da je novinarima ispričao da je, vrlo mlad, putujući autostopom iz Grčke ostao bez novca u Srbiji i da ga je u blizini Niša jedna obitelj nahranila, omogućila mu da prespava i dala mu 20 dolara. Oživjela je i tvrdnja da je De Niro kćeri Dreni dao ime po svojoj omiljenoj knjizi “Na Drini ćuprija” Ive Andrića, iako ju je usvojio kada je imala pet godina, nakon što je 1976. oženio njenu majku Diahnne Abbott.

Sumnje u istinitost De Nirove izjave pojavile su se nakon što su se prisjetili događaja od 17. veljače 2013., kada su srpski mediji, na godišnjicu proglašenja nezavisnosti Kosova, prenijeli riječi slavnog američkog glumca Toma Hanksa (još jednog dvostrukog dobitnika Oscara) da se Holokaust tijekom Drugog svjetskog rata može usporediti s progonom Srba s Kosova. A onda se vrlo brzo otkrilo da on to nikada nije izjavio.

Ali dugo je trebalo da se otkrije kako bi djelić temelja za “posrbljivanje” De Nira mogla biti izjava koju je prije više od sedam godina, u rujnu 2008., glumac dao u New Yorku beogradskoj novinskoj agenciji FoNet. De Niro je, nakon razgovora s tadašnjim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem o mogućim ulaganjima u srbijansku filmsku industriju, rekao: “Sjećam se vremena kada sam bio u Beogradu, bilo je izvanredno, grad je bio divan u to vrijeme. Vjerujem da je sada isti takav, ako ne i bolji.” A onda je kroz smijeh dodao: “Možda sam dijelom Srbin, tko zna kakvo mi je porijeklo. A Đoković je sjajan momak.”

I to je bilo sve. Nije jasno kako su se, nakon više od sedam godina, pojavili nepravda prema Srbima, bombardiranje, Hrvati, Bošnjaci, Mihailović, Milošević… To nije omelo beogradski tabloid Informer, na čijim stranicama se istina ne može pronaći ni u križaljci (pod jedan vodoravno: suprotno od laž), da u utorak, 29. prosinca, na dvije stranice i uz naslov “De Niro, Srbine!” objavi ocjene srbijanskih glumaca i redatelja da je velika stvar kada takva legenda veliča Srbiju na Zapadu i da njegove riječi “i nakon toliko godina” imaju veliki značaj.

Grešku su donekle ispravili Politika i TV92 koji su prvobitno prenijeli fantomsku vijest o De Niru fantomske agencije Tanjug. Jer Tanjug je nakon 72 godine rada službeno prestao postojati 31. listopada zbog toga što mu u privatizaciji državnih medija vlast nije uspjela pronaći kupca. Unatoč tome, Tanjug emitira vijesti i dva mjeseca nakon službene smrti, pa je prenio i tekst ruske agencije Sputnjik o De Niru. U Sputnjiku tvrde da su iskoristili vijest srpskog izdanja tjednika Newsweek, a u toj redakciji kažu da se radi o tekstu s banjalučkog internetskog portala Nezavisne. Koji je, kako tvrde u Banjaluci, preuzeo vijest s “nekog manjeg srbijanskog portala”.

Toliko o pouzdanosti i profesionalizmu medija. I potrebi male sredine, čija je većina članova ugrožena ekonomski i egzistencijalno, da ih netko u velikom svijetu voli.