Koncertom Crvenog ciklusa, uz gostujućeg violinista Benjamina Schmida, prošlog je petka započela nova sezona Zagrebačke filharmonije. Orkestrom je ravnao šef dirigent Dawid Runtz, koji je upravo obnovio ugovor s Filharmonijom do 2027. godine.

Ovaj poljski dirigent svoj je debitantski dirigentski nastup imao 2016. ravnajući Varšavskom filharmonijom, nakon što je diplomirao na Glazbenom sveučilištu Frédérica Chopina u klasi maestra Antonija Wita. U međuvremenu je stekao reputaciju jednog od najkarizmatičnijih dirigenata novije generacije u ovom dijelu Europe. Šefu dirigent Zagrebačke filharmonije je od siječnja 2021., a glavni dirigent Poljske kraljevske opere od 2017.

NACIONAL: Nova koncertna sezona Zagrebačke filharmonije započela je prošlog petka. Kako vam je bilo dirigirati nakon ljetne stanke? Je li taj prvi koncert sezone najteži zbog pauze ili ne razmišljate o takvim stvarima?

Jako sam uzbuđen zbog povratka na pozornicu nakon ljetne stanke. S jedne strane, čovjek se mora vratiti u pravi ritam života, s druge strane, veselim se ovom trenutku i uvijek je vrlo ugodan. Taj ritam rada za mene ne počinje kada stojim na pozornici, već nekoliko tjedana ranije, kada se pripremam za probe i proučavam partiture kod kuće.

NACIONAL: Što glazbenici rade tijekom ljetnih praznika? Moraju li ionako vježbati ili se trebaju odmaknuti od instrumenta? Kakvo je vaše iskustvo s tim?

Da bismo mogli biti učinkoviti na poslu, svatko od nas treba pauzu za regeneraciju fizičke i mentalne snage. Mislim da je potreban i osjećaj čežnje za instrumentom i glazbom, pa pauza od sviranja omogućuje stalnu svježinu. Naravno, to se mora na neki način kontrolirati, jer je vrlo lako izgubiti instrumentalno stanje.

NACIONAL: Program je bio vrlo zanimljiv, Mozart, Schönberg i Mahler, uz gostujućeg violinista Benjamina Schmida. Zašto baš ovaj program?

Ključ za stvaranje ovog programa bila je 150. obljetnica rođenja Arnolda Schönberga kao i želja da se hrvatska publika upozna sa skladateljevim avangardnim djelom koje nikada prije nije izvedeno u Zagrebu. Kako bih stvorio cjelovit krajolik austrijske glazbe, odlučio sam doprijeti do majstora kompozicije u različitim stilovima. Štoviše, postala mi je mala tradicija da svaku filharmonijsku sezonu započinjem djelom Wolfganga Amadeusa Mozarta, pa je i ove godine publika mogla čuti uvertiru u ‘‘Figarov pir’’. Osobno, Mozart i Mahler, unatoč svojim dalekim glazbenim jezicima, obojica su skladatelji vrlo bliski mom srcu. Obojica su uspjela s velikom preciznošću doprijeti do osjetljivosti slušatelja, prikazati mentalna stanja kroz zvukove i dramu, iako su to učinili koristeći potpuno drugačije glazbeno značenje.

Mislim da su komadi koje sam odabrao te večeri stvorili svojevrsni mozaik koji je u cijelosti poprimio umjetničko značenje. Drago mi je da su pokroviteljstvo nad ovim događajem preuzeli austrijski veleposlanik u Hrvatskoj i Austrijski institut za kulturu u Zagrebu.

NACIONAL: Imate vrlo zauzet raspored, imate nekoliko koncerata u Poljskoj, zatim opet sa Zagrebačkom filharmonijom, pa u Njemačkoj. Kako se pripremate za koncerte? Zahtijeva li svaki koncert poseban fokus ili pripreme ili svakom djelu i svakom orkestru pristupate na isti način?

Mislim da nisu koncert, orkestar ili zemlja ti koji određuju moje pripreme, već skladatelj i partitura koje moram pripremiti. Svako djelo sadrži različite izazove i za dirigenta i za orkestar. Prvoj probi uvijek prethodi višednevno, a ponekad i višetjedno – kao u slučaju Mahlera – vrijeme provedeno uz partituru. Naravno, ponekad je rad na istom djelu na različitim mjestima individualan – nikada nije moguće dirigirati iste, identične izvedbe. Na mjestima gdje dirigiram prvi put, prva proba je ključna, jer upoznajem mogućnosti i stil orkestra. Drugačije je u slučaju suradnje sa Zagrebačkom filharmonijom, gdje znam koliko visoka može biti konačna izvedba, pa stoga od njih mogu očekivati puno više od početka.

NACIONAL: Što vam je potrebno da ‘‘uđete’’ u djelo, da počnete osjećati glazbu tijekom dirigiranja?

Kad stojim ispred orkestra, zamišljam kakav prvi zvuk želim proizvesti. Svojom prvom gestom pokazujem njegovu boju, intenzitet, karakter, glasnoću i tempo. Mora da sam nevjerojatno koncentriran.

NACIONAL: Koliko vam je važno dobiti dobre povratne informacije od glazbenika, od orkestra?

Nema orkestra bez dirigenta i nema dirigenta bez orkestra, stoga je naše obostrano zadovoljstvo i podrška garancija uspješnog nastupa.

NACIONAL: Kako se osjećate kada znate da ste napravili dobar posao, da ste divno dirigirali koncertom, da ste publika, orkestar i vi zadovoljni?

Osjećam se ispunjeno i sretno. Često, dugo nakon koncerta, prate me velike emocije, a glazba s koncerta stalno je prisutna u mojoj glavi. Uspješni koncerti iznimna su motivacija za kontinuirani rad i bolje umjetničke rezultate.

NACIONAL: Produžili ste ugovor sa Zagrebačkom filharmonijom na još tri godine, do 2027. godine. Zašto vam se ovdje toliko sviđa, što ste naučili od zagrebačkog orkestra i što oni mogu naučiti od vas?

Da, ugovor je produžen i jako sam sretan zbog toga. Zagreb je na neki način postao moj drugi dom. U gradu sam svaki mjesec, moje veze su ojačale, a ove godine sam čak počeo predavati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Do sada sam uspio stvoriti novi festival na karti grada: Zagrebačko proljeće, koji će sljedeće godine biti posvećen djelu izvanrednog hrvatskog skladatelja Stjepana Šuleka. Osim toga, uveo sam i novi ciklus komornih koncerata naših umjetnika Zagrebačke filharmonije.

Uložio sam cijelo svoje srce u razvoj orkestra. Naši nastupi dobivaju pozitivne kritike, a često se spominje i uzlazni trend razvoja orkestra, na što sam ponosan. Uspjeli smo zainteresirati poznatu izdavačku kuću NAXOS koja će svake godine objaviti dva albuma hrvatske glazbe. Već smo snimili glazbu Dore Pejačević, Papandopula, Šuleka. Pred nama su snimke Gotovca, Bjelinskog i mnogih drugih velikih umjetnika. Želim naglasiti da su takvi uspjesi mogući kao rezultat međusobnog povjerenja, timskog rada i pune predanosti svih zaposlenika. Sa zadovoljstvom mogu reći da sam sretan što mi moji glazbenici pokazuju veliku podršku, što se naravno pretvara u kvalitetu naših koncerata i potiče razvoj Filharmonije. Ovo je vjerojatno najveća lekcija koju izvlačimo jedni od drugih – da samo zajedničkim gledanjem u budućnost možemo postići uspjeh.