Jedan od najznačajnijih hrvatskih pisaca druge polovice 20. stoljeća Vladan Desnica, rođen u Zadru, čiji je otac bio iz ugledne srpske obitelji, a majka iz stare hrvatske obitelji Luković iz Boke Kotorske, na pitanje je li on hrvatski ili srpski pisac, najčešće je odgovarao „ili“. Upravo taj veznik na neki je lucidan način potrebna poveznica kako bi se još uvijek prekinute veze srpskog i hrvatskog stanovništva u Hrvatskoj popravile i stanovnici približili jedni drugima. Takav svjetonazor danas je itekako potreban, a toliko je rijedak. Novoimenovana voditeljica programa kulture Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ i autorica brojnih interdisciplinarni programa vezanih uz problematiku prostora i suvremenu hrvatsku umjetnost te selektorica programa za domaće i inozemne izložbe, kustosica Davorka Perić, pokrenula je u tom smislu projekt pod nazivom „Umjetnost približavanja“ koji se održava od 19. do 21. srpnja u sklopu Dana srpske kulture i uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine.

Riječ je o kustosko – umjetničkom projektu s ciljem boljeg povezivanja lokalnog stanovništva, udruga i lokalne samouprave kroz umjetničko djelovanje. Kroz projekt u suradnji s Kulom Jankovića i mjesnim odborima u Islamu Grčkom i Islamu Latinskom, uključivanjem stanovnika tih naselja u radove umjetnika radit će se na iscjeljivanju narušenih susjedskih odnosa dvaju politički razdvojenih, a fizički spojenih sela. Namjera je umjetničkim djelovanjem potaknuti pozitivne političke odluke i pridonijeti ravnopravnom tretmanu susjednih naselja. Osim fotografskih radova, razgovora s mještanima, videoradova, instalacija i performansa, predstavljanja knjiga i prikazivanja filmova, projekt uključuje rad s djecom i aktivističke akcije poput uvođenja autobusne linije, organizacije nogometne utakmice između Islama Grčkog i Islama Latinskog ili osnivanja biblioteke u mjesnom odboru u Islamu Grčkom, koje u selu inače nema, kao što nema ni vodovoda.

„Razdvajanja ljudi su politički generirana, ljudi su se godinama družili, borili se zajednički protiv turskih osvajača, protiv talijanskih fašista, surađivali, trgovali, igrali nogomet, ljubovali, sklapala su se kumstva, vjenčavali su se… I onda je zapucalo devedesetih, a politika razdvajanja i neravnopravnog tretmana i dalje traje. Rastužuje me činjenica da je sin po svoju majku morao doći iz Rijeke da je odvede doktoru u Zadar, da predsjednik mjesnog odbora u jednom mjestu ne zna tko je predsjednik mjesnog odbora u susjednom mjestu. I da ne igraju više nogomet“, istaknula je autorica tog hvalevrijednog projekta Davorka Perić, komentirajući usput i podatak da za razliku od Islama Latinskog, Islam Grčki uopće nema vodovod: „Smatram to nedopustivom dugogodišnjom nepravdom o kojoj želimo što više govoriti kako bi kroz pripremljene cijevi potekla voda, jedan od preduvjeta da se stanovništvo vrati u to ravnokotarsko mjesto plodne zemlje, a bez osnovnih uvjeta za život. Pokušala sam izbjeći nacionalno odrediti umjetnike, ali u ovom trenu mislim da je bitno istaknuti da će na probleme srpskog dijela Islama ukazati prvenstveno umjetnici hrvatske nacionalnosti.“

A Islam Grčki, većinski pravoslavno mjesto, s Islamom Latinskim je nakon nelegalnog pripojenja SAO Krajini vraćeno 1993. u sustav Republike Hrvatske i postupno je tijekom proteklih gotovo 30 godina bilo zapostavljano od hrvatskih vlasti, za razliku od Islama Latinskog. Tako nije sproveden ni spomenuti vodovod niti je lokalno stanovništvo Islama Grčkog imalo iste uvjete za život kao stanovništvo Islama Latinskog.

Islam Latinski je naselje u sastavu Općine Posedarje u Zadarskoj županiji. Stari naziv tog, danas podijeljenog sela bio je Saddislam, što u prijevodu znači bedem islama, tj. neprobojna granica turskog imperija. Nastao je kao osmanska utvrda na mjestu hrvatskog srednjovjekovnog sela Učitelja Vas i ranosrednjovjekovne utvrde Vespeljevac koju je oko 1571. osvojio Ferhad-paša Sokolović. Do danas je iz tog povijesnog razdoblja zadržano samo ime Islam, dok su pridjevi Latinski i Grčki nastali u 18. stoljeću kao oznaka vjeroispovijesti mještana jer su stanovnici Islama Latinskog bili uglavnom katoličke vjere, a stanovnici Islama Grčkog pravoslavne. Tako je i danas. Javna događanja u sklopu projekta „Umjetnost približavanja“ odvijat će se na različitim lokacijama u dvama naseljima, pronalazeći mjesta približavanja. Umjetnički radovi koji tu nastaju bave se temom međuljudskih odnosa i utjecajem politike na vanjske vidljive razlike između dvaju susjednih sela, koje se produbljuju od početka devedesetih.

‘Ljudi s obje strane bili su ubijani i otimana im je imovina ili je trajno uništena’, kaže Davorka Perić PHOTO: L. Stojićević, G. Bavčević i Adrijana Vidić

„‘Umjetnost približavanja’ na području Islama vrlo teško je izvediva, s obzirom na to da su oba mjesta stradala u ratu u devedesetih. Islam je bio pod SAO Krajinom od 1991. do 1993. kad je kroz akciju Maslenica pripojen sustavu Republike Hrvatske. Ljudi s obje strane bili su ubijani i otimana im je imovina ili je trajno uništena. Danas, toliko godina kasnije, mnogi od njih zaigrali bi zajedno na stadionu nogomet, ali brinu se što će reći njihovi susjedi i rodbina. Nadam se da će ipak doći barem dvoje hrabrih ljudi i udariti loptu, znajući da su napravili ispravan korak približavanja, korak prema zdravijem društvu“ , rekla nam je Davorka Perić.
Jedno od mjesta približavanja je i spomenik prirode, rijetki primjerak hrastovog stabla, takozvani Zeleni hrast. U povijesti je imao važnu ulogu, bio je međaš između veleposjednika i imperija – Venecije i Turske. Uz Zeleni hrast vezane su legende o magičnom stablu, a znanstvena ispitivanja pokazala su da je križanac, hibrid cera i hrasta plutnjaka hermafroditnog cvata. Pitali smo Davorku Perić zašto je odabrala Zeleni hrast kao jedno od mjesta približavanja, kao i samu Kulu Jankovića. „Pročitala sam članak o njemu, o zaštićenom hrastu koji je zapravo križanac dviju vrsta. Osim što ga štiti Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, kao i Kulu Jankovića, on je prema legendi, a vjerujem i prema činjenicama, i sam otporan na vanjska razaranja. Ipak, ne znam puno o njemu, čini mi se važan kao simboličko mjesto približavanja. Stablo u Islamu je nešto između, neodređeno i veličanstveno. Upravo ono navodi na usporedbu s Vladanom Desnicom koji je Kulu otvarao drugima, ukazujući na važnost kulturnog povezivanja kao vrijednosti iznad nacionalnog određivanja i zatvaranja. Kula Jankovića važno je mjesto u širenju kulture u ovom kraju, Vladan Desnica tu je okupljao intelektualce i učinio je otvorenim mjestom susreta, kao što to nakon obnove Kule, stradale u ratu devedesetih, rade njegovi potomci kroz Dane otvorenih vrata Kule Jankovića. Kula je u tom kontekstu sigurno kulturno uporište, no dodatni izazovi ovog projekta su prostor oko kule, ljudi i njihovi problemi“, objasnila je Davorka Perić.

Ministarstvo kulture RH utvrdilo je 25. svibnja 2006. da Kula Stojana Jankovića i crkva Sv. Đurđa u Islamu Grčkom imaju svojstva kulturnog dobra. Perić nam je rekla i što se događalo s tim kulturnim dobrom u vrijeme Domovinskog rata: „Za vrijeme rata vrijedna zbirka ikona koja se čuvala u crkvi Sv. Đurđa u Islamu Grčkom, Kuli Jankovića i kući Desnica u Obrovcu, prenesena je u Beograd, dio zbirke ikona je iz italo-grčkih (italo-kretskih) radionica u Veneciji, gdje se razvio specifični stil koji uspješno ujedinjuje kasnobizantsku slikarsku tradiciju i duh novih stilova zapada. Dio ikona kasnijeg datuma pripada lokalnoj ikonopisnoj školi, čiji je glavni predstavnik ‘slikar starog benkovačkog ikonostasa’, koji unosi barokni stil u dalmatinske ikone svog vremena. Od ikona koje pripadaju kretsko-venecijanskoj školi najstarije su Krist, Bogorodica Utješiteljka (16. st.) te Snetje (Pietà) i Sv. Petar i Pavle (16. – 17. st.), dok iz domaće ikonopisne škole (18. st.) potječu npr. Sv. Kozma i Damjan i Sv. Georgije. Portreti, uglavnom ulja na platnu, prikupljenih su pod naslovom ‘Čuvari Kule Jankovića’. Riječ je o umjetničkim djelima koja su u sklopu povrata kulturno-umjetničkog blaga vraćena u Hrvatsku 2015. godine i sada su deponirana u Šibeniku. Izložbeni postav predstavlja dio kulturne baštine Kule Jankovića koja je vraćena u Hrvatsku zahvaljujući radu međudržavnog Povjerenstva za povrat kulturnih dobara Republike Hrvatske. Sam povrat svečano je proslavljen u srpnju 2015. godine u Kuli Stojana Jankovića. Iz Srbije je vraćen sveukupni fundus Kule Stojana Jankovića, više od 4000 jedinica zbirki i arhivske građe.“

Od 1995. godine fundus Kule bio je smješten u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, gdje je, uključujući veći dio ikona, i restauriran. Pregovori o povratu započeli su 2001. godine i trajali su punih 14 godina te su u lipnju 2015. godine vraćeni svi predmeti odneseni iz fundusa Kule: ikone, ulja na platnu, grafike, fotografije, razglednice, zemljopisne karte, katastarski planovi, skulpture, obiteljska arhiva i nešto osobnih stvari Vladana Desnice, knjige i djela umjetničkog obrta, kao i cjelokupna opsežna arhivska građa.

„Manifestacija poput ‘Umjetnosti približavanja’ koja unutar Kule postavlja izložbu suvremene umjetnosti, kao i druga događanja poput Dana kule, komuniciraju i osvjetljavaju kulturno – umjetničke vrijednosti Kule unutar problema društvenog konteksta u kojem Kula opstaje“, naglasila je autorica projekta.

U razgovoru sa Slobodanom Živkovićem, glavnim tajnikom SKD-a „Prosvjeta“ koje je prisutno već više od 70 godina, pokušali smo saznati koliko takve i slične manifestacije mogu doista dovesti do poboljšanja međuljudskih odnosa, približavanja stanovništva i boljih životnih uvjeta. „Komunikacija unutar tih dvaju mjesta bila je uvijek u prošlosti na zavidnom nivou, ljudi su naslonjeni jedni na druge živjeli i surađivali sve do početka devedesetih godina prošloga stoljeća. Ne vidimo drugu perspektivu za ljude i kraj u kojem žive, osim ponovnog uspostavljanja međusobnog povjerenja i suživota u punom smislu te riječi. Nadamo se, i duboko u to vjerujemo, da će programi koje je osmislila kolegica Davorka Perić biti mali ali značajan impuls koji će nas dovesti do toga da se stanovnici Islama Grčkog i Islama Latinskog, koji će sudjelovati u programima, povežu i normaliziraju narušene odnose. Pored toga, želimo kroz ovaj kulturni projekt pomoći u rješavanju onih najosnovnijih zahtjeva stanovnika toga kraja, kako bi im se olakšao svakodnevni život i osigurali ostanak i opstanak na tom području naše države“, ustvrdio je Živković.

Uz otvaranje izložbe „Umjetnost približavanja“ na kojoj su svoje radove izložili Adrijana Vidić, Lana Stojićević, Gildo Bavčević, Ivana Momčilović i Nina de Vroome, prikazan je film Slobodana Jokića aka Dana Okija „The Last Super 8 Film“, izvedeno je „Čitanje priča Jeana Gionoa – ‘Čovjek koji je sadio drveće’“ te je predstavljen rad udruge Vlajter Ego iz Benkovca. U programu je najavljeno i prikazivanje animiranog filma „Ježeva kućica“ Eve Cvijanović, po motivima kratke priče Branka Ćopića, kao i predstavljanje audio-romana Vladana Desnice „Proljeća Ivana Galeba“ koji je doživio više od 30 izdanja. Želimir Periš iz Zadra predstavlja svoj roman „Mladenka kostonoga“, Stanislava Nikolić aka Staša Aras svoju zbirku priča „12 pred zidom“, Marko Paunović performativ-kompoziciju „Što je put?“, a organizirana je i izložba radova nastalih tijekom radionice „Umjetnost približavanja“ u kojoj su sudjelovali svi umjetnici koji su u sklopu ovog projekta prezentirali svoje radove. Za kraj ovih neuobičajenih, ali potrebnih i korisnih susreta, bit će prikazan film „Ono drugo selo“ u režiji Jadrana Bobana, po scenariju nedavno preminule Vesne Kesić.

Slobodan Živković, glavni tajnik SKD-a ‘Prosvjeta’, s autoricom projekta Davorkom Perić. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Umjetnici koji sudjeluju u ovom projektu, kako je naglasila Davorka Perić, „odabrani su zbog svog dosadašnjeg rada kojim ukazuju jednako na političke i društvene probleme, senzibilitet i mogućnost za ad hoc reakciju i produkciju umjetničkog rada koji proizlazi iz konteksta u kojem se nalaze“.

Pitali smo autoricu projekta koliko je, po njezinu mišljenju, suvremena umjetnost – a i umjetnost općenito – bliska stanovništvu Islama Grčkog i Latinskog i njihove okolice. „Umjetnost pronalazi načine da se približi ljudima, a ovo je upravo jedna od metoda – prepoznati probleme, uperiti u njih svjetlo i učiniti ih vidljivijima u širem društvenom kontekstu. Tako je organizacija nogometne utakmice između dvaju susjednih mjesta – koja su imala zajednički ‘stadion’ i nogometni klub ‘Jedinstvo’, a sad ne komuniciraju – mala stvar za nogomet, ali velika za ljude koji tu žive. U tom kontekstu, utakmica je društveni, kustosko-umjetnički čin. Vjerujem da će im biti bliska suvremena umjetnost ako potaknuti umjetničkim radovima i medijima, kao društvo odemo korak dalje prema konačnom uvođenju vodovoda i autobusne linije kroz Islam Grčki“, zaključila je Davorka Perić.