Davorka Blažević jedna je od najuglednijih i najiskusnijih hrvatskih novinarki, s više od četrdeset godina iskustva. Raditi je počela krajem sedamdesetih u lokalnim šibenskim medijima, da 1985. prijeđe u Slobodnu Dalmaciju, u kojoj je ostala gotovo trideset godina. Posljednjih sedam godina, s nekoliko šibenskih kolega, uređuje i vodi neprofitni portal tris.com.hr, nezavisni i kritički glas koji je iz Šibenika osvojio nacionalnu pozornost. U četvrtak, pažnju javnosti privukla je vijest da je Općinski sud u Šibeniku oslobodio Davorku Blažević u procesu koji je protiv nje pokrenula sutkinja Vrhovnog suda Senka Klarić Baranović. Bio je to povod intervjuu za Nacional.

NACIONAL: Podsjetite ukratko na povijest tužbe.

Na portalu tris.com.hr nekoliko godina objavljivali smo rubriku “Portret tjedna”. Kako je baš u to vrijeme Vrhovni sud ukinuo presudu Županijskog suda na prvom suđenju za “slučaj Fimi media”, iskoristila sam to kao povod da se pozabavim svim presudama Vrhovnog suda donesenim pod predsjedanjem sutkinje Senke Klarić Baranović. Ona me zbog tog komentara tužila, naročito naglasivši da sam ‘recidivistica’. Mislila je pritom na spor koji sam od nje izgubila prije mnogo godina, još krajem devedesetih, u kojem me tužila zbog teksta koji sam s kolegom Vukom Đuričićem objavila u ‘Slobodnoj Dalmaciji’, nakon što je Vrhovni sud, pod njezinim predsjedanjem, presudio da je Slobodna Dalmacija 1993. privatizirana u državnom interesu. Na taj sam slučaj podsjetila i u ovom komentaru iz 2015, pa je sutkinja Baranović zamjerila to što sam, navodno, “opsjednuta njome” i “recidivistica”. Tvrdila je to i u raspravama na sudu. A u novinarskoj karijeri dužoj od 40 godina o njoj  sam pisala samo dva puta.

NACIONAL: Na prvom suđenju, Općinski sud u Šibeniku presudio je vama na štetu.

Da. Nisam tužena za klevetu, nego za uvredu časti i ugleda, što je niži stupanj krimena. Bio je to kazneni postupak koji sam izgubila. U dogovoru s odvjetnikom, platila sam kaznu, koja je iznosila oko šest tisuća kuna, sa sudskim troškovima ukupno desetak. Smatrajući da će stvar time biti okončana, nisam se ni žalila. Štoviše, u raspravi na sudu, na pitanje suca jesam li se spremna ispričati, odgovorila sam da jesam, ako je moje pisanje gospođu sutkinju uvrijedilo, ali da to ne znači da ću promijeniti mišljenje. Ja sam se u tekstu, naime, pozivala isključivo na činjenice. U postupku nisu osporavane činjenice, nego moji vrijednosni sudovi.

NACIONAL: Što se dogodilo kada je taj proces završen?

Sutkinja Baranović tužila me i privatno, tražeći odštetu od 150 tisuća kuna.

NACIONAL: Što za vas znači 150 tisuća kuna?

Znanstvenu fantastiku. Za mene, golem novac koji nemam. I sud je utvrdio da je toliki odštetni zahtjev apsolutno u neskladu s djelom za koje me se tereti. Tužiteljica je tražila apsolutno najviši iznos. U prvom postupku pred Općinskim sudom, dosuđena mi je kazna od 75 tisuća kuna; dakle, prepolovljeni zahtjev. Žalila sam se, ali se žalila i tužiteljica, jer je inzistirala na 150 tisuća. No Županijski sud u Šibeniku ukinuo je presudu Općinskog suda, i postupak vratio na početak.

NACIONAL: S kojim obrazloženjem?

Prije svega jer tužiteljica nije poštovala redovan pravni put, što znači da prije tužbe nije tražila ispravak ili ispriku od nakladnika, nego je odmah išla na tužbu protiv mene osobno, a ne protiv nakladnika, i nerazmjernost odštetnog zahtjeva u odnosu na djelo.

NACIONAL: I sada, u ponovljenom postupku pred Općinskim sudom, nepravomoćno ste oslobođeni.

Da. Moram priznati da mi je to bio pozitivan šok, jer kada naviknete na najgore, ovakvi vam se raspleti čine gotovo kao zabuna: sa 150 tisuća kuna, koliko je tražila tužiteljica, došlo je do toga da ona mora platiti sudske troškove u iznosu od 21.731,25 kuna.

NACIONAL: No ovo je još nepravomoćna presuda, je li tako?

Naravno. Nema razloga ni za kakvu euforiju. Dugo već radim, i imam iskustva s tužbama. Tužitelji vjerojatno misle da ću, što me više tuže, prije odustati. Ali evo, to se nije dogodilo. Radim svoj posao, ništa drugo.

NACIONAL: Kako ta vrst tužbi utječe na novinare i njihov rad?

Utječe, naravno, ma koliko se mi trudili da ne utječe. Pogledajte našu situaciju: održavamo mali portal tris.com.hr, i ponekad nemamo ni za plaću našem jedinom zaposlenom, i nekoliko minimalnih honorara. Jasno vam je što znači kad nam se dogodi ovakva tužba. U  ovom mom slučaju, za portal je bila sretna okolnost da sam tužena privatno, i nisam dopustila da portal snosi bilo kakve konzekvence. Preuzela sam potpunu odgovornost. Ali, ne želeći da i portal zadesi slična tužba, jer bi se netko mogao povesti za sličnim primjerom, ukinuli smo rubriku “Portret tjedna”, koja je redovito izlazila četiri ili pet godina. Eto, tako utječu tužbe. Mi se nećemo promijeniti kao profesionalci, ali, kao urednici, moramo razmišljati da zbog naših tekstova ne smijemo dovoditi ostale kolege u opasnost da izgube posao. I to nas, nažalost, dovodi do autocenzure, ili ukidanja cijelih rubrika.

NACIONAL: I to je, u isto vrijeme, odgovor na pitanje kako takve tužbe utječu na javni interes.

Apsolutno. Cilj tužbi uvijek je da nas ušutkaju. To neće učiniti, ali je činjenica da sudski procesi otupljuju oštricu, i da od toga javni interes apsolutno pati.

NACIONAL:  Osim što ste novinarka, imate i veliko uredničko, organizacijsko i sindikalno iskustvo. Kako doskočiti takvom pritisku na novinarstvo?

U ovako postavljenom društvu, s ovakvim pravosuđem, možemo se samo uzdati u sreću ili slučajnost, kao što se meni sada dogodilo. Ne možemo baš ne znam kako doskočiti. S druge strane, kolegama ne mogu preporučiti da izbjegavaju takve situacije, jer bih negirala sam smisao naše profesije. Jer ako se novinari pretvore u apologete vlasti ili u zapisničare, neće više ispunjavati svoju društvenu ulogu: tko će nadzirati vlast ako neće novinari? Tko će ukazivati na ‘krive Drine’? Unatoč svemu što sam u karijeri proživjela, mladim novinarima predlažem: slijedite savjest, i uvijek se, bez iznimke, vezujte za činjenice. Ako je nešto istina, za nju se vrijedi boriti do kraja. Ne treba odustajati, nipošto. Jer, što bude više novinara koji odustaju, situacija u društvu bit će sve lošija. Koliko god nam bilo teško, imamo odgovornost krčiti put.

NACIONAL:  Što treba učiniti u zakonodavnom smislu? Treba li iz Kaznenog zakona izbaciti odredbu o uvredi protiv časti i ugleda?

Apsolutno je treba dekriminalizirati. Jer, javne osobe smatraju uvredom sve što im ne odgovara. Pa nisu novinari ti koji trebaju brinuti o zaštiti njihovog ugleda i časti, nego oni, svojim javnim djelovanjem. Zašto bismo mi bili kažnjeni jer su oni griješili i svoj ugled i čast dovodili u pitanje, zbog nekih drugih interesa ili zbog oportuniteta? Zato mislim da se uvreda mora apsolutno dekriminalizirati.

NACIONAL: Oslobađajuća je presuda nepravomoćna. Što očekujete?

Ne bih se začudila da se tužiteljica žali. Očekujem da presude ne mogu varirati tek tako: od ukidanja, odbacivanja, pa do desetaka tisuća kuna odštete. I nadam se da će napokon prestati novinare derati i zastrašivati ovakvim tužbama, a naročito presudama.