Davor Užbinec, direktor KK Cedevita Olimpija, jedne od najboljih momčadi ABA lige, za Tempo sumira rezultate spajanja dvaju klubova iz Zagreba i Ljubljane te govori o košarkaškoj euforiji u Sloveniji

Prije četiri i pol godine predsjednik KK Cedevite Emil Tedeschi odlučio je preseliti klub u Ljubljanu i spojiti ga s KK Olimpijom, čime je nastao klub Cedevita Olimpija. U tri od četiri sezone novostvoreni klub bio je među četiri najbolje momčadi ABA lige, ali kako su tih godina Partizan i Crvena zvezda strahovito povećali svoje proračune, tako je bilo nemoguće boriti se za prvo mjesto i ulazak u Euroligu. Stoga klub igra EuroCup natjecanje gdje su prije dvije sezone igrali četvrtzavršnicu. Ove sezone Cedevita Olimpija odlučila se na angažman novog trenera, poznatog Talijana Simonea Pianigianija, koji bi s pretežno mladim igračima trebao razvijati novu momčad, o čemu smo razgovarali za Tempo s direktorom kluba Davorom Užbincom.

TEMPO: Čitajući slovenske medije, čini se da se poziva na sumiranje prve četiri godine otkako je stvoren košarkaški klub Cedevita Olimpija. Je li tome doista tako?

Ne želim da se na to gleda sa slovenske ili hrvatske strane jer od prvog dana naša je želja napraviti što kvalitetniji klub. Kada smo došli u Ljubljanu, Olimpija je bila na rubu ispadanja iz ABA lige. U prethodnih desetak godina samo je dva puta bila prvak Slovenije, više nije imala dobre rezultate koje su ostvarivali do 2012. godine. Financijski je klub bio u problemima usprkos skupini sponzora i entuzijasta koji su nastojali podići klub. No s proračunom koji su imali jedino su se mogli boriti za opstanak u ABA ligi. Fuzijom s Cedevitom stvoren je stabilan klub koji je svake godine među četiri najbolja u ABA ligi, redovito nastupa u EuroCupu te je osvojio većinu trofeja u slovenskim natjecanjima. Istovremeno, Cedevita je prije odlaska u Ljubljanu u posljednjih 10 godina bila, ne samo po broju naslova, najuspješniji hrvatski košarkaški klub. Bili smo drugi, sveukupno, najtrofejniji klub Hrvatske. U tih desetak godina samo jednom nismo bili u polufinalu ABA lige. Redovito smo igrali u europskim natjecanjima, gdje smo jednom došli na Final Four EuroCupa te jednom u top 16 Eurolige. Organizacijski smo bili na nivou klubova Eurolige. Uz sve to, KK Cedevita je bila podcjenjivana i osporavana, govorilo se da imamo novac, da smo umjetni klub, ali ja se i dalje pitam što to znači? Dolaskom u Ljubljanu, prenijeli smo našu organizaciju u koju smo uklopili mladu ekipu u marketing, PR kluba, zadržali smo financijsku stabilnost, što prepoznaje i cijeni javnost u Ljubljani. U sportskom dijelu koji je potrebno mjeriti po proračunima klubova s kojima se natječemo, mi smo u protekle četiri godine bili četvrti ili peti u ABA ligi po visini proračuna. Crvena zvezda i Partizan imaju proračun kojem se mi ne možemo približiti. Ispred nas je i Budućnost, a jedno vrijeme je bio i Mornar. Uz sve to, redovito dolazimo do polufinala ABA lige gdje smo posljednje dvije sezone ispadali u trećim utakmicama razigravanja. Ujedno, svake godine igramo EuroCup gdje nismo zadovoljni kontinuitetom rezultata, osim prije dvije godine kada smo igrali u četvrtzavršnici.

‘Crvena zvezda i Partizan imaju proračun kojem se mi ne možemo približiti. Uz to, redovito dolazimo do polufinala ABA lige i svake godine igramo EuroCup’

TEMPO: Upravo zbog tog rezultata od prije dvije sezone očekivala se uspješna prošlogodišnja sezona gdje je Cedevita Olimpija igrala polufinale ABA lige, ali smijenjen je trener Jurica Golemac, dok je odnos pobjeda i poraza u EuroCupu bio 3:15.

To je bio splet okolnosti. Mi smo prije dvije godine krenuli u sezonu izuzetno loše, ali nismo odmah išli na promjenu trenera, već smo išli na promjenu igrača. Tada smo bili pred raspadom sustava, javnost pa i dosta ljudi unutar kluba bili su za promjenu trenera, ali vjerovali smo u Golemca, znali smo da ćemo pokušati zamijeniti neke igrače. Uspjeli smo potpisati Zorana Dragića, Alena Omića i Yogija Ferrella i nakon nekog vremena sve se promijenilo, trener je kliknuo s igračima i počeli smo zbilja dobro igrati. Na žalost, ispali smo u četvrtzavršnici EuroCupa za „milimetar“ jer smo pobjednički koš postigli pola sekunde prekasno. U to vrijeme smo u nekoliko utakmice EuroCupa i ABA lige u Ljubljani imali 40 tisuća gledatelja. Što se tiče podrške gledatelja, očekivao sam nešto veći dolazak publike na utakmice. Mimo toga, podrška je izuzetna, o košarci se priča u restoranima, kod frizera, kod liječnika, svi je prate, za razliku od Zagreba, gdje je prati sve manji broj ljudi, i to većinom iz košarkaških krugova. Nakon spajanja dvaju klubova, očekivalo se da ćemo se boriti za vrh ABA lige i članstvo u Euroligi. Na žalost, proračuni Partizana i Crvene zvezde su nekoliko puta veći od našeg, ali smo ih, i pored toga, prošlih sezona pobijedili u Ljubljani u polufinalu ABA lige i izgubili u odlučujućim trećim utakmicama u Beogradu. Dakle, mi smo pri vrhu, što pokazuje stabilnost. I ja bih volio da igramo Euroligu, to je naša ambicija i želja, ali u ovim okolnostima to je vrlo teško. Mora se znati da Partizan i Crvena zvezda imaju velike prihode od javnih poduzeća, kako državnih, tako i lokalnih. Mi imamo ono što dobivamo po Pravilniku o sportu Grada Ljubljane, što ne čini ni 10 posto našeg ukupnog proračuna i mora se namjenski potrošiti. U Zagrebu je bila slična situacija, osim što je postojao fond za klubove od posebnog gradskog interesa. To je bio jedan od razloga zbog kojeg smo otišli. Cedevita je ostvarila rezultate, redovito isplaćivala sve svoje obaveze, a klubovi koji su bili na rubu stečaja bili su od posebnog interesa te su godišnje dobivali nekoliko milijuna kuna, za razliku od nas, kao jednog od najuspješnijih gradskih klubova, koji taj novac nismo dobivali Ovako ovisimo isključivo o privatnim sponzorima, o Atlantic Grupi koja ipak nije žvakaća guma koju možeš rastezati koliko hoćeš. Cedevita Olimpija sada ima najjače sponzore u regiji. Pored Atlantic Grupe tu je Petrol, Triglav osiguranje, NLB banka, Spar, BTC, ali to su iznosi koji se ne mogu usporediti s onima u Europi.

Cedevita Olimpija u europskim natjecanjima najveći je uspjeh ostvarila prije dvije sezone kada joj je u posljednjim sekundama izmakao plasman u poluzavršnicu EuroCupa. FOTO: Ales Fevzer

TEMPO: Je li točno da vam je ovosezonski proračun manji za 30 posto u odnosu na prošlu sezonu?

Na prihodovnoj strani imamo manje prihode, a na rashodovnoj imamo porast troškova poslovanja uslijed rasta cijena praktički svih usluga koje trebamo. Osim toga, slovenska vlada je od nove godine donijela novi zakon kojim su povećani porezi na plaće i to za više od 10 posto, što se kod nas odražava na povećanje plaća igrača. To povećanje poreza stajalo nas je jednog dobrog igrača, dok smo sveukupno sastavili ekipu sukladno mogućnostima koje su manje nego prijašnjih sezona.

TEMPO: No zato ste odlučili uložiti u dovođenje poznatog talijanskog trenera Simonea Pianigianija. Trogodišnji ugovor znači da s njim imate plan na duge staze.

Naravno, to je vizija našeg trogodišnjeg plana. To znači, uz smanjenje proračuna, orijentaciju na mlade igrače čak i po cijenu rezultata. Simone Pianigiani je to prihvatio, njemu je to novi izazov u karijeri. Nakon uspješne karijere u vodećim europskim klubovima, radio je u Kini te posljednju sezonu odmarao. Ponovno je dobio želju vratiti se na košarkašku scenu i prepoznao je naš klub kao pravo mjesto za to. A mi smo klub koji u europskim krugovima slovi za uređen i financijski stabilan klub. Financijski nas nije stajao ništa više od trenera koje smo imali prije, uklopio se u naš proračun. Mi imamo sedam mladih igrača na čelu s Karlom Matkovićem koji je budućnost hrvatske košarke, koji je već draftiran te će najvjerojatnije nakon ove sezone otići u NBA. On će uskoro biti jedan od nositelja hrvatske reprezentacije. Matković je došao u naš klub, tada u Zagrebu, s 15 godina i prošao je kroz sve naše selekcije. Takav plan nije moguće ostvariti u kratkom roku te smo stoga dogovorili višegodišnji ugovor. Sve ovo je izazov za našeg trenera, njemu je sve ovo novo. I njemu će trebati vremena da se prilagodi. U isto vrijeme, imamo i novog sportskog direktora, Vladu Ilievskog, jer nas je nakon četiri godine napustio Sani Bečirović koji je otišao u Panathinaikos. To je i meni i klubu veliko priznanje. Nema baš puno transfera na razini sportskih direktora. Uglavnom, okrenuli smo se mlađim i neiskusnijim igračima i trebat će sezona ili dvije dok se sve to ne stabilizira. Jednako je važno i da navijači i javnost to razumiju.

‘ABA liga je po kvaliteti puno jača od bilo kojeg nacionalnog prvenstva zemalja bivše Jugoslavije. Nijedan hrvatski klub ne buni se protv ABA lige’

TEMPO: Što se dogodilo s Justusom Hollatzom, mladim njemačkim reprezentativcem, koji je potpisao za Cedevitu Olimpiju, ali ste ga onda posudili Anadolu Efesu?

Hollatz ima zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva. On je prošlu sezonu igrao u Španjolskoj, kod Veljka Mršića u Breogánu, pokazao se kao nadolazeći talent. Potpisali smo ga, ali se Anadolu Efesu ozlijedio jedan igrač i oni su se zainteresirali za Hollatza. Mi ga nismo željeli prepustiti, ali ugovor koji su mu ponudili i mogućnost igranja u jednom od najboljih europskih klubova dovelo je do toga da ga nismo mogli zadržati te smo ga, na kraju pregovora, posudili i dobili dobru naknadu za to.

TEMPO: Kako ste uspjeli potpisati slovenskog reprezentativca Klemena Prepeliča?

On je u reprezentaciji Slovenije jedan od najboljih igrača, odmah iza Dončića. S obzirom na to da je bez kluba, ukazala nam se prilika koju smo iskoristili. Prepelič živi u Ljubljani, dolazi na naše utakmice i postojala je obostrana želja da se dogovorimo tako da smo ga potpisali do Nove godine, s mogućnošću ostanka do kraja sezone, što bi bila velika sportska stvar.

Davor Užbinec u društvu dopredsjednika Cedevite Olimpije Tomaža Berločnika, predsjednika kluba Emila Tedeschija i bivšeg sportskog direktora Sanija Bečirovića. FOTO: KK Cedevita Olimpija

TEMPO: Kako se u Ljubljani gleda na ABA ligu? U Hrvatskoj se bune zbog zgusnutog rasporeda utakmica koje se nekad igraju dan za dan, u Srbiji izbornik Svetislav Pešić tvrdi da je ABA liga preslaba te se srpski igrači ne razvijaju na pravi način.

ABA liga je napravljena da bi se dobilo konkurentnije i zanimljivije natjecanje nego što su bila domaća prvenstva. ABA liga je po kvaliteti puno jača od bilo kojeg nacionalnog prvenstva zemalja bivše Jugoslavije. Tko se u Hrvatskoj buni protiv ABA lige? Ni jedan se klub ne buni, klubovi su zagovornici ABA lige koja im omogućava kvalitetnije utakmice s većim brojem gledatelja, što omogućava određene prihode. Također, liga je besplatna i klubovi nemaju troškove. Problemi nastaju kada treba uskladiti termine nacionalnog prvenstva s onima ABA lige. Mi kao suvlasnici lige sigurno nismo protiv nacionalnog natjecanja, samo treba naći format natjecanja kako bi se moglo što kvalitetnije i u interesu košarke igrati oba natjecanja. U prilog ABA ligi govori i veliki broj igrača koji su iskustvo stekli igranjem u ABA ligi, a kasnije završili u NBA ligi ili u klubovima Eurolige. Zatim, trenutno u ABA ligi igraju dva euroligaša, Partizan i Crvena zvezda. Kada bi slovenski i hrvatski klubovi imali priliku igrati službenu utakmicu s euroligašima? Također, ABA liga registrirana je kao poduzeće u Hrvatskoj, ured je u Zagrebu, svi se porezi plaćaju u Hrvatskoj. Iz natjecateljskog segmenta klubovi iz regije jedino kroz ABA ligu mogu zaigrati u Euroligi ili EuroCupu. Sve navedeno govori u prilog ABA lige. Naravno, ne smijemo reći da nema mjesta za napredak i da se liga ne bi mogla unaprijediti.

TEMPO: Logično je da je u Sloveniji interes za košarkom veći jer imaju Dončića, jednog od najboljih košarkaša na svijetu, 2017. je bila prvak Europe, za jednu loptu joj je izmaklo finale na posljednjim Olimpijskim igrama. Hrvatska nema ništa od toga.

U Sloveniji se više govori o košarci nego u Hrvatskoj. Euforija oko Dončića u Sloveniji mogla bi se usporediti s euforijom kakva je bila u Hrvatskoj oko Dražena Petrovića. Reprezentacija ima kontinuitet, to su fantastični uspjesi kojih oni nisu ni svjesni. Na posljednjem Svjetskom prvenstvu igrali su četvrtfinale s, zbog ozljeda, okrnjenom reprezentacijom. A javnost je bila kritična prema tom rezultatu koji je fantastičan.

‘Bio sam za pregovaračkim stolom, cilj je bio stvoriti euroligaša, ali nismo mogli dobiti nikakve podatke o stvarnom dugu Cibone ni bilo koje druge informacije’

TEMPO: Prisjetite li se vi i Emil Tedeschi događaja od prije od više od 10 godina, kada vam je bilo zabranjeno preuzimanje Cibone koja je sada pred gašenjem?

Otkako se posljednjih mjeseci događa s Cibonom ovo što se događa, jako je puno pitanja, ljudi me zovu, zanima ih hoćemo li sada preuzeti Cibonu. Mi smo tada bili zainteresirani jer smo smatrali da bi to bio super projekt za hrvatsku košarku. Grad je, s Atlantic Grupom, mogao napraviti stabilnog euroligaša. To je bio cilj. Ideja je bila da Cedevita ostane kao razvojni klub. Meni bi kao Zagrepčaninu, kao nekom tko je rastao uz Cibonu, bilo drago da sam u Ciboni. Ne znam tko je u pozadini Cibone vukao konce, ali s obzirom na to da sam bio za pregovaračkim stolom, iz prve ruke mogu reći da nismo mogli dobiti nikakve podatke ili informacije o stvarnom dugu niti bilo koje druge podatke koji su najnormalnija i minimalna stvar kada razgovarate oko kupovine ili ulaska u bilo kakav pravni subjekt. Razgovori su trajali neko vrijeme i kada smo utvrdili da je njihova želja bila da mi uložimo nekoliko milijuna eura, a da oni nastave upravljati klubom, onda smo odustali. Za usporedbu, kada smo se spajali s Olimpijom, znalo se koliko je Cedevita uložila, koliko Olimpija, kolike su bile obaveze, sve je bilo apsolutno transparentno. Shodno uloženom, podijeljena su i mjesta u Upravnom odboru. I u svemu tome nije bilo nikakvih problema niti nesuglasica. Da je tako bilo s Cibonom, moguće je da bih danas i dalje bio u Zagrebu i radio u euroligaškom klubu. Na žalost za Cibonu, nečiji sitni interesi su prevladali.