Najpoznatiji je kao vođa sarajevske rock skupine ‘Zabranjeno Pušenje’, a tih se početaka prisjeća i Nele Karajlić – njegov prijatelj iz Pušenja, ali i iz djetinjstva:

“Sejo (Davor Sučić) stanovao je sprat iznad mene, ukoso, tako da je stan u kojem sam ja stanovao bio isti kao i njegov, samo preslikan u ogledalu. Između mene i njega stajalo je 16 stepenika, osam u jednom, osam u drugom pravcu, i miris punjenih paprika koje je njemu i njegovom bratu Vladi majka Katica ostavlјala prije nego što bi otišla na posao.

On je od mene stariji godinu i po dana po rođenju, a godinu po školi, ali su se generacije cijepale tačno na onoj granici mog i njegovog godišta. Drugim riječima, ja sam ostao vječno mala raja, a on je, iako najmlađi među njima, uvijek važio za veliku raju. Taj jaz nikad nije bio prevaziđen. Činilo mi se da mi je potrebna još samo jedna godina da i ja zaslužim da uđem u ono što se zvalo velika raja. Ta godina, godinama, nije dolazila, a ja sam uzalud pokušavao da sakupim poene koji mi omogućavaju ulaznicu za više društvo.

Nisu samo godine bile razlog mog neulaženja u veliku raju, već i nepokoleblјiva strogost mojih roditelјa. Sejo se mnogo ranije osamostalio, izgledao je kao neko ko poznaje život, ko njime vlada, njegovi drugovi su bili meni nedokučivi, tajanstveni, njegova priča nerazumlјiva, a njegov pogled na život uvijek zreliji i jasniji od mog. Moji roditelјi su zaveli vrlo jasnu disciplinu unutar sistema. Znalo se kad se jede, znalo se kad se spava, kad se ide u posjetu rođacima, kad se iz posjete vraća i tu nije bilo nikakvih pomjeranja… Kod Seje je sve bilo slobodnije, zasnovano na međusobnom povjerenju između njega, majke i Vlade. Imao sam osjećaj da se njegova majka nikad ne lјuti na njega, a kod mene u kući uvijek je bila galama. Meni je njegova zrelost bila nedokučiva.”