Krajem prošloga tjedna zastupnik ORaH-a u Europskom parlamentu Davor Škrlec razgovarao je za Nacional. Škrlec je međunarodno priznati stručnjak za energetiku i zaštitu okoliša, profesor je na FER-u i zaposlen je u Zavodu za visoki napon i energetiku od 1987. godine. Svoju znanstvenu karijeru upotpunio je političkom tako da se učlanio u SDP, stranku u kojoj je bio aktivan u gradskim savjetima u Zagrebu i u Središnjem savjetu SDP-a za zaštitu okoliša. U Vladi Zorana Milanovića bio je pomoćnik ministrice Mirele Holy u Ministarstvu za zaštitu okoliša i prirode.

Dužnost je napustio na vlastiti zahtjev, mjesec dana nakon odlaska ministrice Mirele Holy iz SDP-a, ponajviše razočaran time da se Plan 21 ne provodi. Pridružio se Mireli Holy u novoj stranci ORaH, uvjeren da je to najbolji način borbe za sretniju i prosperitetniju budućnost u Hrvatskoj. Kada je ORaH na opće iznenađenje osvojio jedan mandat na europskim izborima u svibnju 2014., umjesto Mirele Holy u Europski parlament otišao je upravo on, da bi na europskoj političkoj sceni predstavljao hrvatske zelene. U međuvremenu je ORaH izgubio na rejtingu i na posljednjim parlamentarnim izborima nije uspio prijeći izborni prag, a Škrlec zbog tog neuspjeha ne skriva svoje razočaranje. U razgovoru za Nacional govori o budućnosti OraH-a, indolentnosti i propustima bivše vlade u komunikaciji s europskim institucijama te komentira postizborne pregovore o sastavljanju nove.

NACIONAL: Kako komentirate trakavicu o sastavljanju vlade i ponašanje Zorana Milanovića, Tomislava Karamarka i čelnika Mosta?

Jedan od ogromnih problema Hrvatske je taj da od trenutka raspisivanja izbora do formiranja novog saziva Sabora život u Hrvatskoj stane. To nam se događa u četverogodišnjim ciklusima, a nakon toga nam se događa resetiranje svega i to je razlog zašto mi nazadujemo, a ne napredujemo. Ja sam mojim kolegama u stranci još ljetos govorio da ćemo doći u pat poziciju računajući, naravno, da će ORaH imati zastupnike u Saboru. Nisam mislio da bismo mi mogli biti presudna opcija koja će odlučivati o novoj vladi, ovako kako Most sada radi, ali predvidio sam da će biti pat pozicija. Prognozirao sam i to da ćemo ući u vrlo nestabilnu fazu političkog života iz jednostavnog razloga što ni Milanović, ni Karamarko, zbog njihova osobnog sukoba i njihovih karaktera nisu u stanju prevladati nesuglasice i napraviti koaliciju u kojoj im Most i ne treba. Jer ako im je stvarno stalo do Hrvatske, onda bi trebali pregristi jezik i dogovoriti se. Možda je usporedba loša, ali to se upravo dogodilo u Europskom uniji, u kojoj su europski pučani i socijaldemokrati dogovorili podjelu funkcija. Jean Claude-Juncker, član Europske pučke stranke, postao je predsjednik Europske komisije, a socijaldemokrat Martin Schulz predsjednik Europskog parlamenta. I u Hrvatskoj, ako se pogledaju rezultati izbora, nitko nema potrebnu većinu i tako bi se trebali podijeliti. Svakoj opciji je potrebno savezništvo onog drugog da bi neki zakon prošao, da bi stvari funkcionirale. I zato mi je uloga Mosta u tome zapravo nepotrebna.

NACIONAL: Kako ocjenjujete njihovo ponašanje posljednjih mjesec dana i sve novije i novije zahtjeve iz dana u dan?

Mislim da su i oni sami bili iznenađeni rezultatom i brojem mandata koje su osvojili. A onda svakoga dana zapravo otkrivaju kako država funkcionira. Ako i oforme vladu, isto tako će početi shvaćati kako funkcionira Europska unija, čija je Hrvatska članica. Tog me najviše strah, zato što se u Hrvatskoj, kao i u ostalim zemljama, jako puno toga veže uz europski semestar i kontrolne mehanizme Unije, uz provođenje politika uz određene ciljeve, obvezujuće i neobvezujuće. Mi smo članovi klubu čijih se pravila moramo pridržavati, a osim što od devetog mjeseca premijer ide na sastanke Europskog vijeća i ministri na svoje ministarske sastanke, ništa se drugo ne događa. Mi ne živimo u Europskoj uniji.

NACIONAL: Koji je, prema vašim saznanjima, najprljaviji dio postizbornih dogovora?

Ja bih rekao da sve njih, a i Most, sada već boli briga za program i reforme. Postaje sve očitije da se radi o trgovini foteljama i pozicijama u ministarstvima. Čak sam čuo da je Most tražio i mjesta predsjednika saborskih odbora, pa je to šokiralo ove u HDZ-u koji su im rekli: čekajte, ne ide to tako, to se određuje po tome koliko je koja koalicija ili stranka dobila mandata i koliku ima jačinu u Saboru. To se preslikava kao u Europskom parlamentu. Most je jedna grupa ljudi koja je uletjela u prostor i sad se snalazi kako zna i umije, a jedino što zna je trgovati.

NACIONAL: Je li Most od vas prepisao dio programa?

Da, naravno, puno su toga prepisali, jedino su zaboravili prepisati dio u kojem se kaže kako bi se te reforme trebale provesti i financirati. Prepisivali su iz dijela gospodarstva, iz okoliša, a nekih ključnih dijelova, poput vanjske i sigurnosne politike nisu se ni dotaknuli. Tu je i ideja o konceptu nula otpada. Lijepo je imati jednu organizaciju na nivou EU-a koja se zalaže za to da uopće nemamo otpada. Međutim, svakome tko je imao bilo kakve veze s gospodarstvom jasno je da se to ne može dogoditi preko noći, da je za to potrebno vrijeme jer nikome, pa ni zelenima nije stalo da ljudi ostanu bez posla i da budu gladni. A i za to treba jako puno novca. Baš sam nekome rekao kako je to teoretski izvedivo, samo da bismo se morali zadužiti još jednom koliko smo već zaduženi da bismo riješili taj problem. Da ne spominjemo one druge koje imamo.

NACIONAL: Je li vam žao da niste išli u prijeizbornu koaliciju s lijevom opcijom?

Mislim da je u jednom trenutku trebalo pregristi i možda ući u koaliciju, tim više što nam je to bilo vrlo konkretno nuđeno. To je bilo važno zato što je preživljavanje stranke ipak trebao biti prioritet.

NACIONAL: Ako dođe do novih izbora, mislite li da bi se trebala oformiti nova lijeva platforma u koju bi u predizbornu koaliciju trebao ući i ORaH? Čini mi se da vam je Mirela Holy nedavno zamjerila ideju o ulasku u takvu koaliciju?

Suzdržat ću se u procjeni s kim bi se trebalo ulaziti u koaliciju, odnosno hoće li to biti ta ista koalicija Hrvatska raste ili ne, odnosno hoće li oni u ovom obliku opstati. A što se tiče stvaranja velike lijeve platforme, ja bih rekao da to građani i očekuju od nas. Svi oni koji žele vidjeti ORaH na političkoj sceni očekuju da mi nešto tako napravimo. Ja se nemam namjeru kandidirati niti za jednu funkciju u stranci, ja ih mogu samo savjetovati. Ne živim u iluziji da bi se taj savjet poslušao. On može imati određenu težinu zato što sam europarlamentarac i zato što slušam i savjete drugih ljudi koji dolaze iz Europe, kojima je također cilj da u Hrvatskoj zelena opcija preživi. Mi sada moramo definirati svoj cilj i odrediti što zapravo želimo napraviti. Ako želimo za četiri, pet ili deset godina biti politička snaga u Hrvatskoj, onda moramo do tada preživjeti.

NACIONAL: Kako vidite budućnost HDZ-a i SDP-a nakon ovog postizbornog iskustva? Spomenuli ste problem osobnosti vođa i jedne i druge stranke, kao i pomanjkanje unutarstranačke demokracije. Hoće li ih ovo stanje prisiliti da se reformiraju iznutra, odnosno barem onu stranku koja ne uspiju formirati vladu?

Vrlo je nezahvalno govoriti o tome, ali mislim da se ni na obje strane ne radi samo o jednoj osobi. Tu bi se moralo raditi o odlasku više ljudi. I ako neka osoba iz sadašnjih rukovodstava jedne ili druge stranke dođe na njihovo čelo, ne vjerujem da će to značiti bilo kakvu reformu u tim strankama. Trebao bi se dogoditi ozbiljniji zaokret. Očito je da do sada nisu bili spremni na veliku koaliciju koja bi pokazala jesu ili sposobni ili ne, zato što se ni do sada nisu dokazali rezultatima. Jedino kada bi sakupili ljude u svojim strankama koji vrijede i znaju, a ima ih, samo ne mogu doći do izražaja, u tom slučaju došlo bi do pomaka.

NACIONAL: U pregovorima su svi rekli da odustaju od problematičnih projekata poput Plomina. Nije li to bio jedan od razloga zbog kojih ste i dali ostavku? Zar se takve odluke mogu mijenjati samo zbog želje za vlašću?

Očito da je tako. Sad se zapravo pristaje na sve samo da bi se dobile fotelje. Inače, to je jedan dio energetske politike koji je Most preuzeo od nas. Čudi me da još uvijek pojedinci i obje koalicije gledaju na te velike projekte kao na nešto što će pokrenuti Hrvatsku. To je meni bilo zvono na uzbunu da oni zapravo uopće ne prate europsku politiku i europske trendove. Jedno je ono što se događa kratkoročno, a drugo su projekti s dugoročnim posljedicama. Ovi energetski projekti su dugoročni. Pogreška danas je pogreška s posljedicama koje bi se osjećale sljedećih trideset-četrdeset godina. Međutim, zaokret radi Europska unija tako da se smanjuje emisija plinova i uvodi se cirkularna ekonomija koja zadire u jednu bolnu točku Hrvatske, a to je gospodarenje otpadom. Iako je ta cirkularna ekonomija samo deset posto gospodarenja otpadom. To samo dokazuje da Hrvatska ne zna koristiti prilike koje joj pruža članstvo u Europskoj uniji. Jer su sve te politike vezane uz javni novac iz europskih fondova ili uz privatni kapital koji te projekte prati. I zato mi nemamo investicija.

NACIONAL: Iako je ORaH bio veliko iznenađenje na izborima za Europski parlament i osvojili ste jedan mandat, a stranka je imala rejting od preko 16%, na posljednjim izborima niste prešli prag. Zašto se to dogodilo i tko je kriv?

Ja bih tu najmanje okrivio građane, a za to je kriv splet pogrešnih odluka unutar OraH-a, pripomognut s „prijateljima izvana“, a dijelom je možda i posljedica sukoba na osobnoj razini između predsjednika pojedinih stranaka. Rezultat toga je da su simpatizeri OraH-a ili oni koji bi inače dali glas toj stranci zbog velike polarizacije političke scene na lijevo i desno, kao i zbog straha da će im glas biti bačen, glasovali na sigurno.

NACIONAL: Kao što je i najavila nakon izbornog poraza, predsjednica ORaH-a Mirela Holy dala je početkom mjeseca ostavku na svoju funkciju, a s njom i vi i Božana Zadro kao potpredsjednici stranke. To je odgovoran i moralan potez, ali hoće li on imati pogubne posljedice za ORaH, slično kao ostavka Dragutina Lesara za Hrvatske laburiste?

Za ORaH je u ovom trenutku nezgodno to što je ostao bez oba potpredsjednika stranke, s tim da sam ja imao puno opravdanje da to napravim zato što nisam bio zadovoljan izvješćem koje se odnosilo na cijelu stranku, pa i na mene osobno. Ali ne želim ići u detalje. Mislio sam da je moja moralna obveza kao potpredsjednika dati ostavku jer nisam ispunio očekivanja prema planu stranke. Iako mislim da sam dosta toga ispunio, nije se uzeo u obzir moj rad u Europskom parlamentu i sve što je doprinijelo regionalnoj i međunarodnoj prepoznatljivosti ORaH-a, kao i važnosti zelene opcije u Hrvatskoj. Ono na što sam osobito ponosan je to da i drugi kolege, iz drugih političkih opcija cijene rad OraH-a. Neki su mi rekli kako im je žao da ORaH nije uspio osvojiti niti jedan mandat jer je svima jasno da danas u svakoj zemlji EU-a mora postojati zelena stranka. Budući da sam veći dio tjedna odsutan iz Hrvatske, to sam nastojao nadoknaditi vikendima i bio sam jako angažiran u stranci. U svom automobilu prošao sam preko deset tisuća kilometara u deset mjeseci, radeći s ljudima na terenu. Zato me je još više pogodilo izvješće stranke koje se odnosilo na mene jer sam i u ovu kampanju, kao i rad tijekom godine, uložio puno truda.

NACIONAL: U Europskom parlamentu član ste Klub zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza. Kako izgleda vaša suradnja s dvije velike frakcije i s ostalim hrvatskim zastupnicima? Kako je moguće da je idilična u Bruxellesu i nemoguća u Hrvatskoj?

Nije baš toliko idilična atmosfera kao što se to čini iz hrvatske perspektive, ali je sasvim sigurno civiliziranija i na višoj razini. Ono što je važno je to da mi, iako imamo suprotstavljena mišljenja, razgovaramo o tome. I razlika u odnosu na Hrvatsku je ta da se na kraju ipak postigne kompromis. Malo popusti jedan, malo drugi i iako nitko nije baš sasvim zadovoljan, postigne se rješenje. Rijetko se raziđemo bez nekog zaključka. Kultura rada u Europskom parlamentu, kao i u ostalim europskim institucijama, takva je da se više puta sjeda za stol i razgovara, dok se na koncu ne postigne dogovor.

NACIONAL: Kako komentirate postavljanje žilet-žice na slovenskoj granici?

To je katastrofa, a to sam već i rekao u jednom intervjuu poznatoj slovenskoj televiziji, da su policiji u svim zemaljama poznati ilegalni prijelazi i da se točno zna gdje treba pojačati nadzor. Ovaj potez mogu protumačiti jedino tako da se skreće pozornost s unutarnjopolitičkih problema na granične probleme s Hrvatskom i migrantima. Zanimljivo je da su Slovenci istaknuli da je njihova dnevna cijena zbrinjavanja po migrantu 130 eura. Hrvatska i Njemačka tražile su 45, a Srbija 80. Ne znam zbog čega je Slovencima potreban tri puta veći iznos po migrantu za puno kraći prolaz, nego recimo nama u Hrvatskoj.

NACIONAL: Zašto su Hrvatska i njeni napori i pozitivni rezultati u zbrinjavanju ljudi u prolazu kroz Hrvatsku ostali gotovo potpuno neprimijećeni? Može li se tvrditi da je to zbog loše diplomacije ili loše vanjske politike?

Mi prije svega imamo problem u komunikaciji s međunarodnom zajednicom i europskim institucijama. Ono što se događa je to da reakcije iz Hrvatske dolaze, a da se prije toga ne brifiraju veleposlanici europskih zemalja u Hrvatskoj, pa čak ni u Bruxellesu. Tako da onda informacije o potezima hrvatske vlade dolaze prekasno, nakon što je neka akcija odrađena. Slovenci to rade pametnije, oni obavještavaju unaprijed, pripremaju teren i nađu saveznike. A što se tiče Srbije, ilustrirat ću njihovo djelovanje. Oni nama u Europski parlament tjedno dostavljaju Kurir na engleskom. Mi iz zemalja bivše Jugoslavije možemo tvrditi da znamo istinu i pratimo što se događa, međutim, za većinu zastupnika iz ostalih europskih zemalja to je jedan izvor informacija, legalan izvor za koji se Srbija pobrinula. Jasno je da je Hrvatska članica EU-a i da možda nema potrebe da to radi kroz Europski parlament ali, koliko sam čuo, to nismo radili ni u procesu pristupanja. Osim toga, mi već polako počinjemo iritirati Europski parlament time da u zahtjevima koji su vezani za zemlje bivše Jugoslavije ističemo isključivo naš nacionalni interes, umjesto da ga upakiramo u europski problem. Slovenci to odlično rade, pa njihov problem postaje europski problem, a naš problem uvijek ostaje samo naš.

NACIONAL: Čini se i da članovi naše socijaldemokratske vlade ne održavaju dovoljno čvrste odnose sa svojom političkom grupacijom u Europskom parlamentu? HDZ je uvijek njegovao bliske veze i osobne kontakte s europskim pučanima.

Ne sjedim na sastancima njihovih klubova i ne mogu to detaljno znati, ali mogu se sjetiti jedne indikativne situacije: kada smo prošle godine donosili rezoluciju o Vojislavu Šešelju, svaki klub zastupnika u kojem je bio netko iz Hrvatske imao je svog pregovarača koji je sudjelovao u raspravi o tome kako će izgledati tekst rezolucije. Predstavnik kluba zelenih bio sam ja, predstavnik kluba liberala bio je kolega Jozo Radoš, kolegica Ruža Tomašić predstavljala je svoj klub konzervativaca, Andrej Plenković bio je ispred europskih pučana, a jedino je ispred socijaldemokrata bila Slovenka Tanja Fajon. Ne želim spekulirati govori li to nešto o utjecaju naših zastupnika među socijalistima u Europskom parlamentu, ali to je malo čudno zato što se priča o Šešelju ipak prije svega odnosila na Hrvatsku.