Davor Matijević (38) mladi je, no politički poprilično iskusan predsjednik splitske organizacije Socijaldemokratske partije (SDP), koja se već dugi niz godina oporavlja od blamaže nastale izborom Ive Baldasara za gradonačelnika i njegovim, po općem sudu, krajnje neuspješnim mandatom. Paralelno, u splitskom SDP-u tradicionalno su konstantna previranja, međusobni sukobi i obračuni, a to rezultira kadrovskom katastrofom: stranka je prošlog mjeseca s ionako mršava dva od 31 gradskog vijećnika spala na jednog jedinog, upravo Matijevića, dok se drugi, Damir Barbir, u ključnom trenutku priklonio Ivici Puljku, osigurao mu apsolutnu većinu u Gradskom vijeću i potom istupio iz stranke. Barbira u SDP-u, ali i u većem dijelu javnosti, danas uglavnom nazivaju „Puljkovim žetončićem“.

Sam Matijević je, pak, točno na polovini mandata aktualne gradske vlasti ostvario ono što se pretpostavljalo da će prije ili kasnije napraviti – odveo je SDP, odnosno, samoga sebe, u oporbu. U prethodne dvije godine situacija je na trenutke bila gotovo pa bizarna: nakon što je gradska organizacija te stranke odbila prijedlog (odnosno, nalog) središnjice i predsjednika Peđe Grbina da s Puljkom sklopi formalnu koaliciju i tako mu osigura većinu u Gradskom vijeću, dogovorena je labava „projektna suradnja“. To je značilo da SDP formalno ne sudjeluje u vlasti, da njegovi članovi ne preuzimaju bilo kakve funkcije i fotelje te da bez ikakve formalne odluke podržavaju gradsku vlast u odlukama koje smatraju dobrima. No ta ideja pokazala se neostvarivom, barem u ovom slučaju, dojam je da je Ivica Puljak imao više problema s SDP-om i Davorom Matijevićem kao svojim partnerima nego s većinom stvarne oporbe.

Kad bi neka bitna odluka zapela na njegovom glasu, splitski gradonačelnik optuživao je Matijevića da se „uhvatio u kolo“ s HDZ-om i Kerumovim HGS-om, a u nekoliko navrata tvrdio je i da je ovaj sklon političkoj trgovini. Matijević se, s druge strane, žalio da je s Puljkom gotovo nemoguće surađivati, da nije sklon bilo kakvoj komunikaciji i dogovorima te da u vođenju grada i nije toliko principijelan kao što se predstavlja. Suradnja Centra i splitskog SDP-a definitivno je „pukla“ na odluci o kreditu od 150 milijuna eura kod Europske investicijske banke (EIB), ali na tome su se raskolila i dvojica vijećnika potonje stranke. Damir Barbir priklonio se Puljku i osigurao mu presudnu šesnaestu ruku, a Matijević i SDP i službeno su postali oporba. Dojam je da se i jedni i drugi osjećaju lagodnije nakon takvog razvoja događaja, što je Davor Matijević potvrdio u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: Nakon dvije godine „programske“ i „projektne“ suradnje, splitski SDP sada je i službeno oporba Ivici Puljku. Jeste li zapravo cijelo vrijeme priželjkivali takav scenarij, što se moglo zaključiti iz vašeg, u najmanju ruku, ambivalentnog odnosa u tom periodu? Jeste li u startu bili iskreni kada ste podržali Puljka?

Suradnja je pukla jer smo tražili da svaka tranša kredita ide na Gradsko vijeće. Podržali smo preko 95 posto gradonačelnikovih odluka bez ikakvih uvjeta, pa čak i mnoge kadrovske i operativne odluke s kojima se nismo slagali, jer smo smatrali da je za njih odgovoran gradonačelnik koji je dobio legitimitet na izborima. Ovo je bila odluka za sljedećih pet mandata i petero gradonačelnika i ako smo je već donosili, bio je red osigurati mogućnost barem minimalne kontrole kroz Gradsko vijeće. Sjetimo se kakve smo sve gradonačelnike imali i kako su se oni ponašali.

Ivicu Puljka ničim nismo uvjetovali, dali smo mu bezuvjetnu podršku odmah nakon izbora, nismo tražili nijednu funkciju i u suradnji smo bili maksimalno transparentni i korektni. Bez pretjerivanja, ne znam je li mogao dobiti korektnijeg partnera od nas.

NACIONAL: Splitski SDP na posljednjim izborima zabilježio je ne osobito slavan rezultat osvojivši tek dva od ukupno 31 mjesta u Gradskom vijeću, a sada je ostao bez polovice – vaš kolega Damir Barbir podržao je Puljka, postao dio njegove većine i izišao iz SDP-a. Strahujete li da će vas Puljak i njegov Centar „progutati“, kao što su to učinili centru i ostacima ljevice u gradu?

Preživjeli smo najgore. Posljednji izbori bili su referendumskog karaktera, a Puljak je ostvario rezultat koji više nitko neće ponoviti. Na tim izborima od samog početka smo se doslovno borili za politički opstanak i preživljavanje, mislim da će za dvije godine naša uloga na lokalnim izborima biti itekako ozbiljnija i relevantnija. Posrtali smo u prošlosti, skupo smo plaćali svoje pogreške – i neka smo – ali sada smo u procesu građenja stranke iz temelja i pripremama za lokalne izbore 2025. godine. Teško je i pobrojiti niz stranačkih aktivnosti, ideja ili inicijativa koje smo zastupali kroz Gradsko vijeće u zadnjih godinu dana, a pred nama su nešto manje od dvije godine do izbora i to vrijeme ćemo maksimalno iskoristiti kako bismo vratili povjerenje birača. Stvarno vjerujem da smo na dobrom putu.

NACIONAL: Kako komentirate postupak Damira Barbira, je li on zbilja Puljkov „žetončić“?

Tužno je, ali ne bih se iznenadio da se sutra nađe na Puljkovoj listi za Sabor. Kažu mi da je to bila njegova cijena.

NACIONAL: Što vi zapravo zamjerate Ivici Puljku? Kako komentirate njegovo vođenje grada u protekle dvije godine?

Zamjeram mu što umjesto promjena i projekata imamo političke parole, populizam i kadroviranje u stilu HDZ-a, HGS-a, pa ako hoćete i SDP-a u najgorim danima. Za svaku socijalnu mjeru ili politiku morali smo ga doslovno kumiti, a kada se ne bismo složili, označavao bi nas kao HDZ-ovce. Jednako tako se kleo u ljude iz Pametnog pa ih prozvao izdajicama kada su ga kasnije razotkrili, utopio je Antu Pranića koji je Marijanu Puljak i Centar realno i doveo u Sabor, odrekao se Maje Đerek koju je mjesecima veličao kao najbolje pojačanje gradske uprave samo zato što je rekla svoje mišljenje. U isto vrijeme imamo direktore gradskih tvrtki Čistoća ili Park šume Marjan, da ne idem dalje, koji se ponašaju i komuniciraju kao da su rane devedesete. Njemu je to OK.

NACIONAL: Splitska gradska vlast evidentno se zatresla nakon razlaza sa zviždačicom Majom Đerek, odnosno, njenom suspenzijom i najavom otkaza na mjestu pročelnice za imovinu. Laički rečeno, tko je tu u pravu?

Zakonski je Maja Đerek apsolutno u pravu i to će, uvjeren sam, potvrditi i Službenički sud. Ivica Puljak se prema njoj ponio jednako kao i Mario Banožić: dao joj je nezakoniti otkaz i počeo širiti priče kako je ona „teška osoba“ s kojom je nemoguće surađivati. Ako Banožić i nije znao kako radi Maja Đerek, Puljak je to sigurno to znao kada ju je uzeo najprije za savjetnicu, a potom za pročelnicu. Nemojmo zanemariti bitan segment, ona je bila njegova savjetnica skoro godinu dana prije nego što je postala pročelnica. Valjda u godinu dana možeš procijeniti je li netko destruktivan ili nije. Znao je on dobro kakva je Đerek i to mu je odgovaralo sve dok nije počela donositi odluke koje njemu nisu išle u korist, primjerice, o prostoru Peškarije i njegovu davanju u zakup bez natječaja, direktnom pogodbom, za restoran kojem je marketing radila potpredsjednica stranke Centar i rodica Marijane Puljak. Ivica je očito tek tada shvatio da je Đerek konfliktna. Da nije inzistirala na natječaju, vjerojatno bi i danas bila vrsna stručnjakinja .

‘Ivicu Puljka ničim nismo uvjetovali, dali smo mu bezuvjetnu podršku odmah nakon izbora, nismo tražili nijednu funkciju i u suradnji smo bili maksimalno transparentni i korektni’, kaže Davor Matijević. FOTO: Ivana Ivanovic/PIXSELL

NACIONAL: Ipak, teoretski, da ste na Puljkovom mjestu, biste li tolerirali da jedna pročelnica u javnosti najavljuje izmjene bitnih gradskih dokumenata bez konzultacije s gradonačelnikom, odnosno, da mu tako oponira?

Ivica Puljak nije demantirao tvrdnje gospođe Đerek da mu je navodno sporni prijedlog o kadrovskim stanovima poslala e-mailom, kao i da je taj prijedlog htjela prezentirati vijećnicima stranke Centar. Koliko sam ja razumio iz njihovih medijskih istupa, Đerek je tražila sastanak na tu temu, ali ga nije dobila, nakon čega je svoj prijedlog iznijela i javno. Da sam na mjestu Ivice Puljka, pustio bih stručne službe da iznose svoje prijedloge. Split i jest u ovakvoj situaciji upravo zato što su se sve odluke, pa makar se ticale i tehničkih detalja, donosile političkim putem. Konkretno, kod pitanja kadrovskih stanova glavni Puljkov argument je bio da oni trebaju liječnicima koje ćemo dovesti u KBC Split, ali od devetnaest gradskih kadrovskih stanova samo jedan koristi liječnik, a za preostale osobe na tom popisu uglavnom nisam ni čuo, a kamoli da znam čime su zadužile naš grad.

NACIONAL: Kako komentirate gradonačelnikovu tvrdnju da je Đerek zapravo stala na stranu HDZ-a i HGS-a, što je i vama spočitavao gotovo svaki put kada biste se suprotstavili njegovim odlukama?

To je uobičajen folklor Ivice Puljka. Najprije je Jakov Prkić bio žetončić HDZ-a, nakon njega to smo bili SDP i ja, a sada su se našem klubu priključile Maja Đerek i Dalija Orešković.

Ali možemo se malo osvrnuti na povijest odnosa obitelji Puljak s HDZ-om: još 2014. godine koalirali su s HDZ-om na kotarskoj razini u više kotara, od čega je najzanimljivija koalicija u kotaru Žnjan u kojemu je Nino Vela, kasnije zamjenik gradonačelnika Opare, postao predsjednik zahvaljujući glasovima Marijane Puljak. Godine 2017. Andro Krstulović Opara je pregovarao s Marijanom Puljak o suradnji u Gradskom vijeću. Po njegovim riječima, koje Puljak nije demantirala, razgovori su tekli dobro, ali su se ovi u jednom trenutku naprasno povukli. Mogu sa sigurnošću reći da nikome iz našeg kluba tzv. suradnika HDZ-a, kako kaže Ivica, ne bi palo na pamet ni sastati se s HDZ-om, a kamoli voditi pregovore. Bračni par Puljak u tome nije vidio ništa sporno.

U konačnici, u mandatu Ivice Puljka više HDZ-ovaca je kadrovirano: Mato Zeljko, predsjednik HDZ-ova Odbora za financije u Splitu, postao je predsjednik Nadzornog odbora Prometa, Danijela Čukušić, istaknuta HDZ-ovka, dobila je novi mandat na čelu Zlatnih vrata, a Puljkovo povjerenje imala je i HDZ-ova ravnateljica Eko-kaštelanskog zaljeva Tina Runjić Ćuk. Četiri Puljkove pročelnice su bile pročelnice ili visokopozicionirane dužnosnice za vrijeme Oparina mandata, dok je jedna od njih bila i asistentica Andreju Plenkoviću u Europskom parlamentu. Svojedobno su predlagali HDZ-ovca Stipu Mušuru na čelo Park šume Marjan, što mu nije prošlo na Gradskom vijeću zahvaljujući SDP-u. Puljak bi dao još jedan mandat i Tomislavu Šuti da nisu došli izbori u HDZ-u na kojima se ovaj kandidirao i postao predsjednik ogranka, a Editi Maretić iz DES-a je potpisao novi mandat iako je članica HDZ-a, no odluka je poništena istoga dana nakon pritisaka unutar njihove stranke. Takvih primjera ima još i zbilja me čudi odakle Ivici Puljku ideja da bilo koga etiketira.

NACIONAL: S druge strane, Maja Đerek je u razgovoru za Nacional ustvrdila da „nema bitne razlike između Puljkova vođenja politike i načina na koji radi HDZ“. Je li to točno?

Ne postoje natječaji na kojima nismo unaprijed znali tko će biti sretni dobitnik i ne postoji direktor koji nije prijatelj gradonačelnika ili njegova zamjenika, suradnik ili član stranke Centar. U tom smislu između njih ne vidim razlike, ali ipak ne bih išao toliko daleko da ih izjednačim s HDZ-om. Štetnost HDZ-a za ovo društvo ipak je jedinstvena.

NACIONAL: Slažete li se s parolom „Ili HDZ ili Hrvatska“? Radi li se tek o efektnom sloganu ili možda zbilja o prijekoj potrebi države i društva? Kako vidite eventualnu suradnju SDP-a i Centra na nacionalnoj razini u projektu smjene HDZ-a s vlasti?

Apsolutno se slažem s Puljkom kada kaže da HDZ treba provesti barem dva mandata u oporbi kako bi se kao stranka profilirao, ali uz to treba napraviti i novi ustroj države kojim ćemo ukinuti županije i brojne općine u kojima caruju HDZ-ovi lokalni šerifi. HDZ nisu samo Plenković, Butković ili Opara, to su Vinko Zulim, Ivan Škaričić, Žgela iz Severina te niz „junaka“ za koje ni ne znamo, a koji „drmaju“ svojim sredinama u maniri drumskih razbojnika i osiromašuju ovu državu i društvo.

Puljak dobro detektira, ali bojim se da je njegova politička opcija na periferiji borbe protiv HDZ-a. On sa svojih jedan posto nacionalnog rejtinga i situacijom gdje prag prelazi samo u 10. izbornoj jedinici, sigurno nije netko tko može dati veći obol rušenju HDZ-a, a SDP bi trebao prestati sklapati koalicije od kojih korist imaju samo naši partneri. Preskupo nas je to stajalo.

NACIONAL: Do vašeg razlaza s Puljkom gotovo otvoreno se tvrdilo da će mu biti ponuđeno mjesto nositelja na zajedničkoj listi u desetoj izbornoj jedinici, kao i nekoliko „prolaznih mjesta“ na razini Hrvatske? Je li ta mogućnost sada potpuno isključena?

Suradnja sa strankom koja nam krade vijećnika i koja nas pritom vrijeđa i ne poštuje, po meni, nije moguća. S druge strane, tu su i razlike u vrijednostima za koje se mi zalažemo, a kojima se Ivica Puljak protivi, poput uvođenja građanskog odgoja ili subvencioniranja medicinski potpomognute oplodnje. To su velike ideološke prepreke koje koče našu predizbornu suradnju i na nacionalnoj razini. Neka on testira svoje mogućnosti na izborima pa ćemo surađivati postizborno.

NACIONAL: Što splitski SDP uopće može ponuditi građanima, kako se namjerava profilirati kao alternativa na razini Splita?

Mi smo trenutno jedina lijeva opcija u Gradskom vijeću i kao takvi branit ćemo vrijednosti do kojih je našim biračima stalo. Želimo postati platforma kroz koju će se za te vrijednosti boriti najkvalitetniji ljudi našega grada neovisno o tome jesu li članovi SDP-a, neke druge lijeve opcije ili uopće nisu stranački aktivni. Mi trebamo kvalitetne ljude koji nisu samo spremni voditi grad, nego su za to i intelektualno, emocionalno i stručno sposobni. Svi smo se nadali da Splitu slijedi promjena, ali siguran sam da ni jedan birač koji je podržao promjenu nije zadovoljan time kako to danas izgleda. Mi moramo biti bolji od toga.

NACIONAL: Na nacionalnoj razini SDP-u također ne cvatu ruže, rejting je poprilično mršav, a iz stranke Možemo! javno su odbacili mogućnost predizborne koalicije. Je li to i osobni poraz Peđe Grbina?

Peđa Grbin je vodio te pregovore i, po našim saznanjima, postojali su konkretni signali iz stranke Možemo! da su skloni toj koaliciji. Rezultat njihova internog glasanja pokazao je da je njihova odluka bila gotovo unisona i da u tim pregovorima netko nije bio iskren.

Osobno mi je žao što je Možemo! donijelo takvu odluku, ali ne mislim da ih trebamo kriviti niti im zamjerati. Svaka politička opcija ima pravo sama birati smjer u kojem će se razvijati i njihovu odluku treba poštovati. S druge strane, SDP se u ovom trenutku mora fokusirati na jačanje vlastitog rejtinga. Stranka smo s infrastrukturom, istaknutim pojedincima, ali i velikim brojem uspješnih gradonačelnika i načelnika i smatram da je to naša najveća snaga u ovom trenutku.

NACIONAL: Je li propast pregovora o koaliciji ujedno i deprimirajući dokaz da je HDZ zapravo nemoguće skinuti s vlasti, ako se partneri koji su nominalno ideološki bliski ne mogu dogovoriti čak ni oko suradnje prije izbora?

Vjerujem da bismo imali veće šanse da smo išli u bloku, ali možda nije ni loše da idemo odvojeno. HDZ jest favorit, ali nisam uvjeren u njihovu izbornu pobjedu. Puno je još vremena do samih izbora i sve se može promijeniti u svega nekoliko mjeseci. Uzmimo Njemačku kao primjer, gdje je SPD u samo nekoliko mjeseci preokrenuo situaciju i odnio pobjedu.

NACIONAL: Unutar SDP-a sve se glasnije zagovara isticanje nekog drugog kandidata za funkciju premijera, primjerice, Borisa Lalovca, Sabine Glasovac ili Mirele Ahmetović. Je li to realan scenarij? Jesu li realni zahtjevi da se provedu i unutarstranački izbori prije iduće, „superizborne“ godine?

Apsolutno sam protiv unutarstranačkih izbora jer u predizbornoj godini trebali bismo biti fokusirani na smjenu HDZ-a i obraćanje svojim biračima, dok bismo se provođenjem unutarstranačkih izbora morali ponovo baviti sami sobom i voditi unutarstranačke procese. To ne znači da se ne mogu razmatrati opcije samog izlaska na izbore i definirati strategije koje bi nam trebale donijeti bolji rezultat. Je li to promjena kandidata ili promjena samog koncepta kampanje, ne znam, ali to je nešto o čemu će Predsjedništvo SDP-a morati donijeti odluku.

Mogli bismo razmatrati i ideju o promjeni kandidata, ali prvo bi netko trebao izraziti želju da preuzme tu odgovornost, potom bismo situaciju morali provjeriti anketama i tek nakon toga donijeti odluku. Mislim da se ostavlja pogrešan dojam da Peđa ne želi prepustiti poziciju kandidata za premijera, ali koliko ja znam, nitko se ni ne nudi preuzeti tu odgovornost. Stoga su i razgovori o toj ideji u ovom trenutku bespredmetni.