I nakon što se Hrvatski sabor raspustio na mjesec dana kako bi zastupnici mogli uživati u božićnim blagdanima, još uvijek odjekuju rezultati glasanja o sudjelovanju Hrvatske u obuci ukrajinskih vojnika, za što premijer Plenković nije uspio skupiti 101 glas, odnosno, dvotrećinsku većinu. To je toliko povrijedilo njegov ego da nije prestao optuživati sve zastupnike opozicije da podržavaju Putina, da su politički oportunisti i na pogrešnoj strani povijesti. Među onima koji su glasali protiv bili su i zastupnici Domovinskog pokreta, a jedini koji je glasao za bio je Zlatko Hasanbegović, kojem su to tolerirali jer je unutar Kluba Domovinskog pokreta predstavnik stranke Blok za Hrvatsku. O tim i ostalim aktualnim temama za tjednik Nacional govorio je zastupnik Domovinskog pokreta u Hrvatskom saboru Davor Dretar Drele, poznat radijskim i televizijskim voditeljem i glazbenikom koji se na prošlim parlamentarnim izborima bacio u političke vode.

NACIONAL: Domovinski pokret glasao je protiv sudjelovanja Hrvatske u misiji obuke ukrajinske vojske, čemu se žestoko usprotivio predsjednik Republike. To nije bio vaš prvotni stav – što se promijenilo i jesu li vas HDZ-ovi emisari pokušali kupiti u namjeri da sakupe 101 ruku? Jesu li vama osobno nudili nešto za vaš glas u Saboru?

Koliko ja znam, iz našeg kluba zastupnika Domovinskog pokreta službenih kontakata nije bilo, barem dok sam sjedio u Saboru, a sjedim tamo svakoga dana. Znam da su za to bili zaduženi šef Kluba HDZ-a Branko Bačić i Ante Sanader, ali oni nam nisu pristupili. A sad, je li se nešto nudilo sa strane i je li to išlo neslužbenim kanalima, kako se to obično radi, to ne znam. U svakom slučaju, do mene nitko nije došao. Izgleda da sam potpuno politički nepotreban. Stvarno se u ovoj državi čovjek mora zapitati radi li dovoljno kvalitetno svoj posao ako ga nitko ni ne pokušava podmititi. Moram reći da sam to doživio dosta teško, ha ha.

NACIONAL: Ali vi ste se u početku dosta dvoumili kao Klub u svojim stavovima – što se promijenilo?

Mi smo jedno dva tjedna prije tog glasanja sjedili u Klubu i bili smo dosta podijeljenih mišljenja. Ono što je od početka bilo sigurno jest da ćemo se izjasniti na tom glasanju i da se nećemo sakriti nedolaskom ili nepristupanjem glasanju, kao na primjer SDP. Na tom prvom sastanku ja sam načelno bio za i smatrao sam da treba podržati tu misiju, što zapravo smatram i sad, da budem iskren, ako se radi o pomoći Ukrajini. I Bartulica je bio za, pa čak i Mlinarić. Međutim, kako je vrijeme odmicalo i kako se oko toga sve više cirkusiralo, tako se ta rasprava pretvorila u sve drugo osim u raspravu o pomoći Ukrajini. Ukrajina je u toj priči, nažalost, postala drugorazredni problem. Maknuta je na stranu i sve se svelo na glasanje o podršci Vladi, koja je nesumnjivo prekršila Ustav odnosno proceduru.

NACIONAL: Dakle, mislite da je predsjednik Zoran Milanović bio u pravu?

Apsolutno, tu je Milanović bio u pravu. On je, što god mi o njemu i njegovom načinu izražavanja mislili, predsjednik države i po Ustavu je on morao biti pitan dati suglasnost za tu odluku. Siguran sam da bi on, da je premijer zatražio sastanak, s njim porazgovarao i da se sve to dalo ispregovarati i dogovoriti. Ali očigledno su premijer i njegovi ministri išli okolo i nastojali ga zaobići. To se, a neki su to čak tako i definirali, pretvorilo gotovo u pokušaj državnog udara, odnosno udara na demokraciju od strane gospodina Plenkovića i njegove ekipe. I zato smo odlučili prije svega čuvati ustavni poredak ove zemlje i biti protiv – ali ne protiv Ukrajine, već protiv Andreja Plenkovića i načina na koji vodi politiku.

‘Kako je vrijeme odmicalo i kako se oko toga sve više cirkusiralo, tako se ta rasprava pretvorila u sve drugo osim u raspravu o pomoći Ukrajini. Ukrajina je u toj priči, nažalost, postala drugorazredni problem’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Koliko je ta odluka štetila Hrvatskoj na međunarodnom planu, osobito uzimajući u obzir činjenicu da smo mi prije 30 godina bili u istoj poziciji kao danas Ukrajina? S druge strane, državni ruski mediji slave Milanovića…

Ne mislim da je to zadalo neki preveliki politički udarac statusu Hrvatske u međunarodnim institucijama, jer je on i bez toga prilično nizak. Zato smatram da to sigurno nije nanijelo ni neku veliku, a kamoli nepopravljivu štetu našem međunarodnom imidžu, tim više što članice EU-a u tome sudjeluju na dobrovoljnoj bazi. Uvjeren sam da svaka država unutar tih velikih međunarodnih organizacija kao što su NATO ili EU mora zadržati barem privid suvereniteta. Plenković je na nekom svom predavanju na nekom od stranih sveučilišta predstavio pojam modernog suverenizma. Čovjek je skovao taj neki novi termin, koji je sam po sebi oksimoron. Ako si suverenist, što je tu točno ultramoderno? Uostalom, od pet osnovnih stupova državnog suverenizma – a to su granica, narod, vojska, pravosuđe i moneta – gotovo da nemamo više ništa od toga.

NACIONAL: Premijer Plenković optužuje sve koji su glasali protiv sudjelovanja Hrvatske u obuci ukrajinskih vojnika da su ruski agenti, da su za Putina i na krivoj strani povijesti. Kako to komentirate?

Te su izjave duboko zabrinjavajuće. Postoje samo dvije opcije – prva, da premijer nema pojma što priča i da je to potpuno neutemeljeno, na što se svi možemo nasmijati i reći da premijer prdi niz vjetar, kako se to lijepo u narodu kaže kad netko nešto lupeta. Ili druga opcija – da on stvarno može utvrditi, istražiti, kao što on to kaže, zašto su neki zastupnici glasali kako su glasali, a to znači da on direktno drži u ruci DORH i da ima određene mehanizme kojima može vršiti i psihički i fizički pritisak na one koji misle drugačije. E to je onda duboko zabrinjavajuće, jer bi značilo da je on državni žbir koji može staviti tipove u crnim balonerima ispred naših kuća da nas nadziru. Za nas u Domovinskom pokretu, što se tiče načelnog stava, apsolutno nije upitno treba li podržati Ukrajinu. Naravno da treba. Bio sam u Ukrajini u svibnju, u Lavovu, vozio sam do tamo 30 sati u komadu, bez spavanja. Išao sam s dvoje mladih volontera i dovezli smo jako puno humanitarne pomoći, ne samo za ljude već i za životinje. Vozili smo puno hrane, a osobito *lijekova za kućne ljubimce, što im je još potrebnije. Ponovo ćemo ići sredinom siječnja, kada završe ovi blagdani.

NACIONAL: Je li čudno što su se i SDP, i Domovinski pokret, i Radnička fronta, i Most našli u istoj grupaciji koja se protivi takvoj odluci Vlade?

Nije čudno i to nam nije prvi put. Osim toga, te standardne podjele na ljevicu i desnicu i centar čini mi se da su stvar prošlosti i da ih više nema tako jasno unutar političkog spektra. Stranke ljevice ponekad imaju ozbiljno desne stavove, kao što stranke desnice često imaju ozbiljno lijeve stavove, osobito kada su u pitanju socijalna sigurnost, zdravstvo i slično. Meni je teško shvatiti kako bismo definirali desnicu, odnosno, kako bi glasila politička formula desnice ili ljevice. Mislim da svijet u tom smislu nije više bipolaran.

NACIONAL: Našli ste se na istoj strani i kada je borba protiv korupcije vladajućih u pitanju, osobito nakon što je izbila afera oko megapljačke Ine. Svi ste podržali Antikorupcijsko vijeće na čijem je čelu Mostov Grmoja. Možete li na toj platformi i dalje surađivati?

Možemo, čak sam mislio i da ćemo upravo na toj ideji početi konkretnije surađivati. Osobito s Mostom s obzirom na to da mislim da su Most i Domovinski pokret svjetonazorski vrlo slične stranke. Načelno se zalažemo za iste politike i isto razmišljamo. Ali ono što me brine i što sprječava tu suradnju je ta superego priča, osobito na desnoj političkoj sceni, zbog koje dogovora nema. Mislim da smo mi prirodni saveznici i mislim da i jedni i drugi imamo još puno toga reći. Vidljivo je, po intenzitetu pritiska na sam legitimitet Antikorupcijskog vijeća, da se HDZ jako boji kritika i istjerivanja istine o korupciji, osobito kada ta kritika dolazi s desna. A ako ćemo slijediti premijerovu logiku prema kojoj su svi oni koji su glasali protiv obuke ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj Putinovi plaćenici, onda je i on, koji odbija svjedočiti na Antikorupcijskom vijeću, i sam korumpiran. Inače, to je logika kojom se Andrej Plenković koristi onda kada njemu odgovara. Vidjeli smo i kako su pokušali rušiti kredibilitet nekih od ljudi koji su dolazili na saslušanja na Vijeću i prozivali ih da su remetinečki golubi. A istovremeno u HDZ-u, stranci koja je pravomoćno osuđena kao kriminalna organizacija, sjede zastupnici protiv koji se vodi kazneni postupak, dok ministre policija uhićuje na dužnosti. Dakle, evidentno se radi o dvostrukim mjerilima.

NACIONAL: Imali ste uspješnu radijsku, glazbenu, medijsku karijeru. Kako ste se našli u politici, a osobito u Domovinskom pokretu?

Iskreno, oduvijek sam se htio baviti politikom, ali na način koji možda zvuči kao priča malog Perice. To jest, mislio sam, a i još uvijek mislim da se politikom čovjek može baviti pošteno i u korist vlastite domovine. Stvarno smatram da politika može biti častan posao i da ga čak i mnogi političari tako rade. Voditi državu je vrlo težak i odgovoran posao. Ja sam zapravo ušao u politiku davno prije i upisao se prvo u Hrvatsku seljačku stranku u vrijeme dok je Zlatko Tomčić bio nje predsjednik.

NACIONAL: Iskreno, tamo nekako i više pripadate.

Ja inače za tu stranku mislim da bi zbog svoje tradicije, nasljeđa i Radićeve ideje trebala danas biti najjača stranka u Hrvatskoj. Nažalost, dogodilo im se to što se dogodilo, nakon dugog niza godina prijepora i promjena vodstva našli su se na prilično niskim granama. Nakon što sam se ispisao iz HSS-a, onda sam, a za to me danas optužuju, isto to napravio i sa strankom Milana Bandića BM 365, nadajući se da nešto možemo napraviti za ovaj grad. A onda sam iz te stranke izašao i zamolio da me ispišu iz članstva, jer me nitko nije nazvao šest mjeseci i jer sam vidio kamo to vodi. A onda me pozvao moj ondašnji kućni prijatelj Miroslav Škoro.

NACIONAL: Više ne?

Nažalost, ne. Ali to je jednostrana odluka s njegove strane. Mi smo bili prijatelji više od 20 godina i sada je to jako glupa situacija jer se, kao bivši muž i žena, izbjegavamo i izbjegavamo biti na istim mjestima. No vratimo se na početak. On mi je predložio da se pridružim Domovinskom pokretu jer nisu imali čovjeka za sjeverozapadnu Hrvatsku, za naše „Ujedinjene kajkavske emirate“, kako ja u šali volim reći. Dugo sam o tome razmišljao, razgovarao s obitelji i njihova prva reakcija bila je: nemoj ići u to! Na kraju je moja odluka bila da se ipak pridružim jer mi se učinilo da je to prilika da ipak nešto učinim. Doduše, ne životna prilika, jer biti saborski zastupnik nije neko veliko životno postignuće. I tako sam se pojavio na listi DP-a u trećoj izbornoj jedinici, obukli su mi odijelo i stavili kravatu te sam čak za potrebe kampanje i skinuo deset kila. Sad sam ih, nažalost, vratio.

NACIONAL: U međuvremenu vas je Škoro ostavio. Jeste li se razočarali?

Ja osobno jako. Ali onda kasnije, kad sam o tome malo razmislio, možda je to i bilo očekivano. Miroslav Škoro je čovjek estrade, on voli reflektore, mikrofone, pozornicu i publiku. Ušao je u politiku upravo estradno – kroz predsjedničku kampanju i predsjedničke izbore, na pozornicu, gdje je bio velika zvijezda i svi su mu pljeskali. Bili su parlamentarni izbori pa smo opet bili na pozornici, pa lokalni izbori i opet isto, no kada je došla čistačica i pomela dvoranu, onda je ispalo da treba stvarno početi raditi. A taj posao nije nimalo glamurozan. Tvrdim da je to najprecjenjenije zanimanje u Hrvatskoj, stvarno nije glamurozno, osobito kad si u opoziciji.

‘Miroslav Škoro me je jako razočarao, ali onda kasnije, kad sam o tome malo razmislio, možda je to i bilo očekivano’, rekao je u razgovoru za Nacional Davor Dretar Drele. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Rekli ste da ste ušli u politiku jer vjerujete da se njome može pošteno baviti. Međutim, čini se da Škoro to baš nije radio pošteno…

Nažalost, o tome će završnu riječ imati neke druge institucije u ovoj državi. I neće nam biti drago – ni meni ni stranci – ako se to dokaže. No kao što je rekao naš Mario Radić, stvari se trebaju izvesti na čistac. Na tom putu sigurno će još biti puno neugodnosti i bojim se da će biti puno toga što ćemo svi mi tek saznati. Čak i mi koji smo bili najbliži suradnici Miroslava Škore tih godinu, dvije tijekom kojih je on politički postojao u našoj stranci. Osim toga, nakon što je izašao iz stranke čini mi se da nije dobro proveo, kako se to kaže, kontrolu štete i da je previše dopustio svom egu da ga vodi.

NACIONAL: Je li HDZ imao prste u svemu tome?

Ne, apsolutno ne. Jednostavno, odluka ljudi iz vrha Domovinskog pokreta bila je da on više nije taj čovjek koji nas može zadovoljavajuće predstavljati i on je nakon toga otišao. Sad je član Kluba za pravednu Hrvatsku i kako nisam baš pratio puno njihov rad, ne znam kako su članovi tog Kluba glasali tog famoznog petka kada se glasalo o obuci ukrajinskih vojnika, ali znam da se Škoro tog dana nije ni pojavio u Saboru.

Kao što ga mjesecima tamo nema. Zapravo sam duboko nesretan zbog načina na koji on poima politiku. Pa Škoro je bio potpredsjednik Hrvatskog sabora i nije imao samo političku moć, nego i privilegiju da postane vidljiv i glasan na političkoj sceni u Hrvatskoj. A onda je sve to odlučio ostaviti jer mu se, očito, više ne da.

NACIONAL: Ali vratimo se malo vama i Domovinskom pokretu. Teško vas je povezati, na primjer, sa Zlatkom Hasanbegovićem…

Točno, mnoge njegove stavove, osobito one ekstremno desne, apsolutno i nikako ne podržavam. Ni kao političar ni kao rođeni Zagrepčanin koji ima zagorske korijene. Mislim da bih se sa svojim životnim iskustvom prirodnije snašao na ljevici. Ali, nažalost, danas ne vidim ljevicu kao političku snagu u Hrvatskoj, što dokazuje i ovo što im se trenutno događa unutar njih samih.

NACIONAL: Kako je moguće da je predsjednik Republike, koji je potekao iz redova socijaldemokrata, postao zvijezda hrvatske desnice? Čini se kao da on ima veću podršku s vaše strane nego svog biračkog tijela…

Smatram da ima podršku samo u određenom dijelu desnice. A to nije ni baš sasvim iskreno od nas kao političke stranke. Mi ne možemo reći – kad govori jedno onda nam se sviđa i to podržavamo, a kad govori drugo, onda nam se ne sviđa i to ne podržavamo. Mislim da mi o njemu nemamo nekakav koherentan politički stav. Zapravo, ne moramo ga ni imati – ni o Plenkoviću ni o Milanoviću. Iako nam, kada govori ono što govori, puno puta to odgovara. Međutim, ono što nam se nikako ne sviđa jest način na koji to radi. Iako nemam namjeru nikome docirati, taj vokabular kojim se služi, kao i njegovo ponašanje, često ne dolikuju predsjedniku države.

NACIONAL: Ako na sljedećim izborima kandidati budu netko iz HDZ-a i Zoran Milanović, za koga će glasati birači Domovinskog pokreta?

Ups. Teško je reći za koga bi glasao jedan prosječni birač Domovinskog pokreta, jer ga kao stranka još uvijek nismo nacrtali na zidu u svojim uredima i definirali. Dakle, nismo još sigurni tko je točno naša ciljana grupa. No smatram da bi u slučaju da se na listi pojave takva dva kandidata, naši birači sigurno bili protiv onoga iz HDZ-a.

NACIONAL: HDZ je pokušavao skupiti dvotrećinsku većinu potrebnu za promjenu Ustava oko uređenja pitanja referenduma. Ljevica je to uvjetovala uvrštavanjem prava na pobačaj u Ustav, a kakav je stav Domovinskog pokreta?

Kada se pogleda taj tekst o izmjenama Ustava koje se tiču referenduma, one načelno nisu loše. No smatram da mi nismo referendumska nacija jer je razina političke pismenosti naših prosječnih birača prilično niska. Petljanje po tome je zato prilično upitno i mislim da prosječni građani ne mogu na referendumu odlučivati je li neko pitanje ustavno ili nije. Mi ćemo, naravno, biti protiv toga. A cijela priča osobito ne drži vodu zato što mi imamo preko 500 tisuća birača više nego stanovnika.

NACIONAL: A zahtjev ljevice koji se tiče pobačaja?

Iz perspektive ljevice taj je zahtjev potpuno legitiman. No mi se kao stranka prema tom vječnom etičkom pitanju, koje je gotovo nerješivo, dakako, postavljamo drugačije. Međutim, zabranom pobačaja ne bismo donijeli ništa dobro Hrvatskoj. Ne bih htio da me pogrešno shvatite kada iznesem jednu usporedbu. Naime, sjećamo se kako na jednom sasvim drugom planu američka prohibicija nije uspjela zaustaviti konzumaciju alkohola. Umjesto toga samo je proizvela ogromnu količinu mafije i nevjerojatno bogaćenje kriminalnog miljea. Isto tako, zabranom pobačaja ne bi se ništa postiglo i svjesni smo da će pobačaja biti i dalje. Umjesto toga, ono što smo mi uvijek u javnom prostoru iznosili kao svoj stav – smatram da bi država morala pružiti svaku podršku djevojkama i ženama koje su se našle u teškoj situaciji neželjene trudnoće. Pritom mislim na vrhunsku zdravstvenu skrb, psihološku pomoć, savjetovanje, koje dakako ne smije predugo trajati, a onda, ako je to njihova konačna odluka, i mogućnost legalnog pobačaja.

‘Ne mislim da je glasanje zadalo neki prevelik politički udarac statusu Hrvatske, jer on je i bez toga prilično nizak. Zato smatram da to sigurno nije nanijelo ni neku veliku, a kamoli nepopravljivu štetu međunarodnom imidžu’

NACIONAL: Imate li političku budućnost kao stranka?

Svakako da imamo. Postoji prilično veliki prostor na desnici i zapravo se ne mogu prestati čuditi tome da se zbog egomanije pojedinaca nismo u stanju okupiti. Ne znam zašto ne možemo svi skupa sjesti u neku birtiju, najesti se, nazdraviti i dogovoriti se da radimo zajedno.

NACIONAL: Imate li i dalje političkih ambicija?

Da, kada dođu parlamentarni izbori nastojat ću obraniti svoj saborski mandat. Čini mi se da nisam zeznuo te svoje ljude koji su glasali za mene, borim se za ono što smatram da je bitno za naše Ujedinjene zagorske emirate, radim ponešto i na terenu. Iako je dosta teško. Cijeli taj naš kajkavski dio dosta je zafrknut, da ne kažem nešto drugo. Mi Zagorci imamo taj fenomenalni moment – a to je da, naprimjer, babica Ankica ujutro ode na misu u crkvu, a onda uzme kemijsku i popodne glasa za SDP! To je misterij koji bi zahtijevao jedan znanstveni skup od dva tjedna.

NACIONAL: A što je s vašom glazbenom karijerom, bili ste u tome jako uspješni?

U potpunoj je hibernaciji. Spremao sam veliki povratnički koncert i toliko ga dugo i dalje spremam da moji prijatelji kad govore o nečemu što se nikad neće dogoditi, upotrebljavaju uzrečicu – onda dva dana nakon Dreletovog koncerta u Lisinskom. Sve sam zamislio – moraju biti Ante Gelo, gudači i gosti. Samo, lijen sam ko prasac.