Prošloga tjedna održana je tzv. mini plenarna sjednica Europskog parlamenta u Bruxellesu, na kojoj se raspravljalo o zaključcima posljednjeg sastanka na vrhu EU-a i rezoluciji o Hamasu i Izraelu. Na zahtjev klubova političkih obitelji Europskih pučana, Socijalista i demokrata i liberala Obnovimo Europu, raspravljalo se i o katastrofalnoj humanitarnoj situaciji u Gazi, a velika većina zastupnika zahtijevala je trenutačni prekid vatre kako bi se dostavila pomoć i spasilo živote nevinih civila. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izvijestila je europarlamentarce i o paketu mjera Europske komisije za 2023. o proširenju, koje preporučuje otvaranje pregovora o članstvu Ukrajine sljedećeg proljeća, a što se tiče BiH, spomenula je kako je prepoznat niz pozitivnih pomaka u ispunjavanju 14 uvjeta, ali se uz zabrinutost primjećuje niz neustavnih zakona u Republici Srpskoj i preporučuje otvaranje pregovora kada se ti problemi riješe.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s predsjednikom Odbora za vanjsku i sigurnosnu politiku EU parlamenta. David MacAllister, Berlinčanin, Nijemac škotskog porijekla, čiji je otac bio kapetan u britanskoj vojsci, njemački je demokršćanin, član njemačkog CDU-a i član Europske pučke stranke. Prije nego što je izabran u Europski parlament 2014., bio je premijer Donje Saske, a i danas je visoko pozicioniran u stranačkom vodstvu CDU-a. Predsjedanje Odborom za vanjsku politiku preuzeo je u siječnju 2017. od Elmara Broka koji mu je bio na čelu u dva mandata. Potpredsjednik ovog odbora svojevremeno je bio Andrej Plenković kojeg McAllister dobro poznaje.

NACIONAL: Prije nešto više od dva tjedna Europski parlament je izglasao rezoluciju o napadu Hamasa na Izrael i situaciji u Gazi. U rezoluciji je podržano pravo Izraela na samoobranu, ali u skladu s međunarodnim pravom te se poziva na humanitarnu stanku i uspostavu humanitarnih koridora prema Pojasu Gaze. Sličnu rezoluciju donijelo je i Europsko vijeće i UN. Na žalost, humanitarna katastrofa u Gazi svakim danom je sve teža – kako na to gleda Europski parlament koji je o tome na mini plenarnoj sjednici imao raspravu prošlog tjedna?

Europski parlament usvojio je rezoluciju o Izraelu i Gazi. Europski parlament stoji uz Izrael koji je napadnut 7. listopada, kada je ubijeno najviše Židova od 1945. godine, od završetka Shoe, odnosno holokausta. To je bio stravičan teroristički napad nakon kojeg je Izrael najavio da će uništiti Hamas. Hamas je teroristička organizacija koja nije donijela ništa dobra palestinskom narodu, odnosno stanovnicima Gaze. Izrael je najavio rat Hamasu, a ne palestinskom narodu. Izrael ima pravo na samoobranu u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom. Dakako da smo zabrinuti zbog pogoršanja situacije u Gazi, gdje pati civilno stanovništvo. Upravo zato smo pozivali na humanitarne stanke kako bi se tim ljudima dopremila nužna pomoć, što je izuzetno kompleksna operacija. Mi u EU-u nastavljamo davati podršku našim izraelskim partnerima, ali isto tako nastavljamo pomagati palestinskim vlastima kako bi podijelili humanitarnu pomoć. U tome nema nikakve kontradikcije, u stajanju uz Izrael, s jedne strane, nakon strašnog terorističkog napada, i pomaganju palestinskim vlastima s druge. Inače, EU je najveći međunarodni donator palestinskim vlastima. Europski parlament zatražio je temeljitu analizu financijske pomoći koju dajemo, kako bismo dvostruko provjerili da novac europskih poreznih obveznika odlazi u prave ruke, a ne u ruke onih koji podržavaju Hamas, ili su s njime na bilo koji način povezani. Gotovo 60% novca koji stiže palestinskim vlastima od međunarodne zajednice dolazi iz EU-a. Povećali smo tri puta svotu koju im dajemo. A razgovarat ćemo i s našim arapskim partnerima kako povećati njihovu pomoć palestinskoj vladi.

NACIONAL: Teško je voditi urbani rat na malom prostoru na kojem teroristi koriste civile kao živi štit. Kako se EU postavlja prema tom problemu?

Ne smijemo zaboraviti da je Izrael strana koja je bila napadnuta i da oni provode vojnu operaciju čiji je cilj, kao što su najavili, potpuno uništenje struktura Hamasa. To je izuzetno teška situacija i zato cijelo vrijeme pozivamo Izrael da na najbolji mogući način zaštiti sve civile i spriječi gubitak civilnih života. Ne smije se zaboraviti niti da je, osim 1400 izraelskih civila koju su ubijeni na najbrutalnije načine, oteto još 240 ljudi, žena, djece, beba, staraca. Ti taoci moraju biti oslobođeni odmah i bez ikakvih uvjeta. Upravo sam se sreo s jednim izraelskim ocem, čija žena i dvije kćeri su otete i drže ih kao taoce u Gazi. Ne možete zamisliti bol kroz koju prolazi. Instrumentalizacija civila, koje drže kao taoce, ili izgradnja vojnih struktura u gusto naseljenom području poput Gaze naprosto nije legitimni način vođenja rata. To Hamas dobro zna, ali ih nije briga. Zato Izrael vodi rat protiv terorističke organizacije koja ne poštuje niti jedan međunarodni standard. I konačno, među tih 240 talaca koje drže u Gazi ima dosta europskih državljana. I zato potičemo europske vlade i institucije da iskoriste sve moguće diplomatske kanale preko Katara ili Egipta kako bi pomogli oslobađanju naših talaca. Teroristički napad na Izrael 7. listopada bio je dugo planiran i iza njega očito stoje neke treće zemlje. Zato smatram da bi EU trebao preispitati svoje odnose s režimom u Iranu. Smatram da Islamska revolucionarna garda treba biti dodana na popis terorističkih organizacija. Ne možemo dopustiti da države poput Irana i dalje financiraju terorizam.

NACIONAL: No imaju li rezolucije europskih institucija kojima se traži humanitarna stanka utjecaj na odluke Izraela?

Izrael je jedina stvarna demokracija u toj cijeloj regiji koja se temelji na vladavini prava i važan je partner Europskoj uniji. U bliskom smo kontaktu s izraelskom vladom i nastavit ćemo pozorno pratiti situaciju, jednako kao što smo u kontaktu s palestinskim vlastima. Jedini put naprijed jest osloboditi Palestinu od Hamasa. Postoji ogromna razlika između te dvije strane – kada bi Hamas položio oružje, nastao bi mir. Kada bi Izrael učinio to isto, ne bi više bilo Države Izrael.

NACIONAL: Sličnu rezoluciju o humanitarnom prekidu vatre u Gazi donio je i UN. Većina europskih zemalja ostala je suzdržana jer se ne spominje teroristički napad Hamasa. Hrvatska je s Austrijom, Češkom, Mađarskom i Slovačkom glasala protiv. Kako to komentirate?

EU i njenih 27 zemalja članica pokazali su prilično visoku razinu ujedinjenosti u odnosu na konflikt u Gazi, ali na žalost, u slučaju glasanja o Rezoluciji UN-a to nije bio slučaj. Za mene je način na koji su glasale zemlje članice indikativan i pokazuje da ne postoji uvijek zajednička vanjska politika EU-a. Mi predstavljamo 1/8 svih glasova na Općoj skupštini UN-a i ako želimo da nas se shvaća kao ozbiljnog aktera na međunarodnoj političkoj sceni, morali bismo što češće govoriti jednim glasom. No u ovom slučaju to jednostavno nije bilo moguće. Neke su zemlje glasale za, neke su ostale suzdržane, a neke su glasale protiv. Bila je to vrlo teška situacija za sve, bilo je argumenata za i protiv. Osobno poštujem odluku svake zemlje članice i mi u EU-u ne komentiramo individualno glasanje. Razumijem zašto je Hrvatska glasala protiv, ali razumijem i zašto se oko toga vodila rasprava u vašoj zemlji, kao što se vodila rasprava i o tome zašto je moja zemlja Njemačka bila suzdržana. Osobno imam problema s razumijevanjem zašto su neke zemlje glasale za. Mislim da su dvije prihvatljive opcije bile ili suzdržanost, ili glasanje protiv. No iako uvijek govorimo o jedinstvenim stajalištima EU-a na planu vanjske politike, budimo jasni: na Izrael i Palestinu različite zemlje članice gledaju različito. Neke su članice priznale Palestinu kao državu, druge nisu. To je realnost s kojom se moramo suočiti.

Zastupnik njemačkog CDU-a u Europskom parlamentu David MacAllister s Nacionalovom novinarkom Zrinkom Vrabec-Mojzeš. FOTO: Europski parlament

NACIONAL: Predsjednica Europske komisije prošloga tjedna bila je na turneji po Zapadnom Balkanu i razgovarala u integraciji tih zemalja u EU. Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel govorio je o 2030. kao godini do kada bi trebalo doći do proširenja na Zapadni Balkan. Kako to komentirate?

Svih šest zemalja Zapadnog Balkana ima jasnu europsku perspektivu. Vjerujem da proces integracije EU-a neće biti završen sve dok sve zemlje Zapadnog Balkana ne postanu punopravne članice. Sve zemlje Zapadnog Balkana u procesu su približavanja EU-u, ali različitim tempom. Radi se o procesu koji se temelji na zaslugama svake zemlje pojedinačno i na kraju uvijek se radi o implementiranju nužnih reformi. Djela govore, a ne riječi. Ne smatram da ima bilo kakvog smisla davati neke vremenske okvire i konkretne datume za to kada ćemo biti spremni za novo proširenje jer će to ovisiti isključivo o tome kada će koja zemlja ispuniti sve kriterije. Kao što je govorio bivši povjerenik Europske komisije Johannes Hannes, proširenje je regata, a ne konvoj.

NACIONAL: Situacija je problematična i u BiH i u Srbiji, kako ocjenjujete stanje u tim zemljama i žele li one doista postati punopravne članice EU-a?

Bio sam izvjestitelj za Srbiju od 2014. do 2019. Posjetio sam Srbiju desetak puta. Službena pozicija Srbije je da se želi pridružiti EU-u i oni se nalaze usred procesa pregovaranja. No svi mi znamo da posljednjih godina nije postignut nikakav napredak, odnosno na određenim planovima svjedočimo i nazadovanju. Beograd jako dobro zna da mora ispuniti uvjete u svim poglavljima, a to uključuje i usklađivanje s vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a. Jasno vidimo da tog usklađivanja nema, osobito kada se radi o sankcijama protiv Rusije koje Srbija odbija nametnuti. A to je ključno političko pitanje za EU.

NACIONAL: Na posljednjem samitu Vijeća EU-a opet nije postignut dogovor Kurtija i Vučića o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije. Čija je to krivnja?

EU je bio vrlo jasan u svojoj poruci da je nužno normalizirati odnose s Kosovom kako bi se nastavio proces pristupanja Europskoj uniji. Podržavam proces u kojem posreduju Josep Borell i Miroslav Lajčak. Ti razgovori Prištine i Beograda traju godinama. Radi se o vrlo izazovnom procesu i želio bih vidjeti veći napredak. Obje strane trebale bi se dogovoriti o konkretnim koracima, kako bi se proces pomaknuo s mrtve točke, no to se očito ne događa. Izuzetno nas je zabrinuo nedavni napad na sjeveru Kosova i smatram da je međunarodna zajednica dobro reagirala, tražeći prestanak nasilja. Srbija je najavila još jedne prijevremene izbore i zato očekujem da će se srpski političari baviti predizbornom kampanjom, a onda formiranjem vlade koje bi, govoreći iz prethodnih iskustava, moglo potrajati. Zato ne očekujem neki napredak u normalizaciji odnosa Kosova i Srbije sljedećih mjeseci. EU kao posrednik u razgovorima između te dvije zemlje želi pomoći da se korak po korak postigne dogovor. No za tango je potrebno dvoje, a EU nije u tom paru. EU samo pokušava pomoći u uspostavljanju dijaloga. Europski parlament je u svojoj rezoluciji koju je nedavno izglasao poslao vrlo jasnu poruku Beogradu, da se diplomatski izrazim.

NACIONAL: A što je s BiH? Dodik ne skriva svoje separatističke ambicije, priželjkuje Veliku Srbiju, kao što je rekao u intervjuu tjedniku Nacional, vrijeđa visokog predstavnika međunarodne zajednice Christiana Schmidta…

Sve europske institucije, uključujući i Europski parlament, više puta su podcrtale da BiH ima europsku perspektivu i ta je poruka dodatno potvrđena činjenicom da je BiH dobila status kandidata u prosincu prošle godine. Bio je to jasan signal toj državi da pripada europskoj obitelji i da je u budućnosti želimo vidjeti unutar EU-a. Ta je odluka donijela neke pozitivne pomake, formirano je Vijeće ministara na čelu s Borjanom Krišto. Moram napomenuti i da sigurnost te države ovisi o uspješnoj izbornoj reformi koja će garantirati jednakost i nediskriminaciju svih građana i svih konstitutivnih naroda. No taj napredak u procesu integracije u EU je kontinuirano opstruiran secesionističkom retorikom i akcijama predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Europski parlament više je puta pozivao Europsko vijeće da poduzme specifične i ciljane akcije protiv onih koji kontinuirano krše teritorijalni i ustavni poredak BiH. Po mom mišljenju, krajnje je vrijeme da EU slijedi primjer SAD-a ili Velike Britanije i nametne ciljane sankcije Dodiku i njegovim saveznicima. Svjesni smo kako je situacija u BiH teška, ne samo zbog retorike, već i secesionističkih akcija Milorada Dodika u Banjoj Luci. Još ću jedanput naglasiti da EU podržava članstvo BiH u isključivo kao jedinstvene, suverene i ujedinjene države.

NACIONAL: Zbog posljednjih tragičnih događaja raste opasnost od terorizma u mnogim državama EU-a, a organiziraju se i protuizraelski prosvjedi. O tome se raspravljalo i na mini plenarnoj sjednici Europskog parlamenta. Postoji li suradnja europskih zemalja na zaštiti građana?

Od stravičnog terorističkog napada Hamasa na Izrael svjedočimo porastu antisemitskih incidenata diljem Europe. Vandaliziraju se sinagoge, čuje se govor mržnje, šire se lažne vijesti zabrinjavajućom brzinom. To ne možemo prihvatiti. Mi imamo naše nacionalno kazneno zakonodavstvo, na primjer u Njemačkoj je negiranje holokausta kazneno djelo. Naša je zajednička odgovornost da osiguramo da se naša mračna prošlost nikada više ne ponovi. Zato moramo zaštiti židovske živote u Europi i u ovim vremenima borba protiv antisemitizma mora biti u srži naših zajedničkih napora. Europski parlament raspravljao je o ovoj temi i usvojio rezoluciju čija je glavna poruka poziv svim zemljama članicama da garantiraju sigurnost svojim židovskim građanima i židovskim religijskim centrima. To uključuje i odgovornost velikih digitalnih platformi koje se moraju uključiti u borbu protiv govora mržnje, kao i suradnju nacionalnih sigurnosnih službi, kada su u pitanju prijetnje Židovima u našim društvima. Kao građanin Njemačke za to osjećam posebnu odgovornost i smatram da se svatko od nas mora suprotstaviti svakom antisemitskom ponašanju gdje god da se susretne. U Njemačkoj smo 1945. rekli nikada više. A nikada više je sada. No to se odnosi na svaku vrstu rasizma ili nasilja.

NACIONAL: Ali u brojnim europskim zemljama, uključujući Francusku, Belgiju i Njemačku, postoji mnogobrojna muslimanska populacija. Brine li vas mogućnost da ih ova humanitarna katastrofa u Gazi radikalizira?

Ja ću uvijek ustati i protiv bilo kakve vrste protumuslimanske mržnje ili propagande. Muslimani u našim društvima također imaju svako pravo na svoju vjeru i na svoj način života. Ono što nam je potrebno jest poštovanje i tolerancija unutar naših društava. A ako u određenim dijelovima muslimanske zajednice postoji antisemitizam ili prijetnja židovskom narodu ili negiranje Države Izrael, isto tako moramo biti jasni u tome da to nećemo tolerirati. No moj je dojam da velika većina muslimana koja živi u Njemačkoj ne sudjeluje u tim protuizraelskim i antisemitskim nasilnim demonstracijama, niti podržava Hamas. Europska unija se uvijek zalagala za pomirenje i mir na Bliskom istoku. Ostajemo dosljedni našoj viziji koja nudi rješenje s dvije države Palestini i Izraelu, koje mogu dijeliti Jeruzalem kao glavni grad. Možda je u ovom trenutku to teško zamisliti, ali nakon što završi vojna akcija Izraela protiv Hamasa u Gazi, važno je da ponovo pokrenemo mirovni proces.

NACIONAL: Tko bi trebao upravljati Gazom?

To je teško pitanje. No nakon što Hamas bude uništen, mora se pronaći rješenje koje će prije svega biti na dobrobit ljudi koji tamo žive. Ali i rješenje koje će garantirati mir i stabilnost susjednom Izraelu. To podrazumijeva odgovorno vodstvo u Gazi i uključivanje palestinskih vlasti i međunarodne zajednice, uključujući i arapske zemlje, u pronalaženju dugotrajnog rješenja.

NACIONAL: U sjeni eskalacije sukoba na Bliskom istoku je rat u Ukrajini koju čeka još jedna teška zima. S obzirom na sigurnosnu situaciju u svijetu, pada li entuzijazam među zemljama članicama EU-a za pomoć Ukrajini?

EU će nastaviti podupirati Ukrajinu u njenoj borbi protiv ruske agresije. Nikada u našoj povijesti nismo toliko podržavali neku treću zemlju na ovaj način financijski, humanitarno i vojno. Kao što piše u zaključku lidera europskih zemalja s Vijeća u listopadu, pomagat ćemo Ukrajini dokle god će biti potrebno. Mir bi mogao biti postignut ako Rusija poštuje vrlo jednostavna pravila međunarodnog zakona, a to je da sva ruska vojna oprema i vojska treba napustiti Ukrajinu. Točka.

To nije samo rat između najveće europske zemlje koja je brutalno napala drugu najveću europsku zemlju. To je puno više od toga i predstavlja ozbiljnu ugrozu za arhitekturu europskog mira i sigurnosti. Ako dopustimo da se to dogodi, to je vrlo loša vijest za svjetski poredak. Podrška Ukrajini znači i osiguravanje efikasnosti sankcija protiv Rusije, a mene osobno brine činjenica da i dalje ima puno rupa i iznimaka, osobito prilikom kupnje proizvoda visoke tehnologije za vojnu industriju preko trećih zemalja. Europski parlament podržava razgovore posebnog izaslanika Davida O’Sullivana koji razgovara s predstavnicima tih zemalja o tom problemu.

NACIONAL: Jesu li europski partneri zbunjeni kontradiktornim vanjskopolitičkim stavovima predsjednika Hrvatske i hrvatskog premijera?

U Europskom parlamentu primili smo na znanje razlike u stavovima između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Međutim, premijer Plenković pouzdan je lider koji je vrlo dobro poznat u europskim krugovima i njegovi se stavovi i analize situacije na Zapadnom Balkanu pozorno slušaju i uvažavaju. Dok ponašanje predsjednika Milanovića izaziva zapanjenost i čuđenje među našim partnerima. Jaki hrvatski glas je vrlo važan u našoj zajedničkoj podršci našim ukrajinskim partnerima.

NACIONAL: Koliko je loše za imidž države kada njeni predstavnici ne zastupaju iste stavove?

To je unutarnje pitanje Hrvatske koje ne želim komentirati. Ali ja sam jasan u svojoj poziciji. Kada Plenković govori, mi pažljivo slušamo. Jer to uvijek ima smisla, on je uvijek vrlo uravnotežen u svojim stavovima i on je za mene glas Hrvatske u Europskoj uniji.