Darko Rundek bez sumnje je jedna od najznačajnijih figura hrvatske rock scene unazad više od 40 godina. Nakon što je pjesmama grupe Haustor, s kojom je objavio četiri studijska albuma, obilježio period novog vala, nastavak karijere bio mu je jednako uspješan i plodan. Objavio je šest studijskih albuma, od kojih je „Apokalipso“ iz 1997. godine proglašen jednim od najboljih albuma snimljenih u Hrvatskoj. Osim popularne glazbe, Rundek je skladao za niz kazališnih predstava i filmova te neko vrijeme aktivno radio kao kazališni redatelj i redatelj radiodrama, za što je bio i nagrađen. Uz sve nabrojeno on je i jedan od najgorljivijih ekoloških aktivista među javnim osobama. Kako bi 2017. godine prigodnim diskografskim box set izdanjem „Apocalypso“ i velikom regionalnom turnejom „Apocalypso Now“ obilježio 20 godina tog albuma, Rundek je za tu prigodu bio okupio potpuno novu ekipu glazbenika s kojom je nastavio surađivati i nakon spomenute obljetnice. U međuvremenu su postali njegova Ekipa, a nedavno su dovršili snimanje novog studijskog albuma, preciznije dvostrukog EP-ja, „Brisani prostor“ koji će se kroz mjesec dana pojaviti u prodaji, a ovih dana je najavljen singlom „Tko su svi ti ljudi?“.

NACIONAL: Vaš nedavno objavljeni singl „Unutarnji glas“ evidentno je nastao pod utjecajem izolacije zbog pandemije koronavirusa. Posljednjim singlom „Tko su svi ti ljudi?“ koji se ovih dana pojavio kao najava vašeg novog albuma, kao da najavljujete neki novi, bolji svijet. Otkud toliko optimizma u ovim vrlo teškim danima?

Neki novi bolji svijet već je tu ako ste prisutni u trenutku, o tome govori ta pjesma. I najteži dan može pripadati tom novom, boljem svijetu, jer nije samo pitanje okolnosti ono što određuje sadržaj naše stvarnosti. Određuje ga i osluškivanje unutarnjeg glasa. Pjesma „Unutarnji glas“ nije nastala u ovim pandemijskim vremenima, nego je završna na jednom od dijelova albuma. Nije trebala biti singl, ali se nešto u njenoj atmosferi poklopilo sa samoizolacijom. Napravio sam i englesku verziju jer se radi o nečem globalnom. Stihove obiju pjesama, kao i prateći video, potpisuje Roko Crnić.

NACIONAL: Kakve teme prevladavaju na novom izdanju i koliko će ukupno novih pjesama biti? Kako biste opisali novi album?

Već na probama za „Apocalypso Now“ osjetili smo da uživamo svirati zajedno i da smo si uzajamno inspirativni. Pola proba prošlo bi u improviziranju iz užitka. Kako onda ne napraviti album zajedno? Prvi put još od vremena Haustora, u bendu je još jedan autor, Roko Crnić. Roko ima svoj bend Porto Morto, ali na zajedničkim turnejama iz njega su izvirale pjesme, od kojih je neke snimio sa svojim bendom, a neke pjesme i skice razrasle su se na našim probama. Pjesme su većinom nestandardne i poetski otvorene. Izvode nas na brisani prostor. Bit će deset pjesama, po pet na CD-u, dakle duplo izdanje. Kako su se grupirale dvije vrste materijala, tako je bilo logično da ih odvojimo u dvije cjeline.

NACIONAL: Kako kao umjetnik i muzičar koji se cijeloga života intenzivno druži s ljudima i nastupa pred brojnom publikom, proživljavate ovo razdoblje izolacije?

Ovo je vrlo intenzivan period. S jedne strane se zaustavila vremenska mašina i nastao interval u kojem je moguće štošta preispitati. Preko medija dolaze zastrašujuće slike stotine tisuća bolesnih, umrlih, nezaposlenih ljudi po cijelom planetu, vlada dosad nezamisliva globalna neizvjesnost na svim planovima. S druge strane, izolacija me zatekla na Braču, u malom selu, možemo raditi u obližnjem masliniku, saditi vrt itd. Tu sam si složio i mali studio, radim na produkciji i miksanju albuma. Ono što je emotivno intenzivno jest doživljaj epohalne prekretnice pred kojom se nalazimo i uzbune da se prema njoj odnosimo na dostojan način. Volio bih naći načina i pridonijeti osvještavanju i aktivnom odnošenju prema promjeni koju upravo živimo, a koje je koronavirus samo dio.

NACIONAL: Nakon što se život posljednjih mjeseci drastično promijenio, što mislite kako će izgledati svijet u budućnosti, što nas čeka u godinama pred nama?

Sve su opcije otvorene. Od najcrnjih do pomalo utopističkih vezanih uz povezivanje i mijenjanje odnosa prema resursima, drugim stvorenjima i nama samima. Priroda je na rubu sloma. Prije neki dan vodeći francuski dnevni list Le Monde objavio je proglas preko 200 znanstvenika, među njima 20 nobelovaca, umjetnika iz cijeloga svijeta, među kojima su Robert de Niro, Iggy Pop, Peter Brook, Juliette Binoche, Madonna… Evo kratkog citata:

“Dobra strana krize je što nas stavlja pred bitna pitanja. Računica je jednostavna, male prilagodbe više nisu dovoljne, čitav je sistem u pitanju. Ekološka katastrofa koja je u tijeku otkriva meta-krizu: masovno izumiranje života na Zemlji je neupitno i najavljuje izravnu egzistencijalnu prijetnju. Za razliku od pandemije, koliko god ona bila tragična, radi se o sveukupnom urušavanju s nesagledivim posljedicama. S najvećom mogućom ozbiljnošću pozivamo ljude na vlasti i građane da napuste neodrživu logiku koja još uvijek prevladava i počnu napokon raditi na dubokoj promjeni ciljeva, vrijednosti i ekonomije. Konzumerizam nas je doveo do nijekanja samog života: života biljki, životinja i velikog broja ljudi. Zagađenje, zatopljenje i uništavanje životnog prostora divljine vodi svijet prema točki sloma. Iz tih razloga, uključujući sve veći rast socijalnih nejednakosti, čini nam se nemoguć ‘povratak na normalu’. Radikalne transformacije koje se nameću na svim razinama, zahtijevaju odlučnost i hrabrost. One se neće dogoditi bez masovnog sudjelovanja i uvjerenja. Kada započeti? To je pitanje opstanka koliko i dostojanstva i dosljednosti… “ Znači, novi moto je „Manje je novo više“.

NACIONAL: A što mislite što će biti s koncertima i općenito s izvedbenim umjetnostima? Kako se vratiti u normalno i koliko će, po vama, trebati vremena da se vratimo starom načinu života? Hoćemo li mu se uopće vratiti?

Što se tiče koncerata i izvedbenih umjetnosti, oduvijek ih je bilo i bit će ih, ali ne znamo u kojem obliku. Ne vjerujem da ćemo se dugoročno vratiti starom načinu života, on je bio destruktivan i neodrživ. Samo da vam kažem da je najbolja muzika koju sam zadnjih godina u Zagrebu slušao bila za dobrovoljni prilog u šešir, a ne za tisuće slušatelja s plastičnom čašom piva u ruci.

NACIONAL: Kako vam se sviđaju svi ovi virtualni koncerti kojima muzičari pokušavaju nastaviti svoj život pred publikom pa makar i virtualnom?

To je prelazni period, ali ne znamo u što.

NACIONAL: Koliko vam je život u izolaciji inspirativan, a koliko težak? Držite li se uputa Kriznog stožera?

Pa nije skroz lako kopati i kositi i čekati da grah iznikne, ali to je zdrav umor. Puno je neobrađene zemlje, imati svoj vrt ima smisla. Saditi drveće ima smisla. Ne koristiti kemijska gnojiva i otrove ima smisla. O tome se ima svašta naučiti. Upute Kriznog stožera nisu s tim u suprotnosti.

NACIONAL: Unazad par godina postali ste puno skloniji aktivizmu pa osim vašeg poznatog stava spram važnosti ekologije, sudjelovali ste i u prosvjedu za zabranu lova. Uz to već godinama upozoravate na jačanje fašizma u društvu. Odakle želja da svojim istupima ukažete na goruće probleme društva u kojem živimo?

Ako onaj koji o tome zna, javno ne progovori, ne može sebi pogledati u oči. Moj prvi aktivistički nastup bio je na prosvjedu za zatvaranje svih klaonica. Industrijski uzgoj životinja je mrlja na savjesti čovječanstva. Ne može se životinje tretirati kao sirovinu za industriju. To je etički nedopustivo. A osim toga, mesno mliječna industrija daje ogroman prilog sječi šuma za stočnu hranu, iscrpljivanju pitke vode i ogroman udio u proizvodnji stakleničkih plinova. Hranjenje mesom i mliječnim proizvodima škodi ljudskom zdravlju, da ne ulazim u detalje. Kad sve to znaš, možeš li šutjeti? Fašizam nikad ništa nikom dobra nije donio. Što su vremena teža, treba biti oprezniji prema mentalitetima koji vode u rat i glad.

NACIONAL: Vratimo se dvostrukom EP-ju. Kako je teklo snimanje s Ekipom? Gdje ste snimali album?

„Brisani prostor“ je proistekao iz jednog blagoslovljenog četverodnevnog sessiona u prostoriji za probe u zagrebačkom podsljemenskom predgrađu Mikulićima. Tad smo višekanalno snimili tridesetak – što improviziranih, što na temelju donesenih ideja – odsviranih komada. Pet od njih pojavljuju se kao jedan od dva EP-ja, na drugom je pet njih koji su tamo začeti, a dovršeni u DM studiju braće Domazet u Prečkom. U tom smo studiju snimili i svoj prvi album „Mura, Mura“. To je album međimurskih narodnih pjesama koje pjeva Andreja Košavić Kurelec, a prati je Ekipa, dakle: Ana Kovačić na saksofonu, Igor Pavlica na trubi, Silvio Bočić na bubnjevima i vibrafonu, Miro Manojlović na vibrafonu i udaraljkama, Roko Crnić na basu, ja na gitari i basu, a povremeno i pjevam. Pridružili su nam se Nataša Radušić na mandolini i violinist Marko First iz Cinkuša.

NACIONAL: S Ekipom ste odsvirali slavljeničku turneju „Apocalypso Now“, ali i nastavili surađivati na novim pjesmama. Koliko vam je inspirativno raditi s tim zapravo vrlo mladim muzičarima?

Prvo, osim Ane Kovačić koja je ove godine diplomirala saksofon na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, ostali su prije više godina završili školovanje i imaju iza sebe bogato muzičko iskustvo. Dogodio se sretan spoj ljudi. Puno smo radili i probali tako da je to bio i rad i zadovoljstvo.

NACIONAL: Jedan od Ekipe je i Roko Crnić, kojem ste gostovali na albumu njegove grupe Porto Morto. Kako je pala ta odluka, s obzirom na to da ne gostujete baš često na drugim albumima?

Kako sam s Rokom surađivao i prije njihova albuma „Portofon“, bio je to prirodan nastavak suradnje.

NACIONAL: Krajem prošle godine prekinuli ste dugogodišnju suradnju sa svojom violinisticom Isabel, što je mnoge prilično iznenadilo. Zašto je došlo do prekida suradnje i znate li gdje je ona sada i što radi?

Nakon dvadesetak godina koliko smo jahali zajedno, osjetio sam potrebu za promjenom zvuka, što ne znači da u nekoj sljedećoj fazi nećemo opet surađivati. Ona je sad u Puli, gdje je i bila, nastavlja raditi na svom životnom projektu vezanom uz Bachove „Sonate i partite za solo violinu“ i mislim da će ove jeseni ponovo pokazati kako se projekt razvija.

NACIONAL: S obzirom na stanje zbog koronavirusa, kako će izgledati promocija „Brisanog prostora“?

Album je snimljen, važno je da dođe do ušiju publike i za to nisu nužni koncerti. Snimljenu muziku najčešće prati i video. Sretna je okolnost da se Roko školovao za multimediju i da je za to talentiran. Tako da su ova prva dva „lyrics videa“ zacrtala jedan stil koji postaje zaštitni znak albuma.