Ovoga ljeta – točnije, 17. srpnja – u Gradskom muzeju Korčula otvara se izložba izuzetno cijenjene njemačke umjetnice Hito Steyerl, koja će se predstaviti radom „Virtualna Leonardova podmornica“. Izvorno zamišljena kao videoinstalacija za 58. Venecijanski bijenale, „Leonardova podmornica“ potpuno je prerađena u iskustvo virtualne stvarnosti (VR). Nakon ulaska u virtualni prostor putem VR naočala, gledatelji će se naći u prostoru uz osjet plutanja pod vodom, okruženi ribama, morskim algama i koraljima, dok će avatar Hito Steyler istovremeno, u punoj opremi, plivati uz posjetitelje. „Leonardova podmornica“ projicira se na tri virtualna zakrivljena ekrana koja okružuju gledatelja. Hito Steyerl njemačka je filmašica, umjetnica pokretnih slika, spisateljica i inovatorica u području esejističkog dokumentarnog filma, čiji se radovi nalaze, između ostalih, u zbirkama Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku, Tate Modern u Londonu i Instituta suvremene umjetnosti u Bostonu. Njezin dolazak i ovo doista vrijedno i važno gostovanje na Korčuli organizirala je udruga Siva zona – ili kako se zbog predanosti grafičkom oblikovanju i umjetničkom izrazu piše – siva) (zona.

Ta je udruga od 2006. godine u gradu Korčuli i na drugim lokacijama ostvarila izuzetno bogat međunarodni galerijsko-izložbeni program te se bavi umjetničkim i znanstvenim istraživačkim projektima. Nastoji pozitivno redefinirati poziciju kulturne periferije otoka na kojem djeluje, shvaćajući kulturu u proširenom smislu, što uključuje i svakodnevne prakse, kulturnu i umjetničku produkciju sagledane u širem društvenom i političkom kontekstu. Dakako, nije sve tako lijepo i blistavo kao djeluje na prvi pogled, jer ipak je riječ o specifičnoj sredini jednog južnodalmatinskog otoka. Svejedno i unatoč tome, ostvarili su ne samo za hrvatske uvjete već i na svjetskoj razini respektabilnu količinu vrlo hvaljenih ostvarenja suvremene umjetnosti. Do sada je održano ukupno 149 javnih programa; u izložbenom programu predstavljeni su radovi više od 150 umjetnika iz 23 zemlje, dok je s pojedinim autorima ostvarena dugogodišnja suradnja i predstavljeni su nekoliko puta.

Darko Fritz je umjetnik, kustos, grafički dizajner i oblikovatelj izložbi. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Sivu zonu osnovao je i pokrenuo hrvatski suvremeni umjetnik Darko Fritz, koji se za Nacional prisjetio kako je to izgledalo na početku i s kojom idejom je krenuo u realizaciju: „Sivu zonu pokrenuo sam u ljeto 2006. godine, nedugo nakon što sam kupio stan u Korčuli, s nekom idejom da bi tamo bilo dobro predstaviti suvremenu umjetnost, s obzirom na to da je najbliža ponuda takvih sadržaja tek u Splitu ili Dubrovniku, a kulturna ponuda je orijentirana k tradicionalnijim formama kulture i umjetnosti. Ujedno sam se i osobno htio predstaviti novoj okolini s time čime se bavim, suvremenom i medijskom umjetnošću, u čemu sam i uspio te sam stekao nove prijatelje i kolege. Kako je riječ o maloj sredini, gdje kao i drugdje na Balkanu ‘svi sve znaju’, također sam stekao poneke neprijatelje, mrzitelje svega suvremenog.“

Darko Fritz je umjetnik, kustos, grafički dizajner i oblikovatelj izložbi. Od 1988. do 1990. godine djeluje u umjetničkoj i dizajnerskoj grupi Studio Imitacija života sa Željkom Serdarevićem. Član je strukovnih organizacija HDLU, ULUPUH, HZSU i AICA. Oblikovao je postave niza izložbi suvremene umjetnosti, a kao grafički dizajner ima poseban interes za oblikovanje plakata iz oblasti kulture. Dobitnik je više nagrada za umjetničko i dizajnersko djelovanje, dok su mu radovi, kao i tekstovi, objavljivani u raznim stručnim časopisima i publikacijama širom svijeta. U periodu od 1990. do 2013. godine najviše je vremena proveo u Nizozemskoj, a umjetničke i kustoske radove ostvario je diljem svijeta. Tako je hortikulturalne instalacije osim u Hrvatskoj, postavljao i u Austriji, Španjolskoj, Novom Zelandu i Slovačkoj. Najveće kustoske projekte, kao što je dosad najopsežnija izložba o Novim tendencijama, ostvario je u Austriji i Njemačkoj, u suradnji s institucijama koje su mu, kako voli naglasiti, omogućile „kompleksnije projekte za koje u Hrvatskoj još uvijek ne postoje uvjeti produkcije“. Prošle godine je objavio knjigu „Digitalna umjetnost u Hrvatskoj 1968. – 1984.“ u kojoj je predstavio pionire digitalne umjetnosti i uredio monografiju „siva) (zona… diskursi s periferije“. Knjiga je objavljena u posebnim izdanjima na hrvatskom i engleskom jeziku.

Fritz je početak djelovanja Sive zone nazvao „one man gallery“ jer je prvih sedam godina bio kustos, koordinator programa, administrator, domar i čuvar galerije, grafički dizajner plakata, prevoditelj i PR-ovac. Svejedno, Darko Fritz je kroz Sivu zonu doista ostvario respektabilan program koji je primijećen širom svijeta, zbog čega se brojni suvremeni umjetnici i vole odazvati njegovu pozivu. Kakav je odnos lokalnih vlasti prema njegovim nastojanjima, pomažu li financijski pri realizaciji programa? „Već godinama lijepo surađujemo nizom zajedničkih projekata s Gradskim muzejom Korčula, a naš program redovno prati Radio Korčula, gdje umjetnici znaju sudjelovati i zvučnim radovima i duljim intervjuima. Centar za kulturu Korčula ljubazno nam ustupa ljetno i zatvoreno kino za programe. Financijski, Grad Korčula podržava nas svake godine za ukupne godišnje programe s 500 kn više, ove godine došli smo do 8000 kn, što je, gledajući statistički, pohvalna uzlazna linija, a gledajući koliki su troškovi programa, možda dovoljno za jednu izložbu godišnje. Turistička zajednica podržala je sufinanciranje monografije udruge prošle godine. Podršku Hotelskog poduzeća Korčula dobili smo tek kada se, promjenom vlasnika u tvrtki Aminess hoteli i kampovi, uprava premjestila iz Korčule.“

Do 2017. godine Siva zona je u Korčuli koristila pet raznih prostora kao galerije, u vlastitom aranžmanu. U Korčuli je uobičajeno da se lokalnim udrugama gradski prostor ustupa bez naknade. Grad Korčula, kako je istaknuo, za sada nema razumijevanja za potrebu za ikakvim galerijskim prostorom za predstavljanje suvremene umjetnosti, bilo organizirano od Sive zone ili koga drugoga. Dokument Strategija razvoja turizma grada Korčule predstavlja projekt koji je pokrenuo Grad Korčula i 2017. objavila Turistička zajednica Korčule. Projekt se odnosi na „efikasno upravljanje turističkim razvojem Grada Korčule u razdoblju od 5 godina“. Siva zona je u tom dokumentu navedena kao „odgovorna“ pod stavkom „Povijest i prezentacija suvremene kulture i umjetnosti“ u vremenskom okviru 2020. – 2023. „Ako ništa drugo, barem smo nominalno priznati“, ironičan je Fritz.

‘Leonardova podmornica’ VR-om postaje podvodni prostor, a gledatelj ima osjet plutanja pod vodom

„Iako formalno postoje gradska vijeća, lokalne vlasti malih i velikih mjesta u zemljama s nedovoljno demokratske političke kulture redovno su uvjetovane voljom jednog čovjeka, a tako je i u Korčuli. Zahtjeve za prostorom uputili smo raznim gradskim vlastima dok su gradonačelnici bili Mirko Duhović (SDP), Vinko Kapelina (HDZ) i Andrija Fabris (HDZ). Na upit za ikakav prostor, barem od 20 kvadrata, dobili smo, nakon godina zavlačenja, pisani odgovor u kojem Grad tvrdi da ne postoji nijedan slobodan gradski prostor, što je vrlo upitna izjava. Ipak sam, nakon tog dopisa, saznao da postoji barem jedan takav prostor. U proljeće 2018. napravio sam uvid u prostor od cca 40 kvadrata bivšeg hotela Europa u starom gradu. Od tada, upućene su opetovane molbe za njegovu upotrebu, čak s mogućnošću korištenja prostora s otkaznim rokom od 20 dana, dakle do najave i useljenja sljedećeg korisnika, s ciljem da se eliminira standardni negativni odgovor da ‘postoje planovi za taj prostor’. Do danas, već pet godina, isti prostor je i dalje nekorišten odnosno napušten. Nakon sastanka uživo prije godinu dana i triju pismenih zahtjeva za odgovorom, napokon sam dobio usmeni odgovor recentne gradonačelnice Nike Silić Maroević (SDP). Prostor ne želi ustupiti iako sam izjavio da bismo ušli u prostor bez obzira na stanje u kojem se nalazi. Izgleda da je status quo princip upravljanja gradom Korčulom već desetljećima, jedino što pomiče stvari su privatni interesi ili rodbinske veze, a ignoriranje službenih upita redovno je oruđe takvog tipa ponašanja. Što se tiče javnog interesa, politika je na nivou ‘malog mista’. Polažem nade u agilniju generaciju političara i aktivista prošle godine okupljenih oko platforme pOdrži Korčulu, koji pokušavaju vratiti javni interes u lokalnu politiku“, rekao je Fritz.

Upravo zbog takvog, blago rečeno, neprimjereno lošeg odnosa gradskih vlasti spram njegovih dosadašnjih aktivnosti, kao i organizacije brojnih gostovanja i izložbi više od 150 umjetnika iz 23 zemlje, dolazak njemačke suvremene umjetnice Hito Steyerl tim je značajniji. „Velika je čast ugostiti rad Hito Steyerl, koja je u ovom trenu predstavljena retrospektivom u Stedelijk Museumu u Amsterdamu, a kasnije će putovati u Centre Pompidou i dalje. U Sivoj zoni predstavit ćemo VR rad u kojem je Hito prilagodila složenu video-instalaciju koju je predstavila na Venecijanskom bijenalu. Rad povlači paralelu između primitivne podmornice Leonarda da Vincija, prvi put skicirane početkom 16. stoljeća, i Leonardo S.p.A., nekadašnje Leonardo-Finmeccanica, talijanske globalne visokotehnološke tvrtke i jednog od ključnih igrača u zrakoplovstvu, obrani i sigurnosti. Leonardo S.p.A isporučio je oružje koje turske oružane snage koriste protiv civila u Siriji i prodao ratne zrakoplove Saudijskoj Arabiji. Godine 1515. Leonardo je dizajnirao oružje koje bi omogućilo Veneciji da se brani od napada Osmanskog Carstva: proto podmornicu koja je mogla nehotice potopiti neprijateljske brodove. Unatoč činjenici da bi ga dužd Republike velikodušno nagradio, Leonardo je odlučio sakriti svoj izum pod nejasnim opisima i šifriranim dijagramima. Zaključio je da su ljudi previše zli da bi se nosili s tako destruktivnom tehnologijom. Steyerl ukrca gledatelja na metaforično putovanje na Leonardovu brodu“, opisao je Fritz rad njemačke umjetnice.

Kako sva ta gostovanja, ma koliko bila prijateljska ili kolegijalna, koštaju, pitali smo ga kako se financiraju svi ti projekti, izložbe i događanja u organizaciji Sive zone. „Prva godina, 2006., nije bila financirana, dakle, nije se djelovalo s malim budžetom, već bez budžeta. Usprkos tome, već prve godine galerijski program se sadržajno profilirao. Osobno prisustvo predstavljenih autora je konstanta izložbene politike od samih početaka do danas. Pri pokretanju galerijskog programa postavilo se pitanje – što je, osim osiguranog izlagačkog prostora, minimum logistike za ostvarivanje galerijskog programa.

Od sljedeće, 2007. godine program je podržalo Ministarstvo kulture RH, dok se narednih godina proširio broj institucija koje su nas podržavale. Značajnije promjene u organizaciji rada događaju se od 2013. godine nadalje, od kada Sivu zonu redovno podržava zaklada Kultura nova, što je omogućilo djelomično zaposlenje jedne osobe na pola radnog vremena i aktivnije sudjelovanje članova udruge Marije Borovičkić, Ivana Ramljaka, Sani Sardelić i Lee Vene s njihovim umjetničkim i znanstvenim istraživanjima o samoniklom jestivom bilju, industrijskoj baštini i ženskom radu, kinematografiji otoka Korčule i svih jadranskih otoka, Međunarodnim susretima umjetnika u Veloj Luci 1968-1972. i drugim temama. Bitna je i podrška Hotelskog turističkog poduzeća Korčula, koje je danas dio poduzeća Aminess hoteli i kampovi i omogućuje smještaj i prehranu sudionika programa u inače preskupoj Korčuli“, objasnio je Fritz.

Fritz je kroz Sivu zonu ostvario respektabilan program primijećen širom svijeta, zbog čega se umjetnici i vole odazvati njegovu pozivu. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Zanimljivo je da istovremeno Siva zona pruža šansu nekim drugim kustosima koji ostvaruju izložbene projekte u Korčuli. „Kao čin auto-decentralizacije kustoskog monopola voditelja galerije uvedena je praksa gosta kustosa. Gosti kustosi bili su Ştefan Rusu, Dunja Blažević (PRO.BA Centar za savremenu umjetnost, Sarajevo), Ana Peraica, KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse, Sarah Cook, Eilidh Lucas i Geoff Lucas (HICA), Ivana Meštrov (Slobodne veze), Branka Benčić i Aleksandra Sekulić, Barbara Borčić (Institut za suvremenu umjetnost Ljubljana), Annick Bureaud, Laura Plana Gracia, Chiara Passa i Gerald Weber (Sixpack)“, naveo je Fritz. No iako je zahvaljujući djelovanju udruge Siva zona i Darku Fritzu Korčulu posjetio velik broj umjetnika i kustosa, nisu uvijek dočekivani sa simpatijama. „Nepovoljnu situaciju percepcije suvremene umjetnosti možemo sagledati i u svjetlu skoro nepostojeće edukacije na nacionalnom nivou, koja je još izraženija u manjim sredinama kao što je Korčula, gdje skoro da i ne postoji mogućnost susreta s takvim sadržajima. Kako najčešće izložbe čuvaju kustosi, ponekad i s autorima, imao sam se priliku uvjeriti da su ljudi dolazili u Korčulu upravo kako bi posjetili naše programa, što bi me ugodno iznenadilo“, istaknuo je Fritz, koji priprema i jednu svoju VR instalaciju koju će predstaviti na Korčuli, o čemu je rekao:

„(un)Real Resort je VR instalacija koja se bavi temom vizija budućnosti, prikazanih kroz konkretne arhitektonske i umjetničke radove koji su zamišljeni 1970. godine, ali nikada nisu ostvareni u fizičkom prostoru. Suvremena VR tehnologija omogućuje nam ostvarenje prostora arhitektonskog nacrta, barem u virtualnom prostoru kojim se krećemo s VR naočalama. Centralni motiv rada je neostvareni projekt turističkog naselja Plitvine koji je zamišljen na Međunarodnim susretima umjetnika u Veloj Luci 1970. Generalni plan kubanskog arhitekta s pariškom adresom Ricarda Porra razrađivalo je tridesetak međunarodnih urbanista, teoretičara, arhitekata i umjetnika. Izgled cjelokupnog naselja je inspiriran slikama Giuseppea Arcimbolda, antropomorfnog je izgleda i prostire se na padini uz more. Zgrada administracije je na poziciji ljudske glave, restoran na poziciji želuca, nizovi apartmana predviđenih za smještaj na poziciji udova. Taj rad u novoj reprezentaciji prikazuje umjetničke radove kao što su maketa neostvarene skulpture u obliku srca za turističko naselje poljske umjetnice Aline Szapocznikow i neostvarene land-art intervencije rezanja brda Uga La Pietre. Na istu temu, uz VR instalaciju, radim ovih dana na montaži filma ‘Zamišljene budućnosti: Turizam’, u koprodukciji Kreativnog sindikata i Sive zone, koji je podržao HAVC.“

U Korčuli se trenutno može pogledati izložba „Dva zalaska Sunca“ Željka Badurine, koja je predstavljena na glavnom Trgu sv. Marka i ostaje otvorena do 31. 7. 2022. godine. Zanimljivost te izložbe je u tome što je vidljiva putem osobnih mobilnih uređaja, spajanjem na Wi-Fi mrežu „siva zona“. „Riječ je o novom formatu prezentacije umjetničkih digitalnih radova koji je ostvaren u suradnji s umjetničkom organizacijom Format C iz Zagreba i Gradskim muzejom iz Korčule. Izuzetno mi je drago što su izložbu posjetili učenici osnovne i srednje škole u sklopu manifestacije o medijskoj pismenosti“, rekao je Fritz te najavio da će ovoga ljeta svoja djela tako izložiti i Nour Sokhon iz Libanona i Iqra Iqbal iz Pakistana.

Tijekom ove godine Igor Grubić postavit će billboarde i plakate na raznim lokacijama, na temu Praxisa. Distribucija rada se dijelom odvija preko otvorenog poziva kulturnim institucijama diljem svijeta da se njegov rad isprinta i izloži, a dijelom organizirano na billboardima raspoređenim dosad u trima hrvatskim županijama. Mihael Giba predstavit će u Korčuli novi rad „Arheologija rada (Dalmacija)“ koji prikazuje dokumentaciju radničkih borbi u Dalmaciji od 1990. do danas, a umjetnice Katerina Duda i Jelena Lovrec napravit će zasebne akcije na temu kritičkog turizma. Na rezidenciju s umjetničkim istraživanjem dolazi cijenjeni španjolski umjetnik Dionisio Sánchez Loring koji će sljedeće godine producirati svoj novi rad. I to sve u sredini kojoj je suvremena umjetnost prilično strana i daleka i unatoč nastojanjima, kako je rekao Fritz, „mrzitelja svega suvremenog“.