Darko Borovac, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Zagreb, jedan je od inicijatora rehabilitacijskog ronjenja za ukrajinske veterane kao načina rješavanja ratnih trauma

Darko Borovac je dragovoljac Domovinskog rata s dvije godine i osam mjeseci službe. Trenutno je u mirovini i sretno živi kao suprug i otac u Zagrebu. Hobi mu je ronjenje, no da si ispuni dan radom koji voli, također je predsjednik Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Zagreb. Udruga pomaže braniteljima kroz organizaciju rehabilitacijskih aktivnosti i izleta. Ponekad je to druženje u prostorima Udruge, što znači ugodnu partiju belota uz sok, grickalice, a ponekad i domaće nareske. Nema razgovora o politici ni o prošlosti. Te priče stvarno jesu prošle i polako je došlo vrijeme da se usredotoči na „život koji čovjek mora dalje živjeti“, kako kaže Borovac. Svi su u Udruzi prijatelji, uvijek tu jedan za drugoga kada je potrebno pomoći.

Neki od njih, među kojima i Borovac, uživaju u ronjenju te su članovi Ronilačkog kluba AdriatiCro Zagreb koji djeluje još od 2005. godine. Također su povezani s Ronilačkim klubom hrvatskih ratnih i vojnih invalida Nemo-Adriatic, koji je prošle godine, na inicijativu hrvatskih branitelja, proveo projekt rehabilitacije ukrajinskih ratnih veterana. Darko Borovac i njegovi prijatelji iz Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a pomogli su ronilačkom klubu u provedbi cijelog projekta.

„Projekt je proveden radi resocijalizacije ukrajinskih ratnih veterana, kao određeni doprinos Hrvatske u pomoći Ukrajini. Nemo-Adriatic je uspio okupiti hrvatske branitelje raznih pozadina, koji su zajednički ostvarili taj projekt prošle godine u Savudriji. Uglavnom, moji kolege branitelji-ronioci i ja bili smo instruktori ronjenja za ukrajinske ratne invalide prošloga ljeta. Kada vidite da čovjek bez ruke i noge ima želju roniti, onda vam je sve jasno. Stvarno je bilo predivno. Svi su uspjeli dobiti jednu od raznih mogućih kategorizacija za ronjenje. Otišli su naši dečki nedavno i u Ukrajinu tamo podučavati, a sada će se u prvoj polovici lipnja projekt ponoviti u Savudriji, čemu se iznimno veselim“, rekao je za ZagrebNews predsjednik Udruge Darko Borovac.

Kao jedan od prisutnih instruktora, Darko Borovac je tijekom ronilačke obuke ukrajinskih veterana puno saznao o njihovim ratnim iskustvima. Smatra da je to iznimno dobro za Ukrajince jer mogu razmijeniti osjećaje i mišljenja s ljudima koji su prošli slične stvari. Borovac se nada da im ta psihološka potpora jednostavno šalje poruku „Niste sami!“ Nada se da će to Ukrajince potaknuti da osnuju i svoju udrugu kako bi im život bio lakši.

„Oni su jako radišni dečki. Stvarno imaju volju i žele to. Mi ih zapravo mičemo malo od tih stvari. Ali ujedno su jako bliski nama jer smo mi to sve isto prošli. Također, slični smo po tome što se o tim stvarima jednostavno ne razgovara mnogo. Da, bili smo znatiželjni pa smo i pitali puno pitanja, ali ti trenuci su kratki i brzo se promijeni tema. Ronjenje je ipak najbitnije. Oni su imali organizirana normalna edukativna predavanja kao bilo koji drugi ljudi koji uče roniti u školi ronjenja i drago mi je da su svi uspjeli postati osposobljeni ronioci. Jedna zanimljiva stvar, s ukrajinskim veteranima je došla i jedna časna sestra koju sam ja učio roniti. Kasnije sam saznao da ona ima preko 500 odrađenih skokova s padobranom. Bila je možda najbolja od svih u ronjenju, a uspio sam s njom i odraditi bratsko disanje“, govori kroz smijeh Borovac.

Uz ovo rehabilitacijsko ronjenje, branitelji-ronioci također su iznimno aktivni tijekom ostatka godine po cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u pogledu eko-akcija. Jednog vikenda Vodice, drugog Primošten, a trećeg Osijek. Svi obuku svoja ronilačka odjela i čiste Hrvatske vode od zagađenja. Kada se provode te akcije, Borovac i njegovi kolege kao da „ulaze u potpuno drugi svijet, sve se smiri“. Umjesto teškog rada, njima je eko-akcija vrijeme odmora. Vrlo često oni su ekipa koja drži zagrebački Jarun čistim u suorganizaciji s ronilačkim klubom AdriatiCro.

Uz ronilačke aktivnosti, klub je također otkrio i rehabilitacijsko jahanje kao iznimno popularan i djelotvoran projekt među braniteljima. Prošle godine je prvi put udruga isplanirala taj projekt i provela ga na oduševljenje svih koji su se pridružili. Uz jahanje koje je bilo organizirano u Sinju, braniteljima je bila organizirana i vožnja kajakom po Cetini koja je bila „toliko bistra da su se cijelim njezinim tokom mogle ribe promatrati iz kajaka“.  Poslije toga još i sportske igre, „prava milina“.

„Ove godine svakako idemo ponovno. Uz to, ići ćemo sigurno i na Fišijadu u Križevcima. Gdje nas tko pozove, tamo se i pojavimo. Projekte za ovu godinu smo predali, jedino čekamo da nam nadležno ministarstvo odobri sredstva. Ono što nisam znao donedavno jest da udruga u lipnju ide na Krapanj na duhovnu obnovu. Činjenica je da se uvijek može bolje. Na kraju godine, kada imamo skupštinu, uvijek se čuju nove ideje i nadam se da će se i ove godine dogovoriti uzbudljivi novi projekti“, zaključio je Darko Borovac.