Hana Arapović postala je prošlog mjeseca europska stolnoteniska prvakinja u kategoriji do 21 godine, a o njezinoj karijeri brine se otac i trener Darko Arapović. Otac i kći za Tempo opisuju svoj put do uspjeha

Zagrepčanka Hana Arapović početkom travnja ostvarila je jedan od najvećih uspjeha hrvatskog stolnog tenisa, osvojila je zlatnu medalju na Europskom prvenstvu U-21. Arapović će u kolovozu napuniti 19 godina, što znači da je u Sarajevu igrala protiv suparnica koje su do dvije godine starije što daje dodatnu težinu njezinu rezultatu. Ta zlatna medalja četvrta je za mlađe kategorije u povijesti hrvatskog stolnog tenisa, prethodno je to uspjelo Tamari Boroš 1995. godine, Corneliji Vajdi 2000. i Tomislavu Pucaru 2017. godine.

Hana Arapović dolazi iz obitelji stolnotenisača, otac Darko bivši je igrač, kasnije trener u STK-u Dr. Časl, a sada izbornik mlađih ženskih selekcija, majka Eva također je natjecateljski igrala stolni tenis, a tim se sportom bavila i četiri godine starija Hanina sestra Daria. Hana je počela igrati stolni tenis sa šest godina, što s obzirom na obiteljsko okruženje nije nimalo čudno, a talent koji je davno počela pokazivati sve češće se potvrđuje. Prošle godine osvojila je europski TOP 10, bila je juniorska prvakinja Europe u paru, brončana u mješovitom paru, a sada je prvi put osvojila zlatnu pojedinačnu medalju, mlađeseniorsku europsku. Naravno, Hana je i najbolja hrvatska stolnotenisačica, prošle i ove godine osvojila je seniorsko prvenstvo Hrvatske dok je u mlađim kategorijama na državnim prvenstvima osvojila 32 medalje, od čega 20 zlatnih.

Na putu do zlatne europske medalje Hana Arapović pobijedila je deset suparnica i pritom izgubila samo četiri seta, a kao najvažniju pobjedu istaknula je onu u četvrtini finala s 4-2 u setovima protiv Rumunjke Elene Zaharije. „Protiv Zaharije sam igrala mali milijun puta, pobjeđivala je ona mene, pobjeđivala sam ja nju, igrale smo jedna protiv druge u turskoj Antalyji samo tjedan dana prije Europskog prvenstva, tamo me pobijedila s 3-1. Uz to, ona je bila aktualna europska mlađeseniorska prvakinja pa mi je zbog svega toga taj meč bio najvažniji i najteži“, rekla nam je Hana Arapović, koja je do sada na europskim prvenstvima mlađih kategorija triput dolazila do četvrtine finala, te naglasila: „U polufinalu i finalu sam pobijedila Njemice Miju Griesel i Sophiju Klee, prvu s 4-0, a drugu s 4-1, kao igračice one su bile možda malo manje teške suparnice od Zaharije, međutim, sama činjenica da sam igrala polufinale, odnosno za zlato, daje na težini tim mečevima tako da ne mogu reći da su ta dva meča bila baš lagana.“

Darko Arapović je Hanin trener od njene 11. godine i sa svojom kćeri čini još jednu uspješnu hrvatsku obiteljsko-sportsku priču u kojoj je jedan od roditelja ujedno i trener, a dijete, u ovom slučaju kći, sportaš. „Često nas pitaju kako funkcioniramo kao otac i kći, a ujedno i trener i sportašica“, kaže otac i trener Darko. „Ukratko bih mogao reći da se svodi na sljedeće: što sam manje otac, a više trener, tim bolje. Dakle, meni kao ocu je u radu s kćeri Hanom najvažnije emocije ostaviti što više po strani. Radimo ozbiljno i profesionalno, kad nešto isplaniramo, onda taj plan provodimo do kraja“, istaknuo je Darko Arapović.

Darko Arapović trener je svoje kćeri Hane i ujedno izbornik ženske stolnoteniske reprezentacije. Hana Arapović članica je njemačkog prvoligaša Weila iz grada Weil am Rhein. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

U Sarajevu na U-21 Europskom prvenstvu on je bio u dvostrukoj ulozi, kao trener ženske hrvatske selekcije i, naravno, kao trener svojoj kćeri. Smatra da je njezin put do zlatne medalje bio težak, ali najbolji mogući: „Hana je imala vrlo težak ždrijeb, od skupine u kojoj je pobijedila kasniju finalisticu Njemicu Sophiju Klee pa do kraja, morala je ići najtežim putem. Međutim, koliko god to na turniru iz meča u meč izgledalo teško, toliko to sve sada posebno dobiva na težini, pa je tako i ta zlatna medalja slađa jer je osvojena na najteži mogući način. Hana je igrala stvarno odlično, bez oscilacija, i to nam pokazuje da je ona sada u stanju doigrati cijeli niz mečeva u pet-šest dana na visokoj konzistentnoj razini. Sve u svemu, dobra priča.“

Hana Arapović još uvijek je juniorka, u svojoj dobnoj kategoriji igra sjajno, jednako i u U-21 u kojoj je upravo osvojila europsko zlato. Međutim, iako je tek očekuje pravi ulazak u seniorsku kategoriju, na toj razini već je počela upisivati pobjede protiv vrlo jakih suparnica, o čemu je rekla: „Bruna Takahashi, Brazilka koja je sada oko 20. mjesta na svjetskoj listi, najbolja je igračica koju sam do sada pobijedila, taj meč igrale smo u njemačkoj ligi.“

‘Njemačka liga trebala bi nama u Hrvatskoj biti uzor u tome kako bi u svim segmentima to trebalo izgledati. Sve je na visokoj razini, mediji nas prate’

Na klupskoj razini Arapović je prethodno igrala za austrijski Linz, a ove sezone članica je njemačkog prvoligaša Weila iz grada Weil am Rhein, uz samu njemačko-švicarsku granicu. Poznato je da je stolni tenis u Njemačkoj jako popularan, a liga vrlo kvalitetna pa je za Hanu Arapović to bio novi iskorak u karijeri: „Njemačka je, uz francusku, najkvalitetnija liga u Europi. Sve je na visokoj razini, mediji nas jako prate, postoji i specijalizirani časopis za stolni tenis, navijači nas redovito prate tako da je stvarno zanimljivo igrati u Njemačkoj. Igračka kvaliteta je na najvišoj razini, moram naglasiti da su još dvije igračice iz Hrvatske članice njemačkih klubova, Mateja Jeger i Lea Rakovac.“

Darko Arapović na temu kvalitete i organizacije njemačke stolnoteniske lige ide i korak dalje od pohvala te smatra da bi ona trebala u Hrvatskoj biti primjer kako bi trebalo raditi: „Vjerujem da bi njemačka liga nama u Hrvatskoj trebala biti uzor u tome kako bi u svim segmentima to trebalo izgledati. Klubovi su im u dobrom dijelu iz manjih mjesta gdje ih ljudi prate i navijaju, podržava ih veliki broj manjih sponzora. Organizirano je vrhunski, vodi se briga o svakom detalju. Hana tamo igra prvenstveno zato što tamošnja liga izaziva kod nje stalni pozitivan stres, igra protiv najboljih igračica koje su redom starije od nje i to je sjajno za njen razvoj. U Hrvatskoj smo, nažalost, izgubili taj klupski duh koji je nekada postojao, mali broj ljudi dolazi gledati mečeve i mislim da bismo trebali raditi sve da kopiramo taj njemački način. Važno bi bilo raditi na jačanju klubova u malim sredinama gdje bi se lokalno stanovništvo moglo identificirati sa svojim klubovima i igračima. Nekada je to u Hrvatskoj postojalo, sada bismo to trebali obnoviti.“

‘Kada sam čula da imam tumor, bila sam u šoku, mene su boljela leđa i nisam ni pomišljala na to da je u pitanju nešto ozbiljno, ali sve je to brzo prošlo’

Do kraja godine Hana Arapović igrat će, uz ostale turnire, dva velika natjecanja, Europsko prvenstvo za juniore u Poljskoj koje će se održati u srpnju i Svjetsko prvenstvo za seniore, na koje se nedavno kvalificirala, a održat će se krajem svibnja u Južnoj Africi. „Ne razmišljam sada o tome da nakon ovog rezultata u Sarajevu trebam nešto novo dokazati i zato i na sljedeća natjecanja idem bez pritiska i imperativa. Važno mi je samo i dalje što više trenirati, napredovati i onda će s tim doći i rezultati. Vjerujem da nemam nekih izrazitih nedostataka u svojoj igri, nešto što mi baš jako fali, ali mislim da u svemu mogu biti bolja, da u svakom segmentu igre imam prostora za napredak“, optimistična je Hana Arapović.

Dva treninga koja traju po dva do dva i pol sata njena su dnevna rutina, uz jedan do dva kondicijska treninga tjedno, a uz to, naravno, ima i sve ostale obaveze, od školskih nadalje. Ta je rutina zadnjih godina dvaput prekinuta, srećom, nakratko i bez posljedica. Prvi i manje stresan problem bila je pandemija, uz posljedično zatvaranje dvorana za treninge. „Tata je sve organizirao. U garaži smo postavili Taraflex na pod, radi se o podlozi za stolni tenis, iz kluba smo posudili robota koji izbacuje loptice tako da sam u to vrijeme uspjela trenirati koliko sam mogla, bez prekida“, prisjetila se Hana Arapović. Veći i neusporedivo stresniji problem dogodio se u ljeto 2020. godine, pregled koji je zbog bolova u leđima trebao biti rutinski donio je Hani strašnu dijagnozu, tumor u predjelu abdomena koji je, sreća u nesreći, bio dobroćudan. „Meni to nije ostalo kao nekakva trauma, mojim roditeljima je sve što mi se dogodilo bilo puno stresnije. Za mene je bilo najvažnije što je to bilo u vrijeme korone, dok turnira i mečeva ionako nije bilo previše, tako da nisam puno izgubila u sportskom smislu. Naravno, kad sam čula o čemu se radi, bila sam u šoku, mene su boljela leđa i nisam ni pomišljala na to da je u pitanju nešto ozbiljno, ali sve je to zapravo dosta brzo prošlo, odmah nakon dijagnoze bila sam na operaciji, u bolnici sam ostala samo par dana, čak su me i otpustili nekoliko dana prije nego što su doktori očekivali jer je oporavak jako dobro išao. Uglavnom, bilo pa prošlo“, zaključila je Hana Arapović.

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Stolni tenis je sport u kojem se ne vrti veliki novac i u kojem je sigurno teže, pogotovo u odnosu na najpopularnije sportove, privući bogate sponzore. Međutim, obitelj Arapović nimalo se ne žali, hvale trud Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog stolnoteniskog saveza. „Hana je cijelo vrijeme izvrsno praćena i od HSTS-a i HOO-a, ne smijem zaboraviti ni Zagrebački sportski savez. Njeni posljednji rezultati sada traže još viši nivo treninga tako da sada gledamo i prema Aziji, međutim, jasno mi je da je naš Savez materijalno ograničen tako da i privatno nešto radimo u tom smjeru“, rekao je Darko Arapović, koji kao izbornik mlađih ženskih selekcija, naravno, ima najbolji uvid u perspektivu hrvatskog stolnog tenisa.

„Imamo talentiranu djecu, klubovi i Hrvatski stolnoteniski savez stoje iza njih, ali puno je detalja koji se moraju poklopiti. Sad kad gledam unazad koliko se toga moralo poklopiti i prilagoditi oko Hane da bi ona nesmetano mogla trenirati, igrati i napredovati, to je već samo po sebi ogroman posao. Organizirati treninge, školu, putovanja, na kraju krajeva, uložiti i svoj novac, sve su to detalji koje svi zajedno, od djece preko roditelja do njihovih klubova, trebamo odraditi“, poručio je za kraj Darko Arapović.