Na filmskom festivalu u Vukovaru prošlog petka prikazan je dokumentarni film „Uvik isto“ redateljice Slavice Šnur koji opisuje život NBA igrača Darija Šarića i njegove obitelji tijekom nekoliko ljetnih dana. Taj film prikazuje njihov pomalo nekonvencionalan život jer otac Predrag, bivši uspješan košarkaš Šibenke, u vlastitoj firmi vozi kamion, majka Veselinka, bivša košarkašica, brine o apartmanima koje iznajmljuje turistima, dok Dario Šarić pomaže ocu u ukrcavanju i iskrcavanju tereta. Netko bi rekao da ništa od toga ne bi trebali raditi jer je Dario Šarić financijski situirani vrhunski NBA igrač, ali oni se ne žele odreći svog načina života.

Dario Šarić (24) protekle dvije sezone igrao je za Philadelphiju 76ers, prije toga dvije godine igrao je u turskom Efes Pilsenu, u koji je prešao iz Cibone. Philadelphia je još 2014. odabrala Šarića na draftu koji je sljedeće tri godine imao zajamčen ugovor za novajlije. Nakon dvije godine prešao je u Philadelphiju. Da je pričekao još godinu dana, da mu istekne ugovor za novajlije, imao bi pravo na novi, mnogo unosniji ugovor. Međutim, on se nije zamarao novcem, nego je pristao na ugovor koji će mu sljedeće sezone donijeti 3,3 milijuna dolara. To je manje nego što u ovom trenutku zaslužuje jer je jedan od najvažnijih košarkaša Philadelphije.

Kao što nije mario za velik novac, nikada nije mario ni za molbe kluba koji je od njega tražio da ne igra za reprezentaciju Hrvatske, kako bi što odmorniji igrao za Philadelphiju. Po tome je, uz Bojana Bogdanovića, iznimka. Iznimku je napravio i proteklog vikenda kada je s obitelji prekinuo odmor, sjeo s njima u automobil i dovezao se iz Šibenika u Vukovar kako bi prisustvovao projekciji filma.

NACIONAL: Film „Uvik isto“prikazuje vaš život tijekom ljeta s obitelji u Šibeniku. Dok ostali NBA košarkaši ljetuju na egzotičnim destinacijama, vi birate Šibenik. Jeste li po tome atipična NBA zvijezda?

Puno ljudi iz NBA-a prilično dobro upućeno je u to da je cijela jadranska obala jako lijepa i oni razumiju zašto ljeti odlazim kući. Ponekad mi se tijekom NBA sezone dogodi da kažem suigračima iz Philadelphije kako mi je teško i kako bih volio otići kući te kako jedva čekam otići u Šibenik. Ja im to često kažem u šali, ali u svakoj šali ima i dosta istine. Svjesni su oni da je Hrvatska jedna od najljepših zemalja na svijetu.

NACIONAL: Jeste li ljudima iz kluba ikada rekli kako će te, kada dođete kući, pomagati ocu i materi u iskrcavanju tereta iz kamiona, što se vidi u filmu?

Nisam, mislim da bi se u klubu naljutili kada bi saznali da ću prenositi nekakve kutije iz kamiona u kamion. Mislim da bi se digla panika i da bi mi rekli „Jesi li ti normalan?“, tako da klubu neke stvari prešutim. Klub pazi na sve, ne prepuštaju ništa slučaju, svaki detalj se pomno prati i planira. Da ljudi iz kluba znaju za ovo, vjerojatno bi se prvo nasmijali, ali mi sigurno ne bi nakon toga dopustili da prenosim 15 teških kutija.

NACIONAL: U tom planiranju Philadelphije vi ste dio plana koji su nazvali „The Process“, a taj proces sastojao se od kupnje elitnih mladih košarkaša koji bi jednog dana trebali doći do vrha NBA-a. Jeste li se ikada zapitali hoćete li uspjeti u toj elitnoj grupi mladih košarkaša jer je bilo i onih koji nisu uspjeli i koji su napustili Philadelphiju?

Ja sam u NBA došao s određenim iskustvom, s Efes Pilsenom dvije godine igrao sam u Euroligi, već sam mijenjao kulture, način igranja i trenere. Bilo mi je teško kada sam došao u NBA, ali sam imao dovoljno iskustva da znam da moram raditi i boriti se.

Možda se rezultati tog rada neće vidjeti danas ili sutra, nego za tri ili četiri mjeseca, možda ćeš tada neočekivano postići neki nevjerojatan koš. Sebi sam obećao da ću raditi, da ću na treninzima davati sto posto, da ću biti požrtvovan i da ću se kad-tad izboriti za svoje mjesto u momčadi. U regularnoj NBA sezoni igraju se 82 utakmice, znao sam da ću dobiti priliku i samo je bitno da je iskoristim. Iako je jako teško dobiti priliku u NBA-u.

NACIONAL: Je li vam dodatan pritisak stvarala činjenica što je Sam Hinkie, bivši generalni menadžer Philadelphije, inzistirao na vašem dolasku u klub?

Evo što je bilo. Kada sam izlazio na NBA draft, već sam imao dogovor s Atlanta Hawksima jer su me oni željeli uzeti. Već sam bio obavio medicinske preglede, znali su da ću još dvije godine ostati u Europi, ali su mi rekli da će me uzeti kao 14. izbor na draftu. Dva dana prije drafta zvali su me ljudi iz Philadelphije i tražili sastanak. Našli smo se na sastanku, razgovarali, ali nismo postigli nikakav dogovor. Tada se pojavila informacija da će me izabrati Philadelphia kao 10. izbor na draftu. Tada je došlo do razmjene igrača između klubova, mene je kao 12. izbor odabrao Orlando Magic, ali me je odmah zamijenio i tako sam završio u Philadelphiji. To vam je NBA, svaki klub ima nekog igrača kojeg žele dovesti po svaku cijenu, a za mene je to na kraju ispala dobra priča.

NACIONAL: Da ste ostali još jednu sezonu u Europi, imali biste barem dvostruko veću plaću u Philadelphiji nego što je imate sada. Zašto ste odbili tu opciju i potpisali za Philadelphiju za daleko manji novac? Koliko su to cijenili u klubu?

Mislim da su to jako puno cijenili. Da sam ostao još jednu godinu u Europi, imao bih veća primanja. Koliko veća, to mi je teško reći. Malo je primjera u NBA ligi kad su igrači svjesno pristali na manja primanja. Možda je to sada glupo reći, ali tijekom ovih dviju godina uštedio sam im određeni novac s kojim su platili neke druge igrače. Cijenili su to što sam im dao riječ da dolazim za dvije godine, znaju kakav sam, posjećivali su me u Turskoj dok sam igrao za Efes Pilsen, tako da mislim da im se dopalo ono što su vidjeli kod mene. Ja sam, pak, smatrao da ću, ako ne odem u NBA ligu, bespotrebno izgubiti jednu godinu.

NACIONAL: Vi ste na listi najplaćenijih košarkaša u Philadelphiji na devetom mjestu, a standardni ste član prve petorke. Razmišljate li o tome ili smatrate da će doći vrijeme kada ćete potpisati veliki ugovor u NBA ligi pa sada ne želite time razbijati glavu?

Plaće u NBA ligi nisu kao u nogometu, u kojem netko može dobro odigrati nekoliko utakmica pa će mu klub odmah povećati plaću. U NBA ligi postoje ugovori za novajlije i tek kada taj ugovor istekne, može se potpisati novi, veliki ugovor. Nikada nisam razmišljao o tome koliko sam plaćen i koliko ću biti plaćen za nekoliko godina. Naravno da mi ponekad prođe kroz glavu kako imam još dvije godine ugovora s Philadelphijom, nakon čega bi mi klub mogao ponuditi veliki ugovor. Najgore je time razbijati glavu. Treba se opustiti i igrati jer ja nikada nisam razmišljao da uzmem što veći novac, nego me samo zanimalo da što bolje igram. Ja sam rekao svom ocu – radije bih da sam najbolji igrač na svijetu s najmanjom plaćom u NBA ligi, nego da sam najbolje plaćeni, a najgori igrač.

NACIONAL: Koliko je tko utjecao na vas tijekom dosadašnje karijere? Kolika je bila uloga majke, kolika oca, a kolika vašeg agenta Miška Ražnatovića?

U početku je na mene najviše utjecala mama. Ona je bila uz mene cijelo vrijeme, dovozila me i odvozila s treninga. Otac me je, što se vidi u filmu, nešto kasnije počeo pratiti, kada su mu rekli da bih mogao igrati ozbiljniju košarku. Tada, kada sam imao 12 ili 13 godina, bilo je teško reći koliko ozbiljna će ta moja košarka biti jednog dana. Puno savjeta dobivao sam u kući. Mama je igrala košarku, ne toliko mnogo kao otac, ali je uvijek imala sugestije. Što se tiče mog agenta, teško je sada reći da bih uz drugog agenta bio bolji ili lošiji igrač. U dosadašnjoj karijeri moj odnos s Ražnatovićem je takav da ga mogu ocijeniti čistom peticom. Teško da mogu reći da mi je on promijenio karijeru. Ja sam uvijek imao svoj put, nije da me on izvukao i dao mi sve u životu.

NACIONAL: Kada smo prije sedam godina razgovarali u vašoj kući u Šibeniku za Nacional, k vama su dolazili brojni menadžeri, a vaš otac govorio je da neće dopustiti da potpišete s bilo kime. Kako je vaš otac dopustio da potpišete ugovor s Ražnatovićem?

Ne bih želio spominjati imena, ali prije Ražnatovića radio sam s nekim menadžerima, imao potpisan ugovor, ali su se naši putovi razilazili. Moja odluka bila je da potpišem ugovor s Ražnatovićem. Ušao sam tada u ozbiljnije godine, imao sam 20, a tada više nije mogla moja mater čitati ugovor i komentirati stavke ugovora.

NACIONAL: Slijedi vam treća sezona u Philadelphiji u kojoj se konačno mora vidjeti koliko su „The Process“ i kupovanje elitnih mladih igrača bili uspješni. Očekujete li napredak Philadelphije, primjerice odlazak u konferencijsko finale?

U protekloj sezoni cilj nam je bio ulazak u doigravanje, a mi smo ušli u konferencijsko polufinale. Ove godine moramo ući u doigravanje, moramo proći prvi krug doigravanja, a onda, tko zna. Nas je u prošloj sezoni izbacio Boston, može nam se opet dogoditi neki Boston, može se dogoditi neka ozljeda važnog igrača. Puno je tu faktora, ali ako ispadnemo u prvom krugu doigravanja onda će nastati panika. Mi svi mladi momci iz kluba ulazimo polako u ozbiljne godine i mislim da je vrijeme da počnemo pokazivati rezultate na terenu. To smo pokazali prošle godine kada smo bili treći u regularnoj sezoni Istočne konferencije i mislim da smo ove godine spremni za još jedan veliki korak.

NACIONAL: Što mislite o slučajevima u NBA ligi kao što je onaj prvaka Golden State Warriorsa koji je stvorio nevjerojatno jaku momčad, a takav tim, nakon što je doveden LeBron James, žele stvoriti i L. A. Lakersi? Kako gledate na koncentraciju vrhunskih igrača u samo dva ili tri kluba?

U devedesetim godinama taj trend imali smo u trenutku kada su se Clyde Drexler i Charles Barkley spojili s Hakeemom Olajuwonom u Houstonu. To je tada bila rijetkost a danas, da bi se netko suprotstavio Golden Stateu, mora napraviti isto, a to je spojiti nekoliko vrhunskih igrača. Primjerice, kada bih ja bio u nekim poznim godinama i bez osvojenog NBA naslova, vjerojatno bih i sam pokušao tako nešto. Dok sam mlad, nisam za to zainteresiran, više mi se sviđa mlada i talentirana momčad kao što je Philadelphia. Svi smo mladi, igramo lijepo i brzo i to je za mene bolje.

NACIONAL: Neki od tih igrača, poput LeBrona Jamesa, zarađuju 25 milijuna dolara po sezoni, ali im je važnija NBA titula od svih tih milijuna. Kakva je to opsjednutost NBA titulom?

Svakom NBA igraču važnija je ta titula od novca, naročito onima koji igraju na vrhunskoj razini. Svaki od tih vrhunskih igrača imaju financijske savjetnike i ljude koji ulažu njihov novac. Igračima koji imaju najveće plaće to je stvar prestiža, nije im novac najvažnija stvar u životu. Oni su ujedno okruženi i sponzorima. Što im drugo preostaje nego da se bore za NBA titulu jer se one broje na kraju karijere.

NACIONAL: Kako gledate na one NBA košarkaše kojima je novac ipak najvažniji, pa se razbacuju kupujući kuće i automobile?

To je njihov đir i sustav života jer oni tako funkcioniraju. Ne zamaram se s njima. Ne gledam ih poprijeko, niti im sudim. Imam svoj život, odgovaram sebi i svojim roditeljima i to je to. To je njihov život, njihova odluka i tko sam ja da im govorim je li to u redu ili nije.

NACIONAL: U Hrvatskoj su ljudi zadivljeni time da igrate za reprezentaciju uvijek kada možete. Je su li vam to usadili roditelji ili je to samo vaša odluka?

Ne mogu reći da me je otac cijepio domoljubljem. To je osjećaj koji imam kada igram za Hrvatsku, kada predstavljam građane Hrvatske. Reprezentacija postiže i dobre i loše rezultate, ali ja osjećam dug prema reprezentaciji i ne mogu je odbiti. S tom reprezentacijom još ništa nisam postigao. Jednako je važna želja za postizanjem rezultata kao i želja da predstavljam svoju zemlju, što mi je najbolje što mi se može dogoditi u životu. Igrao sam u doigravanju NBA lige, ali igra za reprezentaciju je nešto posebno, to je posebna emocija.

NACIONAL: Hrvatska reprezentacija sljedećeg mjeseca igra utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Jesu li ljudi iz Philadelphije tražili od vas da ne igrate te utakmice i da se odmorni vratite u klub?

Da, jesu. Čujem se s trenerom skoro svaki dan. Pazite, NBA trening kamp započinje 21. rujna. Posljednja utakmica reprezentacije igra se 18. rujna. Znači, ja se u tri dana moram spakirati, vratiti se u Philadelphiju i prilagoditi se početku treninga. Nakon osam dana odlazimo na turneju u Kinu, nakon čega započinje NBA sezona. To je preishitren ritam za početak sezone. Shvatili su to u klubu, razgovarali sa mnom, a ja sam im pokušao objasniti da je moje otkazivanje nastupa za reprezentaciju teško izvedivo. Oni poštuju moju odluku, iako bi im bilo draže da dođem u Philadelphiju 10. rujna. Razumijem i ja njih, kao i druge klubove koji prigovaraju svojim igračima. Čudna je to stvar. Igor Kokoškov, izbornik Slovenije, postao je trener Phoenix Sunsa i možda neće dopustiti Draganu Benderu da igra za reprezentaciju. A da je Kokoškov izbornik hrvatske reprezentacije tražio bi da Bender igra. Neke stvari teško je razumjeti.

NACIONAL: Vi godišnje odigrate stotinjak utakmica, što je strahovit tjelesni napor. Kako to uspijevate izdržati?

U NBA-u se nešto manje trenira i igrači su fokusiraniji na svoje tijelo. Kada biste vi znali kakvi su u NBA-u uvjeti za rad, ne postoji sportaš u Hrvatskoj koji ima takve uvjete. Kad biste znali koliko se ljudi brine o meni, na koji način me klub kroz terapije priprema za treninge, da ne govorim o tome kako izgledaju pripreme za utakmicu. NBA klubovi ništa ne prepuštaju slučaju. Normalno, na neke stvari ne možeš utjecati, ponekad dolazi do ozljeda, ali oni to nastoje smanjiti na najmanju moguću razinu. To je daleko viša razina nego što sam je igdje i ikada doživio.

NACIONAL: Reprezentacija Hrvatske do 16 godina osvojila je nedavno zlatnu medalju na Europskom prvenstvu, a vi ste to postigli prije osam godina. Iz tadašnje generacije vi ste ostvarili vrhunsku karijeru, karijera Dominika Mavre je solidna, ali nitko od ostalih igrača nije dosegnuo visoku razinu igre. Što je potrebno da 16-godišnjaci ostvare respektabilne karijere?

Teško je reći točne razloge, mogu vam reći svoje mišljenje. Naša generacija je dvije godine kasnije osvojilo zlato na Europskom prvenstvu za košarkaše do 18 godina. Ti igrači ne igraju ozbiljnu košarku kakvu bi trebali. Mislim da Savez treba napraviti plan i program kako bi se rezultati iz mlađih selekcija prenijeli i na seniorsku momčad. U ovoj generaciji 16-godišnjaka Perasović, Prkačin i Tišma su ekstra talenti. No kada dođeš u seniorsku momčad, onda se susrećeš s talentima iz nekoliko generacija. Osjetio sam ja to na sebi. Sa 16 godina bio sam MVP Europskog prvenstva, ali igrao sam protiv svojih vršnjaka. A kada dođeš u seniorsku momčad, shvatiš da je to koncentrat većih talenata protiv koji ti sada moraš igrati. Nadam se da će za ovu generaciju napraviti plan i program kako bi iskoristili svoje potencijale. I da će suci stati iza njih, dobro ih tretirati i pomoći im u karijeri. Ali bolje je da igraju ti mladi momci, nego neki stari igrači koji ne mogu ništa pružiti.