Dario Drežnjak je sa Zadrom osvojio prvenstvo Hrvatske te je član reprezentacije koja je osvojila predolimpijski turnir u Turskoj. Za Tempo govori o počecima u BiH, besparici u Zadru i radu s izbornikom Sesarom

Iza košarkaša Darija Drežnjaka (25) vrlo je uspješna godina, sa Zadrom je osvojio Prvenstvo Hrvatske, a tijekom kolovoza s reprezentacijom Hrvatske ostvario važan cilj – osvajanje pretkvalifikacijskog turnira za odlazak na Olimpijske igre u Parizu. Drežnjak (204 cm) je uz Luku Božića bio najbolji igrač Zadra prošle sezone, u ABA ligi imao je odličan prosjek od 14,2 koša i 4.5 skokova po utakmici dok je u reprezentaciji, igrajući u rotaciji vanjskih pozicija kvalitetno odradio svoju rolu s 3,4 koša, 1.6 skokova i 1,2 asistencije po utakmici.

TEMPO: Što je reprezentaciji Hrvatske donijelo toliku promjenu, nakon toliko razočaranja sada smo vidjeli dominantnu momčad koja konačno igra u skladu s očekivanjima?

Više je faktora, iako mislim da sada i nije prevelika razlika ni u čemu u odnosu na ranije, pogotovo ne po pitanju kvalitete. Ovo je sada bilo treće okupljanje ove ekipe u sličnom sastavu, jako se dobro znamo, dobro smo se uigrali i mislim da je to važan dio odgovora na ovo pitanje. Nama je inače baš to bio najveći problem, okupljanje bi trajalo sedam dana i u tom prozoru se ne bi moglo puno na treninzima napraviti, po meni to je i razlog zašto su  često reprezentacije koje možda nisu na nekoj visokoj razini kvalitete uspijevale napraviti dobre rezultate. Mi smo već na okupljanjima u studenome prošle i veljači ove godine pokazivali značajan napredak i dobre igre, možda ne u mjeri koliko su svi očekivali, ali napredak se vidio, a sada smo se samo još dodatno uigrali. Na pripremama smo imali dobru atmosferu, svi smo uživali u svakom treningu. Već u pripremnim utakmicama smo odlično igrali, možda to nisu bili neki super-jaki protivnici, ali svejedno nije mala stvar kad dobijete nekoga s 30 razlike, uostalom dobili smo Kinu dvaput po 20-ak koševa prednosti. Mislim da nam se sve poklopilo, kvaliteta, uigranost, atmosfera, stvarno sve, to smo i kroz turnir dokazali.

Dario Drežnjak pamti proteklu sezonu ABA lige po pobjedi nad Crvenom Zvezdom u Beogradu, kada je za Zadar postigao 22 koša. FOTO: Dusan Milenkovic/ATAimages/PIXSELL

TEMPO: Što je reprezentaciji donio novi izbornik Josip Sesar?

Izbornik je postavio svoj sustav igre, igrači su od prvog dana pokušavali sve njegove zamisli pohvatati, a mislim i da je važno i da je radio na tome da atmosfera bude dobra, pozitivna. Usporedio bih to s mojim Zadrom prošle sezone gdje smo također imali sjajnu atmosferu, a u takvom okruženju puno je lakše i raditi i igrati.

TEMPO: Vaša uloga u reprezentaciji nije bila velika, ali bila je dosta važna. Za razliku od Zadra gdje ste jedan od najvažnijih igrača, u reprezentaciji ste se potpuno stavili u službu momčadi?

Moja uloga, sada kad smo bili kompletni, naravno nije bila ista kao prije kada sam bio među glavnim igračima, sada je na mojoj poziciji u reprezentaciji Dario Šarić, naš možda najbolji igrač o čijoj kvaliteti ne treba ni govoriti. Vjerujem da je ključ ovog našeg rezultata baš to što je svaki igrač prihvatio svoju ulogu, da bude zadovoljan s ulogom koju je dobio i da je sretan što je tu bez obzira na to koliku minutažu imao. To je općenito jedan od glavnih faktora u košarci, poštovati svoju ulogu u ekipi, poštovati zahtjeve momčadi, pogotovo kad je reprezentacija u pitanju. Ranije, u pretkvalifikacijama za Eurobasket sam imao puno više loptu u rukama, sada na turniru u Turskoj sam igrao manje, ali na meni je da sve odradim najbolje što mogu i onda se nadati da ću u budućnosti dobiti i važniju ulogu.

‘Moja reprezentativna uloga, sada kad smo kompletni, nije ista kao prije kada sam bio među glavnim igračima, sada je na mojoj poziciji Šarić’

TEMPO: Kako izgleda igrati u petorci s igračima kao što su Hezonja, Zubac, Šarić, Smith? Koristite li njihovo iskustvo i znanje, pokušavate li naučiti nešto od njih?

Naravno, uvijek se od njih može nešto naučiti, vidiš koliko oni brzo razmišljaju, koliko brzo donose odluke, kako reagiraju u situacijama kad nemaju puno mogućnosti. Isto tako, s tako dobrim igračima je i lakše igrati jer uz njih uvijek otvara više prostora. Bio bih sretan da smo sada mogli i više trenirati i igrati zajedno, ali nadam se da će biti prilike još.

TEMPO: Vaši počeci u sportu, pa onda i u košarci, neuobičajeni su, dugo ste trenirali karate, a onda ste ušli u košarku u koju ste povukli i godinu mlađeg brata Matea, sada igrača podgoričkog Studentskog centra?

S košarkom sam prvi dodir imao, a tada sam i počeo s treninzima, na kraju prvog polugodišta sedmog razreda. Inače, karate je bio moj prvi sport, od prvog razreda, tada još u Mostaru, pa dok se nisam uhvatio košarke, bavio sam se karateom. Je li mi dugo bavljenje karateom pomoglo kasnije u košarci? Ne znam, možda, sigurno mi je u nekoj mjeri pomoglo. S treninzima sam počeo u Širokom, otac je tamo imao neka poznanstva, a znate kako to kod nas ide, kad se pročuje da ima netko visok, odmah ga zovu na košarku. Na prvom treningu trener me pitao imam li brata da i on krene sa mnom, jer bi nam tako bilo lakše, i tako se zapravo moj brat Mateo počeo baviti košarkom. Do kraja moje osnovne škole otac nas je svaki dan vozio u Široki na treninge, iz Mostara pola sata do tamo pa nazad u Mostar. Ne trebam niti govoriti koliki je utjecaj oca na bratovu i moju karijeru, da nije bilo njega ne bi bilo ni nas u košarci. Zašto Široki? Jednostavno, to je bio najbolji klub s najboljim uvjetima, najboljim trenerima i normalno da smo tamo otišli.

‘Dobio sam informaciju da ako napustim Zadar, neki sponzori neće dati novac klubu. Tada sam odlučio ostati u klubu, nisam gledao svoj interes’

TEMPO: U mlađim kategorijama igrali ste za Bosnu i Hercegovinu, kasnije ste se ipak odlučili za Hrvatsku.

Da, igrao sam u U-16 selekciji BiH iako sam u to vrijeme bio u nekim opcijama i za Hrvatsku. Zatim sam dobio poziv za U-18 reprezentaciju BiH, ali u to sam vrijeme tek bio prebolio mononukleozu, pola godine sam bio izvan treninga i nisam bio spreman, tako da tada nisam zaigrao, a kasnije me tadašnji izbornik Vedran Bosnić zvao u seniorsku reprezentaciju BiH na jedan neslužbeni turnir u Kinu, međutim zahvalio sam mu se i rekao da mi je želja zaigrati za Hrvatsku i da ne želim nastupom za BiH zatvoriti tu opciju. Nekih mjesec dana kasnije, u ljeto 2019., dobio sam poziv Veljka Mršića za reprezentaciju Hrvatske. Meni je oduvijek bila želja igrati za Hrvatsku iako iskreno, nisam baš bio previše uvjeren da će poziv stići. Ne treba na to gledati na neki negativan način, ja u sportu jednako navijam za BiH i Hrvatsku, Bosna i Hercegovina je moja država koju volim i u koju ću se jednog dana vratiti živjeti, ali nama sportašima iz Hercegovine uvijek je želja igrati za Hrvatsku.

TEMPO: Nakon odlične sezone 2020/21. u Širokom u kojoj ste u ABA 2 ligi imali 17 koševa i 7,1 skok po utakmici, došli ste u Zadar. Došli ste bez velike pompe, igrački u vrlo dobru situaciju u kojoj ste se rotirali s Domagojem Vukovićem i Aleksandrom Bursaćem i polako adaptirali na klub i ligu.

Za mene je bilo idealno to što se u startu nije odmah očekivalo da dobro i puno igram. Prednost za mene bila je i činjenica da sam uz sebe na istoj poziciji imao iskusne igrače koji su mi pomogli u adaptaciji, da osjetim ABA ligu. Međutim, u prvu sezonu nisam najbolje ušao, imao sam neke slabije utakmice, prvenstveno zbog moje nervoze, ali sada mislim i da se nisam najbolje pripremio za sezonu. Došao sam u Zadar kao šuter, a bacao sam „cigle“, potpuno bez samopouzdanja. Prvih pet, šest utakmica za mene je bilo razočaranje, jako loše, ali u drugom dijelu sezone sam se ipak popravio, dobio sam šanse koje sam iskoristio.

Mateo Drežnjak godinu dana je mlađi i devet centimetara niži od brata Darija te je protekle sezone igrao za klub Studentski centar iz Podgorice. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

TEMPO: Kako je biti košarkaš u gradu Zadru?

Navikao sam se na ovu sredinu, već sam se počeo osjećati kao domaći igrač.  Što se grada tiče, ne mogu ga uspoređivati s drugim mjestima, ali iznenadilo me koliko i kako me svi tu doživljavaju. Sjećam se, nedugo nakon što sam došao, sređivao sam neke papire, prišla mi je jedna starija žena i počela govoriti o igri, da moramo igrati bolje i slično. Često me zaustavljaju na ulici, mlađi se žele slikati sa mnom, prilaze na ulici. Sve pozitivno, nikad nisam imao loših iskustava.

TEMPO: Prošlogodišnja gostujuća pobjeda nad Crvenom zvezdom, i to bez Luke Božića, odjeknula je regijom. Protiv euroligaša ste odigrali jednu od najboljih utakmica sezone, s 22 koša, šest asistencija i pet skokova predvodili ste Zadar.

To je ta situacija kad momčad koja je bolja na papiru neočekivano izgubi, tako smo mi tada napravili senzaciju i dobili Crvenu zvezdu u Beogradu. Gore smo došli neopterećeni, ali s druge strane kao momčad koja ima svoje kvalitete i u dobroj je formi. Možda mi nemamo razinu kvalitete da takve utakmice možemo ponavljati često kroz sezonu, ali svakako imamo svoje prednosti, uostalom, mi niti jednu utakmicu ne dolazimo samo odigrati, svaku dolazimo pobijediti. Nije floskula, svi treniraju, svi znaju igrati i iznenađenja kao ta naša pobjeda su uvijek moguća. Imali smo dobar dan, bili smo razigrani, imali smo samopouzdanja, poklopilo nam se dosta toga.

TEMPO: Početkom godine ste zbog klupskih dugovanja raskinuli stari dvogodišnji ugovor i zatim potpisali novi jednogodišnji. Dio navijača vas je zbog toga kritizirao, dio je vidio korektan potez u situaciji kad ste mogli otići. Sada ste opet produžili ugovor i time vjerojatno poručili kako je ostanak uvijek bio prva opcija?

Kad sam dolazio u Zadar, čuo sam o situaciji u klubu sve najbolje. Plaća u dan na računu, sve idealno. Međutim, nakon što sam došao u klub počela su kašnjenja isplate, ali nije mi smetalo, bilo mi je važno da sam dobio priliku igrati, napredovati. S vremenom nam je rečeno da će zaostaci biti riješeni i da se u novu sezonu ide s nešto nižim proračunom, ali da neće biti kašnjenja. Nova sezona je krenula, isplate su bile samo u početku. S raznih strana sam dobio informacije kako stanje u klubu nije dobro i došao sam u situaciju da sam vezan ugovorom, da mi netko može postavljati uvjete i govoriti što ću i kako ću, a istovremeno sa strane kluba nisu ispoštivani uvjeti prema meni. U nedostatku ikakvih garancija odlučio sam se zaštititi i raskinuti ugovor. Imao sam pravo na to, nisam nikoga prevario, međutim nakon raskida sam dobio informaciju da ako napustim Zadar, neki sponzori neće dati novac klubu. Tada sam odlučio ostati u klubu, potpisati ugovor do kraja sezone, pa kako god završi, nisam gledao svoj interes nego da pomognem klubu. Ovog ljeta bilo je ponuda iz nekoliko različitih liga, iako su ti klubovi možda nudili financijski bolje uvjete, igrački me nisu privlačili. U Zadru se zadržao dobar dio momčadi od prošle sezone s kojom mi je bilo zadovoljstvo igrati pa sam odlučio ostati.