Darija Auguštan, jedna od najtraženijih mladih glazbenica, nastupa s Filharmonijom i u ‘Šišmišu’

Darija Auguštan jedna je od najtraženijih mladih glazbenica. Diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović – Stanislav. Pjevačko obrazovanje započela je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu u klasi prof. Nataše Šurine. Bez obzira na to što joj je tek 26 godina, iza nje je već niz glavnih uloga u operama i operetama različitih glazbenih stilova u gotovo svim hrvatskim opernim kućama. Osim koncerta koji će u Lisinskom održati sa Zagrebačkom filharmonijom, ovogodišnja dobitnica Nagrade Ico Vuljević za najbolju mladu glazbenicu u Hrvatskoj pjeva u opereti „Šišmiš“, koja će u HNK-u u Zagrebu premijerno biti izvedena 29. prosinca.

NACIONAL: Pjevat ćete na koncertu u Lisinskom 23. prosinca, o čemu se radi i koja je razlika, u pjevačkom smislu, između koncerta i, primjerice, operne predstave? Može li se to uopće uspoređivati?

Riječ je o božićnom koncertu sa Zagrebačkom filharmonijom. Uz mene nastupa i tenor Filip Filipović, a dirigent je Luka Vukšić. Pripremili smo topao program opernih arija i dueta, a s dječjim zborom Glazbene škole Pavla Markovca – koju sam i sama pohađala i ondje se počela baviti pjevanjem – izvest ćemo izbor božićnih pjesama. Sam koncert zapravo je dio nagrade Zagrebačke filharmonije Mladi glazbenik 2021. godine, kad sam je osvojila. Veselim se što je napokon došlo vrijeme za ovaj samostalni koncert s njima. Osnovna razlika između koncerta i operne predstave je u osjećaju. U operi sam neki lik koji interpretiram kroz cijelu rolu i više glumim. Na koncertu se moram „prebacivati“ iz točke u točku, ovisno o tome radi li se o „Traviati“ ili „La Boheme“, pa se svaka točka ipak treba interpretirati drugačije i drugačije se pripremam za koncertne nastupe.

NACIONAL: U zagrebačkom HNK-u, gdje ste početkom sezone primljeni u ansambl, premijerno će 29. prosinca biti izvedena opereta „Šišmiš“. Što pjevate i koja je razlika između opere i operete? Kakvo vam je uopće iskustvo kad je opereta u pitanju?

Tako je, trenutačno pripremam „Šišmiša“ i to je moja druga opereta, prije dvije godine nastupala sam u „Grofici Marici“, u naslovnoj ulozi. Igram sobaricu Adele, vrlo razigran lik s dvjema zahtjevnim arijama. Moram pohvaliti prekrasne kostime Alana Hranitelja koji su sve podigli na viši nivo, a Krešo Dolenčić već drugi put postavlja tu operetu u HNK-u. Opereta je vrlo zahtjevan žanr zato što ima nekoliko dijelova koje je potrebno kvalitetno pripremiti s režiserom i uz govorne vježbe jer nama je kao opernim pjevačima prirodnije pjevati operno i ne radimo tako često na samom govoru. Opereta je i poseban glasovni zahvat jer govor mora biti jasan, razgovijetan da bi nas publika razumjela, a mora biti i zdrav pa moramo paziti da se glas ne ošteti. Razlika između opere i operete najviše je u tom nekom razigranom stilu. Opereta je uvijek komična i sam cilj operetne predstave je da publiku zabavi popularnim songovima. Operu je, mislim, jednostavnije postaviti i igrati. Kod operete svi izvođači moraju biti dobri glumci da bi ta komičnost došla do izražaja. U operi će netko tko nije toliko dobar glumac ipak moći to prikriti dobrom glazbom i glasom.

Darija Auguštan kao pamina u Mozartovoj ‘Čarobnoj fruli’, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, studeni 2021.. FOTO: HNK Rijeka

NACIONAL: Dobitnica ste nagrade Ico Vuljević, najveće i najvažnije nagrade za najboljeg mladog glazbenika u Hrvatskoj. Što znači takva jedna nagrada, vjerujem da je podrška kolega neprocjenjiva?

Jako mi je drago zbog nagrade, naravno. Prijavila me je Operna direkcija HNK u Zagrebu, gdje sam od ove sezone zaposlena kao solistica. Moram pohvaliti Hrvatsku glazbenu mladež zbog načina organizacije, pristupa, medijskog plasiranja ove nagrade. Važno je predstaviti se publici. Nagrada uključuje i više koncerata, jedan od njih je u Maloj dvorani Lisinskog, gdje ću održati recital u svibnju. Mlade ću pokušati educirati o operi i klasičnoj glazbi. Druga dva koncerta bit će također iduće godine, sa Zagrebačkim solistima i Splitskim virtuozima izvest ćemo komorni program koji još nismo definirali. To su, dakle, tri koncerta uključena u nagradu plus novčana nagrada koja je nama mladim glazbenicima, naravno, važna kao poticaj. Bitno je imati novac da uložimo u seminar, natjecanje, audicije. Nagrada, naravno, znači i zbog statusa koji se dobije, ozbiljnog perspektivnog mladog glazbenika. Drago mi je da su prepoznate moje pjevačke kvalitete.

NACIONAL: Zašto ste operu odabrali kao svoj životni poziv, što je presudilo?

Opernim pjevanjem počela sam se baviti u srednjoj školi, s nekih 14 godina. Upisala sam solo-pjevanje nakon završene osnovne glazbene škole, smjer violina. Na preporuku dviju profesorica otišla sam na „preslušavanje“ i sve je, eto, započelo. Naravno, od svoje sedme godine pohađala sam glazbenu školu i cijelo vrijeme pjevala u zboru i na nekim priredbama, pa sam uvijek imala kontakt s pjevanjem. U trećem razredu srednje shvatila sam da me pjevanje jako zanima, zbilja je važno reći da je to poziv, drago mi je što sam odlučila riskirati i upisati Muzičku akademiju, bez obzira na to što ljudi često misle da to nije nešto od čega se može živjeti. Kod nas i jest često tako jer kultura nije na nekoj visokoj razini da bi se to smatralo relevantnim poslom od kojeg se može zaraditi. Ali otkad sam upisala Akademiju, počela sam se ozbiljno baviti glazbom, kroz zborove, preko raznih nastupa s orkestrima i kazalištima, pa evo do opere. Tko osjeti poziv i uloži puno truda i rada u svoj zanat, treba krenuti u to, isplati se.

NACIONAL: Kako mladi danas gledaju na operu? Je li popularna, što mislite?

Iznenadila sam se kroz razgovore s prijateljima koji nisu obrazovani klasičnom glazbom, kad mi kažu da odu na operu. Mislim da još uvijek nije toliko popularna da bi privukla veći broj mladih, ali nadam se da ćemo mi mladi pjevači, koji smo ušli u ansambl, pronaći način da još više mlade publike educiramo i pokažemo joj da opera nije jako uštogljena ili da klasična glazba nije dosadna niti je samo za zrelije ljude.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi?

Jako sam zadovoljna što sam dobila mogućnost stalno se zaposliti u Zagrebu, gdje sam rođena. Zasad je plan ostati u Zagrebu i razvijati se, a na natjecanja ću odlaziti kad god mi to raspored dozvoli, odlazit ću na audicije. Želim napredovati kad je riječ o pjevačkoj tehnici, novim rolama, a to sve mogu u Zagrebu. Uvijek kažem da ne treba puno planirati, život ponudi sve najljepše, samo treba biti strpljiv, jako željeti i puno raditi pa se sve posloži.