Već se dugo nije dogodilo da jedan glazbenik svojim debi albumom privuče toliko pažnje i oduševljenja. Kako kod publike tako i kod glazbenih kritičara i kritičarki. U godišnjoj anketi tjednika Nacional album IDEM-a „POYY“ zauzeo je visoko treće mjesto. Kada je najavljena koncertna promociju tog albuma početkom prosinca u klubu Vintage Industrial Bar, ulaznice su planule istoga dana pa je dodan još jedan koncert koji je dan kasnije održao u rasprodanom klubu Močvara. Početkom veljače ove godine IDEM je osvojio tri nezavisne glazbene novinarske nagrade Rock&Off: za Album godine, Izvođača godine i Veliki prasak godine, a ubrzo potom je bio nominiran i za Porina u kategoriji novog izvođača godine. No oni koji već neko vrijeme poznaju Antuna Aleksu, znaju da je u pitanju izuzetno talentirani glazbenik s višegodišnjim iskustvom. Još prije 15-ak godina zasvirao je s JeboTon ansamblom, posljednjih godina vodi JeboTon kolektiv koji postupno postaje sve jača diskografska kuća, a početkom veljače svojom tradicionalnom feštom rasprodali su klub Boogaloo. Antun Aleksa član je grupe Porto Morto od prvog albuma i svira trombon. Prije desetak godina osnovao je indie emo punk sastav Trophy Jump, u kojem svira gitaru, pjeva i s kojim je obišao Europu, a nastupao je i u SAD-u gdje je prokrstario Floridom. Uz sve spomenuto Aleksa tijekom ljetnih mjeseci organizira Zlarin Street Music Festival. Nadimak IDEM pokupio je s društvenih mreža jer je stalno pisao IDEM ispod najava koncerata ili zanimljivih događanja, a naziv albuma „POYY“ zapravo je „pozz“, pozdrav koji često u porukama napišemo krivo. Iako mu to nije bila namjera, Antuna Aleksu mnogi su već prozvali glasnogovornikom generacije.

NACIONAL: Nema sumnje da je 2023. godina prošla u znaku vašeg uspjeha i uspjeha vašeg debi albuma. Jeste li očekivali da bi „POYY“ mogao tako dobro proći kod publike i kod kritičara kada ste ga snimali?

Kad sam krenuo raditi solo materijal, nisam imao očekivanja tog tipa. Sve što sam htio bilo je napraviti nešto iza čega stojim. Nešto što mi radi na emocije i što me vozi. Oduševljen sam pozitivnim reakcijama i brojem ljudi s kojima očito dijelim slične misli i emocije.

NACIONAL: U svojim pjesmama ne bavite se društvenim pitanjima, politikom i političarima kao ni teškim egzistencijalnim temama, ali su vas svejedno mnogi proglasili glasnogovornikom generacije. Što mislite, zbog čega?

Čini mi se da je ljudima nedostajalo isto što i meni u aktualnoj domaćoj glazbi, a to je iskreno i nepretenciozno bavljenje osobnim problemima i emocijama vezanim uz svakodnevne stvari bez previše mistificiranja. Iz svega toga se svakako može iščitati društvena kritika i egzistencijalna pitanja, a možda čak i politička. Bitna je razlika u tome što se o tome nedvojbeno komunicira subjektivno što stvar čini osobnijom i emotivnijom.

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Oni koji vas ne znaju ostali su zatečeni vašim brojnim aktivnostima na sceni. Krenimo redom. Pjevate u grupi Trophy Jump od 2014. godine i iza vas su stotine koncerata širom Europe, ali i nastupi u SAD-u. Svejedno, grupa Trophy Jump kao da ne postoji na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kako to komentirate?

Trophy Jump je moja velika ljubav i tu sam u tekstovima i glazbi ostavio veliki dio sebe. Osim što je indie-emo-punk dosta uska niša, veoma je teško ljude ovdje uvjeriti u kvalitetu nekog projekta s tekstovima na engleskom jeziku. To smo vrlo brzo shvatili pa smo se jednostavno fokusirali na inozemstvo gdje dobivamo izuzetno puno pohvala od publike, drugih glazbenika, pa čak i kritike.

NACIONAL: Gdje ste do sada sve nastupili s grupom Trophy Jump i kako ste uopće uspjeli doći do Floride?

Radili smo tri dulje i nekoliko kraćih europskih turneja. Prvi put smo bili u Engleskoj još prije šest godina kad nam je tek prvi EP bio vani. Tamo baš imamo hrpetinu prijatelja iz raznih bendova koji su sve poznatiji na toj nekoj sceni. Trudimo se i često posjećivati Kopenhagen gdje je naš prijatelj Andrew koji nam je izdao LP preko svog labela Nasty Cut Records i iznimno je divan lik i jako involviran u međunarodnu scenu. Čak je i jedan od prvih IDEM-ovih nastupa ikad bio prošle godine na njegovom festivalu u Kopenhagenu!

NACIONAL: A Amerika?

Do Amerike smo došli tako što sam poslao e-mail festivalu FEST na Floridi. To je jedan od najpoznatijih svjetskih punk-rock festivala i Trophy Jump je bio prvi hrvatski bend koji je tamo nastupio. Kad su nas uzeli za nastup, dogovorio sam mini turneju tako da smo Floridu prošli uzduž i poprijeko te smo odradili i jedan gig u Georgiji. To mi je jedno od najljepših iskustava u životu.

NACIONAL: Ispravite me ako griješim, ali pjesme na albumu „POYY“ zapravo su hrvatska verzija kalifornijskog pop punka i glazbe koju stvarate s grupom Trophy Jump? Kada se i zašto dogodio taj prijelomni trenutak kada ste odlučili zapjevati na hrvatskom jeziku i krenuti u samostalnu karijeru?

Zapravo i nisu baš. Kad je krenula korona, u svom skromnom kućnom studiju krenuo sam snimati skice za novi album Trophy Jumpa. Tu sam, između ostalog, putem jedne iOS aplikacije slagao bubnjeve i puno koristio akustične gitare, što je, potpuno slučajno, otključalo neki meni zanimljivi zvuk. U tom periodu me ujedno ulovio i neki poriv za ponovnim pisanjem na hrvatskom jeziku, što sam zalijepio na taj novootkriveni sound te je tako nastala prva kompozicija IDEM-a „ŠtetaŠtetaŠteta“. Pjesma je snimljena u mojoj obiteljskoj kući na Zlarinu u rujnu 2020. godine te sam tako otključao jedan kreativni zamah koji samo raste.

NACIONAL: Već godinama djelujete u sklopu JeboTon kolektiva koji je nastao kao svojevrsna platforma za pomoć novim glazbenicima na sceni. Tko je sve danas u JeboTonu i koliko ste zadovoljni dosadašnjim realizacijama ideja kolektiva?

U JeboTon kolektivu trenutno su mnogi sastavi raznih žanrova i ljudi raznih godišta. Okupilo se jedno prekrasno šaroliko društvo. Moram priznati da sam zadovoljniji nego ikad. U ekipi se nakon dugo vremena osjete entuzijazam i nabrijanost. Dugo smo bili inertni zbog raznih razloga, ali sad je nastupilo doba motiviranosti i međusobnog povjerenja. Stvarno vjerujem da smo tek na početku i da nas čekaju velike stvari.

NACIONAL: Što dalje s JeboTonom? Planirate li ga učvrstiti i više promovirati kao diskografsku kuću?

JeboTon je već neko vrijeme službena izdavačka kuća i svakako planiramo puno raditi na tom aspektu. Krenuli smo s eventima u vlastitoj produkciji, jačim PR-om, raznim vrstama distribucije te uskoro dolazi i web shop. Posljednji naš release bio je album prvijenac mladih nada iz benda TereT, a u idućim mjesecima očekujemo prve albume bendova Balkalar i Ki Klop. Kuha se tu još puno svega, ali o tome više nekom drugom prilikom.

NACIONAL: Paralelno djeluje i JeboTon ansambl, u kojem ste trombonist i pjevač. Publika će na vas naći na neobičnim mjestima po ulicama i trgovima brojnih gradova. Tko piše pjesme za JeboTon ansambl i kako je uopće nastao taj mnogoljudni bend?

JeboTon ansambl je nastao u svrhu promocije prve JeboTon fešte koju smo organizirali davne 2011. godine. Odlučili smo napraviti ulični sastav koji svira obrade pjesama svih bendova iz kolektiva. U ansamblu većinom svira ekipa iz jebotonskih bendova i generalno iz našeg društva. Mislim da nas je na ovoj fešti na pozornici bilo preko 20, što je možda rekord.

S bendom Trophy Jump nastupio je na festivalu FEST u Floridi, a održao je i mini turneju po SAD-u. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Uz sve nabrojeno, svirate i trombon u grupi Porto Morto, koja je na glasu kao jedna od najinovativnijih mladih grupa u Hrvatskoj. U kojem ste trenutku odlučili dati otkaz u tvrtki u kojoj ste radili i potpuno se posvetiti glazbi?

Nakon skoro pet godina rada u IT-ju osjetio sam da ne mogu provesti još jedno ljeto radeći taj posao. Nije mi bio sam po sebi toliko mrzak, već je problem bio u tome što sam znao da mi je muzika (i sve vezano uz taj svijet) jedina i prava ljubav. Kad već razmišljam o glazbi od jutra do mraka, shvatio sam da si dugujem barem jedan pokušaj potpunog prepuštanja prije nego što mi bude prekasno.

NACIONAL: Pokrenuli ste i vodite Zlarin Street Music Festival koji se sve češće spominje kao svojevrsna oaza stvaralačke slobode i odličan uvid u aktualnu glazbenu scenu uz naglašenu opuštenu atmosferu festivala. Kako ste pokrenuli taj festival i s kojim ciljem?

Godinama smo u sklopu ljetnih turneja po obali s JeboTon ansamblom posjećivali Zlarin. Počela je i naša ekipa dolaziti na turneje i na Zlarin kad bismo svirali. Kod mene gore u kući znalo nas je biti i preko 30. Pretvorilo bi se to nekad i u tjedan dana življenja u nekoj suludoj hipi komuni. I onda mi je prije nekih četiri, pet godina prijatelj Roko Buneta, koji živi na otoku, došao s prijedlogom da napravimo ulični festival pa smo malo tako promozgali kroz puno sastanaka te se prvo izdanje održalo 2020. godine. Cilj nam je bio i ostao na otok dovoditi zanimljiv sadržaj i drage ljude. Želja nam je senzibilizirati publiku za raznolike kulturne sadržaje te razvijati svijest o održivom turizmu i ponašanju unutar zajednice.

NACIONAL: Iza vas je izuzetno uspješna godina, ali ako sam dobro shvatio, sljedeća bi mogla biti još uspješnija. Je li točno da već imate spreman drugi album? Kada ga planirate objaviti?

Svakodnevno preslušavam tih 15-ak pjesama koje mi kandidiraju za idući album i rekao bih da stvarno nisam daleko. Ima tu još posla, najviše produkcijski, a moguće i da ovih dana nastane još koja traka. Želja mi je objaviti drugi album do kraja 2024. godine.

NACIONAL: U planu su i neke glazbene suradnje. S kime će IDEM zapjevati i zasvirati?

Tako je! Imam neke dosta megalomanske planove za to, ali nisu još za javnost. Jedino što mogu otkriti jest da sam snimio pjesmu sa svojim prijateljem Tandarom, ali nisam još siguran kada će biti gotova i kada će van.

NACIONAL: Uskoro izlazi i novi album grupe Porto Morto. Kako biste ga opisali u odnosu na dosadašnje albume te grupe?

Opet je hrabro, samo u nekom drugom smjeru. Oštrica je ovoga puta oštrija nego ikad. Jako me veseli jer u njemu osjetim rokenrol. Ovo je album s najviše materijala koji je proizašao iz žive svirke dosad. Bend je složan i priča je dobra. Moglo bi to biti nešto veliko.

NACIONAL: I s grupom Trophy Jump također uskoro ulazite u studio snimati novi album. Hoćete li nastaviti s promocijom i nastupima izvan zemlje ili planirate malo više nastupa i veću prisutnost u Hrvatskoj?

Novi materijal je još na putu, ali je ovo što trenutno imamo vrh. Možda najbolje stvari koje smo napravili dosad. Planiramo malo promijeniti i sound i vizualni identitet. Trenutno dogovaramo neke turneje s prijateljima iz inozemstva, po našim i njihovim krajevima. Za promjenu čak imamo i neke ljetne festivale dogovorene u Hrvatskoj.

NACIONAL: Koje su vas teme inspirirale za novi album? Jeste li mu već smislili naziv?

Radni naziv je „Ciao“, ali može se to još promijeniti do izlaska. Inspirirali su me starenje, prolaznost vremena, klinci oko mene koji rade super stvari, grad u kojem živim te odnos s njim i još masu toga. Bit će bolno i lijepo.