Predstavljajući drugi rebalans državnog proračuna u ovoj godini, ministar financija Zdravko Marić objasnio je da deficit raste prije svega zbog rasta troškova zdravstva uslijed pandemije covida-19, zbog čega je u zdravstveni sustav upumpano dodatnih 1,6 milijardi kuna. Dotle broj zaraženih premašuje rekorde iz 2020. od preko četiri tisuće dnevno, bolnice se pune, po procijepljenosti smo među najlošijim zemljama EU-a, Znanstveni savjet Vlade podijelio se oko kontradiktornih stavova Gordana Lauca, a Nacionalni stožer civilne zaštite nikako da uskladi svoje mjere s Ministarstvom znanosti i obrazovanja.

Paralelno s time u javnost su izašli i neki dijelovi reforme zdravstva koju ministar Beroš već dugo najavljuje, ali nikako da se pojavi u Saboru. O tim i ostalim temama tjednik Nacional razgovarao je s prof. dr. sc. Dankom Velimirom Vrdoljakom, bivšim predstojnikom Klinike za tumore, sadašnjim pročelnikom Zavoda za kiruršku onkologiju i predsjednikom SDP-ova Savjeta za zdravstvo, koji je prošloga tjedna imenovan članom novog Upravnog vijeća bolnice Srebrnjak.

Po struci kirurg, Vrdoljak je zaposlen na Zavodu za kiruršku onkologiju Klinike za tumore u Zagrebu još od 1996. godine, a ravnatelj je postao 2012. Od 1991. do 1995. kao liječnik dragovoljac sudjelovao je u postrojbama Hrvatske vojske, a bio je i član interventnih medicinskih postrojbi Glavnog sanitetskog stožera HV-a. Godine 1992. ranjen je na južnom ratištu, a za svoje ratne zasluge odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Redom Danice hrvatske i Nagradom grada Vukovara. Publicirao je preko 60 znanstvenih radova, autor je triju knjiga iz područja kirurgije i glavni urednik časopisa Libri Oncologici.

Od 2015. profesor je kirurgije u trajnom zvanju na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu te profesor kirurgije na Katoličkom sveučilištu, kao i na Medicinskom fakultetu u Mostaru. Od 2015. do 2016. obnašao je dužnost sanacijskog upravitelja KBC-a Sestara milosrdnica. Voditelj je Referentnog centra Ministarstva zdravlja za multidisciplinarno liječenje raka rektuma, predsjednik Društva za kiruršku onkologiju pri Hrvatskom kirurškom društvu, član je mnogih stručnih udruženja, između ostalog i Fellow of the American College of Surgeons – FACS.

NACIONAL: Ovog vikenda Udruga bolničkih liječnika obratila se javnosti s priopćenjem u kojem se navodi da dok državni vrh izmjenjuje međusobne uvrede, za to vrijeme zdravstveni sustav, koji zbrinjava epidemiju covida-19, nestaje pred našim očima. Slažete li se s time?

Apsolutno se slažem s time da ovo kako smo se postavili u četvrtom valu podsjeća na Bergamo prije godinu i pol dana. I tamo je svaka bolnica imala svoj covid-odjel i to nije funkcioniralo, a smrtnost je bila ogromna. Kineski model s centrima isključivo za covid puno je efikasniji. Mi smo to radili s Dubravom i nekako smo preživjeli. Očito je da poluga premijer-ministar nije dobra. Siguran sam da premijer želi najbolje, ali njegova administracija nije to sposobna provesti. Što se tiče prepucavanja u vrhu države, nema smisla da ja to uopće komentiram.

NACIONAL: Prilikom predstavljanja drugog rebalansa u ovoj godini ministar financija Zdravko Marić objasnio je da deficit raste prije svega zbog rasta troškova zdravstva uslijed pandemije covida-19 i zbog toga u zdravstveni sustav treba upumpati nove milijarde. Slažete li se s tom ocjenom?

Deficit raste, ali ne mislim da je covid-19 jedini razlog. Marić je imao pravo kada je prije par mjeseci na saborskom Odboru, misleći da su kamere isključene, ustvrdio da novac iz zdravstva curi na sve strane. Mene doista zanima postoji li nekakva odgovornost za ravnatelje zdravstvenih ustanova ili za Ministarstvo koje bez ikakve kontrole troši ogroman novac, uz isprike koje nisu vjerodostojne. Svaki ravnatelj radi što hoće, nabavlja opremu i lijekove kako hoće, nema nikakve koordinacije. Uostalom, ministar Zdravko Marić je prošloga tjedna upozorio i na to da se ne može raditi samo na prihodovnoj strani – a to je novac iz državnog proračuna – već i rashodovnoj strani. A tu mislim prije svega na Ministarstvo zdravstva. Moram sada usporediti i neke konkretne brojke – ministar Beroš sada ima budžet od 31 milijardu kuna, dok smo mi 2015. imali 22 milijarde. S te 22 milijarde zdravstvo je počelo funkcionirati u smislu zdravlja građana. Smanjile su se liste čekanja, bolja je bila usluga, počeli su se pratiti ishodi liječenja, rana otkrivanja bolesti i slično, da bi se sada s 31 milijardom godišnjeg budžeta akumulirao dug koji eksponencijalno raste i za koji nemamo plan kako ga vratiti. Mi smo već sada u bankrotu. Posljednje četiri godine Ministarstvo financija upumpalo je u sustav još osam milijardi i tako popunjavalo rupe. Rastu i dugovi prema veledrogerijama i s dvije milijarde, koliko je dug iznosio 2015. i bio u silaznoj putanji, došli smo do pet milijardi kuna dospjelih dugova, koje morate platiti u roku od 60 dana. To je suludo. I nitko za to ne odgovara. To je moguće valjda jedino u Hrvatskoj.

NACIONAL: Kada smo posljednji put razgovarali, na samom početku pandemije, rekli ste da Nacionalni stožer radi dobro i da mu treba dati svu podršku. U međuvremenu se njihov kredibilitet u javnosti istopio, mjere koje donose su kontradiktorne, a broj zaraženih divlja. Nije li odavno bilo vrijeme da se promijeni sastav Stožera i da u njemu bude i neki stručnjak koji nije iz HDZ-a?

Ne bih se želio pridružiti mnogima koji komentiraju covid, a o tome nemaju pojma jer nisu ni infektolozi ni epidemiolozi. Ja bih komentare o covidu doista prepustio ljudima koji se time bave i zato su školovani. Stožer kao stožer mora postojati, ali isključivo mora poštovati struku. Međutim, ja u Stožeru vidim najmanje virologa, infektologa i epidemiologa. Evo, neki dan sam čuo kako su objasnili da je berba grožđa kriva za porast zaraženih! Da čovjek ne povjeruje. Smatram da bi se njihov rad morao fokusirati isključivo na znanost i da politika ne bi ni na koji način smjela na njih utjecati. U svakom slučaju, žalosno je da smo rezultatima u liječenju, po incidenciji, po broju zaraženih i po postotku procijepljenosti puno bliži Srbiji nego nekoj europskoj zemlji.

NACIONAL: Opozicija je prošloga tjedna u Saboru ukazivala i na zabrinjavajuće nisku procijepljenost i debakl kampanje „Cijepi se“. Zašto je to tako?

To nije nikakvo čudo. Građani općenito ne vjeruju u institucije, ne vjeruju u politiku, ne vjeruju u znanost, ne vjeruju u zdravstveni sustav, a najmanje vjeruju u pravosuđe. Znamo da su u svakoj državi najvažniji školstvo, zdravstvo, socijala i sigurnost. Na tom planu nismo dostigli ni europske preteče, a kamoli standarde. Pa kad građanima premijer i ministar zdravstva poručuju da se cijepe, oni baš neće, jer im ne vjeruju. Ne može se reći da kampanje nije bilo – bilo je. Je li mogla biti učinkovitija – vjerojatno jest. Ali to samo govori o tome na kojoj smo razini osviještenosti i mentalnog razvoja u ovom trenutku.

NACIONAL: Protiv cijepljenja buni se i dio zdravstvenog osoblja, čak su organizirali i prosvjede. Smatrate li da, slično kao u ostalim europskim zemljama, cijepljenje za zaposlene u sustavu zdravstva i socijalne skrbi treba biti obvezno, uz prijetnju gubitka posla?

Represija nije nikome pomogla. Međutim, pokušavam to što manje komentirati jer ja te ljude, iskreno, ne razumijem. Zdravstveni djelatnici u dodiru su s pandemijom svakodnevno, sami su izloženi opasnosti, svjedoče smrtnim slučajevima i ne žele se cijepiti. To je jednostavno iracionalno i meni neobjašnjivo. Nažalost, moram reći nešto što se mnogima neće svidjeti. Ja doista ne bih htio nikoga uvrijediti, no profil ljudi koji se nije cijepio puno je bliži desnici nego ljevici. To je, dakako, teško dokazati, ali to zna i Plenkovićeva vlada. Zato i ne želi uvesti obvezno cijepljenje za zdravstvene djelatnike, da se ne bi zamjerila svom biračkom tijelu.

‘Ja doista ne bih htio nikoga uvrijediti, no profil ljudi koji se nije cijepio puno je bliži desnici nego ljevici. To je, dakako, teško dokazati, ali to zna i Plenkovićeva vlada’, rekao je nacionalu dr. Danko Velimir Vrdoljak. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Tjednima svjedočimo i raskolu unutar Znanstvenog savjeta Vlade. Dio članova želi napustiti to tijelo zbog neslaganja s izjavama Gordana Lauca te smatraju da čini veliku štetu u borbi s pandemijom. Kako vi komentirate njegove istupe?

Smatram da je i u Savjetu mjesto jedino struci. A Lauc nije ni infektolog, ni virolog, ni epidemiolog. Naravno da u situaciji u kojoj jedan član Savjeta govori jedno, a drugi drugo, ljudi više ne znaju kome vjerovati. I u tom smislu sigurno je nanesena šteta, prije svega vjerodostojnosti Savjeta.

NACIONAL: Ni predsjednik Republike nekim svojim izjavama nije baš pomogao u borbi protiv covida; prvo je tvrdio da je isto što i karijes, pa nije želio nositi masku, pa se rukovao kada nitko nije…

Predsjednik je, koliko znam, zagovornik cijepljenja. Dapače, čini mi se da je baš on lansirao onu krilaticu: Cijepi se zbog sebe – kako ne bi ugrozio druge! Što se tiče njegovih izjava na početku pandemije, dopuštam da nije imao dovoljno informacija, kao i većina ljudi, jer se tada o covidu vrlo malo znalo.

NACIONAL: Prošloga tjedna u javnost su izašli dijelovi reforme zdravstva, koju ministar Beroš i Vlada dugo najavljuju. Kako vi komentirate ono što se moglo pročitati u medijima?

Počeo bih s time da je definicija sadašnje administracije: nerad, nered, neodgovornost, nesposobnost i neznanje. A nakon toga bih želio istaknuti da problem ne možete riješiti razmišljajući i djelujući onako kako ste ga stvorili. To ne kažem ja, to je rekao Albert Einstein. Problem sa zdravstvom u Hrvatskoj stvoren je početkom devedesetih i on se sada ne može jednako rješavati. Koliko sam ja shvatio iz prijedloga sadašnje administracije, ključne stvari su – idemo sad uzeti sve, dakle, država će postati vlasnik svih zdravstvenih ustanova i specijaliziranih bolnica koje su sada u vlasništvu osnivača – gradova i županija, i onda nam dajte još novca. A znamo kakav je država gospodar, u to smo se imali priliku uvjeriti. To ne samo da nije reforma, već je to prevara. Osim toga, nisam siguran ni koliko je to pravno provedivo ako se osnivači s time ne slažu. Vlasništvo je vlasništvo i nitko vam ga, pa ni država, ne može oduzeti ako na to ne pristanete. Mogu čak i pretpostaviti da će se s time složiti župani i gradonačelnici iz redova HDZ-a, ali se nadam da na to neće pristati gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević. Bit će to veliki test za njega, s obzirom na to da je Grad Zagreb osnivač i vlasnik četiriju bolnica – Svetog Duha, Srebrnjaka, Klinike za psihijatriju Vrapče i Psihijatrijske bolnice Sv. Ivan u Jankomiru. Tomašević sada ima šansu znatno popraviti stanje u tim bolnicama i mislim da se toga ne bi smio olako odreći, već upotrijebiti sva pravna sredstva da to kao predstavnik Grada Zagreba ospori.

NACIONAL: Berošev tim iz Ministarstva smatra da je za održivost sustava potrebno povećanje prihoda od 1 do 1,5 posto BDP-a, što je oko šest milijardi kuna iz proračuna. Slažete li se s tom procjenom i kako namaknuti novac?

Nije bitno gdje bi se taj novac namaknuo, nego što ćete s tim novcem raditi. U Hrvatskoj je Ustavom zagarantirano socijalno i solidarno javno zdravstvo, koje mora biti samoodrživo, preko HZZO-a. Dužnost je ministra zdravstva, kada prihvaća tu funkciju i cijelu tu administraciju, osigurati da to i bude tako. U ovom trenutku zdravstvo nije samoodrživo i nitko za to ne odgovara. To se događa zbog potpune kadrovske deformacije zdravstva. Politički imenovani ravnatelji bolnica rade što hoće, nabavljaju opremu i lijekove kako hoće, bez ikakve koordinacije i kontrole. Osamdeset posto tih dugova nastao je u velikim kliničkim bolničkim centrima u vlasništvu države. Dakle, oni su odgovorni za taj enormni dug, pa kako onda misle da će biti bolje kada država u vlasništvo preuzme i županijske i gradske bolnice, pa i specijalne bolnice – koje, usput, posluju pozitivno?

NACIONAL: Opravdanje za državno preuzimanje bolnica je i objedinjena nabava za sve javne ustanove, kao važan oblik štednje. Zar to nije bio i prijedlog SDP-a?

Taj prijedlog SDP-a o objedinjenoj javnoj nabavi je prošao i tada su doista ostvarene velike uštede i bez preuzimanja vlasništva države nad svim zdravstvenim ustanovama. Međutim, od 2015. nije se ništa dalje napravilo i ako se sada želi preuzeti model od SDP-a, očito je da u cijelom tom sustavu nešto ozbiljno ne štima. No sve to skupa u ovom trenutku zapravo je nebitno. Najbitnije je zdravlje građana, a ono je direktno ugroženo. Imamo utrostručene liste čekanja, što dovodi do zakašnjelih dijagnoza i zakašnjelog liječenja. Liječenje najbolesnijih ljudi je najskuplje, a loše liječenje najbolesnijih još skuplje. Nažalost, ishodi liječenja su nam katastrofalni, osobito u onkologiji, koja je apsolutno najskuplja. Postotak preživljenja raka rektuma, koji je najčešći oblik raka u Hrvatskoj, isti je kao 1952. Ne postoji nikakva kontrola ili praćenje ishoda niti imamo striktno određeno tko što smije raditi. Inače, American College of Surgeons to je uveo još 1922. Dakle, prije točno sto godina. Ako kasnimo za Amerikom sto godina, to vam sve govori o stanju našeg zdravstva.

NACIONAL: Ali, ponovo – ministrova je isprika za sve – i liste čekanja, i zakašnjele dijagnoze, i porast troškova – covid. Je li to opravdano?

Mislim da nije iako sam vidio prijedloge cijena liječenja covida koje predlaže Ministarstvo, a koje su svakako previsoke. Inače, cijene liječenja u Hrvatskoj određuje HZZO, prema onome koliko novca ima. Objektivno, liječenje covida ne može biti skuplje od onkološkog liječenja. Objektivno, tijekom covida imali smo manje svih oblika liječenja. Kao što se sjećate, jedan Klinički bolnički centar, onaj u Dubravi, uopće nije radio jer je pretvoren u covid-bolnicu. Bilo je manje dijagnoza, operacija, redovitog liječenja, a istovremeno su troškovi enormno skočili. A najgore tek dolazi. U jednom od vodećih znanstvenih časopisa objavljeni su neki izračuni i prema njima je vidljivo da će posljedice covida biti vidljive tek 2023. i 2024. za cijeli svijet. To su ozbiljni problemi koji nas tek čekaju. To je samo dokaz da ova administracija ništa ne radi, da nema plan, već je pustila da nas voda nosi.

NACIONAL: Opozicija je žestoko kritizirala neke od prijedloga reforme zdravstva, na primjer onaj da bolovanja i porodiljne naknade više ne idu na teret HZZO-a. A kome bi trebale ići?

To nisu rekli, ali vjerojatno na teret poslodavaca. Zato se i Udruga poslodavaca pobunila. No to sve skupa nema smisla – s jedne strane, time ugrožavate sam smisao socijalne države kakvu smo imali, a s druge – ne možete vi štedjeti na struji i imati otvorene prozore, da budem slikovit. Šest godina neaktivnosti svih HDZ-ovih ministara zdravstva jako će nas puno koštati sljedećih petnaest godina.

‘Gordan Lauc nije ni infektolog, ni virolog, ni epidemiolog. Naravno da u situaciji u kojoj jedan član znanstvenog Savjeta vlade govori jedno, a drugi drugo, ljudi više ne znaju kome vjerovati’, kaže Vrdoljak. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Osim što kritizira, SDP bi morao imati i svoj prijedlog reforme. Što ste vi konkretno predložili?

SDP je imao vrlo jasno razrađen plan koji smo već predstavili, a koji je bio na tragu onog iz 2015. na kojem su radili i liječnici i farmakoekonomisti koji se time bave. Ideja je s jednako toliko novca reformirati zdravstvo tako da postane učinkovito i dostupno svima. Pokušajte sada s Mosora doći u KBC Rebro ili iz Aljmaša u Vinogradsku. To su misije kao da putujete u New York. I zato je naš prijedlog bio objedinjavanje specijaliziranih odjela. Od Zagreba do Splita imate šest županijskih bolnica sa šest uroloških odjela. Svi su ti odjeli poluprazni. Kada bismo objedinili te odjele – napravili jedan u Karlovcu, a jedan u Gospiću – oni bi vjerojatno bili puni i opravdali bi svoje postojanje. I imali bismo veći broj pacijenata. A kad imate veći broj pacijenata, ishodi liječenja su vam bolji. Jer ako jedna bolnica ima pet onkoloških operacija godišnje, a druga dvjesto, onda ona prva takve operacije ne bi trebala raditi, što je preporuka i europske i američke onkološke škole. Dakle, trebalo bi napraviti tzv. high volume centre koji bi bili specijalizirani za određenu vrstu liječenja. To nikako ne znači ukidanje županijskih bolnica, već reformu određenih odjela. SDP je predlagao i uvođenje helikopterskog prijevoza, koji sada odrađuje vojska i jako se trudi, no to nije medicinski transport. Daleko smo mi od zlatnog sata i hitne pomoći. Da ne kažem da na većini otoka nema liječnika, kao i da još uvijek nije napravljen onaj laboratorij u Metkoviću, gdje je zbog toga prije nekoliko godina umrlo dijete. A to praktički HZZO ništa ne košta. To je samo odraz nebrige i nerada ove vlade. Naš prijedlog je bio i razvoj zdravstvenog turizma, koji ima ogromne potencijale i iznosi oko 60 posto svjetskog turizma, ali kod nas se praktički svodi na stomatologiju i plastičnu kirurgiju.

NACIONAL: Imenovani ste članom Upravnog vijeća bolnice Srebrnjak, kao predstavnik SDP-a. Ta bolnica nema sreće s ravnateljima otkad je nasilno smijenjen Boro Nogalo, koji je sa svojim timom uspio dobiti jedan od najvećih projekata financiranih europskim novcem – Dječji centar za translacijsku medicinu, za koji je predviđena svota od 63 milijuna eura. Hoće li novo Upravno vijeće nakon Darka Richtera, čije je imenovanje izazvalo buru negodovanja, konačno izabrati pravu osobu,?

Zbog svega navedenog bolnica Srebrnjak je pod lupom javnosti. To je jedna mala dobra bolnica na najboljem putu da se razvije u moderan translacijski centar. To što su oni uspjeli dobiti iz europskih fondova, to je fantastično. Boro Nogalo dobio je veliki projekt, to nije sporno, a sada ga treba ostvariti. Mi se kao Upravno vijeće još nismo sastali, ali siguran sam da ćemo u dobroj vjeri izabrati najboljeg kandidata. Tko će to biti, ne mogu reći jer ne znam ni tko će se javiti na ponovljeni natječaj. Tu dokumentaciju nisam još ni vidio, no u svakom slučaju, nastojat ću svojim sudjelovanjem u radu Upravnog vijeća pridonijeti tome da se taj veliki projekt ostvari. To bi mogao postati mali Houston, za cijelu regiju. No da bi se ostvarilo, za to će trebati puno novih stručnih ljudi.

NACIONAL: Hrvatskoj već godinama nedostaje liječnika, osobito specijalista. Postoji li opasnost amerikanizacije zdravstva – to jest, da se sve što je kvalitetno privatizira?

Takva opasnost sigurno postoji jer je puno vrsnih stručnjaka otišlo iz državnog sustava zdravstva. To nisu bili financijski razlozi, nego su ti ljudi otišli frustrirani zato što im se opstruirao rad. Oni to političko kadroviranje nisu mogli trpjeti. Danas vam država maltene govori tko će biti glavna sestra na nekom odjelu, što se nije događalo ni u najcrnjem socijalizmu. Sve ovisi o volji vladajuće strukture, a tako se zdravstveni sustav ne može graditi. Zbog toga su najkvalitetniji ljudi i otišli ili u privatni sektor ili u inozemstvo. Smatram da mi onakav socijalni i solidarni sustav kakav želimo nećemo moći zadržati. Uvjeren sam da će za pet do deset godina postojati 20 privatnih ustanova koje će pružati bolju njegu, i to upravo zbog tromosti Ministarstva zdravstva i zaostajanja za europskim standardima. Pitanje je samo tko će si takvo liječenje moći priuštiti i platiti.

NACIONAL: Mjesecima smo svjedočili ružnim okršajima u Vinogradskoj. Kako ste to doživjeli i kakva je situacija danas?

Sada funkcioniramo dobro. Mi u onkologiji ovisimo o radiolozima, onkologija nije „one man show“ i zato su nam radiolozi – i to usko specijalizirani – izuzetno bitni. Mali dio radiologa se vratio, njih trojica od 11, ali nekako se pokrivamo. A to što se događalo s Dijanom Zadravec koja je bila šefica radiolozima, mislim da je bilo evidentno da se radi o ratu dviju struja unutar HDZ-a. Pitanje je pozadine svega toga, koju mi svi naziremo, ali ne možemo dokazati. Kolega Vagić kao novi ravnatelj Vinogradske vrlo je razumno i mirno konačno riješio tu situaciju. Što se tiče ministra Beroša, on je igrao malo s jednima, malo s drugima, no nije se želio previše eksponirati. Iako mu onaj telefonski razgovor i nije trebao.

NACIONAL: Klub SDP-a u Saboru se raskolio, stranci rejting pada. Mnogi smatraju da je za to odgovoran Peđa Grbin, koji je umjesto dijaloga izabrao izbacivanje članova iz stranke. Kako komentirate situaciju u SDP-u? Jeste li prošli katarzu ili je to put bez povratka?

Mislim da nije put bez povratka. Nadam se da će se stvari sada stabilizirati, ne samo zbog SDP-a nego zbog svih nas. Nije dobro da ne postoji velika opozicijska stranka. Ima dovoljno vremena da se stranka resetira do sljedećih izbora. Mislim da je ovo dobro vrijeme da se neke stvari počiste. Ne mogu ulaziti u to što se događalo jer u tome nisam sudjelovao. Uostalom, ja nisam ni član SDP-a, već SDP-ova Savjeta za zdravstvo. A to što se Klub u Saboru podijelio i nije tolika tragedija, jer Klub zastupnika nije stranka i to nisu članovi i birači. Siguran sam da socijaldemokraciju koju ljudi u sebi nose ne može istjerati nijedan predsjednik SDP-a. Ako želite socijalnu i demokratsku državu, onda ćete biti uz SDP, jer ne znam ni jednu stranku bližu tim idejama. Siguran sam da ćemo krenuti tim smjerom, jer ne može budućnost Hrvatske biti HDZ. Ja se s time pomiriti ne mogu. Ako nam je to budućnost, onda smo mi narod koji je i zaslužio takvu kaznu.