Kroz uske duguljaste okvire bunkera iz kojih su nekada vojnici osmatrali morske prilaze Puli, danas puca pogled na marinu s 400 vezova na otočiću koji je mostom povezan s kompleksom budućeg luksuznog hotela s pet zvjezdica. Još bolji pogled iz zraka pruža se s kula na vrhu obližnjeg starog kamenoloma. Scenografija idealna za snimanje filmova. No pravi film trebalo bi napraviti o idejnom začetniku i vlasniku projekta „Sv. Katarina – Monumenti“, investitoru Danku Končaru, čovjeku kojem nisu vjerovali kad je prije desetak godina htio preuzeti brodogradilište Uljanik. Umjesto toga on je preuzeo Brodotrogir koji danas uspješno posluje, a nasuprot Uljaniku napravio je jednu od najljepših i najvećih marina na ovom dijelu Jadrana. Marinu iz koje se pruža impozantan pogled na cijelu Pulu, pa i na brodogradilište Uljanik, u kojem danas stoji nedovršeni brod za prijevoz stoke kao tužna scenografija socrealističkog filma koji priča priču o propuštenim strateškim prilikama.

Končar ima viziju kako bi se mogla nastaviti brodogradnja u Uljaniku, a ujedno dio prostora brodogradilišta otvoriti gradu, i nije isključeno da će se jednog dana ponovno naći u igri za Uljanik. Međutim, trenutno je fokusiran na svoje druge projekte, među kojima je najznačajniji dovršetak hotela unutar kompleksa Sv. Katarina Monumenti. Novi hotel gradi se unutar zaštićenog obalnog područja mora i dio je lokacije razvojnog programa Brijuni Rivijera pod nazivom „Otok Sv. Katarina i Monumenti“. Područje je to od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a njegove osnovne značajke očituju se u nužnosti redefiniranja vojnog područja u područje civilne namjene uz plansko opredjeljenje za nautički i turistički razvoj te uspostavu novih gradskih funkcija. Tvrtka Kermas Istra dobila je na tom području koncesiju za razdoblje od 50 godina.

Poduzetnik Danko Končar na prozoru hodnika u zapadnom krilu kompleksa koji se renovira iz temelja, a ima pogled na Brijune, dok se s vanjske strane renovira časnički vrt. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO, Nacional

“Mi se sada nalazimo na poluotoku Monumenti, gdje se osim ovih građevina iz vremena Italije nalazila i jedna zgrada iz vremena Austro-Ugarske, ali kako nije bila statički sigurna, na tom se mjestu zapravo izgradio novi objekt koji će predstavljati novo krilo hotela, a to novo krilo bit će i fizički povezano sa starim, zaštićenim zgradama nekadašnje vojarne koje smo temeljito konstrukcijski obnovili. Novo krilo imat će 40 soba veličine skoro 40 kvadrata i osam apartmana veličine od 70 do 120 kvadrata, a renovirana krila imat će 58 soba od 33 kvadrata, što je značajno veća kvadratura od standardne veličine hotelskih soba. Mogu vam ekskluzivno otkriti i da će se hotel zvati Mon Luxury Heritage”, govori nam Danko Končar dok s njegovim suradnicama, voditeljicom projekta izgradnje hotela Barbarom Peruško iz tvrtke Coin Inženjering i voditeljicom marine Polesane Sanjom Jelić, ulazimo u zaštićeni prostor velikog gradilišta.

Dok je betonska struktura hotela već posve završena, intenzivno se odvijaju radovi na unutarnjem uređenju. U prizemlju prolazimo pored bazena i spa zone, koji će preko staklene stijene imati pogled na more. Kad sve bude dovršeno, gosti koji ulaze u bazen imat će osjećaj i pogled kao da ulaze u more. Ispod bazena je i prostor ispod razine mora u kojem će se nalaziti strojarnica bazena i tehničke prostorije. Penjemo se na zatim na prvi kat gdje će biti veliki restoran, također s pogledom na cijeli pulski zaljev. Restoran je posebnim ulazom povezan s gospodarskim dvorištem u kojem će dostavna vozila iskrcavati namirnice i sve potrepštine za hotel, bez da ometaju goste i bez da uopće budu primijećeni.

Fascinantan pogled s budućih terasa novog hotelskog krila koje će imati 40 prostranih soba i osam apartmana. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO, Nacional

Zatim odlazimo na drugi kat, gdje je već počelo uređenje soba. U sobama su već podignuti zidovi obloženi knaufom i instalacije kupaonica. Prva ogledna soba već je dobila i čelični prozorski okvir koji dočarava kako će se luksuzni ambijent stapati s čarobnim pogledom. Svaka soba u novom dijelu hotela ima i svoju manju terasu.

S tih se terasa već sada jasno ocrtavaju obrisi luksuza i doživljaja koji će uskoro pružati hotel koji je još po nečemu poseban.

“Budući da se nalazimo na poluotoku, svaka soba i u novom i u renoviranom dijelu hotela ima pogled na more, samo svaka s drugačijom vizurom. Najveći dio njih gleda na Pulu i cijeli pulski zaljev, pa i na marinu Polesanu, dio soba gleda prema Brijunima i otvorenom moru, a one koje se nalaze sa stražnje strane hotela gledaju na gustu borovu šumu i uvalicu iza hotela, gdje i sada možete vidjeti kupače koji su se polako počeli vraćati jer je dugo to bila zona u koju građani nisu imali pristup. Kad je riječ o sobama, razlika je jedino u tome što u dijelu koji je bio vojarna sobe nemaju balkon. Međutim, te sobe imat će svoj posebni šarm jer zgrada izvana zadržava svoj originalni izgled. Čak je i boja fasade morala biti odabrana prema napucima konzervatora”, kaže Danko Končar.

Zato će se i novo krilo hotela to jest nova zgrada morati fasadom posve prilagoditi izgledu nekadašnjih vojarni. Umjesto otvorenih staklenih stijena, one će zapravo biti skrivene iza specijalne fasade koja imitira izgled vojarne. Stari dio povezan je s novim posebnim konstrukcijskim rješenjem, trenutno betonskom jamom u koju se ugrađuje okvir za budući lift.

Barbara Peruško iz tvrtke Coin Inženjering, voditeljica projekta izgradnje hotela “Mon Luxury Heritage”, pokazuje nam čelične konstrukcije u betonskim podovima i pojašnjava:

“Sve ovo što ste vidjeli u novoj hotelskoj zgradi radi se po sistemu prenapregnute konstrukcije, kao pri gradnji mostova, jer imamo velike raspone između zidova i takva konstrukcija je nužna da bismo mogli dobiti ovako velik i otvoren prostor. Kad je riječ o renoviranju nekadašnjih vojnih zgrada, svega ovog po čemu sada hodamo nije bilo jer smo podove kompletno rušili i ostali su bili samo zidovi hotela, a podove smo radili iznova s novim konstrukcijama. Evo, ovdje vidite kako to izgleda”, govori nam Barbara Peruško dok prolazimo dijelom hodnika na drugom katu nekadašnje vojne zgrade u kojem je dio podne konstrukcije radi instalacija ostao otvoren pa se kroz cijevi, prekrivene daskama, može vidjeti kat ispod.

Zidovi pokazuju da je taj objekt godinama zjapio zapušten i prepušten propadanju. No zabavljaju nas grafiti ispisani po zidovima, od kojih su neki i duhoviti, poput onog “Za koga je, dobro je” ili “Ne naginji se kroz prozor”.

Cijela zapadna strana nekadašnje vojne zgrade ima direktan pogled na obližnje Brijune i na otvoreno more prema Italiji. Zastajemo na trenutak uživati u pogledu dok fotograf Saša Zinaja pokušava iz tamnog hodnika prevariti “kontraliht” kako bi ovjekovječio doživljaj.

Projekt Katarina – Monumenti obuhvaća marinu Polesanu na otočiću Katarina, suhu marinu i luskuzni hotel na poluotoku Monumenti po kojem hotel i dobiva zvučno ime ‘Mon’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO, Nacional

Okrećemo se zatim prema drugoj, južnoj strani i ulazimo u jednu od soba s pogledom na pulski zaljev i marinu Polesanu, iz koje gledamo i ravno u vrt.

Barbara Peruško objašnjava nam da će tu biti restauriran nekadašnji časnički vrt, isti kakav je bio u vrijeme austrougarske vojne uprave, a zatim i talijanske.

Ispred hotela već se uređuje i plaža čiji će rubovi biti optočeni kamenom iz istog kamenoloma odakle je vađen kamen za pulsku Arenu. Na dvorišnoj strani kompleksa već se uređuje prostrani trg na kojem će biti različiti javni sadržaji, poput kafića, restorana i ekskluzivnih dućana, a u čijem je podnožju izgrađena i prostrana garaža. Zbog posebne akustike, trg će također biti idealna pozornica za održavanje manjih ljetnih koncerata i raznih evenata.

Voditeljica projekta izgradnje hotela Barbara Peruško i voditeljica marine Polesane Sanja Jelić najzaslužnije su, uz Danka Končara, za razvoj i uspjeh projekta Katarina-Monumenti. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO, Nacional

Ostaje još jedna nekadašnja vojna zgrada tik do hotela u kojoj će biti uređena velika konferencijska dvorana od cca 550 četvornih metara i drugi sadržaji namijenjeni i gostima hotela i različitim društvenim događanjima, ali i uredski prostori za upravu hotela. U šali dogovaramo da će tamo biti i ljetna podružnica Radija Nacional, prvog hrvatskog digitalnog radija DAB+ s nacionalnom koncesijom.

No Danko Končar nije ušao u ovu investiciju samo radi ljetne sezone, već zahvaljujući, između ostalog, kongresnom centru, najvećem u ovom dijelu Istre, planira razvijati cjelogodišnji turizam.

Kompletna investicija u obnovu i rekonstrukciju nekadašnjih vojnih zgrada i izgradnju novog krila hotela popela se na više od 30 milijuna eura, a kad se tome doda i iznos investicije u marinu Polesanu od 20 milijuna eura te buduće ulaganje u servisni centar i suhu marinu u visini između 22 i 25 milijuna eura, svakako je riječ o jednoj od najznačajnijih investicija u turističke potencijale u Hrvatskoj. Pritom Barbara Peruško ističe da se cijene to jest troškovi gradnje zbog inflacije povećavaju i 20 do 30 posto pa će sveukupna investicija zasigurno doseći 100 milijuna eura.

Sve to investira se u pomorsko dobro, dakle, imovinu koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, a tvrtka Kermas Istra dobila je nad tim područjem koncesiju na 50 godina.

Danko Končar i novinarka i urednica Orhidea Gaura Hodak na jednom od gatova u punoj marini Polesani odakle se pruža pogled na kompleks budućeg hotela. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO, Nacional

“Sve što radite ovdje, ostaje u vlasništvu države”, pojašnjava Danko Končar, “to je pomorsko dobro, a mi smo dobili koncesiju na 50 godina. To je zapravo investicija u tuđu imovinu, to sve nakon nas ostaje državi. Sve je regulirano Zakonom o pomorskom dobru o kojem bi se svakako trebalo dodatno raspraviti jer i u novoj i u staroj varijanti izaziva kontroverze. Primjerice, imamo problem koji ne predstavlja samo stvar ulaganja u neku fizičku imovinu, u zgrade koje će ostati nakon nas u vlasništvu države. Problem je u tome što mi tu stvaramo ozbiljan biznis, dovlačimo klijente, razvijamo cijele projekte. I onda nakon 50 godina dolazi netko tko na novom natječaju može to dobiti bez ijedne uložene kune i uživati u tome sljedećih 50 godina. To je problem s tim Zakonom o pomorskom dobru koji bi takve stvari trebao puno bolje regulirati. Sličan je problem i s marinama, koje se također rade na pomorskom dobru, a zbog čega se pojedinim vlasnicima marina, pa i onih u državnom vlasništvu, kojima kroz nekoliko godina ističe koncesija, ne isplati ulagati u unaprjeđenje kvalitete tih marina jer država kroz par godina uopće neće ili ne mora nužno priznati te investicije, već koncesiju može dodijeliti nekome tko se pojavi niotkuda”, zaključio je Danko Končar, koji je tog dana kad smo se vidjeli doletio privatnim avionom iz Trogira, kamo je pak doletio iz Marseillea. U Puli je obavio par sastanaka, obišao s nama cijelo gradilište, Marinu i kamenolom, gdje će uskoro početi realizacija projekta suhe marine za tisuću brodova i servisnog centra, a navečer se još s prijateljem Radom Šerbedžijom našao na večeri kod zajedničkog prijatelja Adija Anića koji ima čuveni restoran Galeb u Puli.

Već sljedećeg dana vratio se u Marseille, odakle uglavnom vodi svoje poslove u Južnoafričkoj Republici, Turskoj, Austriji…. Čovjek koji gradi hotele, marine i brodove sam gotovo da ne zna što je odmor, no u novom hotelu ipak će imati svoj apartman. A kada ga pitate zašto toliko radi, kaže da mu je to u krvi i da je njemu posao koji voli zapravo najbolji odmor.