‘Kad država nešto ciljano hoće napraviti, ne mora dati novac, ali može dati garancije. Tako se stvara investicijski boom jer kada država garantira nešto, puno se lakše stvari kreću. Novca ima dovoljno i uvijek će ga se naći, ali povrat tog novca je velika stvar. I investicijska mašina se pokreće”, rekao je razgovoru za Nacional Danko Končar, jedan od najbogatijih Hrvata koji sve više vremena provodi u Istri, u kojoj je u tijeku realizacija nekoliko projekata njegovih tvrtki, pa smo tako i razgovor s njim vodili u njegovoj vinariji nedaleko od Brtonigle. Široj javnosti Končar je postao poznat 2009. godine, kada se u medijima počelo pisati o tajnovitom multimilijarderu koji želi investirati u posrnula hrvatska brodogradilišta, koji je Hrvatsku napustio prije više od 20 godina te se u međuvremenu obogatio na rudnicima kroma u Južnoafričkoj Republici i Rusiji. Upravo zbog posla s kromom, zaradio je nadimak “kralj kroma”. U Južnoj Africi posjeduje rudnike platine, kroma, cinka te tvornice u kojima se obrađuju te sirovine. Osim toga, vlasnik je i nekoliko milijuna kvadrata zemljišta u Istri i na hrvatskim otocima, a njegovo ime je povezano s tridesetak poduzeća u Hrvatskoj. Uoči početka ove sezone, Končar je otvorio Marinu Polesana kao prvi dio velikog projekta Sv. Katarina-Monumenti u pulskom zaljevu, a počeo je i s gradnjom prvog dijela projekta u 30-ak kilometara udaljenoj Barbarigi, gdje bi uskoro trebao biti sagrađen hotel i golf-akademija s devet rupa. Osim toga, Končar planira i gradnju Genetskog centra na Ćićariji, a početak tog projekta na čekanju je zbog problema s dozvolama, za koje je Končar uvjeren da će ih uskoro dobiti. U razgovoru za Nacional Končar govori o problemima s kojim se susreće u Hrvatskoj, ali i komentira aktualnu gospodarsku situaciju te ekonomsku politiku Vlade Andreja Plenkovića.

NACIONAL: Na dan kada radimo ovaj intervju, u jednom lokalnom istarskom mediju izašao je još jedan u nizu tekstova u kojem vas se naziva kontroverznim poduzetnikom. Kako reagirate kada pročitate takve stvari, smeta li vam to?

To vam je kao ona priča s vukom. Prvi put kada netko kaže evo vuka, svi se ustrče, pa onda ponovno netko vikne pa se već manje ljudi ustrči. I tako nakon nekog vremena više nitko ne obraća pažnju. Pratim malo reakcije i u početku su me svi zvali i pitali: “Pa je li moguće? Što se događa?”. Danas više nitko ne reagira. Imate i primjer odnosa s bankama koje su nakon niza takvih tekstova uvjetovale da izađem iz upravljačkih struktura nekih tvrtki, ali kada treba dati kredit, onda traže da Končar da garancije. S jedne strane sam kontroverzan, a s druge mi vjeruju kada se radi o obvezama. Na kraju svega oguglate na takve stvari i bavite se samo svojim poslom.

NACIONAL: Znači li to da je u Hrvatskoj danas još uvijek nepoželjno biti uspješan?

Apsolutno. Evo vam i primjer. Jedan od mojih kritičara ima dvije kuće za odmor, a mene napada jer misli da imam više od njega. A nemam. To vam je klasičan jal.

NACIONAL: Usprkos tome, i u 80. godini života ne odustajete od biznisa u Hrvatskoj, iako imate velikih problema u realizaciji nekih projekata.

To je sve genetika jer su moja majka i otac, a i moj ujak, da tako kažem, do kraja života radili. Kad me netko pita kad ćeš u mirovinu, ja kažem da ja jesam u mirovini i to zato što sada radim samo ono što volim. Jasno da postoje problemi i čim se primiš nekog projekta, problemi se sami od sebe generiraju. Pitanje je samo rješavaš li probleme ili ih generiraš. Nažalost, ja ih ne generiram, već ih pokušavam riješiti. Što se tiče tih 80 godina, ja ih ne osjećam kao tegobu, već kao golemo iskustvo. To je najveća škola u životu i ništa je ne može zamijeniti, pogotovo u biznisu.

NACIONAL: I što to iskustvo kaže za projekte koje trenutno pokušavate realizirati u Hrvatskoj?

Pa dat ću vam primjer projekta u Barbarigi, gdje su osnovni problem konzervatori jer se tamo nalaze nalazišta iz doba Rimljana. Kada sam ja kupio zemljište, nikakve zabrane nije bilo, tek kad sam ja došao potpisana je zabrana gradnje, koja je za dio zemljišta još na snazi, a za dio je ukinuta nakon 10 godina. Ja sam u okviru toga poštovao struku te sam pokušao to iskoristiti za neki drugi dodatni sadržaj. Pa sada na otprilike trećini zemljišta imamo arheološke parkove. Dakle, pokušao sam slušati one koje generiraju problem te smo zajedničkim naporima pokušali riješiti problem. No to guta vrijeme i vrijeme. Zato su i prošle tolike godine prije nego što smo išta počeli graditi.

NACIONAL: Nije li to pogubno za turističku zemlju poput Hrvatske da realizacija pojedinih projekata traje i deset godina, pa i više godina?

Uzmite za primjer Istru. Koliko je novih hotela sagrađeno? Vjerojatno se mogu nabrojati na prste. Naravno da je za turizam bitna i ponuda privatnih kuća i apartmana, ali mora se naći neko rješenje da s jedne strane budu zadovoljeni svi propisi, a s druge da se ubrza cijeli proces. Neki propisi su zastarjeli i jednostavno ih je život pregazio. Neki propisi od prije 50 godina nemaju smisla, pregaženi su. Tome se treba prilagoditi. Možda je najbolje situaciju u Hrvatskoj opisao jedan moj prijatelj koji mi je rekao: “Slušaj, kod vas u Hrvatskoj je sve moguće i ništa nije moguće”. Time je definirao sve. Pa opet i u takvom okruženju neki projekti idu svom kraju pa će tako dobar dio projekta koji se počeo realizirati u Barbarigi biti gotov iduće godine, isto kao i hotel u marini Polesana.

NACIONAL: Znači li to da je turizam u fokusu vaših ulaganja u Hrvatskoj?

Hrvatska nema nekih rudnih bogatstva i nažalost je situacija takva da su školovani i obrazovani ljudi napustili državu. Takvi ljudi generiraju neki profit, kupuju, plaćaju i troše više nego prosječni stanovnik Hrvatske. U turizmu radi otprilike 10 posto radnog stanovništva Hrvatske, ali problem je što se ne razvijaju druge grane, poput proizvodnje ili industrije. Problem je što nitko neće doći i uložiti u te grane, nego gotovo sve investicije su na neki način povezane s turizmom.

‘Jedan od mojih kritičara ima dvije kuće za odmor, a mene napada jer misli da imam više od njega. A nemam. To vam je klasičan jal’, rekao je Danko Končar. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Što bi Vlada trebala učiniti da bi se te grane razvile?

Treba tim investitorima stimulirati ulaganje. Postojala je dobra ideja proglašavanja pojedinih projekata strateškim, ali dva-tri projekta na kojima smo mi radili su propala, iako su bila proglašena strateškim. Apsolutno ništa nemaš od toga da je neki projekt strateški. Primjerice da u banci dobijete povlaštene kamatne stope jer vam je projekt strateški. Nema veze. Nije problem u turizmu, već u ostalim granama koje se razvijaju. Turizam se razvija, pogotovo privatni turizam jer veliki broj ljudi zapravo živi od dva ili tri apartmana koje iznajmljuju. I zato postavljam pitanje onima koji kažu da ne bismo trebali ovisiti o turizmu: od čega će onda ljudi živjeti? Koja je alternativa? Nisam čuo još niti jedan razboriti prijedlog.

NACIONAL: Međutim, ako nema alternative, tko će raditi u tom turizmu?

To je veliki problem i Hrvatska mora napraviti strateški plan o uvozu radne snage i mora odlučiti treba li se razvijati na bazi te radne snage ili će se razvijati na bazi radne snage koja se nalazi u Hrvatskoj. Postoje podaci koji kažu da je oko 700 tisuća radno sposobnih ljudi napustilo Hrvatsku, a prošle je sezone radilo oko 100 tisuća uvezenih radnika. Tko će popuniti tu rupu? Hrvatska se mora oko nekih stvari opredijeliti, a ne da si na pola tu, a na pola tamo. Poduzetništvo i investicije traže jasnu sliku uvjeta na tržištu, a u Hrvatskoj te jasne slike nema.

NACIONAL: Hoće li se neke stvari promijeniti po inerciji ulaskom u schengenski prostor i uvođenjem eura?

To su dvije ogromne stvari jer će olakšati ulazak i izlazak iz Hrvatske, a i zbog uvođenja eura će se olakšati poslovanje. Pogotovo za turizam su to dvije vrlo značajne stvari. Pogotovo će to biti važno za iduću sezonu koja bi zbog financijskih trendova i cijene energenata mogla biti vrlo izazovna. Energetika je glavna problematika pa i za Hrvatsku koja uvozi većinu električne energije, iako ne bi trebala. Pitanje je kako će ljudi u nama najvažnijim državama preživjeti zimu i hoće li imati novca za ljetovanje u Hrvatskoj. Za sada sam optimističan, ali treba biti oprezan.

‘Vjerujem da bi se dobar dio ljudi vratio, ako bi se u Hrvatskoj stvorili barem jednaki uvjeti onima koji su u zemljama gdje su otišli’, rekao je u razgovoru za Nacional Danko Končar. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kažete da Hrvatska ne bi trebala uvoziti toliko električne energije, koje su alternative?

Alternativa je solarna energija jer ako se u državama poput Češke ili Njemačke svakodnevno grade solarne elektrane, ne vidim razloga zašto se ne bi gradile i u Hrvatskoj koja ima puno bolje uvjete. Zašto jedna Škoda koja ulaže u elektrane u Češkoj ne bi uložila u Hrvatsku jer se zbog više sunčanih sati investiciju u Hrvatskoj može isplatiti u sedam godina, dok će onu u Češkoj isplatiti za deset godina. Tih 30 posto je ogromna razlika svakom investitoru. Međutim, potrebna je i neka državna stimulacija. Njemačka je tu predvodnik pa je tako naša tvornica u Njemačkoj dobila 850 tisuća eura nepovratnih sredstava za proizvodnju prvog megawatta iz solarne energije, a iduće ćemo godine dobiti još.

NACIONAL: Kako komentirate rad Plenkovićeve vlade po tom pitanju? Nedostaje li tih inovativnih ideja koje bi pomogle razvoju biznisa u Hrvatskoj?

Neću reći da ne postoji, ali ih nisam primijetio. Teško je znati sve, ali znam da kad država nešto ciljano hoće napraviti, ne mora dati novac, ali može dati garancije. Može reći ako netko tko je napravio solarnu elektranu ne vraća novac, da će država vratiti novac. Tako se stvara investicijski boom jer kada država garantira nešto, puno se lakše stvari kreću. Novca ima dovoljno i uvijek će ga se naći, ali povrat tog novca je velika stvar. I investicijska mašina se pokreće. Međutim, nije Hrvatska jedina koja je napravila takve greške.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni kako su se Vlada i premijer Plenković snašli prvo u pandemiji, a potom i u okolnostima rasta cijena zbog ruske agresije na Ukrajinu?

Mi smo stalno u nekim izvanrednim situacijama jer je prvo bila ona financijska kriza 2008. pa smo se od toga dugo oporavljali, pa je sad bila pandemija i onda rat u Ukrajini. Međutim, danas su europske banke pune novca, ne znaju što će s tim novcem. S druge strane, tendencija Europske središnje banke je bila pumpanje novca u sustav. Taj novac se mora iskoristiti, mora se iskoristiti za razvoj. I to za razvoj kritične, intelektualne mase koja može pokrenuti cijelo društvo. Hajdemo stvoriti uvjete da se ljudi vrate u Hrvatsku, da ljudi iz drugih država Europske unije dođu raditi tu. Hrvatska ima potencijal i ima ljude koji znaju razmišljati. Treba samo pogledati u povijest.

NACIONAL: Je li uvođenje tzv. poreza na ekstraprofit bila premijerova pogreška?

Prvo trebamo definirati što je to ekstraprofit, a čini mi se da to u ovom slučaju nije napravljeno. Ako naprimjer tvrtka jedne godine ima gubitak, a u sljedećoj zaradi 20, je li to ekstraprofit? Drugo je pitanje gdje će taj novac završiti. U Njemačkoj postoji ideja da se novac od takvog poreza vraća ljudima za gradnju solara na svojim krovovima, pa je i to jedna dobra ideja za hrvatsku vladu.

Taj porez nema smisla ako novac ostaje državi. On se mora uložiti dalje. I nije bitno jesu li to solari, nove bolnice, plaće učiteljima i profesorima, samo se trebaju dalje uložiti u nešto korisno. Onda porez ima smisla, ali kažem, prvo se treba točno definirati što je to ekstraprofit i kuda će taj novac ići.

NACIONAL: Jeste li ikada razmišljali politički se aktivirati u Hrvatskoj?

Nisam. Kad sam bio klinac, sa 17-18 godina sam bio vrlo aktivan, ali kasnije sam shvatio da se jedino kroz biznis mogu brinuti o svojoj obitelji. Politika je, barem što se tiče Hrvatske, vrlo bitna jer morate imati odnose s političarima na svim razinama. Svaki gradonačelnik ili načelnik nekog manjeg mjesta vam može pomoći, ali vam i jako puno može odmoći. Sve ovisi o pojedincu, bez obzira na to kojoj partiji pripadaju, jer ima ljudi koji stvarno žele pomoći i žele da se njihova sredina razvija, a s druge strane imate one koji samo gledaju kako pomoći sebi i interesima uskog kruga partijskih prijatelja.

NACIONAL: Kada smo već kod politike, ona je imala veliku ulogu u Uljaniku i svemu što se događalo oko tog brodogradilišta. Sada se spominje novi ulagač, pratite li i dalje što se događa u pulskom škveru?

Ne pratim toliko, iako imam jasnu sliku što u Uljaniku treba napraviti, ali jednom sam slomio zube i ostao bez 12 milijuna eura koje sam dao za plaće. I danas mislim da rješenje koje smo mi tada predlagali vrijedi, ali je nažalost država odlučila staviti ruku u džep i platiti. Naše rješenje je bilo dokapitalizacija Uljanika s 15 posto sredstava koje su kasnije platili. Danas su razmišljanja da će doći netko s 10, 20, 30 milijuna eura, ali to ne rješava pitanje novca koji je država potrošila. Ono što je katastrofa za Uljanik je da su inženjeri i ostali najbolji ljudi – otišli.

NACIONAL: Je li ta činjenica da su najbolji ljudi otišli izvan Hrvatske jedan od glavnih problema hrvatskog gospodarstva?

Nažalost je. I ja sam otišao i vratio sam se. Otišao sam jer sam morao. Vjerujem da bi se dobar dio tih ljudi vratio, ako bi se u Hrvatskoj stvorili barem jednaki uvjeti onima koji su u zemljama gdje su otišli.

NACIONAL: Stvaraju li se ti uvjeti? Vidimo da se aktualna vlast više bavi vlastitim aferama nego rješavanju gorućih društvenih problema.

U društvu u kojem možeš normalno zaraditi neće biti korupcije. Iako vidimo i na primjeru u Europskom parlamentu da korupcija nije samo hrvatski problem.

NACIONAL: Nije li ipak razlika u tome da u drugim državama političari odgovaraju za takve slučajeve, dok u Hrvatskoj odgovornost gotovo i ne postoji?

Naravno, slažem se u potpunosti s tom ocjenom. Odgovornost mora postojati. Međutim, odgovornost nije samo nekoga strpati u zatvor, nego je važno da netko tko je ukrao sto nečega tih sto i vrati. Važno je i da netko tko krene tim putem zna da će ako krene tim putem, vrlo vjerojatno ostati bez svega ako bude uhvaćen. To je najveća kazna.

NACIONAL: Jesu li pandemija pa potom i rast cijena u svim segmentima promijenili poslovni svijet i način na koji se vode tvrtke u tom svijetu?

Biznis je uvijek biznis. Pitanje je samo što je trenutno trend. Nekada je u fokusu bila proizvodnja automobila, nekada proizvodnja nafte, danas su solari u fokusu. Kažu da su se čak uspjeli približiti tome i da nuklearna energija ne emitira CO2. Biti poduzetnik znači da moraš pratiti sve to i moraš gledati gdje su najbolje ideje i gdje su ljudi koji će te ideje provesti. To je užasno teško naći. Novca će uvijek biti. Novac nije toliki problem. Princip biznisa se nije promijenio. Osobno vrlo cijenim njemački model, u kojem se isprepliću državna i privatna inicijativa. Imam osjećaj da kod nas nije tako, da je kod nas privatna inicijativa nepoželjna, a druge nema jer je država najgori vlasnik. Ni u komunističkom ni u kapitalističkom svijetu se država nije proslavila.

NACIONAL: Kakvi su planovi za budućnost?

Za završetak cijelog projekta u Barbarigi nam treba barem jedno pet-šest godina. Teško je predvidjeti koliko nam točno treba vremena jer se neke stvari nisu pomakle s mjesta gotovo dvije godine. Uz to imamo velike površine zemlje koju treba staviti u funkciju i zato smo krenuli u projekt Genetskog centra, da bismo ustanovili da nikada nije izdana uporabna dozvola. To ćemo riješiti, ali za to treba vremena, kao i za neke druge projekte. Imamo i veliki portfolio na Lošinju i u Trogiru, a razmišljamo i o novim akcijama u Dalmaciji. Tako da je pred nama uzbudljivo razdoblje u kojem neće biti previše vremena za odmor.