Tajkun Danko Končar, često opisivan kao “najbogatiji Hrvat” i “svjetski kralj kroma”, u ozbiljnim je pravosudnim problemima u Južnoafričkoj Republici: ondje je protiv njega i niza suradnika pokrenut sudski postupak zbog pronevjere najmanje 500 milijuna dolara, prijevare više od pet tisuća malih dioničara i radnika te isisavanja novca i oštećivanja mirovinskih fondova. Radi se o malverzacijama koje, prema prijavi Udruženja rudarskih i građevinskih sindikata AMCU i svjedočenju niza osoba, potencijalno dosežu i iznose u milijardama dolara. Ovu prijavu južnoafričko tužiteljstvo prihvatilo je prije dva mjeseca i potom dodijelilo Visokom sudu u Johannesburgu koji sad provodi potrebna vještačenja, a kao posebno zanimljivo ističe se svjedočenje stanovitog Miodraga Kona, nekadašnjeg direktora u Končarovoj tvrtki Samancor i rođaka ovog tajkuna. On je u statusu zviždača opisao zamršene transakcije i tijek novca u ovom slučaju, što su južnoafrički mediji proglasili “eksplozivnim” i zbog čega je on u strahu za vlastitu sigurnost od suda zatražio da prikrije njegovu adresu boravišta. Nacional posjeduje Konov sudski iskaz.

U osnovi, tvrdi se da je različitim kriminalnim metodama iz tvrtke koja posjeduje dvanaest rudnika kroma i nikla u Južnoafričkoj Republici isisana ogromna količina novca, a Danko Končar – njen većinski vlasnik i izvršni direktor – nalazi se među desetak optuženih. Između ostalog, stotine milijuna dolara prelijevale su se iz matične kompanije u posebno osnovane offshore tvrtke na način da su one preuzele ekskluzivnu prodaju Samancorovih proizvoda poput kroma i nikla uz neuobičajeno visoku proviziju i preko devet posto. Na taj način matičnoj tvrtki smanjena je konkurentnost, no profit je ostajao u oazama poput Malte ili Dubaija, najčešće u tvrtkama bez zaposlenih – pa čak ni telefonskog broja. Među ključnim detaljima spominje se prodaja 50 posto dionica tvrtke Tubaste Chrome, iz sastava Samancor Chrome, kineskoj državnoj tvrtki Sinosteeel: od originalne cijene od 225 milijuna dolara na račun Samancora uplaćeno je 100 milijuna dolara, dok je ostatak završio na računu Končareva Kermasa – tvrtke poznate hrvatskoj javnosti po angažmanu oko posrnulih brodogradilišta. Ona je zapravo registrirana na Britanskim Djevičanskim Otocima, a kao njen nominalni vlasnik vodi se Končareva sestrična Danica Žagmešter. Medijski je bila eksponirana jer je u Finskoj penalizirana sa 110 milijuna eura zbog neprijateljskog preuzimanja metalurške tvrtke Afarak. Končarov rođak Miodrag Kon dugogodišnji je direktor u tvrtkama iz sastava Samancora. U taj sustav ušao je u siječnju 2005. godine, na nagovor samog Končara.

“Već u siječnju 2006. godine postalo mi je jasno da se događaju neobične stvari i postalo je nelagodno sudjelovati u tome”, opisao je Kon istražiteljima, da bi potom spomenuo nekoliko spornih transakcija: od plaćanja enormnih iznosa raznim nepoznatim tvrtkama diljem svijeta za nepostojeće usluge posredovanja, preko spomenutih 125 milijuna dolara nestalih nakon transakcije s kineskim Sinosteelom, do spornog odnosa s raznim fiktivnim tvrtkama registriranima na Malti. “Usprkos svemu, nisam mogao vjerovati da će moji kolege tako namjerno kršiti zakone”, tvrdi ovaj zviždač. Potom opisuje kako je 2009. godine kasnila dostava financijskog izvještaja za prethodnu godinu, pa je naknadno saznao za otpis 29 milijuna dolara potraživanja od Končareve malteške tvrtke – da bi naknadnim razgovorima i istraživanjem otkrio da je ista tvrtka poslužila za prebacivanje najmanje 500 milijuna dolara prema Končarevu Kermasu.

‘Končareva malteška tvrtka, fiktivni posrednik u prodaji, bez zaposlenih i bez broja telefona, u jednoj je godini zaradila koliko i kompanija s tisućama zaposlenih u Južnoj Africi’, kaže novinar Van Rensburg

Miodrag Kon istražiteljima je dostavio i e-mailove koje je s odgovornim osobama razmjenjivao na ovu temu. Već u toj fazi, kada je doznao za ove transakcije, o svemu je pokušao obavijestiti manjinske dioničare u južnoafričkoj kompaniji – poput japanske tvrtke Hanwa – te predstavnike sindikata, no cijeli proces i čekanje na reakciju protegao se na nekoliko godina. “Sada se nadam da će sud postaviti presedan prema vlasnicima i većinskim dioničarima u drugim velikim kompanijama koji se žele osobno obogatiti na račun malih dioničara koji nemaju uvid u stvarno stanje stvari”, posvjedočio je Kon. Zatražio je zaštitu od suda jer tvrdi da mu je sigurnost ugrožena, ali i naknadnu kompenzaciju od Udruženja rudarskih i građevinskih sindikata u slučaju da proces protiv Končara i ostalih rezultira financijskom satisfakcijom.

Visoki sud u Johannesburgu po svemu sudeći imat će poprilično posla s rasvjetljavanjem zamršenih poslovnih pothvata u toj zemlji, povezanih s Dankom Končarom i njegovim suradnicima. Istraživački novinar Dewald van Rensburg, koji je među prvima pisao o ovoj aferi, za Nacional je kazao da su dosadašnja otkrića po svemu sudeći tek vrh ledene sante. “Spomenuti iznos od 500 milijuna dolara odnosi se samo na malverzacije koje su se navodno zbile između 2005. i 2010. godine, a u drugim iskazima pred sudom iznos ukupne štete procjenjuje se na najmanje 1,9 milijardi dolara. Između ostalog, gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je Končareva malteška tvrtka – u stvarnosti fiktivni posrednik u prodaji proizvoda, bez zaposlenih ili čak broja telefona – u samo jednoj godini zaradila iznose usporedive sa zaradom kompanije s tisućama zaposlenih u Južnoj Africi. Takvim poslovanjem utajivao se porez i oštećivalo manjinske dioničare”, objašnjava Van Rensburg.

“Ovakvo poslovanje nije jedinstveno, no u slučaju Samancora znakovito je da od utaje poreza ne profitira sama tvrtka, nego isključivo pojedinci”, dodaje ovaj novinar, upozoravajući ipak da se Končar i ostali o svemu tek trebaju izjasniti pred sudom. Nacional je također pokušao kontaktirati Danka Končara kako bi objasnio svoja postupanja u Južnoj Africi, no do trenutka pisanja ovog teksta on je bio nedostupan.

Končar je kupio većinski udio u Samancoru uz pomoć kompanije International Mineral Resources (IMR), u vlasništvu kontroverznih kazahstanskih oligarha Alexandera Machkevitcha, Patokha Chodieva i Alijana Ibragimova. Oni su mu još 2005. godine osigurali zajam od 165 milijuna dolara i s njime se uvukli u kompaniju mimo vlasničkih prava, no čini se da ni njima nije bilo potpuno jasno što se događa. U sklopu istrage otkriveni su e-mailovi u kojima se raspituju za Končarove transakcije preko Malte, čak i otvoreno zahtijevaju “svoj dio kolača”. Uskoro su oligarsi, nezadovoljni objašnjenjima ovih mutnih transakcija, ponovno ušli u vlasništvo nad Samancorom i istisnuli Končara, po svemu sudeći nastavivši s jednakom praksom – no ovaj put u svoju korist i za svoj račun. Južnoafrički novinari koji se bave ovom temom situaciju objašnjavaju vrlo jednostavno – Danko Končar prevario je i svoje donedavne poslovne partnere, oligarhe povezane s ruskom sferom interesa.

U Hrvatskoj je Končar javnosti poznat po neuspjelom pokušaju restrukturiranja pulskog brodogradilišta Uljanik i ne osobito uspjelim pokušajem sa škverom u Trogiru, no javna je tajna da su on i njegove tvrtke kupovali iznimno velike površine atraktivnog zemljišta mahom na obali, od Istre do otoka na splitskom području. Ključno pitanje porijekla novca nikada se nije postavljalo jer je ovaj tajkun uvijek predstavljan kao osoba koja se “obogatila u Africi”.