Nedavno je grad Zagreb postao bogatiji za turističko-politički projekt ‘’Urbani safari’’ koji nudi obilazak specifičnih lokacija u Zagrebu, predstavljenih kao mjesta iz afera povezanih sa sumnjama na korupciju. Nekoliko godina ranije pokrenut je i turističko-dramski obilazak centra ‘’Ilegala u Zagrebu’’ koji prikazuje akcije protiv ustaške vlasti u Drugom svjetskom ratu. Novi turističko-politički projekt koji je ovih dana krenuo zove se ‘’Walk with Tito’’. Na službenim stranicama tog projekta stoji:

„Voljeli ga ili mrzili, Josip Broz Tito nepobitno je bio jedan od političkih divova 20. stoljeća. Za neke mrski diktator koji je ljude slao na Goli otok zbog vica i nemilosrdno se obračunavao sa svojim političkim protivnicima, za druge antifašistički lider koji je pod egidom bratstva i jedinstva stvarao jedinu socijalističku državu koja je bila ispred Željezne zavjese. Čovjek koji je Staljinu rekao NE. Pokretač Nesvrstanih tijekom Hladnog rata. Jedini komunistički državnik rado viđen u Bijeloj kući gdje je pušio kubanku Nixonu u brk, znajući da tako provocira Amerikance koji su na sve kubanske proizvode tada gledali s gnušanjem.“

Na žalost, povijest Jugoslavije, uloga Josipa Broza Tita, revolucionarni pokret, borba protiv fašizma i niz povijesno važnih činjenica koje su obilježile prostor nekadašnje Jugoslavije pa tako i Hrvatske posljednjih 30 godina su izbrisane iz kolektivne memorije. Dokaz tome je i podatak da je u Hrvatskoj u ta tri desetljeća srušeno oko tri tisuće kipova, spomen-ploča i sličnih obilježja posvećenih antifašistima.

Iza ovog projekta stoji bivša novinarka i PR menadžerica Danijela Matijević koja je na ideju projekta ‘’Walk with Tito’’ došla 2016. godine.

„Ideja je inicijalno nastala 2016. kao bunt političkim nemuštim prilikama u Hrvatskoj. Tada su neki opskurni tipovi micali tablu s imenom Trga maršala Tita i poklanjali je na nekakvim svadbama. Mutno pamtim te groteskne događaje, ali bili su dovoljni da potaknu rađanje ideje o šetnji s Titom po Zagrebu. Tada sam samo na papir stavila neke svoje revoltirane parole. I ostalo je na tome. Ozbiljno razmišljanje o pokretanju povijesne ture o Titu učvrstio je moj život i rad u Berlinu.“

Dvije godine je provela u Berlinu i radila u tom „zadivljujućem gradu u kojem se stvarala i prelamala povijest 20. stoljeća“. Pored fotografskog i PR rada za galeriju Voodoo55 u berlinskom umjetničkom kvartu Wedding, kao turistička vodička na engleskom jeziku vodila je ture po najznamenitijim dijelovima Berlina. Imala je slobodu sama osmisliti sadržaj svojih šetnji, što je bio dodatan izazov koji ju je vratio ljepoti pisanja priča te joj otkrio svu magiju pričanja tih priča.

„Berlin je bio presudan. Kada živite u gradu gdje se tako brutalno prelamala povijest 20. stoljeća, gdje su sukobi ideologija doživjeli vrhunac u fizičkom dijeljenju jednog grada preko noći, ne možete ostati imuni na ta davna zbivanja. Jer duh prošlosti se u Berlinu osjeti, Nijemci svoju povijest ne brišu. Dostojanstveno se nose s njenom težinom. Topografiju terora možete besplatno posjetiti u bivšoj zgradi Gestapoa. Sve je javno, ništa se ne skriva, ništa se ne zataškava, oko svega postoji zdrava debata. Dođete u park Treptower i vidite da tamo i dalje stoji neki suludi citat Staljina. Nitko ga nije devastirao, citat stoji da bi se znalo koliko je sulud bio. A mi imamo jednog Tita koji je tom Staljinu rekao povijesno ne, nakon što je goloruk krenuo u obračun s Hitlerom. I mi Tita nigdje ne spominjemo. Berlin mi je pomogao da se odlučim da je vrijeme da se to promijeni.“

Pitali smo je koliko je Tito kao brend neiskorišten u turističkoj ponudi Hrvatske s obzirom na to da je riječ o poznatom državniku i važnoj povijesnoj osobi bez obzira na oprečna mišljenja o njemu i njegovoj politici. Jer velik dio svijeta još uvijek pamti Jugoslaviju i Tita.

„Apsolutno je neiskorišten, što je poražavajuće. Imati takvog političkog diva priznatog u svjetskim razmjerima, a ne činiti ništa s tim kapitalom je nevjerojatno. Ali ne dolazim iz turističkog sektora, ja sam bivša novinarka. Povijesna tura ‘Walk with Tito’ će probati barem malim dijelom ispraviti tu nepravdu, da ne kažem ne-pamet. Doduše, veseli me vidjeti realizaciju projekta Galeb u Rijeci.“

Brod Galeb će uskoro postati muzej, a ima veliku povijesnu prošlost vezanu upravo za Tita.

‘’Tito je prvi put boravio na brodu 1952., a 1953. je njime otplovio na prvo inozemno putovanje, u London. Ono je bilo znak okretanja Jugoslavije Zapadu, nakon udaljavanja od Staljina i Istočnog bloka. Uslijedila su brojna Titova putovanja Galebom, na tragu uloge koju je Jugoslavija imala u pokretu nesvrstanih zemalja. Ministarstvo kulture proglasilo je 2006. brod Galeb kulturnih dobrom Republike Hrvatske, a Grad Rijeka ga je 2009. otkupio s namjerom da ga preuredi u muzej.’’

Da je Tito kao brend neiskorišten u Hrvatskoj slaže se i grafička dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić.

„Tito kao brend je neiskorišten u Hrvatskoj. Lokalna politika nema veze sa stvarnim značenjem neke ličnosti. Margaret Thatcher (1925. – 2013.) je bila prva žena na položaju premijerke Ujedinjenog Kraljevstva. Za vrijeme njene vladavine s Konzervativnom strankom privatizirana su mnoga javna poduzeća i dobra, ona je jedna od kreatorica neoliberalnog kapitalizma kakvog danas znamo. Neki to smatraju uspjehom, ja porazom demokratskog sustava i sustava javnog dobra. Možda joj možemo pripisati zasluge za britanski punk pokret i brojne politički obojene, protestne pjesme tadašnje generacije glazbenika. Unatoč ili zbog toga je i jedna od najpoznatijih ličnosti 20. stoljeća. Žena, političarka, o kojoj su se snimale serije i filmovi, pisale knjige. Naša kaljuža od jeftine politike rođačkog kao fol kapitalizma ocrnjuje sva dobra i dosege socijalističkog uređenja, pa tako i čovjeka na čelu te države, Jugoslavije – Tita. U svrhu veličanja ovog sustava i njenog osnivača i prvog predsjednika – Franje Tuđmana.“

‘Unatoč svim kontroverzama, Tito je jedna od najpoznatijih ličnosti 20. stoljeća’, kaže Sanja Bachrach Krištofić. PHOTO: ‘Walk with Tito’/Virtualna tvornica

Pitali smo je i zašto su izbrisani svi tragovi o životu Tita u Zagrebu i Hrvatskoj i zašto osim u Kumrovcu nema spomenika i slika njemu u čast koje bi zainteresirani posjetitelji mogli obići jer su njegove spomenike radili mnogi kipari i slikari.

„Što se Kumrovca tiče – on je očuvan, zaista se čudim i pitam zašto, mada je politička škola u Kumrovcu, koja je i danas mogla djelovati kao politička škola jer i danas se studira politologija, novinarstvo, diplomacija i sl. i to sjajno brendirana.“

Mnogi će se zapitati koliko je moguće da Tito postan turistička atrakcija u Zagrebu i Hrvatskoj s obzirom na činjenicu da je posljednjih 30 godina sve vezano uz njega, njegov život i njegovu povijesnu ulogu proglašavano negativnim. Sanja Bachrach Krištofić dala je primjer iz najbližeg susjedstva.

„Nekoliko puta smo zadnjih deset godina odlazili poslom u Beograd gdje smo postavili i izložbu ‘Jugoton-istočno od raja’. Na Titovu grobu i muzeju u sklopu mauzoleja u Beogradu zatekli smo brojne turiste iz cijelog svijeta. Mi se ne odričemo samo Tita, već i cijele države, Jugoslavije, njene povijesti i svega što se tada događalo, a o čemu se danas piše sporadično, u natruhama ili tek za stručnu publiku. Beogradska izložba o Sokolskom pokretu obuhvatila je sva razdoblja koja bi kod nas bila izostavljena. Odričući se Tita, odričemo se dijela naše povijesti, što graniči s ludošću i glupošću.“

Sanja Bachrach Krištofić ne krije da bi se posvetila brendiranju Tita, ali u suradnji s povjesničarima i stručnim osobama koji bi bez predrasuda, s povijesnim odmakom znali istaknuti njegove karakteristike.

Iako turistička šetnja ‘’Walk with Tito’’ nije zamišljena kao glorificiranje Tita i Jugoslavije, interesiralo nas je hoće li ta turistička tura biti ‘’kukanje’’ za Titom i životom u Jugoslaviji, predstavljanje povijesne ličnosti uz sve pozitivne i negativne mane ili pak turistički mamac i priče o karizmatičnom vođi nekadašnje Jugoslavije. Danijela Matijević kaže:

„Tura ‘Walk with Tito’ neće biti kukanje za Titom ni bivšom Jugoslavijom. Cendrava jugonostalgija me ne zanima. Tura će biti priznanje jednom nadasve hrabrom čovjeku. Jer Josipu Brozu možete svašta pokušati osporiti, ali hrabrost mu ne možete osporiti. Tematici ture sam pristupila novinarski, tako da će Tito biti prikazan kroz svoje pozitivne, ali i negativne aspekte. Priča ture će pokušati dati cjeloviti prikaz kompleksne i zanimljive ličnosti. Karakter Titova kalibra je veliki zalogaj, nadam se da ću uspjeti u jednom poštenom prikazu njegove osebujnosti. A je li Tito turistički mamac pokazat će famozno slobodno tržište na kojem svi egzistiramo. Ja sam uvjerena da jeste, u suprotnom ne bih ulazila u ovu poslovnu priču.“

Pitali smo je i koliko će prostora posvetiti crnoj strani njegove povijesti vezane uz Goli otok, cenzuru, neslobodu medija itd.

„To su također povijesne činjenice Titove vladavine i ne mogu biti ne spomenute. Na represiju Moskve, vrh KPJ osniva logor na Golom otoku. Protiv Staljina, Tito se bori staljinističkom metodom. Strašna su svjedočenja zatvorenika i zatvorenica Golog otoka. Jedno je bio obračun s domaćim staljinistima, a drugo pak zbog kojih su sve sumanutih razloga ljudi završavali na Golom. Dotaknut ću se socijalističke propagande i stvaranja kulta ličnosti Tita jer su to bile neizostavne sastavnice tadašnjeg režima. O cenzuri, neslobodi medija, poplavi fake newsa mogu s turistima pričati u sadašnjem trenutku, tu nema potrebe vraćati se u prošlost. Stvarnost je poprilično grozomorna.“

Iako će lik i djelo Tita predstaviti kroz povijesne činjenice, Danijela Matijević ne krije da će biti i zanimljivih trivijalnosti iz njegova privatnog života naglašavajući da je priprema za ovu turu zahtijevala ozbiljnu pripremu i provjeru povijesnih činjenica.

„Svaki rad iza kojeg stojite mora biti odraz vašeg integriteta. Nemoguće je raditi povijesnu turu, a ne bazirati je na činjenicama. U istraživanju za turu ‘Walk with Tito’ služila sam se knjigama Ive i Slavka Goldsteina, Jože Pirjevca, ranim radovima Dedijera. Iznimno su mi bili zanimljivi dokumentarci Veljka Bulajića i Lordana Zafranovića. Pogledala sam i uradak Antuna Vrdoljaka o Titu. U kopanju za istinom važno je pokriti sve strane ideološkog spektra. No ‘Walk with Tito’ nije doktorska disertacija, već turistička tura, pa će biti i pikanterija iz uzbudljivog privatnog života Josipa Broza. Ne bih rekla da su to trivijalnosti, već zanimljivi fakti.“

Tako će zainteresiranim turistima otkriti činjenicu da su žene dobile pravo glasa u Jugoslaviji već 1945. ili da su zdravstvo i školstvo bili besplatni, da je svima bio zagarantiran posao i osiguran stan i postojanje niza radničkih odmarališta diljem Jadrana. Pitali smo je zašto smatra da su ti podaci važni za razumijevanje Tita.

„Zato što su to bili revolucionarni civilizacijski dosezi. Iz današnje vizure to izgleda kao utopija. Kažu da je Tito još kao siromašni mladić postao marksist, mnogo prije nego što se susreo s doktrinom Marxa. Kasnije je slijedio marksizam-lenjinizam, a zahvaljujući raskolu s politikom Staljina, na ovom prostoru stvoren je samoupravni socijalizam. Idejne smjernice je dao Tito, Kardelj se dao u razradu, ostalo je povijest. Koju ne pamtimo. Radnički savjet je relikt. Ne mogu ga prodavati kao suvenir na turi, ali će kao koncept biti spomenut.“

Turistička šetnja Zagrebom ‘’Walk with Tito’’ kreće s Trga žrtava fašizma i pričom o Džamiji koja je to postala odlukom Ante Pavelića. Danijela Matijević je naziva „velebnim, zadivljujućim Meštrovićevim zdanjem koje krije nevjerojatne slojeve turbulentne i krvave prošlosti Balkana“ jer, kako ističe „slušajući samo o povijesti Džamije turistu se zavrti u glavi kad shvati kako su na ovom prostoru padale glave i mijenjali se režimi.“ Sljedeća točka ture je Račkoga 9, zatim se turiste vodi do Trga bana Josipa Jelačića, nakon kojeg slijedi posjet bistama sestara Baković. Ostatak ture ostao je neotkriven jer, kako nam je rekla, ne želi sve otkriti pozivajući zainteresirane da sve lokacije i punktove otkriju kroz šetnju ‘’Walk with Tito’’. Osim što će ovim projektom privući brojne turiste, domaće, a pogotovo strane, kao i mlađu populaciju, privući će i brojne ‘’hejtere’’, odnosno populaciju koja na spominjanje Tita i Jugoslavije podiže glas. Čim je postavila internetsku stranicu ‘’Walk with Tito’’, javili su se prvi dušobrižnici.

‘Tito kao brend je neiskorišten u Hrvatskoj’, kaže grafička dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„To je bilo očekivano, ali su me iznenadili intenzitet i upornost prostakluka i neznanja koje prosipaju po društvenim mrežama stranice. Čini mi se da dio njih ne razumije da moj projekt nije politička platforma pokretanja nove Jugoslavije, već turistička tura u Zagrebu s odmakom od 80 godina od Drugog svjetskog rata. Uvrede neću komentirati, iako je to online nasilje na koje treba reagirati blockom. Nema slobode mišljenja gdje vlada govor mržnje. Upozorili su me da je moja tura potencijalni događaj visokog rizika, što smatram pretjeranim jer vjerujem da je naše društvo zdravo. No kako sam svojevremeno radila kao PR manager za Hrvatsku MMA ligu, konzultirala sam se s Bojanom Mirkovićem, BJJ majstorom i vlasnikom kluba JJK Newaza koji me savjetovao koji bi bio najprikladniji način angažmana zaštitarske usluge u ovom slučaju. Ipak, uvjerena sam da do toga neće doći. Pozitivne reakcije na turu su veće od tog nerazumnog urlanja s tipkovnica.“

Pitali smo je i koliko su za prikaz Titova života važni mitovi i legende o njemu, koliko glamur kojim je bio okružen, a koliko političko djelovanje. „Za prikaz njegova života najvažnije je njegovo revolucionarno djelovanje i antifašizam u NOB-u. Iz toga su se izrodili i brojni mitovi, ali Titovo herojstvo i herojstvo njegovih suboraca kao i žrtve partizana nisu mit. Che Guevara je rekao kako je fasciniran jugoslavenskom borbom protiv Hitlerove Njemačke, nazvavši je epopejom. Iz te revolucije je uslijedio legitimitet političkog djelovanja igrača svjetskog kalibra, kakvo bez pretjerivanja, prije i poslije Tita nismo vidjeli. Uz karizmu i šarm koje je posjedovao, ne čudi što mu je zanosna Sophia Loren kuhala paštu i gulila smokve na Brijunima, a Kirk Douglas bio zadivljen njime.“ Danijela Matijević rodila se dvije godine nakon smrti Tita i svoje prve korake napravila je u Jugoslaviji, gdje je bila posljednja generacija koja je primljena u pionire pa nas je zanimalo što ju je impresioniralo kada je krenula istraživati. „Drago mi je da ste to spomenuli. Rođena sam dvije godine nakon Titove smrti, pa nemam nikakvih sjećanja na njega. Najviše su me impresionirale priče mog djeda Ivana, dalmatinskog partizana. On je cijenio Tita, ali Koča Popović je bio njegov junak. Dio noge djeda Ivana ostao je negdje u zadarskom zaleđu. Naletio je na minu dok je izvlačio ranjenog suborca. Did je dva puta bio ranjavan i dva puta se vraćao na bojište. Kažu da je bio neustrašiv. Kući se vratio s protezom za nogu i kuferom punim ordenja. Kada su mu poslije rata nudili jednu vilu na Šalati, oštro je pogledao nadređene, glatko odbio i rekao: ‘Drugovi, nisam se ja za to borio, da bih u tuđe ulazio’“.