Danijel Bezuk, 22-godišnji mladić iz Kutine koji je šokirao hrvatsku javnost oružanim napadom na hrvatske policajce na Markovu trgu u ponedjeljak ujutro, pri čemu je jednog policajca četiri puta prostrijelio, da bi si nedugo potom oduzeo život, ničim nije dao naslutiti da bi mogao izvršiti takav očajnički čin. Izvori bliski istražiteljima koji rade na tom slučaju tvrde da je Bezuk nedavno počeo raditi u tvrtki koja se bavi postavljanjem cijevi i montiranjem cjevovoda, kao i da je često boravio na terenu. A te okolnosti ni po čemu nisu mogle alarmirati okolinu da bi se mogao spremati na takav neočekivani pohod u središte Zagreba.

Prema tvrdnjama istih izvora, mladićev otac Zdenko bio je tijekom Domovinskog rata pripadnik specijalne policije. Neki članovi njegove obitelji bili su prijavljivani zbog remećenja javnog reda i mira. Mladićev stric Zdravko Bezuk bio je dragovoljac postrojbi HOS-a i poginuo je na vukovarskom ratištu. Njemu u čast u Kutini se odigrava memorijalni malonogometni turnir „Bezuk – Kovačić“. Vukovarski branitelj i također pripadnik HOS-a Damir Markuš u svojoj je knjizi „58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca“ opisao pogibiju svoga sugrađanina i suborca:

“Igor Široki (HOS-ovac) krenuo je s Kitarom (Goran Kitić, pridružio se HOS-u u Vukovaru) ranije, a malo kasnije ide i Damir Markuš, s dvojicom u ‘fićeku’. Uz njega su u autu bili i ‘molotovljevi kokteli’. Već su bili blizu punkta kad su na raskrižju ugledali Kitaru i Igora i stali, da izađe Damir i pridruži im se. Čim su stali, vidjeli su Zdravka kako prilazi i maše rukama. Tada je pala granata točno između njih. Zdravko je najteže ranjen, lijeva noga i trbuh su mu jako krvarili. Kitara je isto ranjen, kao i Damir i ona dvojica u autu, ‘kokteli’ koje su imali uz sebe, na svu sreću, nisu aktivirani. Jedino Igor nije bio ranjen. Od njih šestorice, trojica su bila teško, dvojica lakše ranjena, svi od iste granate. Dok se Damir nekako izvukao, Igor je već pomagao ranjenima izvan auta. Ušli su u garažu, što je bilo koliko-toliko sigurno mjesto od granata koje su i dalje padale. Bili su blizu neprijatelju koji je granatirao to područje, čuo je auto i tako su stradali. Uskoro se pojavio jedan branitelj, nadimka Pipac, pa su najteže ranjeni prebačeni autom u bolnicu. Te noći Zdravku je amputirana noga, zbog teških i velikih rana. Sutradan, 10. studenoga, Zdravko je izgubio bitku za život, umro je u bolnici od posljedica teškog ranjavanja.

Zdravko je zapravo htio upozoriti svoje suborce da ne prilaze tom punktu kojem su išli pomoći, a koji je već bio pao (a oni to nisu znali, kasnije su saznali) te je tako njima spasio život, da ne padnu u četničke zločinačke ruke. Tog krvavog 9. studenoga 1991. ranjeno je još nekoliko HOS-ovaca na položaju kod Pionirske ulice.”

Ravnatelj policije Nikola Milina tijekom ponedjeljka je izjavio da je, osim na ranjenog policajca, Bezuk zapucao na još dvojicu policajaca.

„Drugi policajac je uzvratio, upotrijebio je vatreno oružje. Počinitelj je upotrijebio vatreno oružje prema ozlijeđenom policajcu i još dvojici policajaca. Trojica policajaca zapravo su bila ugrožena – ranjeni policajac, drugi policajac koji je uzvratio vatru i još jedan policajac koji je radio na vanjskom osiguranju štićenih objekata.

Milina je rekao i da nema informacija o tome da je netko od policajaca na Markovu trgu bio osobna meta.

“Zasad nemamo indiciju da bi ijedan policijski službenik, pa i ovaj koji je ozlijeđen, bio neposredna meta ili osobno bio povezan s počiniteljem”, kazao je Milina.

Rekao je i da zasad ne može govoriti o tome je li namjera počinitelja bila ući u zgradu vlade, kao ni o motivu. Policija je tijekom dana pronašla oružje koje dovodi u vezu s napadom, a provodile su se i druge dokazne radnje na više lokacija.

Slučaj je izazvao veliku pozornost javnosti, ali i reakcije vrha države. Među ostalim, predsjednik Zoran Milanović podržao je i potaknuo Vladu da unaprijedi sigurnosne mjere na Markovu trgu.