Redatelj Daniel Šuljić, umjetnički ravnatelj Animafesta koji se do 8. lipnja održava u Zagrebu, najavljuje prikazivanje 27 svjetskih premijera na ovogodišnjem festivalu, a od toga u velikom natjecanju kratkog filma sedam svjetskih i tri međunarodne, što je više od četvrtine tog programa

U Zagrebu se 52. godinu, od 3. do 8. lipnja, održava svjetski festival animiranog filma Animafest koji je ove godine posvećen humoru. Program čini gotovo 350 djela, gostuje 350 stranih autora, a uz prestižna natjecanja koja uključuju i dugometražne filmove tu su i veliki tematski blok posvećen humoru u animiranom filmu. Gledatelji će filmove moći pogledati u Kinu SC-a, Kinu Kinoteka, Muzeju suvremene umjetnosti te na drugim gradskim lokacijama.

Na mjestu umjetničkog ravnatelja Animafesta od 2011. je nagrađivani redatelj animiranih filmova i glazbenik Daniel Šuljić čiji filmovi su prikazivani na brojnim filmskim festivalima te televizijskim programima širom Europe. Za svoje filmove osvojio je preko 20 međunarodnih nagrada i počašćen je retrospektivama na festivalima. Aktivan je u animaciji, glazbi, ilustraciji, dizajnu zvuka i DJ-iranju te je često član natjecateljskih filmskih žirija širom svijeta.

NACIONAL: Nakon što ste predstavili ovogodišnji Animafest stječe se dojam da je ovo ponovo rekordna godina po obimu i sadržaju filmova koji će biti prikazani kao i dodatnim sadržajima. Kako biste ocijenili ovogodišnje izdanje u odnosu na prethodno?

Drago mi je da se stječe takav dojam, ali ovo je ipak jedna standardna godina za nas. Uvijek imamo vrlo opsežne programe, festival koji na svjetskoj sceni animacije ima status kakav imamo mi mora držati najviše programske i organizacijske standarde, a i naša je misija domaćoj i svjetskoj publici i struci svake godine predstavljati široku lepezu onoga što se događa u animaciji kao i podsjetiti na remek-djela iz prošlosti. Ono što na žalost nije isto je to da u odnosu na prošlu godinu imamo još manji broj prikladnih festivalskih prostora jer je Zagreb u međuvremenu ostao bez Kina Tuškanac koje je krenulo u obnovu, a isto tako i Teatra ITD u SC-u. Ono što je na veliku žalost ostalo isto kao i prošlih godina je to da Kino SC-a još uvijek nema klimu i da Kino Europa čekamo već jubilarnu petu godina. Nadam se da će se Grad konačno pokrenuti i ozbiljno i dugotrajno riješiti te probleme koje dijelimo sa svim sličnim događanjima i napraviti ozbiljan premijerni, multifunkcionalni centar s jednom dvoranom od 800 mjesta, još dvije manje od 120 i 220 plus popratne galerije, predavaonice i slično. Ili barem u suradnji sa Sveučilištem temeljito obnoviti sve dvorane u SC-u jer to nam se mnogima čini kao odlično i potencijalno brzo izvedivo rješenje. O kulturnom centru se stalno govori već više desetljeća, ni jedna vlast to još nije napravila, ali volimo tvrditi da živimo u metropoli, glavnom gradu jedne od zemalja članica Europske unije.

NACIONAL: Za Animafest prijavljeno je više od 1800 filmova iz 77 zemalja, ali prođe njih svega četiri posto. Zašto je potrebna tako stroga selekcija?

Takva stroga selekcija je posljedica velikog broja prijava i velikog interesa svjetske i domaće scene za naš festival. Prestižno je biti selektiran u neki od naših natjecateljskih programa, mnogi ciljaju i svjetsku premijeru u Zagrebu. Uvijek govorim da je najteži dio selekcije koje filmove izostaviti, a ne koje izabrati. Svaki festival, a tako i naš, ograničen je vremenom i terminima. Naš traje šest dana i nemamo sredstava ni kapaciteta produžiti ga. S druge strane, po mojem uvjerenju, optimalno vrijeme trajanja bloka kratkometražnih filmova je 70 minuta. Preko toga ljudi počnu gubiti koncentraciju u kinu pa je i to jedan od limita koji ne volimo prijeći. Sve to određuje ukupan broj raspoloživih blokova i u konačnici filmova.

NACIONAL: Čini se da i hrvatski animirani film ima budućnost jer ih je primljeno čak šest. Gdje biste ga vi smjestili?

Hrvatski animirani film je u vrlo dobrom stanju, više je autora i autorica koji su se etablirali na svjetskoj sceni, a novi dolaze i priključuju se. I ALU Zagreb, sa svojim Odsjekom za animirani film i nove medije, ustalio se i svake godine producira dvadesetak studentskih filmova te svake godine neki od njih iskoče. Iskoristio bih priliku pa napomenuo jer ljudi to lako previde, da je selekcija bilo kojeg od hrvatskih filmova u naše međunarodne konkurencije veliki međunarodni uspjeh i nema tu puno protekcije, svaki od tih izabranih mora biti na svjetskom nivou uz bok ostalima.

NACIONAL: Za temu ste odabrali humor i podijelili je u šest cjelina. O kakvim je cjelinama riječ i kako to da ste se odlučili za humor kada većina festivala najčešće upire prstom u gubitak ljudskih prava, ratne sukobe i klimatske promjene?

Puno je tematskih programa koje planiram kroz godine i skupljam filmove, pa tako razmišljam i o tematskom programu vezanom uz rat od 2013. Ove godine interno smo raspravljali o toj temi jer je na žalost ponovo vrlo prisutna u našim životima, ali na kraju sam se odlučio za humor, što je Vijeće festivala koje odobrava programske prijedloge prihvatilo. Nismo željeli ići s tmurnom temom kad je svakodnevica takva, nego malo i kontrirati. Kad je već sve u banani, da barem na festivalu bude optimizma. To je također jedna od tema za koju sam godinama prikupljao filmove pa je bila spremna, a i predsjednica vijeća Margit Antauer Buba je pomogla brojnim prijedlozima. Animatori su po karakteru miroljubivi ljudi neskloni upotrebljavanju sile kao rješenju za konflikte. Možda zvučim naivno, ali onda je i John Lennon i svi oni koji vjeruju u nenasilje bili naivni. „You may say I’m a dreamer, but I’m not the only one“.

‘O Kulturnom centru govori se već više desetljeća, nijedna vlast to još nije napravila, ali volimo tvrditi da živimo u metropoli, glavnom gradu zemlje članice Europske unije’

NACIONAL: Koliko za Animafest znači da se za nagradu bore autori nekih od nagrađivanih filmova na festivalima kao što su Cannes, Toronto i Ottawa kao i dosadašnji pobjednici poput Flóre Anne Bude, Darije Kaščeve i Rya Orikase?

Animafest, u okvirima svjetske animacijske scene, ima status jednog od najvažnijih i najprestižnijih festivala. Mi svojim selekcijama i nagradama žirija ističemo – uz nekoliko drugih takvih festivala kao što su Ottawa ili Annecy – one filmove, umjetnike i umjetnice koji postaju svjetska krema animacije. Na ovogodišnjem festivalu imat ćemo 27 svjetskih premijera, a od toga u velikom natjecanju kratkog filma sedam svjetskih i tri međunarodne, što je više od četvrtine tog programa. Tek ćemo vidjeti koji od tih filmova će postati kanoni svjetske animacije. Volio bih da ljudi u Zagrebu postanu svjesni da je to grad u kojem se to dešava, u našim kinima, na našem festivalu, pred našom publikom.

NACIONAL: Hoćete li reći da Zagreb s Animafestom stoji rame uz rame s najvećim svjetskim filmskim festivalima?

Igrano-filmski festivali u Cannesu ili Torontu više „zvone“ mainstream medijima nego nama na festivalu. Ti festivali ionako izaberu jedan mikro postotak animacije, a nekad čak niti toliko, njima su u fokusu dugometražni igrani filmovi, glamurozne glumice i slično, a ne animacija. Nas tijekom selekcije apsolutno ne zanima gdje su filmovi prije toga prikazani, ako jesu. Gledamo isključivo pojedinačnu kvalitetu i odlučujemo pa najčišćoj savjesti što mi mislimo da je zavrijedilo posebnu pažnju i priliku pred našom publikom, domaćom i međunarodnim profesionalcima koji prate festival. Općenito je ta fama oko premijernih statusa smiješna, to je važnije producentima nego animatorima. Većina festivala posvećenih animaciji nemaju zahtjev za premijerama. To je stvar koja se etablirala u igranom filmu koju mi u animaciji smatramo besmislenom. Što se tiče nabrojanih imena, naravno da je dobro vidjeti nove odlične filmove autora koje pratimo i u kojem smjeru se razvija njihov autorski put. Veliko je to zadovoljstvo vidjeti da je netko koga smo mi na festivalu prepoznali prije više godina nastavio rasti i da njegovi novi filmovi dopiru do različite publike.

NACIONAL: Po svojoj veličini, značaju i međunarodnom utjecaju, Animafest je najveći hrvatski filmski festival. Vi ste umjetnički ravnatelj od 2011. Koliko je bilo teško održati kvalitetu?

Tu bismo se mogli vratiti na prvi odgovor. Neprekinuto svih ovih desetljeća je omiljenost ovog festivala na međunarodnoj sceni, među autorima i drugim profesionalcima. Ljudi se žele vratiti na sve moguće načine, oni koji nisu bili čuli su o festivalu i on im je na listi prioriteta, šalju filmove, dolaze nekad i bez filmova samo da bi bili s nama. To je sve zbog programa usmjerenih na umjetničku vrijednost i izvrsnost, strastvenog organizacijskog tima, odlične gostoljubivosti, šarmantnog grada početkom lipnja i našeg stava da su autori u cijeloj toj priči najvažniji, da je ovo festival u kojem su oni u centru pažnje, što je u temeljima festivala koji je osnovan na uspjesima Zagrebačke škole crtanog filma. Međunarodna reputacija nas drži i svi, Vijeće, ja kao umjetnički ravnatelj i organizacijski tim iz Hulahopa dajemo sve od sebe da tu reputaciju održimo, pratimo i stvaramo puls svjetske scene i da jednog dana, kada festival predamo nekom sljedećem, bude na istom nivou na kojem smo ga preuzeli. To je velika odgovornost, ni Zagreb niti Hrvatska nemaju na bacanje manifestacije s takvom svjetskom reputacijom. Kad govorimo o svakodnevnim problemima, nepostojećim premijernim vrhunski opremljenim kinima/kulturnom centru, nerazumijevanju pojedinih službi ili upravitelja prostora, tu bi produkcija i ja mogli ispričati razne montipajtonovske priče. Velika je sreća da Grad, HAVC i Ministarstvo kulture podržavaju festival, neke ljudi osobno i vrlo zdušno, ali nije rijetkost da nailazimo i na indiferentnost, aljkavost, improvizacije i slično. Ovaj festival u ovom gradu postoji 52 godine, zapisan je u genetski i kulturni kod građana, može nam svima biti na ponos i ne bi bilo loše kad bi Grad – uz svu postojeću podršku koja nije mala – riješio goruće probleme koji se gomilaju. Ne samo radi nas, nego radi kulture grada i države. Kultura stvara i daje identitet, ako je mi nećemo čuvati i razvijati, neće je čuvati netko drugi. Možda bi se Zagreb Grad mogao odrediti, kao što se odredio da je grad djece, da još više iskoristi tu tradiciju po kojoj je poznat u svijetu i da se brendira kao grad animacije. Jer Zagreb to i jest.